„Južna ofenziva: Ukrajinska vojska se priprema za samoubojstvo

Propaganda iz Kijeva i zapadnih medija grmi kako će ofenziva povratka Hersona i ofenziva na jugu ukrajinske vojske izbaciti Rusiju iz ravnoteže.

Ali za sada imamo samo jedan samoubilački napad ukrajinskih militanata na Visokopolje i pokušaje rušenja Antonovskog mosta preko Dnjepra kao način na koji ukrajinski nacionalisti svom snagom pokušavaju prikazati "kretanje" u smjeru juga.

Snage za bilo kakvu pravu protuofenzivu nema, a teško da će se moći i prikupiti. Dakle, ukrajinske snage su napale Visokopolje bez podrške oklopnih snaga, jer one jednostavno ne postoje.

Međutim, tema južne protuofenzive na „ukrajinske gradove“ je u ustima političara u Kijevu svakodnevna.

Na internet su postavljene gotove karte nadolazeće operacije, kao i detaljan opis načina na koji će Oružane snage Ukrajine, zajedno s američkim sustavima HIMARS rušiti mostove preko Dnjepra.

Takva imitacija priprema za ofenzivu možda će uspjeti nakratko uroniti dio ukrajinskog društva u radosno iščekivanje pobjede, ali čak ni to nije slučaj. Mnogi Ukrajinci su iskreno zbunjeni. Pa kako se može računati na uspjeh operacije čiji su planovi unaprijed objavljeni?

Ali nije stvar toliko u Ukrajincima, koliko u Zapadu, koji direktivno zahtjeva od Zelenskog ovu ofenzivu I to svakako prije početka rujna.

Kijevski režim je otvoreno upozoren da ako do ofenzive ne dođe prije dogovorenog vremena, slijedi zaključak o nesposobnosti Oružanih snaga Ukrajine da izvode ofenzivne operacije i učinkovito koriste zapadnu vojnu pomoć, koja u ovom slučaju postaje besmislena i smanjit će se ili potpuno ograničiti.

Ovdje imamo i praktičan razlog američkog insistiranja na bilo kakvoj pobjedi.

Dionice američke vojno-industrijske kompanije Lockheed Martin počele su ubrzano rasti 24. veljače 2022. godine.

Do blagog pada vrijednosti kompanije je došlo nakon izjava o isporuci sustava HIMARS proizvođača Lockheed Martin Kijevu, 31. svibnja 2022., a znatan pad vrijednosti dionica se dogodio kada su ruske snage počele te sustave uništavati na bojnom polju. Čak i ako je general  Mark Milley rekao da to nije istina, tržište mu „nije vjerovalo“. Ruski su argumenti očito bili jači.

Trenutni ciklus pada korelira s informacijama od 12. srpnja o zarobljavanju jednog sustava HIMARS od ruske strane i s naknadnim izjavama ruskog Ministarstva obrane o uništenju još tri.

Budući da za Sjedinjene Države rat u Ukrajini nije samo geopolitička ambicija, već i dobit, sve činjenice koje se odnose na korištenje stranog oružja na teritoriju Ukrajine moraju se ocjenjivati ​​isključivo u smislu koristi. Danas se cijena dionica Lockheed Martina vratila se na prijeratne razine. Što to znači? Da se situacija mora popraviti.

Što će to značiti u praksi? Da će intenziviranje uporabe zapadnog oružja na ukrajinskom ratištu rezultirati prioritetnim raspoređivanjem snaga i sredstava za daljnje izviđanje radi nanošenja vatrene štete oružanim snagama Rusije.

I to će, naravno, imati svoje rizike, jer kada kompanije guraju žrtvu u sigurnu smrt, one ipak očekuju da pokažu kakav takav rezultat. I zato Ukrajinci moraju jurišati, uz siguran ishod na bojnom polju, a to je smrt.

