Dolaze glad i kriza, ali ne zbog Rusa, već zbog smrti dolara i rađanja novog poretka

Rusija, najveći svjetski izvoznik pšenice, u nadolazećoj sezoni namjerava na globalno tržište plasirati 13 milijuna tona pšenice više nego godinu dana ranije. Međutim, zapadne sankcije potiču rast cijena na globalnim tržištima metala, energije i hrane. Situacija sve više eskalira u potpunu prehrambenu krizu s prijetnjom gladi, prvenstveno za mnoge zemlje Afrike i Bliskog istoka. Koji su uzroci ovoga što se događa i tko je kriv? Zapadni mediji i njihovi hrvatski poltroni će složno zagrmjeti „Rusija je kriva“, a čak ima onih koji će im povjerovati. Činjenice i argumenti su ovdje potpuno nevažni.

Za razdoblje 2020.-2021. cijena pšenice je već naglo porasla za 1,5 puta u odnosu na kraj 2019. U tom kontekstu, povećanje cijene od 30-35% od početka ruske specijalne operacije u Ukrajini i zapadnih sankcija ne izgleda tako impresivno. Već 2 godine cijena pšenice je rasla znatno više nego sada. Razlog je skok svjetske inflacije zbog upaljene štamparije dolara i eura „iz zraka“ u zapadnim zemljama.

Biden kaže da je to "Putinova inflacija", ali američki predsjednik laže. Već početkom 2022., nekoliko mjeseci prije Specijalne vojne operacije, inflacija u Sjedinjenim Državama je dosegla najveću razinu u protekla četiri desetljeća.

Cijene rastu jer su Sjedinjene Države, kao i obično kada su u krizi, uključile štampariju dolara zbog pandemije. I ovdje imamo sve odgovore.

Američke elite su navikle da mogu štampati novca koliko im treba, a onda se ti troškovi u obliku inflacije prebacuju na ostatak svijeta. Ali u jednom trenutku dolazi naplata. Američki ministar financija priznao je u lipnju 2022. da je vlada pogrešno izračunala prognoze inflacije. Osim toga, treba naglasiti da američki dug, koji je u obliku obveznica izdan da pokrije enormnu novčanu masu, nitko nije htio kupiti, pa ga je kupio FED.

Simptomi ove "štamparske" bolesti očitovali su se u rekordnom porastu cijena na svjetskim tržištima stvarnih, opipljivih vrijednosti - energije, metala i hrane u 2020. i 2021. godini. Ali ovdje govorimo o stvarnim resursima, a njihovi proizvođači su sve manje spremni prodavati ih za “papirne” dolare ili elektroničke brojeve na monitoru, koji predstavljaju dolarske novčanice. Prodaja državnih obveznica koji pokrivaju američki i europski dug je posebno pala zbog potkopavanja povjerenja u dolar nakon otimanja 300 milijardi dolara ruskih rezervi.

Ukratko, uz proces dedolarizacije, kojeg Kina i Rusija aktivno vode od 2014. godine, sankcije Rusiji, uz otimanje rezervi, bile su okidač rasta nepovjerenja i danas Washington nema kome „uvaliti“ svoje dužničke papire. I opet imamo „geopolitički džudo“ Vladimira Putina, kojim lomi neprijatelja njegovom vlastitom silom.

Inače, rast gospodarstva eurozone praktički je zamrznut u posljednjem tromjesečju 2021. godine, kada je iznosio mizernih +0,3%. Prema analitičarima Financial Timesa, razlog je i pumpanje gospodarstva "jeftinim novcem", što dovodi do "strašnih posljedica".

U tom kontekstu, kolektivni Zapad, predvođen Sjedinjenim Državama, uveo je 2022. godine neviđene sankcije Rusiji i Bjelorusiji. U svojoj autističnoj politici je ignorirao činjenicu da Rusija drži 20% svjetskog tržišta gnojiva, a Rusija i Bjelorusija zajedno za tržište gnojiva osiguravaju oko 45% kalijevog klorida.

Rusija je 2018. postala najveći svjetski izvoznik žitarica, pretekavši SAD i osiguravši za sebe najmanje 15% svjetskog tržišta.

Zapadne sankcije protiv ruske naftne i plinske industrije dovele su do vrtoglavog skoka cijena plina, čiji je Rusija najveći izvoznik. Plin je, kao što znate, potreban ne samo za grijanje, već i za industrijsku proizvodnju, uključujući proizvodnju gnojiva, o čemu ovise svjetski usjevi.

Otkuda takva kratkovidnost zapadnih političara? Jednostavan odgovor je banalna žurba i glupost. Ako želimo više filozofski odgovor, onda je to ponos samoproglašenih pobjednika Hladnog rata i uvjerenje zapadnjačke ideologije, uzrokovano tim ponosom, da rusko gospodarstvo navodno iznosi "2-3% svjetskog BDP-a". Dakle, prema ovim elitama, odvojenim od stvarnosti, Rusija se može zanemariti i svijet će i bez nje besprijekorno funkcionirati.

