Sankcije Rusiji dovele do eksplozije cijena u Americi i EU, a da Moskva još nije ni odgovorila

U Americi je cijena goriva dosegla povijesne rekorde i negdje se galon prodaje za skoro 5 dolara. Isto je i u Europi, što je posljedica ne ruskih sankcija, kojih još i nema, već onih koje je Zapad uveo Rusiji. U međuvremenu, u Rusiji je gorivo na pumpama pojeftinilo za 15-20% i sad je negdje oko 20 do 25 centi, ako sam točno izračunao .

Ali pogledajmo kako Washington misli riješiti problem. Pretrpio je već drugo poniženje. Dobivši „ljubazno odbijanje“ Venezuele, Amerikanci su požurili zamoliti uslugu Iran. Obećali su im da će ukinuti dio sankcija Irana u zamjenu za iransku naftu. S diplomatske točke gledišta, ovo je neuspjeh. Ako ste objavili rat do uništenja Venezueli i Iranu, a zatim se, nakon što ništa niste postigli, odlučili pomiriti, to se smatra porazom.

Podsjetimo, američke rafinerije trebaju određene vrste nafte, a tu naftu mogu kupiti samo na tri mjesta - u Rusiji, Venezueli i Iranu. Ponovno konfiguriranje postrojenja na druge sorte potrajat će i zahtijevat će ozbiljna ulaganja. Cijene benzina u Americi će nastaviti rasti. Budući da su se Amerikanci posvađali sa svima, sada se moraju povući, ići s uglađenim osmijehom prema svojim neprijateljima. Iran je također otežao njihov zadatak dajući Amerikancima dodatni šamar granatirajući blizinu američkog konzulata u Iraku, zapravo sjedišta izraelskog Mossada.

Fox News već piše da nitko od Amerikanaca nije stradao, da zgrade nisu oštećene, da je općenito sve u redu i da nema razloga za brigu o sitnicama.

Sram ih neće boljeti, pa su Amerikanci progutali sramotu i nastavio moliti Iran za naftu. Teoretski, oni mogu dobiti što žele dogovorom ili s Venezuelom, ili s Iranom, ili čak s Rusijom. Problem je što je iz godine u godinu sve teže nositi se sa Sjedinjenim Državama, jer tamo na vlasti sada nema adekvatnih ljudi, čiji se horizont planiranja proteže samo do sljedećih izbora.

Sjedinjene Države su postupno došle do točke u kojoj se prestaje s njima ozbiljno razgovarati. Poput drugih agresivnih država koje su nam poznate iz povijesti XX stoljeća, Sjedinjene Države su toliko često kršile obećanja da njihovim diplomatima više nitko ne vjeruje. Osim briselskih idiota, naravno.

A kako su SAD oslabile, sada su bezvrijedna ne samo njihova obećanja, već i prijetnje. Godine 2022. riječi američkih političara i diplomata mogu se shvatiti kao pozadinska buka koja ne utječe na stvarnu američku politiku.

Međutim, bilo bi teško postići dogovor s Iranom u svakom slučaju. Prvo, odmah 2018. je Donald Trump iz vedra neba prekršio sporazume s Iranom, čime je prekršio i američka obećanja i svoju osobnu riječ.

Drugo, američka agresija nije ograničena samo na sankcije, Amerikanci redovito ubijaju Irance. Primjerice, ne tako davno, Amerikanci su ubili Qassema Suleimanija, jednog od nacionalnih heroja Irana. Čekali su da stigne u Irak, da bi ga likvidirali raketnim napadom iz drona. Baš „herojski“, onako kako to Amerikanci inače rade.

Zamislite da su Amerikanci tako ubili Jurija Gagarina 1964. tijekom njegove  posjeta Indiji, pa o svojoj “pobjedi” trubili u svim svojim medijima, a 1966. da su odletjeli u SSSR da nešto traže od Moskve. E pa jednako kao što bi, hipotetski reagirali Sovjeti, tako su Iranci reagirali na prijedloge iz Sjedinjenih Država. S velikom skepsom i mnogo podsmjeha.

Opet, sve to ne znači da će Venezuela i Iran odbiti prodati tu naftu. To nikako. Ali  Amerikanci moraju uraditi mnoge stvari. Prvo ukinuti sankcije, vratiti dio plijena, a onda kad nešto zatraže, tek onda je moguće da će se posao i dogovoriti.

Kako se često s pravom ističe, stvarni svijet je složeniji nego što bi politolozi iz fotelje htjeli.

Istovremeno, SAD su se našle u teškom položaju. Oni zapravo ne žele razgovarati s njima, koji su ih se praktički prestali bojati. Nakon sramotnog bijega SAD-a iz Afganistana, nova pravila igre su sasvim jasna. Crvena crta do sada je povučena uz granice NATO bloka i sve dok tenkovske kolone ne prijeđu granicu bloka, Amerikanci će se boriti isključivo uz pomoć ekonomskih sankcija i urlanja po medijima. Amerikanci se sasvim sigurno neće boriti ni za svoje saveznike u NATO paktu, ili barem za većinu njih,  a za zemlje koje nisu dio NATO-a, to se sigurno neće dogoditi.

