U „Velikoj igri“ sve ide po planu, ali Zapad kao da ne vidi neminovni poraz

“Tek kada svi budu mrtvi, Velika igra će biti gotova”, govorio je britanski špijun Rudyard Kipling, a da nije ni slutio da će ljudi jednog dana izmisliti atomsku bombu.

Pred nama se odvija novi krvavi krug Velike igre. Svijet se sledio u iščekivanju ishoda sljedeće utakmice.

U ovoj igri smo svi odjednom igrači i teren, gledatelji i akteri. Ovdje se jedna od figura na suprotnoj strani pomaknula. Gdje će stati? Hoćemo li svi preživjeti njezin kraj? Igračeva se ruka podigla iznad ploče i trnci nam prolaze niz leđa - je li moje vrijeme? Tko sam ja, hrabri pijun ili bijeli vitez? Što igramo? Je li to šah ili poker? I hoću li doći do kraja?

U pauzama između poteza smišljamo tko ima kakve šanse, koje adute imamo mi i oni, prednosti i mane. Imamo li mi i oni lukav plan? Čiji je to plan? Čiji je plan bolji?

Ovaj hobi, u takvim slučajevima neizbježan, rađa svoje klubove, svoje gurue i svoje sekte, da ne isključimo sve moguće i nemoguće teoretičare zavjera i ludih narativa koji zamagljuju istinu. Samo da vas pitam, jeste li ikada čuli ijednu budalastu teoriju da ju je izmislio netko iz Kine, Rusije, Irana i sličnih zemalja. Zanimljivo, sve budalaštine se prvo napišu na engleskom i krenu s anglosaksonskog segmenta interneta. Čak i one koje lupetaju o Velikom resetu, bratstvu Putina i Trumpa koji će „očistiti svijet od pedosatanističkih globalista“ i njima sličnih. Za Boga miloga, „Eyes Wide Shut“ je film i od toga u Rusiji ne prave „geopolitičku misao“. Stvari su tako jednostavne da ne mogu biti jednostavnije.

SAD i Kijev su u bilateralnom ugovoru namjeravali rasporediti INF projektile na ruskim granicama i matirati ruski proturaketnih štit i raketne snage iza Urala. „Usput“, onako, iz zabave, su osam godina ubili od 13 do 15 tisuća civila u Donbasu, od čega skoro 600 djece. U Ukrajini je izgrađeno oko 13 biolaboratorija i za kraj veljače je Ukrajina trebala pokrenuti veliki napad po „hrvatskom scenariju“ na Donbas, ali s velikom i moderniziranom vojskom, za koju nismo ni znali do koje je mjere opremljena i obučena. S druge strane je Rusija, koji je trebalo baciti na koljena, i izbiti na granice Kine, koja bi bila sljedeća meta. Nema nikakvih „mračnih planova“ i sličnih gluparija. Sve je jednostavno i sve je isto proteklih 800 godina, i sve se ponavlja, kako reče Marija Zaharova. Nema sekti, ni kukuljica, tajnuh sastanaka u mračnim vilama gdje se pije adenokrom i priziva Satana. Ove priče samo služe za skretanje pažnje sa stvarnih razloga onoga u čemu svi sudjelujemo i onaj tko misli da je „spoznao istinu“, nasjeo je na bajke Alexa Jonesa, Stevea Bannona i njima sličnih, jer su oni glavni u medijskom i internetskom segmentu širenja ovih idiotskih priča, jer je upravo Trump raskinuo INF ugovor s Rusima, da bi Bidenova uprava mogla rasporediti projektile kod Harkova. Pa i Trump je, na kraju, financirao biolaboratorije Pentagona u Ukrajini. No, da ne duljim, ionako sam previše riječi potrošio na budalaštine.

Još uvijek postoji, unatoč autoritativno predviđenom, ali nikad ostvarenom Kraju Rusije, sekta od 2% BDP-a, čija vjera glasi: “Shvaćate li da Rusija čini samo 2% svjetskog gospodarstva?”

I kako onda, ako ova dva posto još nisu ni blokirana, već jednostavno ograničena, a svijet se već trese od energetske krize i inflacije. A uskoro će uslijediti glad.

