Novi koncept NATO-a otkriva američke planove za uništavanje pojedinih nacija

Angloamerikanci najprije umjetno stvaraju nove narode, a onda ih počinju "braniti". Koncept država-nacija nije novi u britanskoj geopolitici, koju je nakon Drugog svjetskog rata aktivno počeo provoditi i Washington. Istina, oni nisu jedina sila u stvaranju nacija, jer su prije njih to proveli boljševici u Sovjetskom Savezu, koji su, kao i naši komunisti, bili uvjereni da će brisanjem klasnih razlika među narodima sama nacija postati relikt povijesti. To se nije dogodilo, pa smo raspadom socijalističkog tabora dobili države i nacije od kojih neke nikada nisu postojale ni kao etnos, ni kao politički entitet.

Međutim, razlika je u tome što su u socijalističkim zemljama zaista bili uvjereni da neće biti „povratka na staro“, što se pokazalo kao pogreška, a kada je nestalo „vezivno tkivo“ u obliku Komunističke partije i narodne vojske, istovremeno je buknulo više nacionalističkih ratova koje više nitko nije mogao kontrolirati.

Ali ako su komunisti vjerovali da će se tako riješiti sve razlike i tako neće biti povoda za ratove, NATO od samog početka računa na vojne sukobe, čak i ako će ti ratovi uništiti „nacije“ koje su stvorili.

Glavni tajnik NATO pakta Jens Stoltenberg najavio je razvoj novog strateškog koncepta za savez, koji bi trebao "formalizirati" odnose sa zemljama azijsko-pacifičke regije. Među potencijalnim kandidatima za status "partnera" Sjevernoatlantskog saveza pojavljuje se Tajvan. Konkretno, nacrt koncepta NATO pakta se odnosi na "obranu tajvanskog naroda".

Kao što vidimo, NATO se širi izvan granica Atlantika, kao što je ranije formalizirao savez s Kolumbijom, iako su toj zemlji Amerikanci 1903. doslovno oteli Panamu i proglasili je nezavisnom državom. Ali vratimo se novom konceptu kojeg je najavio Stoltenberg.

Istovremeno je američki predsjednik Joe Biden rekao da je NR Kina ugrožena "sigurnošću" tajvanskog naroda i da će SAD štititi Tajvance u slučaju invazije.

Napominjemo da se u svakom od ovih slučajeva govori o zaštiti "tajvanskog naroda", „Tajvancima“ kao naciji i, naravno, Tajvanu kao državi, prije svega. Polazeći od vlastitog primjera, gdje su stvorene SAD i nastali su Amerikanci, Washington isti koncept primjenjuje na cijeli svijet. U nas je eklatantan primjer Kosova, gdje se odnedavno spominju „Kosovari“ kao nacija, iako ni sami Albanci među sobom ne prihvaćaju taj termin, ali ga koriste zbog trenutnih „pogodnosti“ koje im pruža u odnosu s Londonom, Washingtonom i na kraju s Bruxellesom

„Svaki narod ima pravo na suverenitet, kao i na samoobranu. U pitanju samoobrane može potražiti pomoć izvana. Takvu pomoć i zaštitu trebao bi pružiti NATO“, rekao je Biden.

Pravi temeljni razlog za djelovanje Angloamerikanaca leži u krizi njihovog financijskog carstva. U ovoj situaciji pribjegavaju svojoj tradicionalnoj politici "zavadi pa vladaj". Angloamerički kapital, kao transnacionalan u svojoj biti, uvijek je u postojanju suverenih naroda vidio prijetnju svojoj dominaciji.

Sve dok su narodi ujedinjeni, oni imaju visoku nacionalnu svijest i sposobnost formiranja vlastitih elita. Angloamerikanci su se oduvijek bojali neovisnih elita. Kako bi spriječili njihovo formiranje, pokušali su se razdvojiti, pomiješati narode, zamutiti vjere, nacionalne tradicije i kulture. Ako to nije dalo rezultat, išlo se na uništenje etničkih skupina.

U tom smislu, Angloamerikanci vide posebnu prijetnju u postojanju ruskog i kineskog naroda, a odmah za njima perzijskog. Ti su narodi stoljećima uspijevali zadržati svoj nacionalni identitet, čak i ako je bilo posrnuća, kao u Kini krajem XIX stoljeća, Rusiji ili Perziji pod šahom, koji jeste bio sekularni nacionalist i davao je veliku pažnju perzijskoj naciji, ali ju je gurnuo u vazalski odnos prema američkoj imperiji.