No koliki će biti taj postotak ako iz kalkulacija izbacimo samo špekulativne piramidalne sheme s eurodolarskih financijskih tržišta? A tek ako računate stvarnu imovinu i vrijednosti, o kojima je gore raspravljano, a to su energija, hrana i metali, pa svemu tome dodamo ruski BDP izračunat s paritetom kupovne moći, što onda?

Odgovor je jednostavan i nezapadne zemlje to dobro znaju. Čovjek može živjeti bez zapadnih brendova i internetskih platformi ili američke burze, ali bez energenata i hrane se živjeti ne može.

Danas je u Rusiji postoji društveno-politička situacija stabilna, te omogućuje razvoj gospodarskog potencijala zemlje i pod sankcijama, unatoč pokušajima Zapada da podijeli društvo. Neovisnost u prehrambenom i industrijskom sektoru omogućit će ruskoj ekonomiji učinkovito funkcioniranje i u novim uvjetima.

Naime, Ruska Federacija proizvodi oko 17% svjetskog plina, zauzima 3. mjesto u proizvodnji nafte i 6. mjesto u ugljenu. Nalazi se na 4. mjestu u proizvodnji željeza i na 5. mjestu u proizvodnji čelika.

Osim toga, Rusija zauzima vodeću poziciju u svijetu u proizvodnji niza poljoprivrednih proizvoda. Za 2020. godinu po žitaricama i mahunarkama je sa 133 milijuna tona zauzela 5. mjesto. Dalje idu: krumpir - 3. mjesto (30,6 milijuna tona), meso stoke i peradi - 4. mjesto (15,6 milijuna tona), mlijeko - 6. mjesto (32,4 milijuna tona). Istovremeno, samo od žitarica, Rusija izvozi oko 10-15% svjetske pšenice, oko 25% suncokreta. Osim toga, Rusija čini 15% proizvodnje šećerne repe i oko 10% mineralnih gnojiva proizvedenih u svijetu. Potonje će nezaustavljivo rasti, jer su se Moskva i Teheran, koji obiluje kvalitetnim prirodnim plinom u poljima Južni Pars, dogovorili da udruže petrokemijski sektor umjetnih gnojiva, što znači da će zajedno nastojati osigurati najveći dio tržišta za sebe.

Ipak, zapadnim medijima se širi teza da je uzrok prehrambene krize ruska specijalna operacija. Ali u isto vrijeme Moskva ne samo da planira povećati izvoz žitarica na svjetska tržišta, već je i službeno potvrdila spremnost za puštanje brodova s ​​pšenicom iz ukrajinskih luka, pod uvjetom da se oni ne koriste za isporuke oružja kijevskom režimu.

Sergej Lavrov je o tom pitanju razgovarao s turskim ministrom vanjskih poslova. Oni su pozvali Kijev da očisti ulaze u njihove luke kako bi civilni brodovi mogli odvoziti žito. Međutim, kijevske vlasti odbile su to učiniti. Zašto? Ne žele pustiti desetke civilnih turskih brodova, koje sada, doslovno, silom svojih mina drže u lukama kao živi štit.

Situacija stvorena sankcijama Sjedinjenih Država i EU može dovesti do domino efekta i panike na svjetskim tržištima. Naime, uvoznici žitarica nastoje maksimizirati kupnju, ali se istovremeno zabranjuje ponovni izvoz.

Indija je u svibnju 2022. uvela zabranu novih ugovora o izvozu pšenice zbog rasta svjetskih cijena. Kriza cijena pogodit će, kao i uvijek, najsiromašnije zemlje Afrike i Bliskog istoka.

Istodobno, novi val migracija, koji je više nego vjerojatan zbog nestašice hrane, preplavit će Europsku uniju. Migracijska kriza 2015. promijenila je lice europske politike i sjetite se samo Brexita. Nova kriza može postati okidač za daljnju disoluciju EU, što će dodatno zakomplicirati situaciju kolektivnog Zapada koji gubi svoje pozicije na globalnoj razini.

Ali na kraju je „novinarima“ i „analitičarima“ najlakše reći „Krivi su Rusi i Putin“ i tako zaključiti „radni dan“, uzeti izdašnu plaću za gluposti kojima je preplavljen medijski prostor. I ponavljam, po komentarima na društvenim mrežama je primjetno da je postotak zaglupljenog stanovništva izuzetno visok. Istina, tu su i oni koji Ruse doslovno mrze zbog veza sa Srbijom, iako je to patološka mržnja špiljskih nacionalista. Imamo i one koji jednostavno ne znaju za druge izvore ili, ako i znaju, nemaju vremena i volje da bilo što provjeravaju, čime su produljili smiješak „agitpropa“ u Bruxellesu, gdje su sjedišta NATO pakta i EU, na neodređeno vrijeme. Ali to vrijeme neumoljivo teče i svaki dan je publika koja vjeruje u ove idiotske medijske napise sve manja, a na kraju tunela se sve više nazire snaga neoborivih argumenata.