Američki mediji sada pišu s očitom poniznošću da je era unipolarnog svijeta iza nas, novca je malo, pa bi Sjedinjene Države trebale odstupiti od svojih dužnosti korumpiranog svjetskog žandara.

Upravo su završene Paraolimpijske igre u Kini. Prema tradicijama koje potječu iz antičke Grčke, okončano je i olimpijsko primirje. Tako bi danas i Kina teoretski mogla pokrenuti operaciju za borbu protiv tajvanskog separatizma, bez ikakve diplomatske ili bilo koje druge kazne. Povratak Tajvana za Kinu je s unutarnje političke točke gledišta nevjerojatno važan. Za njih je to kao za Ruse Krim, samo barem deset puta važnije. Istodobno, pouzdano možemo pretpostaviti da se Amerikanci neće boriti za Tajvan. Odnosno, možda hoće, tko zna, ali je to na razini znanstvene fantastike.

U slučaju početka vojne operacije, Amerikanci će pokušati baciti lavinu  sankcija na Kinu, ali ovdje imaju malo mogućnosti, jako su ovisni o kineskoj robi.

Gospodarski napad na Rusiju već je rezultirao akutnim unutarpolitičkim problemom u Sjedinjenim Državama i naglim porastom cijena benzina. Budući da je za vrijeme Donalda Trumpa benzin bio mnogo jeftiniji, a Amerikanci su jako ovisni o vozilima, naglo povećanje cijena benzina bi moglo dovesti do poraza vladajuće stranke na izborima za Zastupnički dom Kongresa u studenom.

Tajming je vrlo dobar za Kinu. Rusija sa svoje strane može samo pozdraviti povratak Tajvana, iz tri razloga:

1. Amerikanci je pokušavaju ekonomski zadaviti, a zaoštravanje situacije oko Tajvana će naštetiti Amerikancima i uskratiti im mogućnosti za nastavak agresije.

2. Ako Sjedinjene Države pokrenu rat sankcijama protiv Kine, Rusiji će biti lakše razgovarati s Europom, koja trenutno trpi i kupuje robu u Kini.

3. Tajvan je protiv Rusije uveo bolne sankcije na mikročipove. Da se Tajvan vrati matičnoj državi, te će sankcije biti ukinute.

Međutim, dobar trenutak je samo dobar trenutak. Sukob između Amerike i Kine je neizbježan, a poraz Sjedinjenih Država u tom sukobu je praktički unaprijed određen. No možda će zato Kina radije odgoditi akutnu fazu sukoba za kasnije. Svake godine SAD su sve slabije, a Kina sve jača. Kinezi imaju luksuz da mogu čekati.

SAD su odlučile zabraniti uvoz nafte iz Rusije. Hoće li to biti pun pogodak? Udarac će biti zamjetan, ali ne i najbolniji, jer Sjedinjene Države uvoze samo 8% svoje nafte i naftnih derivata iz Rusije. Međutim, 8% još uvijek nije jedan ili dva posto i takav volumen neće biti moguće odmah zamijeniti, a alternativna nafta iz Kanade bit će skuplja. Osim toga, upravo je Amerikancima potrebna ruska nafta, jer su im tvornice i rafinerije podešene na naftu upravo te karakteristike.

Venezuela i dalje ne žuri s povećanjem proizvodnje. Kanadske naftne tvrtke imat će koristi od ove situacije, osobito jer je Kanada također zabranila uvoz iz Rusije, ali će američki i kanadski potrošači to platiti.

Amerikance prilično obeshrabruje poskupljenje goriva, što se vidi na objavama na društvenim mrežama.

Amerika i cijela Europska unija su tolerantni ljudi. Podigli su cijene plina, uveli sankcije Rusiji, ali za „slobodu i demokraciju“ u „Pripiz….“, pardon, Ukrajini, trenutno, moraju ispaštati. Jučer je taj benzin bio 4,70 dolara za galon, a već je 5,09. U jednom danu. Ali Biden je propustio jednu stvar. Uveo je sankcije Rusiji u kojima ispašta američki narod.

Ali američki narod nije ruski narod, koji je ponekad navikao i na teške uvjete. Ne zna kako se pravi improvizirani, poljski zahod u vrtu. Kada Amerikanci izađu na ulice, tada će biti kraj za Bidena. Kakva frustracija. I nije isključeno da, onako dementan zavapi: Rusijo, pomozi!

