Ukrajinska vojska će biti poražena, a evo i kako:

Cilj ruske skupine je eliminirati vojnu strukturu moderne Ukrajine. To je glavna zadaća ruske vojske i lokalnih snaga Donbasa.

Iza poplave izvješća o tijeku specijalne operacije u Ukrajini donekle se izgubio i sam strateški plan po kojemu se ona odvija. Neki zapadni izvori čak su počeli dovoditi u pitanje samo postojanje ovog plana. U međuvremenu, ovaj plan postoji, funkcionira, a rezultat će biti potpuni vojni poraz Ukrajine.

Prisjetite se situacije na samom početku. Do početka specijalne operacije Oružanih snaga Rusije u Ukrajini, 80% ukrajinske vojske i nacionalističkih formacija bilo je neravnomjerno raspoređeno duž fronte od 600 kilometara u Donbasu.

Cijelo vrijeme, tijekom sedam godina pozicijskog ratovanja, stvorene su ešalonirane inženjerske utvrde. Pozadinske urbane aglomeracije pretvorene su u tvrđave u kojima su postavljeni kontrolni centri. Mariupolj, Volnovaha, Rubežnoje, Severodonjeck,  Lisičansk, Slavjansk, Kramatorsk su primjeri takvih gradova, a u njima živi uglavnom rusko i prorusko stanovništvo. Početkom veljače neke postrojbe Oružanih snaga Ukrajine i vojnih bataljuna reformatirane su u bataljunske skupine, na primjer, 80. zasebna zračno-jurišna brigada, što se radilo prema planu pripreme ofenzive na Donbas , ali opća konfiguracija njihovog položaja nije promijenjena.

Ukrajinska skupina iskreno se spremala za ofenzivu. Više od 120 000 ukrajinskih vojnika na liniji razdvajanja u Donbasu dodatno je opskrbljeno ogromnom količinom oklopnih vozila, topništva i višecijevnih raketnih sustava. Inače, količina topništva je tolika da se još uvijek ne može suzbiti.

Od 2014. godine Oružane snage Ukrajine oslanjale su se na stari sovjetski sustav borbe uz masovnu upotrebu topništva, što je u konačnici dovelo do velikih gubitaka među civilnim stanovništvom Donbasa i masovnih razaranja.

Većina ove skupine nalazila se duž luka od jugozapadnog predgrađa Donjecka do Gorlovke i luka Svetlodarske u smjeru Debalceva. Tu se nalaze glavne topničke brigade i pojedine baterije. Udarne jedinice s maksimalnom prisutnošću oklopnih vozila bile su smještene u južnom smjeru, na potezu Mariupoll-Volnovaha, te u sjevernom smjeru nasuprot i nešto zapadno od Luganska.

Pripreme za ofenzivu Ukrajina je izvela tako žurno i s takvom vjerom u rani uspjeh da je glavni teritorij Ukrajine ostao potpuno nepokriven. Obrana i pograničnih i kopnenih područja prebačena je na takozvanu Teritorijalnu obranu, zapravo, Volkssturm.

Većina snaga sektora "Sjever" prebačena je u Donbas, a kijevski garnizon je sveden na specijalne snage i jedinice smještene na bivšem poligonu „Desna“ u regiji Černihiv. Ali njegovo je zapovjedništvo bilo smješteno u zapadnoj Ukrajini, u Rivneu. 40. zasebna topnička brigada nazvana po knezu Vitovtu Velikom bila je raspoređena na širokom području od Nikolajeva do predgrađa Kijeva.

Ista priča razvila se i na sjeveroistoku i na jugu. Zapravo, svi glavni dijelovi pozadinskih jedinica Oružanih snaga Ukrajine prebačeni su u Donbas.

Sada malo političke komponente. Dugo su se vodile rasprave o tome što bi zapravo trebala biti svrha operacije u Ukrajini. Sada je jasno: denacifikacija i demilitarizacija. To znači da Ukrajina mora biti lišena borbeno spremne vojske, njezino vojno zrakoplovstvo i mornarica uništeni, a teško naoružanje stavljeno pod međunarodnu kontrolu. To se može učiniti samo fizički – potpunom vojnom pobjedom.

Sudeći po nedavnim događajima, izbor je bio preventivni udar, čiji bi strateški cilj trebao biti opkoliti i uništiti glavne snage Oružanih snaga Ukrajine i nacionalističkih odreda. To je zapravo ona skupina od 120 000 ljudi u Donbasu.

