Uvertiru „Konačnog rješenja“ za Židove danas na Zapadu trpe Rusi – Usporedite sami…

Hegel je rekao da se povijest dvaput ponavlja – jednom kao tragedija, drugi put kao farsa. Trenutni progon Rusa se ne usuđujem nazvati farsom. Iako se ono što uvjetni Zapad radi još ne može nazvati tragedijom, prije je katastrofa.

Ako mi dopustite takvu gradaciju. Ali uskoro, vrlo brzo, krv Rusa će se proliti na ulicama pristojne, građanske Europe. Sve ide prema tome, a na čelu nove ksenofobne kampanje protiv Rusa su političari i mediji u Europi, Americi, Australiji, Kanadi i Japanu. Ali prisjetimo se povijesti. Možda sam netočan, ali  počnimo s 1. travnja 1933., kada se u Njemačkoj dogodio prvi bojkot svih židovskih radnji u zemlji. Deseci tisuća jurišnika i članova Nacističke stranke blokirali su ulaze trgovinama, restoranima, kafićima i tvrtkama u židovskom vlasništvu diljem zemlje i zahtijevali da kupci ništa ne kupuju od njih. Njemački su trgovci odbili kupiti bilo što od veletrgovina u vlasništvu Židova, nanijevši veliku štetu i židovskim poduzetnicima i njemačkom gospodarstvu. Zatim su se ti bojkoti ponovili i poprimili masovni karakter, koji je završio zatvaranjem svih židovskih poduzeća u zemlji.

Što se sada događa? Isto. Zapadne zemlje bojkotiraju i zatvaraju ruska poduzeća. I to ne iz ekonomskih razloga, jer i sami trpe gubitke, nego jednostavno zato što pripadaju Rusima.

7. travnja 1933. donesen je zakon o obnovi profesionalne birokracije, u skladu s kojim je naređeno da se s rijetkim iznimkama otpuste svi nearijevski dužnosnici. Otpuštaju li se Rusi danas u Europi? Da, otpušteni su. Ako nisi kleknuo i opsovao Putina, onda uzmi svoje stvari i marš napolje. Razlika s Trećim Reichom je samo u tome što nitko nije zauzeo nova mjesta, koja su  ispražnjena nakon otpuštanja Židova.

Danas mogu zaposliti i Rusa, samo ako položi prisegu na vjernost europskom fašizmu.

Zatim je od travnja 1933. donesen niz propisa i mjera protiv židovske inteligencije kako bi se “isključio utjecaj Židova na javni život”. Uvedene su kvote za prijem Židova u obrazovne ustanove, došlo je do javnog spaljivanja knjiga židovskih i antinacističkih autora. Rasna ograničenja utjecala su na liječnike, odvjetnike, bilježnike, profesore, urednike.

Dana 22. travnja 1933. vladinom uredbom otpušteni su židovski liječnici iz svih zdravstvenih ustanova u zemlji. 25. travnja 1933. donesen je zakon o otklanjanju nesrazmjera u nacionalnom sastavu učenika u njemačkim srednjim i visokim obrazovnim ustanovama, kojim je utvrđena postotna stopa u školama i sveučilištima od 1,5% za Židove od ukupnog broja učenika.

I opet se sve ponavlja. Slučajevi izbacivanja ruskih studenata iz obrazovnih institucija u Europi već su poznati, glazba ruskih skladatelja već je zabranjena za izvođenje, a u pravilu su već zabranjeni davno mrtvi klasici - Čajkovski, Stravinski, Prokofjev. Ne drže se predavanja o Dostojevskom i ne postavljaju Čehovljeve drame.

Uopće ne sumnjam da će od rujna biti zabranjen prijem Rusa na sve više institucije u Europi i SAD-u. Europa, koja je imala čvršće veze s ruskom znanošću i medicinom, gasi sve zajedničke projekte. Tako su ruski znanstvenici i ruski liječnici izbačeni iz znanosti i medicine. Od sada, pripadnost znanstvenoj zajednici u Europi i SAD-u ne određuje se znanjem i iskustvom, već isključivo nacionalnošću. Ovo je najčišći rasizam.

Dana 15. rujna 1935., na godišnjoj stranačkoj konvenciji, nacisti su donijeli nove zakone kojima su Židove proglašavali građanima drugog reda i ukinuli im većinu njihovih političkih prava. To su bili takozvani „Nürnberški zakoni“.

