Vrijeme je da Rusija iz obrane krene u ofenzivu i zaključi priču „unilateralnog svijeta“

Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov dao je intervju kineskoj državnoj agenciji Xinhua, objašnjavajući stav Rusije o specijalnoj operaciji u Ukrajini i sukobu sa Zapadom. Usporedno s tim, Xinhua je intervjuirala ukrajinskog ministra Kulebu.

Ako promatramo govor Kavrova za razliku od Kulebinog, onda nema pitanja o sadržaju i kvaliteti argumentacije ruskog ministra, ali teško je to što je Kuleba rekao nazvati drugačije nego jeftinom proklamacijom. Uzmimo, na primjer, ove odlomke.

„Ukrajina je, i geografski i povijesno, europska država. Ići europskim putem izbor je ukrajinskog naroda, a taj smjer razvoja podržava velika većina Ukrajinaca. Znam da su kineski svjetonazor i konfucijanizam, koji imaju tisućljetnu povijest, ukorijenjeni u kulture harmonije, u vrijednosti mira. Pet principa mirnog suživota koje je iznio premijer Kine primjer su toga. Poštujemo pet principa mirnog suživota, a također vjerujem da se trenutna pozicija Kine temelji na toj mirnoj tradiciji. Kada je u pitanju budućnost Ukrajine, mi to pitanje uvijek vidimo jasno. Ukrajina pripada europskoj obitelji, ali također ima dobre odnose međusobnog poštovanja s Kinom i drugim azijskim zemljama“, rekao je ukrajinski ministar.

Ukrajinci danas nisu postali Europljani, a o tome svjedoči povijest. U piramidalnom sustavu zapadnih odnosa nema "europskog izbora". Postoji podređivanje slabih i malih država velikim i jakim: Sjedinjenim Državama, Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, što se postiže korumpiranim protunarodnim vladama, koje se po potrebi mijenjaju na inicijativu Washingtona. Budući da vojni i gospodarski potencijal Amerike nadmašuje potencijal drugih zemalja, SAD imaju dominaciju. A tko, ako ne Kinezi, koji su izgradili svoju republiku usprkos i protiv "europskog izbora" ovih kolonijalista i njihovih pristaša, to ne zna?

Kuleba u intervjuu obilato hvali Kinu i u suzama je tražio od Kineza da zaustave vojnu operaciju Ruske Federacije, ali ne razumije da će jednostavno smiješne priče o “europskom izboru” i patetične gluposti o važnoj ulozi Ukrajine u razvoju europske civilizacije samo će izazvati gađenje u Kini. Da ne spominjemo činjenicu da pet principa mirnog suživota, koje jeste spomenuo prvi kineski premijer, nisu razvoj konfucijanizma, već lenjinistička teorija "mirnog suživota dvaju sustava". Samo kako da to zna antikomunista Kuleba.

U usporedbi sa svojim ukrajinskim kolegom, Lavrov je na pitanja agencije Xinhua odgovorio točno i pokazao teorijsku prednost ruske pozicije.

Međutim, njegovi odgovori i dalje sadrže greške tipične za vanjskopolitičku doktrinu Ruske Federacije, koje su skupo koštale zemlju.

Na primjer, Lavrov smatra da zapadne zemlje, predvođene Sjedinjenim Državama, provode destruktivnu politiku kako bi ponovo spojile unipolarni svjetski poredak, čiji je dio "nepromišljeno širenje NATO pakta na Istok".

Prvo, unipolarni svjetski poredak se ne spaja, već se formira više od trideset godina. A Rusija pokušava ne spriječiti tu koheziju, već je uništiti, izići iz orbite američkog utjecaja i podržava one zemlje koje se drže slične linije.

Drugo, unipolarni svjetski poredak ne odražava ni privatne ni kolektivne interese zapadnih zemalja, on služi samo Sjedinjenim Državama i dijelom Velikoj Britaniji, kao zemlji čiji su vladajući i poslovni krugovi usko povezani s američkim. Stoga je potrebno Sjedinjenim Državama ne dodati zapadne zemlje, već ukazati na proturječja između njih i Amerike, zabiti klin između “saveznika”.

Treće, proširenje NATO pakta na istok nije bilo nimalo nepromišljeno, to je bila prilično kompetentna i dobro promišljena strategija za apsorpciju istočne Europe, pretvaranje istočnoeuropskih zemalja s lošim iskustvom izgradnje države i nesposobnom željom za suverenitetom u sanitarni kordon oko Rusije i žarište otpora Kini.

