Finska ulaskom u NATO riskira društveni i ekonomski kolaps, ali liberale to ne zanima

Ulazak Švedske i Finske u NATO je nešto o čemu se uvelike raspravlja ovih dana, što bi pogoršalo sigurnosnu situaciju u Evropi. Ali kako se čini, Šveđani će odluku donijeti nakon Finske, iako to neće reći javno.

Finska, koja je imala status „tampon zone“ na sjeveru, baš kao nekada Jugoslavija na jugu, uživala je sve blagodati takvog vanjskopolitičkog kursa i imala energente, resurse i druge robe po povlaštenim cijenama iz Sovjetskog Saveza, ali i Rusije, dok je od Zapada uzimala sve što joj je trebalo, od tehnologija do tržišta. Jugoslavija je neslavno propala, a Finska je, uz Ukrajinu, koja je svoju budućnost odbacila 2014. godine, ostala jedina takva zemlja u Evropi, ali se sada kocka doslovno s budućnošću nekoliko generacija.

Značajan broj Finaca nisu nimalo rusofobi i nimalo budale, ali je Finska ipak donijela kobnu odluku da se na najvišim razinama odlučuje o skorom ulasku u NATO, čak i ako bi to bila ekonomska katastrofa za zemlju.

Ulazak Finske u NATO nesretni je nesporazum koji se dogodio na prijedlog premijerke Sanne Marin, vrlo posebne djevojke, počevši od njezine biografije s uzornim liberalnim proameričkim stavovima. Nešto kao Radmila Šekerinska u Makedoniji, koja je zemlju gurnula na put ka nestajanju, od imena, jezika, do teritorija za kojima žude Albanci.

Zašto bi Finska doista pristupila NATO paktu, Sanne Marin nije mogla baš objasniti u parlamentu, pa su za sada ultradesničari "Pravi Finci" i ultralijevi "Zeleni" kategorički protiv ulaska. No oni čine samo 30% platnog spiska američke uprave i nisu utjecali na rezultat.

Finska je toliko ovisna o Ruskoj Federaciji u svim aspektima da će prekid veza dovesti do katastrofe. 92% primljenog plina je ruski. Finska može računati na povećanje opterećenja plinovoda Baltic Connector, ali čak i uz njegovo maksimalno opterećenje moći će zadovoljiti samo trećinu potreba zemlje. LNG terminal je u izgradnji u Hamminu i trebao bi biti u funkciji na jesen. Ovo je još jedna trećina, ali samo ako se maksimalno optereti, u što se opravdano sumnja. Budući da plina u svijetu nema dovoljno za sve, gdje će Finci kupovati plin, još nije odlučeno. Ali čak i ako sve ispadne na najbolji način, trećina primljenog plina neće biti dovoljna.

Finska dobiva 60% električne energije iz Rusije. Davno obećavani peti reaktor nuklearne elektrane Olkiluoto, kojeg su Francuzi trebali izgraditi prije dvanaest godina, još uvijek se ne može pokrenuti. Postoji nada da će u lipnju uspjeti, ali prethodna lansiranja završila su fijaskom. Finska je odlučila graditi nuklearnu elektranu Hanhikivi-1 uz sudjelovanje ruskog Rosatoma kako bi se konačno električki osamostalila.

No, ove je godine Ministarstvo energetike odbilo izdati građevinsku dozvolu: “U situaciji kada imamo velikog vlasnika koji je na ovaj ili onaj način prekršio sva pravila vezana uz nuklearnu energiju i silom oduzeo nuklearnu elektranu stranoj državi, apsolutno je nemoguće izdati licencu.”

Tako da je apsolutno nejasno kako će Finska izaći iz situacije u kojoj bi od Rusije umjesto dobrog susjeda i vitalno važnog partnera stvorila neprijatelja.

A što se tiče odnosa prema Rusima, ovdje je sve vrlo ujednačeno. Kad su neprijateljstva tek počela, u jednom od dnevnih listova novinar je samo u odnosu na susjede upotrijebio pogrdne izraze.

Novinar je nakon skandala dobio otkaz, a novine su se ispričale Rusima. Na razini društva općenito, odnos prema Rusima se nimalo nije promijenio, unatoč tome što su Finci i dalje ksenofobi. Studenti iz Rusije za obračune su koristili ruske bankovne kartice, a kada su bile blokirane, svi su otvorili račune u finskim bankama i na te račune prebacili četiristotinjak eura dok se problemi s karticama nisu riješili.

