Detaljan izvještaj: Ruske i lokalne snage su probile front u Donbasu

Ruske trupe u Ukrajini su jučer i noćas pokrenule veliki napad na svim dijelovima fronta u Donbasu i oslobodile  grad Svetlodarsk, naselja Vozdviženku, čime je očišćen prostor između Gorlovke i Popasne i stvoreno homogeno područje za daljnje napredovanje na Zapad. Jutros je vojska Donjecke Republike okrenula napad na super utvrđenu Avdejevku, a na sjeveru je napravljen proboj u Severnodonjeck i Lisičansk i vode se borbe u gradskim četvrtima. Na sjeveru artiljerija i raketne snage pod stalnom vatrom drže ukrajinske jedinice u području Harkova, a proboj se nastavlja iz pravca Izjuma i Jampila ka jugu.  

Jučer su ruske snage postigle ozbiljan napredak. Riječ je o proboju cijelih dijelova vrlo simboličnih granica u Donbasu i početku formiranja “malih kotlova” koji okružuju jedinice Oružanih snaga Ukrajine u niz ključnih područja.

Naime, već 23. svibnja, u jutarnjim satima front se počeo kretati u luku od Svetlodarska do Avdejevke, koji je tako stajao od 2015. godine. Ofenziva ruske vojske i lokalnih milicija dovela je do rezultata. Ukrajinska fronta se srušila za nekoliko sati, dijelovi Donjecke armije i PMC Wagnera zauzeli su selo Mironovski koje je pokrivalo Svetlodarsk. Dijelovi Oružanih snaga Rusije ozbiljno su napredovali sjeverno od Avdejevke, a ukrajinske trupe počele su užurbano povlačenje od takozvanog Svetlodarskog luka prema Artemovsku.

Avdejevka, koja je dugi niz godina bila jedan od simbola ukrajinske okupacije dijela Donbasa, brzo upada u još jedan "mali kotao", koji se, uz napredovanje ruskih trupa i Luganske armije na sjever prema Slavjansku, pretvara u strateška prijetnju jednoj od najvećih skupina Oružanih snaga Ukrajine i nacionalnih bataljuna na fronti Donbas.

Avdejevka, grad od 30 000 stanovnika, sa svojim gigantskim "industrijskim kompleksom", industrijskom zonom bivše koksare Avdejevka, s pravom se smatra jednim od simbola rata u Donbasu, uz Mariupolj i Slavjansk. Istina, treba pojasniti da su sada većina velikih gradova Donbasa, koji su još uvijek u rukama Kijeva, u ovom ili onom stupnju simboli.

Slavjansk i Kramatorsk - tamo je sve počelo, a njihovo oslobađanje je pitanje časti. Severodonjeck i Lisičansk u Luganskoj Republici posljednja su velika aglomeracija čijim će se oslobađanjem moći govoriti o završetku specijalne operacije na njenom teritoriju.

Marinka je mjesto najtežih bitaka s golemim gubicima još 2015. godine, čije će zauzimanje značiti ukidanje formalne opsade Donjecka sa zapadnog smjera.

Peski, maleno naselje urbanog tipa uz bivšu zračnu luku Donjeck na sjeveru, jedna je od glavnih točaka s kojih se već sedam godina vrši granatiranje stambenih područja Donjecka iz tog smjera. Svako od tih naselja je, manje ili više, simbol čijem se oslobađanju može dati simbolična, povijesna i praktična značenja.

Konkretno, Avdejevka je, između ostalog, možda glavna pozicija za redovito granatiranje Donjecka. Dugo je mnoge proganjalo pitanje zašto je još uvijek nemoguće zaustaviti stalno granatiranje stambenih područja Donjecka. Odgovor je jer postoje Avdejevka, Marinka i Peski.

Već mjesec dana borbe u teško utvrđenoj Marinki se vode na posljednjoj deponiji koju je nemoguće zaobići bez upotrebe strateškog zrakoplovstva. Peski nije pozicija za koju vrijedi trošiti vrijeme na taktičku ofenzivu, a Avdejevka je, s druge strane, utvrđeno područje koje se temelji na tvornici za proizvodnju koksa, pomalo slično mariupoljskom Azovstalu.