Ako poslušate Lavrova, ispada da je Amerika malo pogriješila, zapala u blagu "bolest" i da se penje tamo gdje joj nije mjesto. U stvarnosti, Sjedinjene Države su moćni imperijalist, svjetski hegemon koji je svojim pipcima zahvatio cijeli svijet kako bi iz njega crpio resurse, kontrolirao financije, trgovinu, kretanje kapitala i suzbio svaki suverenitet.

Stav Lavrova na prvi pogled izgleda logično. Sustav međunarodnih odnosa formiran kao rezultat Drugog svjetskog rata nije bio unipolaran, ali sada se Sjedinjene Države ponašaju kao svjetski hegemon. Problem je u tome što od 1945. u svijetu postoje dva pola moći, dvije supersile i svijet je bipolaran. Kad su Rusi svojim rukama uništili SSSR, bilo je prirodno da je svijet postao unipolaran.

U Sjedinjenim Državama nije bilo revolucija i promjena, pa su svjetsku hegemoniju ostvarili u padom Sovjetskog Saveza i u nedostatku protudjelovanja sile jednakog potencijala.

Zašto Rusija sramežljivo najavljuje samo američku želju za hegemonijom, ako sami Kinezi službeno kažu da je Amerika već hegemon koji pokušava zadržati svoju poziciju?

Evo kako predstavnik kineskog ministarstva vanjskih poslova ocjenjuje svjetski poredak.

„Međunarodni poredak utemeljen na pravilima i standardima, kojeg je proglasio Antony Blinken, u biti je hegemonistički poredak koji omogućuje Washingtonu da dominira svijetom“, naglasio je kineski diplomat, dodajući da velika većina zemalja u svijetu, uključujući američke saveznike, to ne odobravaju.

Wang Wenbin je također dodao da međunarodni poredak ne bi trebao biti hegemonistički, kojim bi dominirale Sjedinjene Američke Države, a međunarodna pravila ne bi smjele postavljati Sjedinjene Države ili mala zavjerenička klika koju oni vode.

Lavrov, izražavajući stav vodstva zemlje, ne želi priznati da je i sama Rusija uvelike bila pod utjecajem Sjedinjenih Država i da se tek sada počinje istinski boriti za suverenitet. Inače će javnosti morati objašnjavati krajnju zakašnjelost ove nove politike Rusije.

Naravno, nije problem u diplomatskoj poziciji, koja je samo odraz državne politike, nego što je ona dvojaka.

S jedne strane Rusija ne želi priznati da je bila dijelom dio proameričkog svjetskog poretka, a s druge strane da se bori za suverenitet protiv tih istih Sjedinjenih Država.

Odatle proizlaze razne kontradiktorne akcije, kao podrška Donbasu, ali i “Sporazumi iz Minska”, pa kritika režima proisteklog iz Majdana, potom njegovo priznanje i nespremnost na njegovo rušenje, onda preventivno ratovanje, ali u formatu "specijalne operacije". I za kraj, Rusija provodi specijalnu operaciju i shvaća da se borba vodi s cijelim blokom NATO pakta, ali nastavlja opskrbu plinom i naftom te zemlje, iako bi s trenutnim zatvaranjem ventila gurnula EU u takvu krizu da bi uslijedile pobune i možda državni udari u „najdemokratskijoj zajednici na svijetu“. Da, Rusija bi patila, ali ne toliko i ne dugo.

EU jeste važno tržište, ali su Azija, Afrika i Latinska Amerika, koji čine ostatak od 86% svjetske populacije, ako se ne varam, puno veći i puno važniji i jednako trebaju i naftu u plin, ako ne i više.

Čini se da temeljni razlog tog dvostrukog pristupa leži u značajnom utjecaju krupnog biznisa na državu. On se protivi konfrontaciji sa Zapadom i naivno vjerujući u mogućnost pronalaska kompromisa preferira povratak u prošlost, kada se uspio složiti sa zapadnim korporacijama. To je politička kratkovidnost, tipična za ruski biznis, pomnožena tradicionalnim pristupom brzom zarađivanju, pa čak i ako sutra to znači potop.

