SAD se cinično smiju Europi s rekordnom zaradom Rusije

Najstrože sankcije Zapada su uvedene protiv Rusije, ali to je ne sprečava da zaradi stotine milijardi. Zapadne ekonomiste čekaju iznenađenja od rekordnih prihoda Rusije od prodaje energenata i nezapamćeni suficit u trgovinskoj bilanci i na tekućem računu. SAD to može iskoristiti da se ucjeni Europom, koja odbija uvesti embargo na naftu, plin i ugljen. Međutim, ružičasta slika nije tako jednoznačna.

Unatoč strogim financijskim sankcijama Zapada, Rusija će ove godine zaraditi gotovo 321 milijardu dolara od izvoza energije, izračunali su ekonomisti Bloomberg Economicsa.

To je oko 35% više nego 2021. godine. Naravno, ako se EU, kao najveći kupac ruskih energenata, ne usudi zatvoriti slavine, a kako stvari stoje, oni rado bi, ali jednostavno ne mogu. Sve što mogu su glupe reklame upućene ljudima da se toplo obuku i tako manje novca daju za rusku agresiju.

Štoviše, Rusija također može očekivati ​​rekordan suficit tekućeg računa, koji bi, prema Institutu za međunarodne financije (IIF), mogao doseći ekvivalent 240 milijardi dolara. To će se dogoditi i zbog pada uvoza. Uvoz robe, prema prognozi Instituta za tranzicijska gospodarstva Banke Finske, smanjit će se za oko 50 posto, što će formirati pozitivan saldo.

Sadašnje sankcije nisu mogle zaustaviti priljev "tvrde valute" u Rusiju. Prihodi od prodaje energenata ublažavaju učinke strogih restriktivnih mjera koje je uveo Zapad, navodi se u izvješću kojeg je objavio IIF.

Zapad ne voli tvrđavu ruskog gospodarstva pod sankcijama. A to bi moglo postati još jedan razlog da SAD izvrši pritisak na Europu da udari na ruske energetske resurse. Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je u ponedjeljak na zabranu uvoza nafte i ugljena iz Rusije, kao nove sankcije. No, on ne govori o zabrani ruskog plina. Poljska je u više navrata izjavila da je potrebno napustiti sve energetske resurse iz Rusije, ne samo naftu i ugljen, već i plin. Poljski premijer Mateusz Morawiecki izravno okrivljuje Njemačku za stvaranje glavnih poteškoća u pooštravanju sankcija Rusiji.

Mađarska, rekao je, blokira mogućnost jačanja sankcija Rusiji.

Za razliku od Poljske, koja igra geopolitičku Amerike u Europskoj uniji, Njemačka je pragmatičnija i razumnija u pogledu gospodarskih posljedica energetskog embarga kako za sebe tako i za cijelu Europu.

Od 21. ožujka EU priprema novi, peti po redu, paket sankcija Rusiji. Navodi se da se mogu usvojiti ovaj tjedan. No, šanse da će i dalje utjecati na energetske resurse su još uvijek male, iako se ne može isključiti bilo kakav ishod. Europska komisija radi na daljnjim restriktivnim mjerama protiv Rusije, ali one ne uključuju energetski sektor, izjavio je 2. travnja Paolo Gentiloni, europski povjerenik za ekonomska pitanja.

“Naš cilj je što prije postati neovisni o opskrbi energentima iz Rusije. Moramo predvidjeti ozbiljne sankcije. Ali plin nam je kratkoročno neophodan, jer bismo si više naštetili“, rekao je.

Njemački ministar financija Christian Lindner odgovorio je u ponedjeljak na pitanje treba li EU u peti paket sankcija uključiti zabranu isporuke plina i nafte iz Rusije?

Prognoze rasta ruskih izvoznih prihoda od prodaje energenata za 35% prvenstveno su posljedica rasta cijena sirovina.

“Sada je povećanje cijena značajno u odnosu na prošlu godinu. Istina, već je počelo neko sniženje. Najvjerojatnije će suprotni čimbenici nastaviti djelovati. S jedne strane, na rast cijena će utjecati politička nestabilnost, poremećaj logistike opskrbe, moguća ograničenja za isporuke Europi i Americi iz Rusije. S druge strane, smanjenje potražnje zbog visokih cijena, utjecaja špekulacija i mogućih koraka za stabilizaciju tržišta, na primjer, Sjedinjene Države odmrzavaju rezerve, pa mogu ograničiti rast cijena”, kaže Aleksandar Danilcev, direktor ruskog Instituta za trgovinsku politiku.

Cijene ne mogu rasti u nedogled, jer u nekom trenutku postanu previsoke za sve.

Prema podacima Ministarstva financija Ruske Federacije, prosječna cijena nafte Ural u ožujku bila je 89 dolara po barelu. S obzirom da je prosječna cijena marke Brent bila 113 dolara po barelu, ruska se nafta prodaje s popustom od 24 dolara.