Samo što vjernici nisu svjesni da ako njujorški umjetnik koji vaja modne skulpture iz smeća nestane s lica zemlje, svijet neće primijetiti nestanak milijun dolara vrijedne „skulpture“, njegovog muža, koji je porezni odvjetnik i zarađuje 2000 dolara po satu, ljubavnika njegova muža, brakorazvodnog odvjetnika za gay obitelji, s plaćom od 5000 dolara na sat. Nikome neće nedostajati.

A ako Rusija ne uspije isporučiti naftu ili plin na tržište za isti iznos, tada će se svijet promijeniti do neprepoznatljivosti.

Stvarnost ih gleda nježnim i tužnim očima Lavrova, Šojgua, Patruševa, Kirijenka, Medvedeva i Nariškina i ništa im ne govori. Ne žele se uznemiravati.

Negdje se mole za “dvjesto za dolar”. "Dolar za dvije stotine rubalja" siguran je znak nadolazeće propasti bogova.

Prema riječima pristaša ove teorije, rublja je već propala, a samo magija "čarobnice", a možda i božice Elvire Nabiulline, još uvijek je održavaju u životu uz pomoć tajne financijske čarolije.

Ima ih mnogo takvih, na obje strane, ali nitko ne razumije da je sve sankcijske  planove pomeo dekret prema kojem ili će se plin plaćati u rubljama, ili neće biti isporučen. Toliko jednostavno da malo dijete može razumjeti da ako tata u traženoj valuti ne plati benzin, dizel ili plin i natoči rezervoar, onda će dalje na piknik produžiti pješice.

I kako još uvijek ne možemo prestati raditi svu ovu sramotu koja se zove „politička analitika“, onda ću i ja dati svoj doprinos.

Da, istina je da je financijski sustav na strani Zapada. Istina je da na svojoj strani ima mnoge međunarodne institucije. Da, istina je da su NATO, OESS, EU i ostale organizacije na njihovoj strani. Istina je da imaju više visoke tehnologije.

Ali istina je da su na ruskoj strani ugljikovodici, energija, nuklearna energija, svemirska tehnologija, ključni resursi. I pšenica je na ruskoj strani. I gnojivo i cijela petrokemija, koja se sada ujedinjuje s iranskom, pa će rusko-iranski petrokemijski sektor doslovno vladati svjetskom poljoprivredom.

A Zapad ima Chanell, ima Gucci torbice, Rolex satove, Mercedese i Lewi's, McDonald's i Ikeu i sve moguće i nemoguće pizdarije bez kojih već sutra svijet neće ni osjetiti da ih nema.  

No, na kraju, sve to neće odlučiti stvari. Ne objekti, ne roba, ne tehnologije.

Ovdje imamo različite poluge, ali usporedive po snazi. Sve će se odlučiti u ljudskim dušama.

A duh Istoka, o kojem je davno pisao Carl Gustav Jung, samo ga nitko nije čitao, kapital je kojeg Rusi s njima mogu dijeliti, potpuno nezainteresirano i u najizdašnijim iznosima. „Ruska duša“, ali i iransko poimanje života i spremnost na žrtvu, koje vuče korijene iz zoroastrizma i Bitke kod Karbale, pa kineski konfucijanizam i svi ostali načini razmišljanja i shvaćanja života, dobra i zla, spremnosti na žrtvu za kolektivitet, glavne su poluge koje će Zapad gurnuti u bezdan.

Samo Rusi time mogu preplaviti Europu i SAD i potpuno poplaviti Grand Canyon.

Bol i strpljenje.

Da '90-ih Zapad nije krenuo dokrajčiti Rusiju, da nije počeo uništavati ruski industriju i znanost, da nije pokušao maksimalno poniziti ruske narode, ne bi sve ovo bilo tako neugodno, već korisna škola i dobro sjećanje. Da slom komunističke utopije nije iza ruskih naroda, ne bi toliko cijenili kontakt sa stvarnošću, koliko god ona bila teška i neugodna.