Na YouTubeu već postoji mnogo takvih videa. Neki Amerikanci su bijesni, psuju Putina i obećavaju da će on "platiti račun". Možda bi  bilo najbolje da se Moskva trgne i odgovori protusankcijama na najvišoj razini, što bi dovelo do porasta cijena benzina u Americi za još jedan i pol puta. Čini se da Amerikanci još nisu shvatili što im se dogodilo, a tada bi možda nešto razumjeli. Baš kao i Europljani.

Dok cijene benzina u SAD-u rastu, u Rusiji padaju, izvještavaju ruski mediji.

U nekim ruskim regijama cijene benzina počele su padati, izvještava liberalni RBC.

Kako se navodi u publikaciji, benzin je pojeftinio uglavnom na benzinskim postajama koje pripadaju nezavisnim lancima koji kupuju benzin na burzi preko trgovaca ili izravno. Tako su od 1. do 5. ožujka cijene goriva pale u regiji Nižnji Novgorod, Siktjuvkaru, Salehardu, Irkutskoj regiji i Primorskom teritoriju.

Istodobno, prema moskovskoj Udruzi za gorivo, cijene benzina u glavnom gradu ostaju stabilne, iako su ranije rasle za 0,02-0,05 posto tjedno.

Ray Dalio je na svom YT kanalu analizirao četiri slična carstva, četiri svjetska hegemona različitih razdoblja - Nizozemsku, Britaniju, SAD i modernu Kinu.

U početku, tijekom faze rasta, carstva osiguravaju stabilnu vlast u zemlji, ulažu u obrazovanje i šire radnu etiku među građanima. Naporan rad i zaštita od pljačke dovodi do faze procvata, carstvo obavija svoje pipke po cijelom svijetu, posvuda postavlja svoje vojne baze i počinje musti novac svima uz pomoć dugova.

Tijekom faze opadanja, radna snaga postaje lijena i skupa, jaz između bogatih i siromašnih se širi, a vojne baze postaju toliko brojne da prestaju izdržavati same sebe. Vlada bjesomučno tiska novac, valuta deprecira, a rastući suparnik, u pravilu novo carstvo, preuzima vodstvo odlazećeg hegemona.

Tako je bilo s Nizozemcima, tako je bilo i s Britancima. Sada SAD ide istim putem i očito se spremaju odreći krune u  korist Kine, budući da je Amerika dosegla točku nakon koje je vjerojatan samo vertikalni kolaps, na svakom sljedećem koraku.

Ray Dalio kaže da nije sve izgubljeno, da američko carstvo može još malo ostati na vrhu, kao umirovljenik koji brine o svom zdravlju. Ali ja sam manje optimističan, jer svi znakovi pada već postoje.

Umjesto radne etike, tu su kompfor, Tik Tok, Instagram i dupe Kim Kardashian. Američki obrazovni sustav, ionako loš, namjerno uništavaju borci za socijalnu pravdu. Unutarnji sukobi su već dosegli afričku razinu, a kada gubitnici u borbi za vlast riskiraju odlazak u zatvor, bivaju upucani ili opljačkani. S potrošnjom ne da je loše, već jako loše. SAD su ostale bez novca. Na nuli, A dolar deprecira pred našim očima. Inflacija se očituje punim rastom, kako u burzovnim mjehurima tako i u cijenama u maloprodaji.

Konačno, na čelu Sjedinjenih Država nalazi se nesretni starac koji očito nije spasitelj Amerike. Joe Biden živi u svijetu snova i nema pojma što se događa okolo. Primjerice, neki dan je rekao da, iako je Putin napao Rusiju, nikada srca Iranaca neće osvojiti tenkovima.

Tako da ne mogu dijeliti optimizam Raya Dalija. No, s druge strane, mogu se radovati trenutnoj raspodjeli resursa, prema kojoj su žito, nafta i metali u Rusiji, a papirni i elektronski dolari u Sjedinjenim Državama. To  je vrlo korisno za Rusiju.

I ovdje se opet vraćamo na Europu i Europsku uniju, koja nas gura u bezdan, propast iz koje ćemo se teški izvući, dok SAD nekako mogu profitirati na ratu u Ukrajini, čak i ako je njegov ishod svima poznat. Što Rusija više resursa potroši na rat, to su šanse da se propast Amerike odgodi veće. A Europa? Pa pogledajte samo one mongoloidne njuške poput Borella, Charlesa Michela, pa adnu Ursulu von der Leyen, koja je uspjela upropastiti čelični Bundeswehr, i druge. Koga oni mogu spasiti i čemu se od njih  dobroga možemo nadati?

Da, za kraj, samo da vidimo tko su zemlje Međunarodne zajednice" koje ne trguju s Rusijom. Mislim da je ovo više nego dovoljno za sjesti i zapitati se dokle ćemo mi plaćati američke dugove i briselski idiotizam?

* "Mi" s obzirom da sam osobnu u toj EU, a Srbija i BiH mogu iskoristiti ovu situaciju kao AirSerbia, što siguirno i čine.