Cijena plina ove je godine u Europi također veća nego lani, kako na burzi tako i u ugovorima s Gazpromom. Sada spot cijene na europskim čvorištima ne padaju ispod 1100 dolara za tisuću kubnih metara. Prosječna cijena za veljaču bila je na razini od 935 dolara, 2021. godine je cijena plina prvi put premašila 1000 dolara tek 28. rujna. Prije toga cijene su bile znatno niže.

Ruski plin prema ugovorima s Gazpromom još je jeftiniji za europske potrošače, čak i ako se uzme u obzir povezanost sa spot komponentom u 80% ugovora. Prema Federalnoj carinskoj službi, prosječna cijena plinovodnog plina izvezenog iz Rusije 2021. bila je 274 dolara za tisuću kubika, a ukapljenog plina do 273 dolara. To je više nego što je bilo 2020. godine, kada je prosjek za plinovodni bio 140 a ruski LNG 228 dolara.

No, novi rekord se očekuje ove godine. Prema procjenama stručnjaka, Europljani sada kupuju Gazpromov plin po cijeni od 500 do 600 dolara za tisuću kubika. Porast cijene objašnjava se formulom cijene prema kojoj se trošak plina formira na temelju spot cijene s vremenskim odmakom, obično šest mjeseci. Odnosno, jesensko povećanje cijena već se odražava u aktualnim ugovorima. Povećanje cijene plina automatski dovodi do povećanja cijene ugljena, koji djelomično može nadomjestiti deficitarni plin. Ali ovdje imamo Zelene, koji bi izvršili samoubojstvo da kao vlada u Berlinu pristanu na povećanje potrošnje ugljena.

Istodobno, unatoč zapadnim vijestima da je neki kupci odustaju zbog straha od sekundarnih sankcija, a SAD su uvele embargo, ili političkog stava, nema nikakvih problema s prodajom ruske nafte. Prvo, američki embargo na rusku naftu stupa na snagu tek 22. travnja. Drugo, na mjesto odbijenog kupca dolazi drugi. Konkretno, Indija je počela aktivno kupovati rusku naftu po atraktivnoj cijeni. Rafinerije u Indiji su treći najveći svjetski uvoznik i potrošač nafte. Počeli su kupovati rusku naftu putem spot natječaja nakon početka ruske vojne specijalne operacije, koristeći popuste i zaobilazeći dolar.

Indija je od 24. veljače rezervirala više od 14 milijuna barela ruske nafte. Godine 2021. nafta iz Rusije činila je samo 2% ukupnog uvoza nafte u Indiju. Njen najveći dobavljač bio je Bliski istok. Jasno je da dolazi do preraspodjele tokova nafte.

No, Gazpromov izvoz u prvoj polovici godine smanjen je za gotovo trećinu, odnosno na 38,5 milijardi kubnih metara. Prošle je godine prodao 14,3 milijarde kubika više u zemlje Europe, plus Kina. To je zbog činjenice da su Europljani u siječnju kupili više LNG-a nego plinovodnog plina iz Rusije. Ali ovdje nemamo podatke koji je to LNG. Naime, ako su kupili od francuskog Totala, to je plin ruske kompanije Novatek, koja za ukapljivanje kupuje plin od ruske države, a „francuski“ može biti jer Total ima 20% udjela u Novateku i već je prodavao Englezima i Amerikancima „francuski plin“ iz polja na sjeverozapadu Rusije.

No već u ožujku Europa je u panici počela naručivati ​​više plina od Gazproma, uključujući i pumpanje plina u svoja podzemna skladišta.

Izvoz je povećan u devet europskih zemalja, uključujući Italiju, Poljsku, Grčku, Bugarsku, Hrvatsku i Tursku. Rastu i Gazpromove isporuke Kini plinovodom Moć Sibira, istaknuli su iz tvrtke.

„Poteškoće s prodajom ruske nafte, koja se prodaje s popustom u odnosu na Brent, kao i treći pad prodaje Gazproma, koji plin prodaje po znatno nižim cijenama nego na spot berzama, dovode u sumnju zaključke zapadnih analitičara o ruskim rekordnim zaradama od ugljikovodika ove godine“, kaže Fedor Sidorov, osnivač Škole za praktično ulaganje.

Osim toga, od 22. travnja stupa na snagu američki embargo na uvoz nafte i naftnih derivata iz Rusije, plus LNG i ugljen, a u Europi je moguće smanjiti kupnju sirovina iz Rusije kao odgovor na zahtjev za plaćanje energije u rubljama, dodaje stručnjak.

Osim toga, napominje Sidorov, zapadne prognoze su da će ove godine pad ruskog biti za 8 do 15%, a udio ugljena, nafte, plina i naftnih derivata u BDP-u je više od 50%.