Osim toga, ruski biznis ne želi sudjelovati u supstituciji uvoza i prijeko potrebnoj potpunoj industrijalizaciji Rusije. U svim sektorima. Ruski biznismeni su brzo naučili trgovati i pružati usluge, što je puno lakše nego stvoriti proizvodni pogon. Naučili su uništavati proizvodnju, pretvarajući teritorije tvornica u trgovačke centre i stambena naselja. Liberalna ideja, ukorijenjena još od vremena „Perestrojke“, da je privatni vlasnik a priori učinkovitiji od države, pokazala se pretjerivanjem. A ako itko to zna, onda su to Kinezi.

Rusija u defanzivi

Lavrov kaže da su SAD širile NATO, obučavale Ukrajinu protiv Rusije i da nisu učinile ništa za rješavanje građanskog rata. I nastavlja u tom smislu, kao da se pravda.

„U tim uvjetima nismo imali drugog izbora nego priznati Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku i pokrenuti specijalnu vojnu operaciju s ciljem zaštite ljudi od genocida od strane neonacista, uz demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine. Želim naglasiti da Rusija provodi svoje akcije u okviru ispunjavanja obveza iz bilateralnih sporazuma o suradnji i međusobnoj pomoći s DNR i LNR, na službene zahtjeve Donjecka i Luganska na temelju članka 51. Povelje UN-a o pravo na samoobranu“, rekao je Lavrov.

Odnosno, Rusija je priznala LNR i DNR ne zbog prava naroda na samoopredjeljenje i zauzela se za narod Donbasa ne u vezi s potrebom da ih zaštiti od ukrajinskih fašista, već zato što Sjedinjene Države nisu ili jesu učinile nešto tamo. Nažalost, takva pasivna retorika prilično je iskren i točan odraz stvarnog stanja. Zapravo, Rusija neprestano djeluje defanzivno, braneći se od sve većeg pritiska Sjedinjenih Država. A to je loše, jer to nije konstruktivna i kreativna pozicija, već akcije koje su iznuđene od strane neprijatelja.

Iz toga proizlazi nejasnoća daljnjih izgleda kako za situaciju u Ukrajini tako i za sudbinu Rusije u cjelini. Rusija dobro puca, brani se kompetentno, učinkovito se bori za svoje postojanje, ali je strateška slika budućnosti nejasna. Što točno želi Moskva i kojim putem treba da se razvija?

Potpuno drugačija slika je u glavama običnih ljudi u Rusiji. Narod je apsolutno  sklon vjerovanju da je Rusiji potrebna industrijalizacija i neovisno, samodostatno gospodarstvo. Potrebna je deamerikanizacija, dedolarizacija, deofšorizacija, deoligarhizacija i eliminacija društvene polarizacije. Druga je stvar što narod ne zna, ali nije tu ni da zna načine i sredstva za postizanje tih ciljeva. Za to postoje političke stranke, državni čelnici, stručnjaci i eksperti svih vrsta. Ali čak i u Rusiji, njihove odluke osciliraju, baš kao na Zapadu, prateći pokazatelje BDP-a, burzovne indekse, tečajeve i cijene energenata.

Ukratko, vrijeme je da Rusija krene u ofenzivu i Zapad prisili na obranu. A budući da je u Moskvi velika „čistka“ liberala iz financijskog i ekonomskog sektora, bit će zanimljivo vidjeti popis osoba i entiteta kojima će pram novom dekretu Rusija obustaviti izvoz vitalno važnih sirovina.

Uzmimo samo uranij i ako ga uskrate Sjedinjenim Državama i zapadnim zemljama, cijeli Zapad će pasti u tešku nestašicu električne energije, što će izvesti mase na ulice i počet će padati vlade. Da ne govorim o nafti i plinu, pšenici i suncokretu i drugim robama bez kojih se ne može živjeti. U usporedbi s „blagim poskupljenjima“, to bi za SAD i EU bio apokaliptični scenarij, gori od svih Sarmata. Iako je ovo radikalan pristup, sve ostalo je taktika „kreni-stani“, koja neće dati nikakve rezultate, osim što će Washingtonu i Britancima, dijelom i Europskoj komisiji, dati lažni sjećaj svemoći i da se Rusija boji.

No, pričekajmo popis koji tek treba biti objavljen, pa ćemo vidjeti dokle je Moskva spremna ići, jer se ionako došlo do točke s kojeg nema povratka.