U kojem će smjeru ruske snage krenuti nakon Donbasa? - Opcija je više, političkih i vojnih
Najnovije vijesti iz istočne Ukrajine su da su jedinice
Rusije i LNR oslobodile su Severodonjeck i Borovskoje u Donbasu, rekao je
službeni predstavnik ruskog Ministarstva obrane general Igor Konašenkov.
“Jedinice Narodne milicije Luganske Narodne Republike, uz
potporu ruskih trupa pod zapovjedništvom generala armije Sergeja Surovikina,
kao rezultat uspješnih ofenzivnih operacija, potpuno su oslobodile gradove
Severodonjeck i Borovskoje, naselja Voronovo i Sirotino Luganske Narodne
Republike”, rekao je Konašenkov u poruci objavljenoj na Telegram kanalu .
Predstavnik ministarstva je istaknuo da je osujećen pokušaj
Oružanih snaga Ukrajine da pretvore industrijsku zonu tvornice Azot u žarište
otpora. Sada teritorij poduzeća kontroliraju jedinice LNR.
“Oslobođenjem Severodonjecka i Borovskog cijeli teritorij
lijeve obalne Severskog Donca unutar je granica Luganske Narodne Republike”,
zaključio je general Konašenkov.
Podsjetimo, u subotu je poduzeće Azot u Severodonjecku, gdje
su ukrajinski militanti nasilno držali civile, prešlo pod kontrolu Luganske
armije. Odmah nakon toga je na području tvornice započela je akcija čišćenja od
strane lokalnih snaga narodne i Oružanih snaga Rusije.
Dalje su napredovali prema Lisičansku i već su zauzeli tri punkta
u gradu, gdje se, kako prenose i zapadni mediji, „vode ulične borbe“.
"Sada su naše snage već na tri točke Lisičanska,
posebno na području tvornice gumenih proizvoda i tvornice stakla i pokušavamo
razviti napad", navodi se u izjavi.
Također se izvještava da su tijekom oslobađanja sela Mirnaja
Dolina zarobljeni militanti 201. odvojene bojne Oružanih snaga Ukrajine
"Berlingo".
Kamo će ruska vojska krenuti nakon Donbasa? Ovoje pitanje na
koje mnogi žele odgovor. Rusiji je posebno važno područje oko Harkova, jedino
odakle se može neutralizirati ruska obrana Moskve i silosi iza Urala. Ali
postaviti rakete kratkog i srednjeg dometa tamo više nije moguće, pa to može
pričekati. Barem sljedećih nekoliko tjedana.
Kako se približava poraz najveće skupine Oružanih snaga
Ukrajine u Donbasu, sve se češće čuje klasično pitanje posljednjih mjeseci: što
dalje i kakve će biti daljnje akcije ruske vojske i milicija Donbasa? Unatoč
nepredvidivosti neprijateljstava, neki smjerovi udara u budućnosti se ipak mogu
predvidjeti.
Jedna od glavnih aktualnih misterija je iz kojeg razloga
Kijev ponavlja "Mariupoljski slom" i umjesto povlačenja snaga iz područja
Kramatorska i Slavjanska. Ne samo da ne naređuje povlačenje, već pojačava ovu
skupinu s novim jedinicama. Glavna verzija je vanjska politika i samo djelomično
vojna. Kijev vjeruje da je zadržavanje, čak i uz velike gubitke, trenutne crte
bojišta potrebno kako bi se kupilo vrijeme za formiranje neke vrste nove
vojske, potpuno naoružane oružjem dopremljenim sa Zapada.
Zbog toga se bitke za aglomeraciju Slavjansk-Kramatorsk mogu
nastaviti čak i u pozadini nekoliko uspješnih proboja u susjednom sektoru
fronte. Kod Avdejevke, na primjer, iako se odande uglavnom provode napadi na
civilne četvrti Donjecka, uz sve tragične posljedice ovih kriminalnih napada.
Međutim, prije ili kasnije ova grupa će biti uništena i tu
se u ruskih snaga nameće zloglasno pitanje: što dalje? Može biti nekoliko
opcija.
Najvažniji cilj specijalne vojne operacije u Ukrajini je
otklanjanje svih vojnih i političkih prijetnji Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj
Republici i ruskim građanima koji žive na području bivše Ukrajine. Drugi cilj
je denacifikacija. Što to znači u sadašnjim uvjetima?
Kako bi Rusija mogla zaštititi civile Donbasa i svoje
sigurnosne interese, Ukrajini mora biti oduzeto svo ofenzivno oružje,
topništvo, višecijevni sustavi, zrakoplovstvo i mornarica. Onaj dio teške
opreme koji neće biti uništen mora se registrirati i kontrolirati. U budućnosti
Ukrajini treba oduzeti mogućnost primanja zapadnog oružja i ponovnog
naoružavanja na bilo koji drugi način i zadržavanja ofenzivnog oružja.
Samo fizičko uništenje ofenzivnog oružja može se smatrati
uklanjanjem prijetnje za DNR i LNR, kao za one Ukrajince, Ruse i rusko govorno
stanovništvo u drugim regijama ove zemlje.
Slijedom toga, samo uništavanje grupe ukrajinske vojske u
Donbasu nije dovoljno i moraju uslijediti nove ofenzivne operacije.
