Berlin i Zeleni će uništiti njemačku industriju i cijelu EU u inat Rusiji

Njemačka vlada najavila je planove o napuštanju ruskog ugljena do kraja jeseni, nafte do kraja godine i plina u neshvatljivoj budućnosti. Koliko je realan plan Berlina i s kojim će se poteškoćama zemlja suočiti ako se provede? Stručnjaci smatraju da se odmah može govoriti i o deindustrijalizaciji Njemačke i velikoj sreći Grete Thunberg.

Ministar gospodarstva i zamjenik njemačkog kancelara Robert Habeck rekao je da Njemačka planira postati neovisna od ugljena iz Rusije do jeseni 2022., a od nafte do kraja iste godine. Prema njegovim riječima, vlasti rade na tom cilju svaki dan, a ponekad i "svaku noć".

Ministar je istaknuo da razumije svakoga tko poziva na hitan embargo zbog Putinovog „brutalnog agresivnog rata", ali je naglasio da je "odgovoran za cijelu zemlju". Prema njegovim riječima, Njemačkoj je teže odbiti ruski plin, budući da zemlja nema vlastite kapacitete za uvoz LNG-a.

Prije toga je njemački kancelar Olaf Scholz rekao da su isporuke energenata iz Rusije povučene iz sankcija, jer ne postoje drugi načini da se osigura energetska sigurnost Europe u smislu toplinske, transportne, električne energije i industrije.

Prema riječima novinarke Vere Wolfskampf, odbijanje ruskog plina prijeti Njemačkoj prijenosom proizvodnje u inozemstvo i manjkom goriva za grijanje.

Jutros je jedna kompanija poskupjela računa za grijanje i to je pogodilo 400 000 Nijemaca, a uskoro će taj primjer slijediti i druge. I to  neće biti prvo poskupljenje.

Cilj koji su njemačke vlasti proglasile da Njemačka postane neovisna od ruskih izvora energije može se postići na dva načina: naglim prekidom opskrbe ili stvaranjem alternativa gorivu iz Rusije. Druga opcija će potrajati, izvještavaju RIA Novosti .

U međuvremenu, u petak je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla da EK namjerava do sredine svibnja podnijeti prijedloge za postupno izbacivanje plina, nafte i ugljena iz Rusije do 2027. godine.

S obzirom na to, rusko ministarstvo vanjskih poslova reklo je da je zemlja, ako je potrebno, spremna za oštru konfrontaciju s EU u energetskom sektoru. Ruski senator Andrej Klišas predložio je da se preispita pristup opskrbi energijom u EU.

“Moramo prestati s manijakalnom upornošću ponavljati da je Rusija odgovoran dobavljač energenata za Europu i jasno reći da smo odgovorni partner samo sa savjesnim partnerima, te da Rusija nema nikakvih obveza prema onima koji vode ekonomski rat protiv nas”, napisao je na Telegramu.

“Njemačka je iznijela vrlo ambiciozan plan, kojeg će biti teško provesti. Osim toga, riječ je o vrlo neodgovornoj izjavi ministra gospodarstva te zemlje, budući da je Rusija davala signale europskim zemljama: "Ili trgujemo normalno, ili uopće ne trgujemo". Trgovina naftom, plinom i ugljenom odvija se zajedno”, kaže Igor Juškov, stručnjak s Financijskog sveučilišta pri Vladi Ruske Federacije i direktor Fonda za nacionalnu energetsku sigurnost.

“Osim toga, ugljikovodike ne kupuje država, već energetske tvrtke. Kako bi njemačke tvrtke smanjile kupnju ruske nafte i ugljena, potreban im je propis koji ih na to obvezuje. Ako Njemačka ili Europska unija izdaju takvu uredbu, Rusija će to shvatiti kao sankcije. U tom slučaju će se ista Njemačka suočiti s uzvratnim sankcijama”, smatra stručnjak.

"Ova razmjene sankcija prijeti energetskom krizom na globalnoj razini", pojašnjava Juškov.