Uzimajući u obzir gore opisanu konfiguraciju postrojbi, moguće je predvidjeti praktične korake prema demilitarizaciji Ukrajine.

Bilo je logično organizirati opkoljavanje i rasparčavanje ukrajinske skupine u Donbasu, izbjegavajući frontalne napade na najutvrđena područja. Također, u prvoj fazi operacije, ultrapreciznim dalekometnim oružjem uništeni su pozadinski objekti Oružanih snaga Ukrajine, od skladišta do aerodroma, čime je zapravo eliminirana ključna infrastruktura ukrajinske vojske.

Zapravo, već 3 do 4 dana od početka operacije, Oružane snage Ukrajine prestale su postojati kao organizirani sustav, ali je skupina od 120 000 vojnika u Donbasu po inerciji ostala stabilna. Tamo ih je puno, godinama se ukopavaju, a imaju veliki broj topova i tenkova.

Dijelovi armije Luganske Republike su se posljednjih dana učinkovito kretali sjeverno od Luganska, prelazeći Severski Donec. Njihov je cilj bio, prvo, povezati se s ruskim jedinicama koje se kreću iz Harkova, a drugo, okrenuti se prema zapadu i opkoliti ukrajinsko utvrđeno područje Severodonjeck-Lisičansk.

Do danas su oba ova cilja postignuta. Pojavio se prvi veliki džep, ali sada je teško procijeniti broj ukrajinskih odreda opkoljenih u Severodonjecku. U svakom slučaju, nakon okupacije Popasnaje, nema izlaza.

Drugi kotao je Mariupolj. Za opkoljavanje grada bilo je potrebno svladati utvrđenu ešaloniranu obranu, a značajan dio te zadaće izvršile su postrojbe Donjecke Republike. Istodobno, ruske trupe s Krima ubrzano napreduju stepom prema sjeveru u smjeru Zaporožje – Krivoj Rog. To prijeti da će zaokružiti glavnu skupinu Oružanih snaga Ukrajine i nacionalista, prikovanih u lokalnim borbama duž luka urbane aglomeracije od Donjecka do Gorlovke. Bilo je izvješća o borbama već na području Guljai Polja, gdje su se približile jedinice Melitopoljske skupine Oružanih snaga Rusije.

Ključna točka za operaciju potpunog okruženja glavne skupine Oružanih snaga Ukrajine u Donbasu trenutno je grad Izjum, oblast Harkov. Ova operacija je moguća tek nakon uspostavljanja kontrole nad njom. Sjeverna, uvjetno rečena "Harkov" skupina Oružanih snaga Rusije, iz Izjuma bi mogla krenuti na jugozapad kako bi se pridružila skupini Melitopolj. Mogu pristati u Pavlodaru ili Pokrovsku. I tako će ogromna skupina Oružanih snaga Ukrajine biti u kotlu od Slavjanska do Donjecka.

Takva operacija neće zahtijevati krvave napade na aglomeraciju Slavjansk-Kramatorsk i ukrajinsku skupinu od gotovo 80 000 vojnika u blizini Donjecka i Gorlovke, ojačanu inženjerijskim utvrdama. Osim toga, takva operacija omogućuje izbjegavanje civilnih žrtava, vlastitih gubitaka i minimiziranje političkih rizika. Ali, s druge strane, za ovakav ishod treba više vremena nego što bi bilo poželjno sa stajališta autsajdera i neupućenog javnog mnijenja.

Trenutno situacija oko Izjuma nije potpuno jasna. Većina nacionalističkih odreda koncentrirana je primjetno na sjeveru, u blizini Harkova u regiji Čugujev, gdje se prethodno nalazilo glavno uzletište ukrajinskih jurišnih zrakoplova, uništeno ruskim projektilima. Samo lokalni borci mogu ostati u Izjumu. Sasvim je moguće da će ga, kao i ranije u susjednom Kupjansku, gradska uprava odlučiti predati.

Odnosno, ogromna ukrajinska grupacija u Donbasu, nakon rezultata operacije, može se podijeliti u tri skupine nejednakog broja, od kojih svaka mora biti potpuno okružena. Dvije su već u kotlu, a isto se očekuje za treću i najveću.

Manjkavosti ovog plana bili su očuvanje relativne borbene sposobnosti ukrajinskih trupa u blizini Donjecka-Gorlovke sve ovo vrijeme, što je popraćeno stalnim granatiranjem naselja Donjecke Republike, kao i teška humanitarna situacija u onim naseljima u kojima je bila najveća koncentracija visoko motiviranih neonacističkih jedinica. Za sve ostale smjerove, uključujući Kijev, u početku se pretpostavljalo da su sporedni.

