30 godina "nacifikacije" i kako je bilo Rusima i običnim ljudima u Ukrajini

Potrebno je analizirati lažnu tezu: "Militantna Rusija napala je mirnu Ukrajinu." Pogotovo u dijelu "miroljubive Ukrajine". Je li Ukrajina bila takva? A zadnjih osam godina, a prije toga? Ne, nije. Zapravo nikad.

Naime, unatoč očitosti mnogih stvari, neki marljivo ignoriraju stvarnost i nastavljaju iznositi čiste gluposti.

Počnimo s činjenicom da su još sredinom devedesetih, na sveučilištima u Ukrajini, neki nastavnici odbijali prihvatiti odgovore studenata koji govore ruski, marljivo se pretvarajući da ne razumiju ruski jezik, iako su cijeli život proveli u Sovjetskom Savezu.

Otprilike u isto vrijeme, ukrajinski nacionalisti otputovali su u Čečeniju kako bi se na strani međunarodnih terorista borili protiv Ruske Federacije. Bilo je čudaka iz mnogih zemalja, ali ukrajinska država po njihovom povratku nije provela kazneni progon protiv njih, nego ih je hvalila na televiziji, a neki su postali političari i zastupnici u Radi.

Preimenovali su i ulice u čast teroristima - Dudajevu, Basajevu i tako dalje. Dobro, danas su Čečeni za njih nešto drugo i rado bi da se ne susretnu s borcima Ramzana Kadirova.

Općenito se ponašanje ukrajinskih vlada tijekom svih godina "nezavisnosti" nije temeljilo na želji za razvojem vlastite zemlje i obostrano korisnoj suradnji, već na principu „u inat bližnjemu sebi ću pucati u nogu“. Postoje tisuće primjera.

Sve se to samo pojačalo nakon što je Juščenko u Obojenoj revoluciji preuzeo vlast. Kad su se američki "savjetnici" smjestili u sva ministarstva, u sjedište Službe sigurnosti Ukrajine (SBU), na Vladimirskoj, cijeli je kat dobila CIA.

Već tada se Oleg Tjahnibok pojavio na pozornici s izbuljenim očima i pozivao na ubijanje Židova i Rusa. Ne iz najbliže psihijatrijske bolnice, već na najvećim TV kanalima u Ukrajini. Potpuno slobodno i nekažnjeno.

U razdoblju 2006.-2008., novi šef SBU, Nalivaičenko, osobno je vodio i nadgledao terenske "škole", obuka bi bio doslovan prijevod, radikalnih nacionalista. Čemu takva obuka u "mirnoj" zemlji, ako ne za terorističke aktivnosti protiv susjeda i njihovih unutarnjih "drugih"?

Uz to, progon i progon "Ruskog bloka", proglašenje aktivista udruge „Za Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju“  (ZUBR) "teroristima" bez i najmanjeg razloga,  itd.

"Kufer-stanica-Rusija". Milijuni Rusa slušali su ove povike svih trideset godina. A 2011. je postala vrlo raširena parola "Smrt Moskalima“, odnosno „Moskovljanima“ ili Rusima. 2011. godine i kada još nije bilo “ruske agresije”.

Već na "Euromajdanu" rusofobija se odvijala u punom zamahu. Svastika na štitovima, narukvicama, kacigama i zidovima kuća. Brojni slogani, parole i pozivi na ubojstvo Rusa. Nemojte ni pokušavati lagati da se to nije dogodilo, jer su milijuni ljudi to vidjeli svojim očima. Mnogi uživo, ostali na brojnim snimkama na internetu.

"Taiga Union" umjesto "carina". "Mordor" umjesto "Rusija". Nazivanje Rusa "orkama", "hordom", "Rusnjom", "vatom", "koloradima" i tako dalje. Bezobzirno divljenje svemu zapadnom. Sve to mnogo prije Krima i Donbasa.