„Ako je još moguća neka transformacija na tržištu nafte i ugljena, Europa može ići u Južnu Ameriku, Indiju, a i arapske zemlje će doći u Europu, ali je situacija na tržištu plina drugačija. Rusija će jednostavno smanjiti proizvodnju, što znači da će doći do nestašice na globalnoj razini, a cijene će biti visoke i svi će se boriti za preostale količine”, dodao je Juškov.

Stoga je vrlo neodgovorno da Njemačka pokušava uvesti sankcije u jednom području, shvaćajući da zauzvrat mogu dobiti ograničenja u drugom, što će na kraju dovesti do potpune obustave trgovine.

Juškov je također skrenuo pozornost na samu karakteristiku njemačkog ministra gospodarstva.

“On je filozof koji je dugo bio politički aktivan u opoziciji. Kao glasnogovornik Zelenih, Robert Habeck davao je izjave u stilu "smanjit ćemo potrošnju fosilnih goriva". Sada se stječe osjećaj da je ostao opozicionar koji nastavlja davati populističke izjave. Ne razumije da je već aktivan političar koji ima odgovornost. Po mom mišljenju, on je već obezvrijedio ozbiljnost svojih izjava”, kaže stručnjak.

Prema njegovom mišljenju, čak i ako dopustimo Njemačkoj da napusti ruski ugljen i naftu, razdoblje transformacije će potrajati dugo.

“Prvo, u Njemačkoj pogoni rade na rusku naftu Ural. Što učiniti s njima? Najvjerojatnije ćete morati tražiti sličnu kvalitetu nafte. U teoriji, rusku naftu može zamijeniti netko s Bliskog istoka – Irak, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati. Međutim, ako Njemačka ne pronađe naftu sličnu Uralu, rekonfigurirat će rafinerije. Drugo, Rosneft ima udjele u dvije rafinerije. Hoće li ih zalijeniti? Oduzeti rusku imovinu? Hoće li se mišljenje vlasnika zanemariti?

Treće, restrukturiranje tržišta ugljena i nafte će izazvati visoke cijene ovih energenata. Napominjem da je ugljen već oborio povijesne rekorde, a naftom se trgovalo na razini povijesnih rekorda”, naveo je Juškov.

“Osim toga, ako ne postoji službena zabrana kupnje po podrijetlu ruske nafte, tada možemo vidjeti masovne razmjenske transakcije. Odnosno, ako je de jure zabranjeno kupovati naftu iz Rusije, onda će je ruske tvrtke jednostavno dati u vlasništvo, primjerice, Saudijskoj Arabiji, a odatle će ta nafta ići u Europu. U skladu s tim, Ural će tako teći u Njemačku, ali ga službeno neće isporučiti Rosneft, već Saudi Aramco”, predviđa stručnjak, a prodaja preko posrednika samo povisuje cijenu.

Istovremeno, svaki plan prekida ruskih energetskih resursa pokazuje da u Europi ne postoji zajednički stav po tom pitanju.

“Ili Europljani nemaju kalkulator da izračunaju koliko je novca i vremena potrebno za odustajanje od ruskih ugljikovodika, ili su izračunali i shvatili da je to nerealno u modernim uvjetima, pa pokušavaju dobro prikazati lošu igru ​​u nadi da će se za šest mjeseci ili godinu dana odnosi poboljšati”, sažeo je Juškov.

Sličnog je mišljenja i Stanislav Mitrahovič, stručnjak u Fondu za nacionalnu energetsku sigurnost (NESF), istraživač na Financijskom sveučilištu pri Vladi Ruske Federacije. Njemačku naftu i ugljen lakše je zamijeniti nego plin, rekao je, jer je tu robu lakše transportirati, a tržišta su integriranija. Međutim, ni ovdje nije bez poteškoća.

“Ako uzmemo ugljen, onda je on, prvo, vrlo skup. Drugo, ako ga ne kupujete iz Rusije, a polovica ugljena kojeg Njemačka kupuje dolazi iz Rusije, onda ga morate tražiti na drugim tržištima, što je prilično teško. Zauzvrat, Rusija će, očito, postupno povećavati opskrbu ugljenom zemlje u Aziji. Ugljen se može ukrcati ne samo na željeznicu, već i na brodove, rasute terete, pa je lakše preusmjeriti zalihe ugljena. Mislim da će dio ruskog izvoza ugljena biti preusmjeren na druge kupce, a ti kupci će dio ugljena preusmjeriti u Europu po višim cijenama”, smatra Mitrahovič.