Ali Vladimir Putin je danas na sastanku vlade govorio o rastu BDP-a od 3%, pa nije jasno odakle ovako visoka stopa recesije kod Sidorova.

I predviđa rast, kao ruska Vlada i Središnja banka, ali Sidorov insistira na svojoj tvrdnji.

“Stoga nema govora o tome da će robni sektor ruskog gospodarstva u 2022. zaraditi više nego godinu dana ranije. Prije će se dogoditi suprotno, smanjenje zaliha u inozemstvu“, rekao je.

„Dvije trećine ruskog izvoza energije ide na europsko tržište, pa u slučaju smanjenja tog udjela je moguća samo djelomična nadoknada na račun Kine, Indije i drugih azijsko-pacifičkih zemalja, te Turske”, vjeruje Fedor Sidorov.

„Što se tiče očekivanja rekordnog suficita tekućeg računa u 2022., to neće biti rezultat naglog povećanja izvoza, već naglog smanjenja uvoza u Rusiju kao posljedica sankcija“, napominje Sidorov, otprilike na tragu prognoza za 2015. godinu, od kojih se nije ostvarila nijedna. Naprotiv, samo su potaknuli Ruse da stvore vlastitu proizvodnju svega što je bilo moguće i da odustanu od prakse „prodat ćemo naftu i plin, pa ćemo lako uvesti“.

Ali, uvijek je bolje imati uravnoteženu trgovinu, a veliki suficit je potreban samo ako postoje veliki vanjski dugovi koje treba otplatiti, kaže Aleksandar Danilcev. Ruski vanjski dug nije velik, a rezervi je bilo i više nego dovoljno za plaćanje, a da Zapad nije zamrznuo 300 milijardi dolara na računima stranih banaka, bilo bi još lakše.

Pozitivan aspekt ove priče je podrška tečaju ruske valute, koji se već gotovo vratio na razinu početka ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini i dalje je jak. Prodaja izvoza po većim cijenama za rublje, a nakon plina može uslijediti prijelaz na plaćanje u rubljama za naftu, žito itd., daje snagu nacionalnoj valuti.

„Međutim, postoji i obrnuta strana medalje. Veliki višak tekućeg računa mogao bi potaknuti inflaciju. Prilikom prodaje deviza na domaćem tržištu potrebno je uravnotežiti priljev deviza s rubljama, odnosno potrebna je veća ponuda novca”, kaže Danilcev.

Osim toga, dodaje stručnjak, postoji rizik od određene pristranosti prema protoku resursa u izvozni robni sektor, osobito ako cijelo gospodarstvo ima poteškoća.

“U ovom slučaju postoje posebne metode za takozvanu sterilizaciju izvozne zarade. To je kao blokiranje prihoda. To se može provesti, na primjer, u obliku držanja dijela prihoda u rezervama, posebno u Fondu socijalne skrbi, ili prijenosom sredstava u vrijednosne papire, itd.”, kaže Danilcev.

Ali to je posao guvernerke Elvire Nabuilline i Ministarstva financija, odakle su doslovno otjerani Čubais & Co., pa u tom smislu ne bi trebalo biti problema.

Ono što je zanimljivo u ovoj raspravi hoće li Rusija imati rekordne priljeve novca i višak na tekućem računu je da nitko ne govori o propasti ruske ekonomije, osim tipova poput Fedora Sidorova. Ali on me podsjeća na bugarskog gurua liberalizma Ivana Krasteva, koji prvo postavi željenu tezu, a onda s verbalnim akrobacijama naniže slijed „argumenata“ od kojih nijedan ne drži vodu, i jedan po jedan se lako može demantirati. Ali lijepo zvuči za slušati njegove „akademske“ tvrdnje, poput, svojevremeno, onih Fukuyaminih o „kraju povijesti“.  

Ah da, umalo zaboravih, jer se ovdje možete zabaviti s podacima za Rusiju, a osim BDP-a sa strane su vam drugi pokazatelji, što vas već zanima, a možete odabrati i neku drugu zemlju. Npr. neku iz regije ili Mađarsku, za koju neki tvrde da su „jad i bijeda“, a imaju BDP 180 milijardi dolara, kao Slovenija, Hrvatska i Srbija zajedno. Ili ako pogledate pokazatelje Srbije, bit će vam jasno zašto je Aleksandar Vučić dobio 2,3 milijuna glasova tihe većine, a nije ni lijep ni simpatičan. Inače, Trading Economics, ovdje za ruski BDP, glasi za vrlo pouzdan izvor, tako da nije riječ o nekom portalčiću koji objavljuje kolumne „stručnjaka“ kao što je Sidorov.

https://tradingeconomics.com/countries

https://tradingeconomics.com/serbia/gdp

https://tradingeconomics.com/hungary/gdp