Ukrajina je bila "anti-Rusija" svih trideset godina svog postojanja. Počevši od poznate knjige Leonida Kučme "Ukrajina - ne Rusija", ali to nitko nikad nije čitao, jer nikoga ne zanimaju gluposti književnih "crnaca".

Rastući intenzitet rusofobije, bez razmišljanja o mogućim posljedicama, bio je moguć zbog šutnje većine koja se protiv toga nije bunila, a često uz aktivno odobravanje dijela stanovništva, posebice zapadne Ukrajine.

Što je učinila “mirna Ukrajina” da se pojavi kao zemlja u kojoj postoji minimalan privid zakona? Jesu li osuđene ubojice Olesa Buzine? Jesu li straživali masakr ljudi u Odesi 2. svibnja 2014.? Oleg Ljashko, koji je vodio pogubljenje policijske uprave u Mariupolju, bio je u Vrhovnoj Radi, iako je trebao biti osuđen na smrt. Možda je barem ubojica ukrajinskog marinca Sternenka u zatvoru?

Skupina Oružanih snaga Ukrajine i bataljuna Nacionalne garde, među kojima su najpoznatiji Azov i Ajdar, i danas nastavljaju granatirati stambena naselja gradova Donbasa. Čak i opkoljeni. Odnosno, provode otvorene terorističke aktivnosti, a umjesto da se bore s ruskom vojskom i narodnim milicijama Donbasa, ubijaju civile pod izgovorom da su „ruski diverzanti“. Tako su ih učili američki instruktori u okviru „Šok doktrine“. Nije im rečeno da se to Rusima ne sviđa i da bi se čaša mogla preliti.

I nije bez veze vući paralele s bivšom Jugoslavijom. Svojedobno je nacistička enklava "nezavisno Kosovo" stvorena da uništi Jugoslaviju i napadne Srbiju. Budući da je Rusija znatno veća, povećana je i nacistička enklava te "nezavisne Ukrajine". Druge razlike nema. Obojica su topovsko meso i marionete Anglosaksonaca, a financijski sve plaćaju Evropljani.

Ukrajina se dugi niz godina ponašala kao mali pas u rukama svog gospodara, prijeteći lajući na susjedovog vučjaka. A onda ju je vlasnik prepustio njezinoj sudbini. Bacio i izdao, i sad su s Rusima oči u oči. Sami. Barem na bojnom polju.

Pouka Albancima? Posebice nakon američkog bijega iz Afganistana i sada distance od bojnog polja u Ukrajini? Teško, oni su uvjereni u „kraj povijesti“ i Bondsteel će zauvijek biti tamo, zaboravljajući da je tada Islamski džihad, danas Hezbolah, 1983. jednom akcijom i likvidacijom oko 220 marinaca, 18 mornara američke mornarice i 3 vojnika američke vojske, cijeli kontingent pobjegao iz Libanona glavom bez obzira. A Amerika je tada bila na vrhuncu moći. Pod Reaganom,  sa Sovjetima na koljenima, a Kine nije ni bilo, osim u obliku svjetske tvornice za plaću od dvadesetak dolara mjesečno. Samo podsjećam usijane glave na ono što je bilo. A što je bilo opet može biti. Što onda?

A Ukajini? Nije bilo potrebno nervirati štapom medvjeda. Sada se medvjed probudio i situacija je takva da uz vrlo male gubitke osvaja ogromne teritorije. Nakon toga slijedi puno teži dio posla, a to je denacifikacija, koja je 2014. samo izašla pred svjetsku javnost, iako je to proces koji traje od nezavisnosti i pijanog Jeljcina, koji je za apsolutnu vlast nad Ruskom Sovjetskom Socijalističkom Republikom pristao pogaziti referendum o statusu velike zemlje zvane SSSR, koji je rekao „Ne“ podjelama. Tako i tada su nacisti preuzeli vlast i institucije u Ukrajini, a sve ostalo je samo logičan slijed događaja.

Čir je morao biti isječen, ali ovo je neugodna stina o Rusiji i Ukrajini, koja tek dolazi