Svih prethodnih godina borbe na periferiji Promke vodile su se uglavnom snajperske borbe, koje je sa strane Donjecke Republike Dejan Berić, srpski dragovoljac zadužen za jedinice lokalnih snajperista. Zbog besmislenosti ovog pothvata nikada nije bilo pokušaja napada na Avdejevku. To se ni sada ne radi. Samo što su zvijezde sada drugačije posložene.

"Mali kotao" oko Severodonjecka

Uslijed poraza ukrajinskih snaga na području Popasne, krenula je ofenziva na sve strane oko ovog naselja od kojega praktički ništa nije ostalo. Oružane snage Ukrajine izgubile su jedinu opskrbnu cestu od Bahmuta do Lisičanska, a zapovjednici skupine u Severodonjecku počeli su tražiti dopuštenje da napuste potencijalni "mali kotao".

Dijelovi Oružanih snaga Ukrajine jučer su počeli samovoljno napuštati Severodonjeck odlazeći prema Lisičansku, a odatle prema Slavjansku. Za to su korištena tri mosta preko Severskog Doneca. U ponedjeljak ujutro jedan od tih mostova srušila je artiljerija Oružanih snaga Rusije, a drugi je stavljen pod vatrenu kontrolu. Izlaz iz Severodonjecka u Lisičansk pretvorio se u bijeg, praktički u trku, preko posljednjeg preostalog mosta.

Lisičansk se u Kijevu ranije smatrao pogodnim obrambenim položajem, budući da se ovaj grad nalazi na brdu usred stepe oko kemijske tvornice koja je hranila grad. Ali brzo napredovanje ruskih i luganskih trupa u nedjelju navečer i u ponedjeljak ujutro prema Severodonjecku lišava Lisičansk čak i ovog položaja. Sredinom dana u ponedjeljak, ruske trupe već su zauzele nekoliko blokova Severodonjecka s visokim zgradama, iako su se ranije borbe pješadije vodile samo u šumama oko grada. I, usput rečeno, Severodonjeck od 100 000 ljudi također je ozbiljan simbol, jer se u njemu donedavno nalazila ukrajinska “Uprava Luganske regije” na čelu s Gaidaijem, jednim od najgorih predstavnika kijevskog režima.

Još sjevernije ruske trupe ušle su u Krasni Liman i nastavile se kretati u smjeru Slavjanska. Severodonjecka skupina Oružanih snaga Ukrajine našla se u taktičkom okruženju za samo nekoliko sati, budući da je autocesta prema Bahmutu sada pod vatrenom kontrolom Oružanih snaga Rusije.

Garnizon na području samostana i općenito na visokoj obali Severskog Donca bio je potpuno odsječen. Istodobno, upravo su ta područja bila pogođena Kalibrom, što ranije nije zabilježeno.

Južno od Popasne, ukrajinska fronta iznenada se urušila na takozvanom Svetlodarskom luku, dugom mostobranu kojeg su Oružane snage Ukrajine stvarale od 2015. godine s ciljem protuofenzive na Debalcevo. Ovaj "luk" je često ulazio u izvješća, budući da su Oružane snage Ukrajine ponekad uspješno prakticirali taktiku zauzimanja tamošnje "sive zone" koju je nadgledao OESS i utrčavali u nove taktičke sheme.

Sada, od ponedjeljka ujutro, ostaci 58. brigade Oružanih snaga Ukrajine žurno se povlače iz Svetlodarska prema Artemovsku. Činjenica je da je ujutro "Wagner" zauzeo selo Mironovski, koje ne treba brkati s Mironovkom, koja se nalazi s druge strane rijeke Lugan, zbog čega je luk Svetlodara kao organizirana linija obrane prestao postojati, a ostatke ukrajinskog garnizona potisnuli su pozadinom do Ugledara.

Ali i luk Svetlodara se također može s opisati kao simbol rata u Donbasu od 2015., budući da je Kijev tvrdoglavo pokušavao ovaj sektor fronte pretvoriti u demonstrativno „prevladavanje“, uvijek iznova gutajući tamošnje kvadratne kilometre teritorija kao dio strategije "žabljih skokova". Sad je već nemoguće ikoga uvjeriti da Kijev tamo ima „stratešku nadmoć“.

Sjeverno od Avdejevke počela se brzo razvijati ofenziva preko stepe u svim smjerovima odjednom. Konkretno, jedinice Oružanih snaga Rusije i Donjecke Republike brzo su napredovale blizu New Yorka, iz kojeg su ranije također bile gađane Jasinovataja i Gorlovka.