U smjeru jugozapada trebao bi se pripremiti Nikopol, čiji je gradonačelnik tjerao stanovništvo na kopanje rovova i izgradnju humki od snijega.

Odesa se također priprema za svestranu obranu. U međuvremenu, ako se operacija opkoljavanja glavnih snaga Oružanih snaga Ukrajine i nacionalista, uz njihovu naknadnu prisilu na predaju, ili njihovo fizičko uništenje, završ u relativno kratkom vremenu, tada možda neće biti potrebno nikakvo kretanje u tom smjeru.

Kijev je zapravo blokiran. Dok su svi gledali situaciju na sjeverozapadu grada i Gostomel, Ivankov i Borodjanku, ruske jedinice koje su se približavale iz Černigova i Sumija, sa sjeveroistoka i istoka, te su polako ali sigurno blokirale Brovarij, gdje je počinje autocesta. Fastov, Bila Cerkva i zračna luka Borispol su pod vatrenom kontrolom. Nema praktičnog smisla ići duboko u urbani prostor.

Velika ruska grupacija, bazirana na regiji Gostomel-Borodjanka, može se u svakom trenutku preseliti čak i na Žitomir, na Vinicu, čak i potpuno blokirati Kijev, zatvarajući autocestu Žitomir. Njezino nedjelovanje nekoliko dana izazvalo je razumna pitanja. Možda je ovo najproblematičnije područje zbog gustoće stanovništva i uobičajene masovne upotrebe teškog topništva i višecijevnih sustava kao „Grad“ s ukrajinske strane, koji ne pogađa toliko rusku skupinu koliko predgrađa Kijeva, uključujući Višgorod.

Mora se reći da ruska vojska nema želju uništavati vojno osoblje Oružanih snaga Ukrajine koje je završilo u kotlovima na fronti Donbasa i to se odnosi samo na nacionalističke skupine i terorističke bojne. To je još jedan politički čimbenik koji je odredio upravo ovakvo planiranje operacije. Ima razloga vjerovati da će ukrajinska skupina, okružena i lišena centraliziranog zapovijedanja i opskrbe, ipak donijeti ispravnu odluku i zaustaviti neprijateljstva. Inače, Ukrajina će doživjeti katastrofu epskih razmjera.

Nitko u Rusiji ne želi fizičko uništenje ukrajinskih vojnika, jer izgubljeni životi ukrajinskih građana nisu najbolji temelj za izgradnju poslijeratnog svijeta u novim uvjetima.

S druge strane, odugovlačenje akutne vojne faze operacije uz prisiljavanje Ukrajinaca da sami provedu denacifikaciju i demilitarizaciju, na neodređeno vrijeme, jednako je neprihvatljivo kao i veliki gubici. Očekivano je da se završetak opkoljavanja glavne neprijateljske skupine u blizini Donjeck-Gorlovke dogodi u roku od nekoliko dana, uz zadržavanje tempa napredovanja u regijama Zaporožje, Herson, Odesa i Dnjepropetrovsk.

Uništenje ili razoružanje do 80% ukrajinske vojske samo po sebi znači kraj rata. Nikakva teroristička obrana ili gerilsko ratovanje neće uspjeti. Kijevska, bolje rečeno “Lavovska vlada“ bit će prisiljena pregovarati pod potpuno drugačijim uvjetima.

Ne govorimo ni o kakvoj okupaciji Ukrajine, ali proces denacifikacije je zapravo već započeo. U regiji Herson i u oslobođenim regijama DNR i LNR u tijeku je nešto poput režima antiterorističke akcije. U tijeku je potraga za agentima SBU i vojne obavještajne službe Ukrajine, kao i za aktivistima nacionalističkih i neonacističkih organizacija poput Desnog sektora.

Vojno rješenje u ovom slučaju ne leži u mitskoj okupaciji Kijeva, već u eliminaciji vojne strukture moderne Ukrajine. A to su bitno različiti vojni i politički ciljevi i kad ih se shvati, lakše je razumjeti poteze koje vuče ruska komanda na terenu.

Cilj ruske skupine je eliminirati vojnu strukturu moderne Ukrajine. To je glavna zadaća ruske vojske i lokalnih snaga Donbasa, a u tom smislu sve teče po planu.

VIDEO: Situacija 14. 03. poslijepodne (Prijevod je nepotreban, jer je lako razumljivo s bjeloruskog)