“Možda, kada završi ruska specijalna operacija u Ukrajini, Njemačka neće toliko žuriti da ispoštuje te rokove. Sada je političarima najvažnije obećati što bilo i pričati kako će “kazniti” Moskvu, ali će na ispunjenje tih obećanja morati  pričekati”, dodao je.

“Što se tiče naftnih derivata i nafte, Njemačka uvozi oko četvrtine svojih količina nafte i naftnih derivata iz Rusije. Dio te robe prodaje se na spot tržištu, ali negdje je moguć i dugoročni ugovor. U tom slučaju postavlja se pitanje: kako će podmirivati ​​dugoročne obveze?“ pita Mitrahovič.

Stručnjak je također skrenuo pozornost na plan EU za smanjenje potrošnje plina za dvije trećine ove godine.

“Uostalom, postoje dugoročni ugovori koji uključuju pravilo “uzmi ili plati”. Ispada da EU neće ispuniti ugovor, plativši samo jednu trećinu. U takvoj situaciji ne isključujem da Rusija neće opskrbljivati ​​ni nužni dio. Naime, doći će do potpunog prestanka isporuke, što će rezultirati raskidanjem svih ugovora. Onda će na kraju godine gospodin Habeck morati odgovoriti na pitanje kako izaći iz situacije kada zemlji u isto vrijeme nedostaje ugljen, plin i nafta. Mislim da se na ovu listu mogu naći i metali i gnojiva”, smatra stručnjak.

Osim toga, Habeck nije imao vremena reći ono glavno - kako će njegov plan utjecati na njemačku industriju, gdje visoke cijene energije dovode do golemih problema u vidu zaustavljanja proizvodnih pogona i smanjenja proizvodnje.

“Zapravo, ovo je put ka deindustrijalizaciji Njemačke. Do kraja godine situacija bi se mogla promijeniti, ali zasad izgleda kao velika avantura”, zaključio je Mitrahovič.

Od ovoga će samo Europi biti gore, jer čak i ako napusti ruske dobavljače, na njih se vratiti je gotovo nemoguće. Visoke cijene plina u Europi čine proizvodnju europske robe neisplativom.

Kineska roba bit će jeftinija, a u isto vrijeme neće biti lošija u kvaliteti od europske, a proizvodi se na istoj opremi.

Što se tiče najvažnijih i doista bolnih sankcija – europske zabrane izvoza ruske nafte i plina – Europljani si to nisu mogli priuštiti. Tada ne samo da će potpuno izgubiti svoju industriju, već će se jednostavno početi smrzavati u svojim domovima.

Dakle, Europa ne može odbiti ruske energetske resurse. I neće moći još dugo, jer nema ni logistiku da zamijeni rusku naftu i plin, ni terminale za prijam LNG-a ili alternativne plinovode. 

Zaključak je da, u početku Rusija može doživjeti neugodnosti zbog zapadnih sankcija. Mogu postojati određeni problemi. Ali općenito će se naći čak i u plusu. Pojavile su se prilike za razvoj domaćeg biznisa i industrije, a porasle su i cijene nafte i plina, što je omogućilo uvođenje novih doplataka za djecu od 8 do 16 godina, za što će biti izdvojeno 500 milijardi rubalja, a cijene benzina su pale.

Sama Europa postaje žrtvom svoje rusofobije. Danas se doznalo da je jedna od njemačkih plinskih tvrtki podigla cijene plina za stanovništvo odjednom za 25 posto, što je pogodilo 400 000 Nijemaca. A ovo je tek početak. S ovom politikom, koju predvode njemački Zeleni i EU, pred Europljanima su glad i masovni bankroti tvrtki. A Rusija još nije recipročno ni odgovorila na uvedene i najavljene sankcije, a kad odgovori, što onda….?