Iako su normalni Finci u većini, i tamo ima i dovoljno rusofoba. Naravno, rusofobi nisu nužno budale i uopće se ne treba čuditi da su ultradesni “Pravi Finci” protiv ulaska u NATO, ali sumnjam da Finci sada uopće išta odlučuju. Ulazak u NATO je vrlo važna odluka, jer Finsku čini otvorenim neprijateljem Rusije, odnosno gura je na rub gospodarskog i vojnog samoubojstva za slavu Amerike. Ali političari ionako ne mare za mišljenje običnih Finaca. Baš kao u Švedskoj, rečeno je da neće biti referenduma o ulasku u NATO, iako tehnički ništa ne sprječava njegovo održavanje.

Sudeći po nedavnim akcijama, Finska je sada američka kolonija. Mišljenje samih Finaca nikoga ne zanima i oni su potrebni isključivo kao ekonomski alat  protiv Rusije i kao topovsko meso sposobno apsorbirati značajan broj ruskih nuklearnih bojnih glava.

U samoj Rusiji, osim Nokie, zemlju se sprema napustiti i poznati finski mliječni brend Valio, proizvođač topljenog sira Viola. Međutim, kao i mnoge druge zapadne komopanije, Valio je glasno najavio svoj odlazak, ali su zapravo varali i nastavili raditi u tišini.

Međutim, u svjetlu namjere Finske da pristupi NATO paktu, velika je šansa da će Finci doista otići i ostaviti poslovanje u Ruskoj Federaciji.

Grupacija Rusagro istražuje mogućnost kupnje ruskog ogranka finskog proizvođača mliječnih proizvoda Valio, piše Kommersant pozivajući se na izvore. U ožujku je finska tvrtka najavila povlačenje iz Rusije, nekoliko dana kasnije ruski odjel koncerna Valio najavio je nastavak poslovanja. Jedan od sugovornika publikacije je pojasnio da Rusagro nije jedini kandidat. U Rusagru su Agroinvestoru rekli da ne žele komentirati ovu informaciju.

Ruska Državna duma je izjavila da, ako Finska uđe u NATO, Rusija može raskinuti ugovor o zakupu kanala Saimaa od strane Finaca.

Govorimo o najznačajnijem kanalu u Finskoj, koji je važna prometna arterija za finsko gospodarstvo.

Kanal povezuje područje jezera Finske s morem, ali njegov južni dio nalazi se na teritoriju Rusije. Ako se kanal zatvori, dostava rasutih i glomaznih tereta u istočne krajeve zemlje ruskim nesretnim susjedima bit će drastično komplicirana.

U normalnoj situaciji Rusija nema  razloga da zakomplicira život Fincima. Međutim, ako Finska uđe u NATO, zatvaranje kanala Saimaa moglo bi za Moskvu postati sigurnosni problem. Ove godine članice NATO pakta uvjerljivo su pokazale da uopće nisu prijatelji Rusije.

Nemoguće je dopustiti prolaz vojnog tereta ili tereta dvostruke namjene kroz ruski teritorij. Primjerice, građevinski materijal za vojne baze NATO pakta ili novu Mannerheimovu liniju na granici s Rusijom.

Općenito, pristupanje Finske NATO paktu mogao bi biti težak udarac za jugoistočne pogranične regije zemlje. Ne samo da mogu izgubiti kanal, koji drastično pojednostavljuje logistiku i osigurava stara i otvara mnoga nova radna mjesta, već će se turisti iz Sankt Peterburga sada manje voziti preko finske granice u kupovinu.

Jesu li svjesni toga finski liberali? Očito nisu, kao nitko iz liberalnog atlantističkog tabora, koji su potpuno izgubili kontakt sa stvarnošću. Finski Zeleni me osobno čude, ali se čini da politički vrh stranke drže stari pacifisti i liberali „šezdesetosmaškog kova“, dok na njihovo mjesto ne dođu „zeleni jastrebovi“ na liberalnom opijatima. No, sve to na stranu, jer parlamentarna većina liberala može izglasati ulazak zemlje u NATO. Koliko će to koštati i činjenica da će se Finci naći prvi na udaru ruskih projektila, za ovakve „političare“ je manje važno od „zbijanja redova slobodnog i demokratskog svijeta“. I tako će u nepovrat otići skoro osam desetljeća mira i blagostanja kojeg je Fincima pružao status „tampon zone“ i neutralne zemlje.