U situaciji s Rusijom, NATO je stvorio antirusku Ukrajinu, što je besmisleno samo po sebi, jer se antiruski Ukrajinac odriče sebe, svoje tradicije, povijesti, kulture i na kraju vjere, iako ovo što su stvorili kao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, nasilnu organizaciju koja negira sve kršćanske vrijednosti, uporno žele prikazati kao kršćanski kult. UPC Kijevske patrijaršije su kršćani u istoj mjeri u kojoj su pripadnici vojno poražene Islamske države „muslimani“, odnosno, potpuna negacija svega islamskog.

Oni su vodili i nastavljaju voditi istu politiku prema Kini. Najbolji primjer je Singapur. Han Kinezi čine 76,8% stanovništva grada-države. Predstavnici ove nacionalnosti povijesno su živjeli na jugu Malajskog poluotoka. U razdoblju britanske vladavine proglašeni su "zasebnim narodom" pod imenom "Singapurci", a sadašnji autoritarni režim, kojem odgovara ovaj status, je nastavio tu politiku. Danas Singapur zauzima neprijateljski stav prema Kini, što jako podsjeća na politiku Kijeva prema Rusiji.

Sada Angloamerikanci žele učiniti isto s Tajvanom, a dugoročno se nisu odrekli ni Hong Konga.

Druga stvar je što se takva politika ne može provoditi unedogled. Uostalom, Rusi i Kinezi, koji su završili na teritoriju Ukrajine i Tajvana, neće postati Ukrajinci i Tajvanci. I dalje će ostati Rusi i Kinezi. Isto tako, Židovi će ostati Židovi, a Arapi će ostati Arapi, što je još jedno žarište stvoreno u Nakbi 15. 05. 1948., kada je protjerano oko 700 000 Arapa, Palestinaca, iz svojih domova da bi se na tom teritoriju proglasio cionistički entitet, koji za slučaj potrebe može poslužiti kao najveći kopneni nosač zrakoplova na Bliskom istoku.

Ali ova politika može igrati protiv samih Angloamerikanaca. Uostalom, slijedeći njihovu logiku, narodi ili nacije svake od 50 saveznih država SAD-a imaju pravo na suverenitet. Rusija i Kina danas imaju sve razloge podržati želju tih naroda za suverenitetom, ali se čini da ne žele pribjegavati ovim imperijalnim praksama.

I za kraj, žrtve su najčešće takozvane „nacije“ koje stvaraju London i Washington. A posebno je važno naglasiti da rusku kampanju u Ukrajini nikako ne treba stavljati u istu ravan s američkim ili NATO agresijama od Drugog svjetskog rata do danas. Ako su London i SAD donosili odluke da nekoga napadnu ili da negdje vojno interveniraju, to je uvijek bilo bez stvarnog razloga, osim želje za očuvanjem hegemonije.

Rusija je intervenirala nakon osam godina uzaludnih pokušaja da se provedu Sporazumi iz Minska, nakon 13 000 ubijenih civila u Donbasu, od čega skoro 600 djece i nakon stvarnih prijetnji vlastitoj državnosti u obliku nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa koje su SAD u dogovoru s Kijevom htjele rasporediti u ovoj zemlji, a tu su i biolaboratoriji i na kraju tone obogaćenog urana u nuklearnoj elektrani u Zaporožju, kojeg nitko ne želi vidjeti i da IAEA provede inspekciju. U slučaju da se to potvrdi, a vjerojatno je tako, Kijev bi morao pasti pod sankcije Vijeća sigurnosti ravne onima koje je bez razloga imamo Iran ili koje trpi Sjeverna Koreja. Izrael, sa svojih 400-700 nuklearnih projektila, koliko kažu da ih ima, također nije sankcioniran, kao što neće biti ni „Kijevska hunta“. Zato nema nikakve usporedbe NATO agresija s ruskom intervencijom, provedenom kao krajnji i apsolutno nužan korak u zaštiti ruskog naroda u Donbasu i samoj Rusiji.

A sada, forsiranje narativa o „tajvanskom narodu“ i „Tajvanacima“, što podrazumijeva postojanje „Države Tajvan“, SAD u katastrofu guraju Han Kineze na otoku, jer je priznavanje i naoružavanje ljudi na Tajvanu kao „anti-Kine“ za Peking „crvena linija“ preko koje neće dozvoliti prelazak. Kina će u slučaju stvaranja od Tajvana onoga što su Angloamerikanci napravili od Ukrajine u odnosu na Rusiju bez sumnje vojno intervenirati i Tajvan će prestati postojati kao odmetnuta pseudodržava.