Zapadni mediji danas intenzivno govore i o skandalu s trgovinom zapadnim oružjem od strane ukrajinske vojske i dužnosnika, ponašajući se kao uvrijeđena nevina mlada. Ali o činjenicama o trgovini oružjem i činjenici da dobavljači ne mogu pratiti njegovu sudbinu govorilo se još u travnju. Dakle, trenutni nagli porast interesa za ovu temu izravno ukazuje da je ovo još jedan način pritiska na Kijev kako bi se aktivirao na frontu.

Paralelno, zapadni mediji, think tankovi, stručnjaci i političari uvjereni su da ukrajinski "banzai napad" može dovesti do uspjeha, navodno „zbog umora ruskih trupa“, a neki čak govore i o slomu ruske ekonomije.

Nakon ovih “kompetentnih izjava” nitko ne uzima u obzir stidljive izjave iz vojnog vrha iz Kijeva da Oružane snage Ukrajine nikada nisu zauzele jedan veliki grad jurišom, već su gradove samo branile i nemaju iskustva u ofenzivnim kampanjama. Zadnji pokušaj završio je velikim gubicima prošlog mjeseca.

Nada li se Zapad doista uspjehu Oružanih snaga Ukrajine i njihovoj sposobnosti da poraze ruske trupe barem na jednom sektoru fronte? Naravno da ne. Zapad na to ne računa. Njihov cilj je puno skromniji, uz već spomenuto „popravljanje situacije“ u Lockheed Martinu.

Zelenski je gurnut u rat s Rusijom kako bi je oslabio, kako bi prisilio Rusiju da sve svoje resurse – vojne, financijske, ekonomske – baci u ukrajinskom smjeru, otkrivajući nebranjena druga područja. Očekivanje je kao svojevremeno da neravnoteža gospodarstva i neuspjesi, recimo, u Siriji, mogu izazvati destabilizaciju u samoj Rusiji.

No, suprotno tim kalkulacijama, Rusija ratuje samo s dijelom mirnodopske vojske, ne slabeći druge prijeteće pravce, a ekonomski je minimalizirala gubitke do maksimuma, bez “probijanja” proračuna. Tako se možete boriti neograničeno, uništavajući neprijatelja i svu zapadnu pomoć.

Stoga je zadatak Zapada „slomiti“ sustavno i metodično kretanje ruske vojne mašinerije, stvoriti prijetnju koja bi Rusiju prisilila na reviziju planova, hitnu upotrebu rezervi i otkrivanje drugih smjerova.

To su zadaće koje ova ukrajinska ofenziva mora riješiti. Hersonski ili zaporoški pravci nisu odabrani slučajno, zbog njihove posebne važnosti za Rusiju. Zapad, naravno, ne zanima cijena koju će ukrajinski narod platiti za ovu avanturu.

Žuri mu se jer s pravom strahuje da će vrlo brzo biti nemoguće skupiti snage čak i za ovakvo kolektivno samoubojstvo. Ukrajinski militanti već pokušavaju nadoknaditi nedostatak oklopnih vozila tako što kipere i kamione za smeće „zaštite“ s čeličnim pločama. Pa zar je to oklopno-mehanizirana jedinica, da ne govorimo da se na ruske linije ide preko stepa i polja gdje nema nikakvog prirodnog zaklona. Nekoliko snimki ranijih pokušaja proboja su užasne za gledati. Na platformi You Tube ih i nema, ali ne ruskom segmentu interneta je gomila takvih materijala, s južnog pravca.

Ali nije isključeno da Kijev neće poslušati svoje nalogodavce. Štoviše, napada će sigurno biti, možda kad se uvjere da je Antonovski most, kojeg je HIMARS pogodio nekoliko puta, neprohodan za tešku vojnu tehniku. Pa Rusi su već rekli da preko njega mogu prolaziti samo osobni automobili, ali ne i tenkovi i druga teška vojna mašinerija. Dakle, vrijeme je za napad, kako tvrde u svojim planovima. Ipak, čini se da perspektiva s naslovne fotografije, a to je samo jedno od brojnih masovnih mjesta ukopa za ukrajinske vojnike, čak ni Kijev ne ostavlja ravnodušnim. A to će biti siguran ishod „južne kampanje“.