Ali pravce tih operacija više ne mogu određivati čisto vojni razlozi, nego u većoj mjeri politički i
društveni. Denacifikacija u širem smislu riječi može značiti ne samo
eliminaciju neonacističkih oružanih skupina i same te ideologije. To je i
zaštita ruskog govornog područja i povijesnih regija Novorosije i Male Rusije.
Zaštita ruske kulture i ruskog identiteta u Ukrajini kao takvog.
I to unatoč činjenici da sada glavni prioritetni ciljevi
ruskih oružanih snaga ostaju ključna naselja vezana uz logistiku, opskrbu i
logistiku. To je nuspojava strategije formiranja džepova i još je teško reći
koliko su takve operativne odluke dovoljne same po sebi bez taktičkog okruženja
bilo koje neprijateljske skupine.
No, postoji uvjerenje da će sada, uzimajući u obzir rastuću
važnost isporuka Ukrajini zapadne opreme i oružja, biti potrebno zauzimanje
velikih naselja koja su ključna za logistiku. Prije nekog vremena pojavila se
izvješća da bi se napredovanje na Černigov, pa čak i na Kijev, moglo nastaviti.
Ako polazimo od optimističkih procjena, onda će nakon
uništenja grupe ukrajinske vojske u Donbasu borbena sposobnost ukrajinskih
jedinica brzo pasti. S ove točke gledišta, logični pravci daljnje ofenzive
Oružanih snaga Rusije su Krivoj Rog, do kojeg postoji jedan tenkovski prijelaz,
kao i Dnjepropetrovsk i Zaporožje. Zasebna je priča s Harkovom i oko kojega je intenziviranje neprijateljstava
neizbježno u svakom scenariju. Pa onda imamo kao glavni smjer Nikolajev i dalje
prema Odesi.
Front kod Nikolajeva je dugo ostao stabilan isključivo zato
što Oružane snage Rusije sada nemaju značajnije snage u ovom sektoru.
Iznenađujuće je da ukrajinsko zapovjedništvo na ovom području još uvijek ne
odustaje od ideje o protuofenzivi na Herson, što je najvjerojatnije posljedica
političkih, a ne vojnih okolnosti. Kijev smatra da je Herson, nakon poraza u
Donbasu, vrlo uspješna meta za ofenzivu, iako je svako „testiranje ruske obrane“
za ukrajinske snage završavalo katastrofom.
Svi dosadašnji pokušaji ukrajinskih protunapada preko rijeke
Ingulec su doveli samo do velikih gubitaka za Oružane snage Ukrajine.
Oslobađanje velikih ruskih snaga iz Donbasa samo će omogućiti prebacivanje
fokusa ofenzive na nove smjerove.
Razvoj ofenzive u nekoliko smjerova od Nikolajeva do Odese i
istovremeno, recimo, do Krivog Roga, ovisi o tome koje će Oružane snage Rusije,
od onih koje su oslobođene u Donbasu, biti raspoređene u južni i jugozapadni
sektor fronta. Osim toga, ako operacija zauzimanja Nikolajeva potraje kratko,
tada garnizon iz Odese jednostavno neće imati vremena za oporavak.
Odeski pravac važan je ne samo sam po sebi ili iz ideoloških
i povijesnih razloga, već i kao stvaranje koridora prema Pridnjestrovlju. Ali
najvažnije, Odesa je centar za opskrbu zapadnim oružjem, kojeg treba zatvoriti.
Posebno pitanje je status oslobođenih teritorija, koji još
uvijek nije potpuno jasan. Možda će se konačno utvrditi tek nakon postizanja
maksimalno dopuštenih vojnih ciljeva. To jest, uključujući Odesu, Krivoj Rog,
Sumi, Harkov i Dnjepropetrovsk.
Stoga se političko rješenje problema sigurno može odgoditi
do kraja kalendarske godine. Postizanje rezultata taktičkih vojnih operacija
sada se može procijeniti u rasponu od dva mjeseca za Slavjansk i skupinu u
Donbasu, do četiri mjeseca za Krivoj Rog, Nikolajev, Zaporožje i, moguće,
Dnjepropetrovsk.
Kakva će biti vojna i politička stvarnost u Ukrajini u
nadolazećim mjesecima uglavnom je nepredvidivo, no neka se razmatranja ipak
mogu sažeti. Prije svega, Kijev i neki od njegovih zapadnih simpatizera čine
sve što je moguće kako bi aktivna neprijateljstva razvukli po cijelom
teritoriju. To se čini kako samoubilačko zadržavanje položaja koji se u
principu ne može kontrolirati, tako i zbog pumpanja oružja sa Zapada.
Međutim, nakon neizbježnog poraza Oružanih snaga Ukrajine u
Donbasu, cjelokupna politička i društvena situacija u Ukrajini može se brzo
promijeniti baš zbog brzog razvoja događaja na drugim frontama, posebice na
jugu i jugozapadu. Oslobođenje Nikolajeva i Odese u tom je smislu od posebne
važnosti.
Do poraza Ukrajinaca u Donbasu ima jos ohoho, najmanje 2 mjeseca teskih borbi, moguce I 3 do 4.
OdgovoriIzbrišiSlazem se 3mjeseca krvavih borbi fronta je napukla ali je daleko od raspada!
IzbrišiDenacifikacija njemačke , znamo kako ke završila , nema sumnje da če slično da završi bivša ukrajina...
OdgovoriIzbrišiUporedo s ukrajininom žestoke posljedice će se osjetiti i dlaeko zapadnije.. Preko gora , preko mora ..
OdgovoriIzbriši