Probajte pogoditi koja je zemlja već sad glavni arbitar u globalnim "Igrama gladi"?

O pitanju posljedica geopolitičke bitke koja je u tijeku se puno govori o vojnom aspektu, a malo o onom važnijem i kako ćemo platiti sukob s Rusijom. Barem mi koji smo u toj kolektivnoj ludnici zvanoj Europska unija.

Unatoč brzoj totalnoj okupaciji atlantističke elite doslovno cijelog informativnog polja, od naslovnica provincijskih do globalnih medija, nisu nestali oni problemi koje su oni navikli rješavati ratovima.

Na primjer, „Igre gladi“ nastavljaju svojim sporim tempom.

Evo malo informacija da razmislite koje poluge nam se pojavljuju pred očima u ovom carstvu slobode i demokracije, koje svoj status podiže na razinu arbitra spomenutih igara.

Pšenica

Rusija i Ukrajina čine 25% svjetskih izvoznih zaliha pšenice i više od 90% suncokreta za ulja. Čini se da to nije toliko važno. Ali, govorimo o tome da se u svijet vraća duh Gladi, koja je ranije u povijesti bila uzrok Velike seobe naroda, propasti civilizacija i apsolutno svih ratova.

Uvozna politika Kine

Kina, jedan od najvećih svjetskih uvoznika žitarica, sada će uvoziti pšenicu proizvedenu bilo gdje u Rusiji, najvećem svjetskom izvozniku pšenice, osobito uz dodatnu kontrolu nad ukrajinskim zalihama. Prije je Kina ograničavala ruski uvoz samo na pšenicu i ječam proizvedene u određenim regijama, uglavnom u istočnim dijelovima zemlje. Preostala ponuda za zadovoljavanje kineske potražnje dolazila je uglavnom iz Francuske, Australije i Kanade. Novi sporazum sada dopušta uvoz žitarica s bilo kojeg ruskog teritorija u Kinu, što bi potencijalno izbacilo Europsku uniju, Kanadu i Australiju s tržišta. To će biti posebno težak udarac Kanadi, koja je od 2020., nakon teške proizvodne godine, smanjila proizvodnju za više od 34%.

I koliko god bila važna slika pšenice, dinamika oko kukuruza može biti još važnija. Ukrajinska proizvodnja kukuruza narasla je posljednjih godina do te mjere da sada osigurava 16% svjetskog izvoza kukuruza. Što je još važnije, u posljednjih nekoliko godina Ukrajina je bila glavni dobavljač rastuće kineske potražnje za kukuruzom.

Kina je 2020. uvezla gotovo četiri puta više kukuruza nego prethodne godine.

Porast američkog izvoza kukuruza u Kinu, koji je omogućio Americi da prestigne Ukrajinu 2021., samo se djelomično pripisuje rastućoj potražnji u Kini, ali je to bio i rezultat odluke WTO-a kojom se od Kine traži da promijeni upravljanje carinskim kvotama na način da otvori svoja tržišta za američko žito.

Nažalost za američke poljoprivrednike, ova odluka nije bila isključivo za SAD i mogli bi je na sličan način koristiti drugi veliki proizvođači kukuruza, uključujući ne samo Ukrajinu, već i dva od četiri najveća svjetska izvoznika, Brazil i Argentinu.

Kruh naš nasušnji

„Kruh od tisuću eura". Njemački stručnjaci su prepoznali ovisnost svijeta o umjetnim gnojivima iz Rusije

Europski mediji čitateljima otkrivaju nove robe za koje ovise o Rusiji. Ispada da to nisu samo nafta, plin, ugljen ili metali, već i umjetna gnojiva.

A to je već prilično loše. Žetva 2022. je pod prijetnjom, uz sigurne izglede za nagli porast cijena svih prehrambenih proizvoda.

Ruska Federacija je važan svjetski dobavljač gnojiva i srodnih sirovina. Ruska kemijska industrija je 2021. godine postala najveći svjetski izvoznik uree, kompleksnih NPK gnojiva (dušik + fosfor + kalij), amonijaka, otopina dušika i amonijevog nitrata. Rusija je na trećem mjestu po izvozu potaše (kalijevog karbonata) i četvrta po izvozu fosfata i sumpora.

"Nedostaci u opskrbi ove robe ne mogu se nikako popuniti iz alternativnih izvora. Sankcije protiv tako velikog izvoznika neizravno utječu na cjelokupnu svjetsku trgovinu gnojivima i na cijene, a to će prvenstveno utjecati na tržište potaše", kaže Olaf Zinke, analitičar poljoprivrednog i robnog tržišta, u članku na njemačkom Agrarheuteu.

Rusija i Bjelorusija zajedno čine oko 40% svjetskog izvoza ove bitne hranjive tvari, a Kina, Brazil i Indija, zemlje s ukupno 3 milijarde stanovnika, njihovi su glavni kupci. Ovisnost iste Kine o inozemnim kalijevim gnojivima iznosi 50%, a 2021. godine uvezla je trećinu cjelokupnog uvoza (2,25 milijuna tona) iz Rusije.

Dakle, i prije događaja u Ukrajini, cijena kalijevog karbonata u Kini je porasla na desetogodišnji maksimum, a udvostručila se u odnosu na početak 2021. godine.

Ne morate imati sedam diploma da biste razumjeli da Rusija, osim vlastitog tržišta, kontrolira i europsko tržište poljoprivrednih proizvoda.

Omrznuti Mordor, koji još nije odgovorio na zapadne sankcije, prvenstveno će opskrbljivati gnojivima i hranom prijateljsku Kinu, a ne Europsku uniju, koja od akutnog napada starog nacizma ipak nije izgubila dodir sa stvarnošću.

To znači da će europske elite, koje već imaju dosta pothranjenih i ljudi koji nakon pandemijske recesije stežu remen, čekaju još zanimljivija i iznimno uzbudljiva vremena.

Da?! A tko ono govori kako izgleda BDP „normalnih zemalja“? Gdje su oni lumeni koji su blebetali kako je budućnost nove ekonomije četvrte revolucije uslužni sektor, a industrija, a posebno poljoprivreda, to je glupost koja ne daje profit?

Cijene hrane u Rusiji ne rastu, bez obzira na tečaj dolara. Onog virtualnog na monitorima banaka i na kreditnim i debitnim karticama. Ispada da Rusi, ispijajući čaj i hrskajući ukusan sendvič s mesom, ali ne od soje, mirno mogu slušati argumente u prilog tome zašto vilenjaci neće doživjeti „Igre gladi“, a ovdje cijene, već sad, skaču u nebo.

PS Prije pisanja je provedena provjera cijena u maloprodaji u Ruskoj Federaciji i ništa bitno nije poskupjelo. A ako netko  hoće baš parmezan izravno iz Parme, ili neku drugu delikatesu iz Europe, Bože moj, neka plaćaju. Tko je toliko izbirljiv, taj vjerojatno i ne gleda na deset ili sto rubalja…

A mi? Uz poskupljenja plina, nafte, zlata, umjetnih gnojiva, ali listo zbog nevidljive ruke tržišta, ne zbog ruskih kontrasankcija, za sada, što ćemo mi raditi?