New York je pravo naselje koje su za vrijeme vladavine Katarine Velike osnovali „menoniti“ pozvani da nasele Novorusiju. To su članovi ekstremne protestantske sekte nazvane po propovjedniku Mennu Siemensu, uglavnom Nizozemci i Nijemci. S vremenom su „menoniti“ postali nešto poput subetnosa. Primjerice, poznata pjevačica Anna German bila je „menonit“, iako je stjecajem okolnosti imala poljsku putovnicu. New York je, kao i druge protestantske kolonije u Maloj Rusiji, cvjetao, sve dok „menoniti“ nisu 1931. deportirani u Sibir, a mjesto je preimenovano u naselje urbanog tipa Novogorodskoje. Prošle godine Vrhovna Rada mu je vratila povijesno ime New York kako bi privukla ulaganja.

Prava vrijednost New Yorka sada leži u činjenici da su visoke zgrade u sjevernom dijelu Gorlovke s njegovih periferija vidljive golim okom. Stoga je pretvoren u uporište ukrajinskog topništva, gađajući odande stambena naselja Gorlovka i Jasinovataja.

Sada je teško procijeniti koliko se točno ukrajinskih vojnika nalazi u potencijalnim "malim kotlovima" u Severodonjecku i Avdejevki. Brojni izvori tvrde da je garnizon Avdejevka nekoliko puta veći od likvidiranog garnizona Mariupolja i da ima oko 50 000 ljudi.

Možda je ovo pretjerivanje, ali ne toliko veliko da bi poricalo važnost i samog položaja Avdejevke i sposobnosti Oružanih snaga Ukrajine da ga održe. 50 000 je kritično velik broj, obzirom na teren, ozloglašenu industrijsku zonu i položaje koji su godinama građeni upravo za obranu. A ako se jedinice Oružanih snaga Ukrajine sa Svetlodarskog luka ipak povuku prema Slavjansku, onda opskrba Avdejevka željeznicom još nije potpuno blokirana.

Cijeli protekli dan je posebna priča. Postoje nepotvrđeni izvještaji da je saveznička ofenziva obustavljena zbog dvodnevne neprekidne kiše koja je polja oko Avdejevke i Popasne pretvorila u more blata. Ipak, ujutro se ofenziva neočekivano nastavila s tako neočekivanim pozitivnim rezultatima.

Moguće je da je kolaps ukrajinske fronte bio rezultat sinergijskog učinka sustavnog uništavanja sustava opskrbe. Oružane snage Ukrajine jednostavno više ne mogu održavati učinkovitu opskrbu svih kritičnih točaka fronte, a istovremena ofenziva u nekoliko smjerova ubija cjelokupnu ukrajinsku obranu.

Ono što se događa u Donbasu u protekla 24 sata jedna je od glavnih pozitivnih vijesti od početka druge faze specijalne operacije. Neočekivani i istovremeni proboj ukrajinske obrane na nekoliko mjesta odjednom, gotovo panično povlačenje postrojbi Oružanih snaga Ukrajine s utvrđenih područja koja su se donedavno činila neosvojiva, to je očita nada za uspjeh.

Isto vrijedi i za situaciju u Severodonjecku. Oslobađanje velikih snaga Oružanih snaga Rusije i Luganske Republike tamo će također omogućiti uklanjanje jazova na fronti prema sjeveru, u regiji Harkov, i planiranje normalnog napada na Slavjansk. A ako se izvrši zadaća da se sve to završi do 1. lipnja, onda bi to moglo biti i dovršeno. Za Rusiju i jedinice narodnih republika čekanje nije opcija, jer se mora završiti druga faza Specijalne vojne operacije, a onda slijedi treća, iako u potpuno promijenjenim okolnostima, jer, kao što sam ranije pisao, tada Kijev može računati na rezerviste i priučene borce lokalnih „Teritorijalnih obrana“, a to nije vojska koja će znati pružiti adekvatan vojni odgovor snagama u ofenzivi. To zna i Zapad, koji njima neće slati nikakvo novo i sofisticirano oružje, jer i ne znaju rukovati njime. Ali to će već biti priča za „Treću fazu“.

FOTO: Front prije pokretanja jučerašnje ofenzive