I da, primijetili ste termin ruski narodi, jer Rusi ne vole pojam nacije. On je isključiv i isključio bi generala Šojgua, koji nije etnički Rus, isključio bi Ramzana Kadirova, German Grefa, Alekseja Millera, Antona Vaina, za kojeg kao da osjećam da je Putinov nasljednik, ali tek od 2030. Ne prije. Ima ih još mnogo zbog kojeg se u Rusiji koristi ruski narod, ili narodi, svejedno, koji uključuje sve, neovisno o nacionalnoj pripadnosti. I nije bila potrebna nikakva „pozitivna diskriminacija većine“, jer oni i nisu manjina. Oni su Rusi, ruski narod, što je na Balkanu, gdje imamo dežurne brojače krvnih zrnaca, teško razumljivo.

I opet mala digresija. Znate li da u Iranu autohtoni „Perzijanci“ čine manje od 50% stanovništva, ali je još u vremena mudrog Homeinija odbačen špiljski nacionalizam šaha Reze Pahlavija i 80 milijuna ljudi se ujedinilo oko šiitskog mezheba, odnosno učenja islama. Kinezi kao „ljepilo društvenog tkova“ koriste komunizam, uz pažljivo doziran kineski nacionalizam, i isto im dobro ide. Ima malo problema gdje su zapadne agenture pustile korijenje, kao i Xinjiangu i Tibetu, ali ništa strašno. Sve je pod kontrolom i u savršenom redu i na strani su Rusije. To je bitno.

Zapad i dalje tvrdi da je jači od Rusije i da mogu uništiti rusku ekonomiju i natjerati ih da pate.

Ako ćemo pravo, oni to mogu. Ali za to prvo moraju uništiti svoje ekonomije i oni trebaju patiti. A desetljeća individualizma, konformizma i života na račun pljačke po svijetu, a ne stvarnog rada, iskreno sumnjam da bi prosječan zapadnjak izdržao desetinu onoga što narodi Istoka mogu izdržati.

A zahvaljujući Zapadu Rusija može  izdržati više nego što oni mogu nanijeti štete ruskim narodima.

I to zahvaljujući činjenici da je prošli poraz Ruse lišio iluzija, a njihova privremena pobjeda '90-ih je ojačala njihove iluzije.

Taj poraz je Ruse naučio kako podnijeti bol, a njihova pobjeda ih je smekšala i pokvarila.

Rusi su navikli na državno-kapitalistički poredak. Zapad je htio sve besplatno. Vjerovali su da se to događa i sada ne vjeruju da će za to morati platiti.

Istok zna da je snaga u radu i skromnosti. Nešto od toga ima i u Japanaca, Koreanaca i drugih, od kojih su neki čak američki saveznici. A Zapad vjeruje da snaga leži u financijskim shemama, demokraciji, liberalizmu, uključenosti, toleranciji, zelenoj energiji i zajamčenim „rodnim“ kvotama.

Moć je u istini. Čak su i to zaboravili. A svi znamo da je istina okrutna i teška.

Istina je da nije dovoljno imati pile na stolu. Istina je da za ovakav rad potrebna vam je obitelj koja vas voli. Pravi, a ne seksualni partner. A ta je obitelj n Istoku.

Istina je da da biste imali starost dostojnu ljudskog bića da vam ne treba mirovinski fond s lukavim shemama ulaganja. Trebaju vam unuci i praunuci. A da bi ih imali, za to vam trebaju djeca.

Može li Zapad uzeti sve to Istoku, ako sam tone u ponor nihilizma i individualizma?

Istina je toliko jednostavna i teška da je neće moći ni gledati do kraja.

Ne, SAD i Zapad još nisu otpjevali pjesmu u cjelini i nisu ispucali sve adute. Još će oni pokušavati svoj naum provesti u djelo. Ali kako, ako je kraj Velike igre već napisan. Svatko tko ima imalo znanja o politici, geopolitici, geostrategiji, geoekonomiji političkoj filozofiji je svjestan da su sve „pobjede“ Zapada samo naslovi lažnih vijesti u novinama. Na terenu se nižu porazi za porazom. Onaj u Ukrajini će biti samo jedan na šahovskoj tabli, ali ključni potez za šah-mat nije kapitulacija „Kijevske hunte“, već globalno preformatiranje.

Priznanje da nema drugog svijeta osim multipolarnog od strane Zapada će biti  onaj „posljedni mrtvac“ Velike igre Rudyarda Kiplinga.