Kao što sam gore napisao, upravo se to događa u Europi. Građani Ruske Federacije proglašeni su ljudima drugog reda, „podljudima“, „untermenshima“. Možemo se podsjetiti kako je to zvučalo u „Nürnberškim zakonima“:

4. (1) Židov ne može biti građanin Reicha. On nema pravo glasa o političkim pitanjima; zabranjeno mu je obnašanje javnih funkcija.

(2) Židovski dužnosnici moraju dati ostavke nakon 31. prosinca 1935. godine.

Prevedeno na današnji jezik zvuči ovako: "Rus ne može biti građanin Europe." I dalje u tekstu, prema tim zakonima, Rusi moraju biti protjerani iz političkih državnih institucija Europe, OESS-a, Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i drugih.

Inače, po tom pitanju zanimljiva je priča o Olimpijskim igrama 1936. koje su održane u Trećem Reichu. Čak ni za slavu Njemačke, nacističke vlasti nisu pristale na sudjelovanje Židova u reprezentaciji zemlje, pa je najbolja njemačka atletičarka Gretel Bergmann, Židovka, pod izmišljenim izgovorom, povučena iz reprezentacije. I u takvim se sitnicama povijest ponavlja. Međutim, ovo se ponavljanje ne može nazvati farsom.

Ali ako mislite da će progon Rusa, kao nekad Židova, time završiti, onda ne poznajete dobro povijest. Tako su od donošenja „Nürnberških zakona“ u rujnu 1935. do Kristalne noći u studenom 1938. usvojena 1582 zakona koja diskriminiraju Židove. Dakle, Europa već ima iskustva i brojke s kojima se može mjeriti. Usput, spomenut ću jedan od ovih zakona:

“Njemačka vlada je 27. srpnja 1938. usvojila uredbu o preimenovanju ulica i trgova po Židovima”.

Je li Vam poznato? Sigurno da jeste. Danas je postalo moderno, posebno u istočnoj Europi, preimenovati ulice kako bi se izbrisalo sjećanje na Židove,…. pardon, Ruse.

No, prijeđimo na Kristalnu noć koja ima prozaično ime. Joseph Goebbels prvo drži vatreni govor kojim pokreće organizirani napad na židovske domove, tvrtke i sinagoge. Iako su nacističke vlasti kasnije pogrome nazivale spontanim aktom javnog nasilja, sudjelovanje stanovništva u njima bilo je minimalno. Ubijen je 91 Židov, a 3000 ih je poslano u koncentracijske logore.

Naravno, ne mislim da će doći do toga, ali veleposlanstva Ruske Federacije, Ruski domovi diljem Europe, pravoslavne crkve, sve institucije povezane s Rusijom su trenutno u opasnosti i neke su već bile pod napadima. Pogotovo sada, kada se uzme u obzir broj ukrajinskih nacionalista i neonacista, koji su pod krinkom izbjeglica pobjegli u Europu.

Na kraju ove male komparativne analize, sljedeće činjenice:

12. studenog 1938. godine Hermann Göring je održao sastanak s čelnicima ministarstava i kaznenih tijela, na kojem je nazočnima skrenuo pozornost na želju Adolfa Hitlera "da se razradi jedna linija o židovskom pitanju i da se na bilo koji način postigne njegova provedba". Göring je naglasio da je glavni zahtjev da se "Židov mora brzo i posvuda istisnuti iz svih sfera njemačkog gospodarstva". Na sastanku je odlučeno da će kombinacija propagandnog, ekonomskog i administrativno-policijskog pritiska natjerati veliku većinu njemačkih Židova na emigriranje.

Danas Josep Borrell, Ursula von der Leyen, Liz Truss i svi drugi političari u Europi od riječi do riječi ponavljaju istu stvar. Glavno je uništiti ekonomiju Rusije i Ruse općenito, istisnuti ih iz Europe i onda... Međutim, onda se dogodio Holokaust. Ali Rusija danas nije raštrkana europska zajednica tog vremena. Ona je sasvim drugačija. Mislim, barem se nadam, da će Europa uskoro shvatiti da nema potrebe “buditi ​​ruskog medvjeda”. Ako i imamo uvodni dio „konačnog rješenja ruskog pitanja“, Moskva sigurno neće dozvoliti njegovo finale u obliku Holokausta II. Neka imaju na umu to razni Johnsoni, Borrelli, Ursule, Truss i ona mizerija od Balta, koji, ohrabreni NATO kišobranom, provode politiku apartheida prema Rusima, koji čine ogroman udio u populaciji, desetljećima.

Sve navedeno će prije ili kasnije izaći na vidjelo, posebno danas u eri interneta, pa ćemo imati potvrdu da je Europska unija, kao američki vazal, zapravo fašistička tvorevina.