Rusi još nisu ni uveli protusankcije, a EU tone u bezdan

Cijena pšenice na zapadnim burzama porasla je iznad 11 dolara po bušelu (1 bušel pšenice = 60 lb / 27,216 kg), cijena nafte Brent dosegnula je 118 dolara po barelu, plin se na europskom tržištu prodaje po 2200 dolara za tisuću kubičnih metara, cijena aluminija na „Londonskoj burzi“ prešla je oznaku od 3600 dolara po toni. I tako dalje, i tako dalje, da se čovjek zapita ima li u Evropi itko normalan.

Poznati pisac i publicist Dmitrij Lekuh objasnio je može li se povećanje cijena na zapadnim burzama nazvati odgovorom Rusije na sankcije.

“Rusija još nije počela ni uvoditi protuosankcije, a ono što vidimo s cijenama je prirodna reakcija tržišta na ludilo koje su inscenirali europski globalisti. Čak ih i Sjedinjene Države gledaju s nekim iznenađenjem. Porast cijena reakcija je tržišta, što drugačije i ne može biti. Europljani su to trebali predvidjeti. Mada, sjetimo se francuskog ministra financija, koji je Rusiji objavio totalni ekonomski rat, kako se pokazalo: on je zapravo moj kolega,  književnik, specijalist za francusku književnost, ali  nema nikakvu ekonomsku naobrazbu“, kaže Lekuh.

„Primjerice, takva reakcija tržišta je bila očita i mislim da je ovo tek početak. U sadašnjim uvjetima, čak i ako Rusija ne učini ništa kao odgovor, europska industrija gnojiva, a nakon nje i cijela poljoprivreda, otići će „na jedno mjesto“. Činjenica da će industrija gnojiva propasti, jer kritično ovisi o uvozu ruskog plina. Po sadašnjim cijenama, bez ikakvih uzvratnih mjera iz Rusije, bez ograničavanja opskrbe preko Sjevernog toka 1 ili preko ukrajinskog plinskog transportnog sustava, on se već sada urušava. Europljani mogu reći "puno hvala" svojim šefovima“, dodao je.

Čak je zastrašujuće i zamisliti što će početi u Europi kada Rusija odgovori na sankcije. Moraju, iako to stvarno ne žele.

Ruski predsjednik je na sastanku s poduzetnicima rekao: “Ne želimo uništiti sustav u kojem i sami živimo”. Ali Evropljani ga sada sami uništavaju, a da Rusi još nisu uveli protumjere. Uništavaju svoju ekonomiju i udoban način života.

Ako se trenutni trend nastavi, cijene će dalje rasti. Na čemu se temelji Europa? Njezina kičma, okosnica poslovanja, je takozvani sjeverozapadni industrijski ili baltički klaster. Na trenutak, zamislimo energetski intenzitet, na primjer, u proizvodnji automobila u kojem svaki dio nosi određenu energetsku komponentu. Kemijska industrija se u potpunosti temelji na plinu. Istodobno, ni Rusija ni Sjedinjene Države još nisu poduzele nikakve mjere po tom pitanju. Evropljani su vlastitim rukama doveli ruski energetski sektor pod sankcije.

Rusija će biti prisiljena odgovoriti, ma koliko ne bi htjela da se taj sustav raspadne. Onda će se njemačka industrija urušiti, ali to su ruska tržišta koja kupuju plin i naftu. Sve je na ovom svijetu međusobno povezano, ali Rusu su ovaj put prisiljeni odgovoriti, jer se Evropljani ponašaju ponižavajuće prema velikoj sili, a Rusi sada nemaju pravo ne odgovoriti. Ali još nisu ni počeli. Sve što se sada događa, Europljani su stvorili vlastitim rukama. Kad odgovore, a hoće, imat ćemo velikih problema, a pitanje je koliko su Evropljani spremni izdržati pad standarda? Rusi jesu. Možda mladi, tinejdžeri i studenti ne, ali svi koji se sjećaju Jeljcina, svakako jesu.