nedjelja, 31. srpnja 2022.


Plinska kriza otkriva da u EU vladaju idioti, ali i koje zemlje kuju pobunu protiv Centra

Možda ste prije petnaestak godina gledali tada novi film “Idiokracija”, svojevrsnu komičnu hollywoodsku distopiju s prizvukom filozofiranja.

Iskreno, osrednji film. Verzija filma "Glup i gluplji", ali u političkom smislu. Ipak, najbolja je scena na samom početku filma, koja objašnjava zašto su pametni ljudi nakon pet stotina godina ipak izumrli. Par s visokim kvocijentom inteligencije je morao graditi karijeru, ili tržišta nisu bila ta koja su im dozvoljavala da baš tada rađaju, a sve to vrijeme se kontrolni par s vrlo niskom inteligencijom razmnožavao se bez ograničenja. Zbog toga je svijet došao do spoznaje da nakon pola tisućljeća na Zemlji više nema ljudi sposobnih riješiti čak ni elementarne zadatke.

Još jedna epizoda iz "Idiokracije" zadivljuje načinom na koji se u novom prekrasnom svijetu određuje IQ. Pitanje je zvučalo ovako: „Imate kantu u kojoj je 10 litara vode. I još jednu kantu u kojoj dvadeset i pet litara. Dakle, koliko kanti imate ukupno?“

Protagonist koji je odgovorio na ovaj zadatak odmah je prepoznat kao najpametniji stanovnik svijeta.

Sada uzmite te „pametne ljude budućnosti“ i stavite ih u kontekst skoka cijena plina za tisuću kubika na preko 2000 dolara. Imamo dijalog s Rusima:

— Hej Rusijo, dajemo ti licencu za popravak turbina u Kanadi do kraja 2024. Nemojte nam zahvaljivati, već pokrenite Sjeverni tok punim plućima.

— Koji Sjeverni tok, Njemački? Turbina još nije isporučena, za nju još nema dokumenata, a ne znamo ni što su Kanađani tamo radili.

- Uvijek se zajebavate s nama. Mi kažemo da smo vam dali dozvolu i odmah krenite!

- Njemački kancelaru i ministri, jeste li pod utjecajem supstanci koje su zabranjene čak i u vašoj zemlji? Licenca nije tehnička dokumentacija, to je dozvola za popravke. Danas je date, sutra oduzmete. Gdje je tehnička dokumentacija?

- Zli Rusi! Odgađate isporuke iz političkih razloga! Uključite cijev!

- Nećemo je uključiti. Dok ne bude turbine i dokumentacije za nju, plin ćemo vam davati u kapima. Jesu li vam dovoljne tri kapi na sat?

— Da, sve tri! Tužit ćemo vas! Vući po sudovima! Razbit ćemo vas tužbama! Uprava nam pada u nesvijest!

- Ne brini za svoje nesvjestice. Nema dokumenata, nema turbine i nema plina. Verstehen Olaf, kralju neba? Inače, kako je tamo, prže li se ljudi na vrućini? Pa dobro, u studenom će već biti malo hladnije.  

— Rusi, šalite se? Kažem vam uključite plinovod, ili na čistom njemačkom -  Öffne es die Gasleitung, ili ćete završiti karijeru!

- Kako ne… Dođite sutra, zajedno s turbinom i dokumentima. I požurite, zima ide, a Djed Mraz je već namazao saonice.

Ovo bi bila „idiokracija“ njemačke polovice u današnjem sporu s Rusima. Imamo i novi termin, nije više gerontokracija, meritokacija, lažna „demokracija“, već doslovno idiokracija. Vladavina idiota, jer je jučer Usrula von der Leyen priznala da već 12 zemalja ne dobiva ruski plin. Nije rekla koje su to zemlje. Usput, Rusi su rekli da su, prema saznanjima iz Siemensa, Kanađani otklonili manje od četvrtine prijavljenih kvarova. Pa kojeg su vraga pristali slati slali turbinu s ¾ kvarova koji nisu otklonjeni?

Ne samo da se sve ovo čini kao politički i ekonomski apsurd. To je apsurd u svom najčišćem obliku. I da se Rusi ne bi opustili, opet su ih počeli plašiti budućim gubicima.

„Moskva je nastavila opskrbu plinom preko plinovoda Sjeverni tok nakon završetka njegovog godišnjeg održavanja, ublažavajući strahovanja u Europi da će Putin dodatno smanjiti izvoz dok kontinent puni skladišta uoči zime. Ipak, plinovod radi sa samo 40% kapaciteta usred neriješenog tehničkog problema za kojeg Moskva krivi zapadne sankcije“, jedna je od optužbi.

Putin je istovremeno najavio mogućnost daljnjeg smanjenja protoka zbog sankcija. Europski dužnosnici prijetnju su nazvali političkom ucjenom, u kojoj kažu da Rusija već dugo koristi plin kao oružje.

Opskrba plinom ide u oba smjera. Rusija dobiva stotine milijuna dolara dnevno od prodaje plina Europi, koja je jedan od njezinih najvećih i najdugoročnijih potrošača. Međutim, kratkoročno, Rusija manje ovisi o ovom izvoru prihoda zbog povećane prodaje nafte i drugih roba diljem svijeta.

Da bismo razumjeli stupanj apsurda, evo još jedne priče koja se trenutno događa.

Saudijska Arabija je udvostručila uvoz loživog ulja iz Rusije, a UAE ga je također povećao, ali nekoliko puta. Lož ulje se doprema brodovima do terminala luke El Fujaida, koju obje zemlje koriste kao glavno središte nafte i naftnih derivata u Perzijskom zaljevu, a odatle se šalje „demokratsko loživo ulje“ s „molekulama nečega“ tamo u Europu na istim brodovima.

Suština je da većina termoelektrana na ugljen u Europskoj uniji može raditi na dvije vrste goriva, na sam ugljen i na lož ulje. To nije vijest, budući da u istim zemljama Perzijskog zaljeva elektrane rade isključivo na loživo ulje i za to koriste arapsku vrstu teške nafte.

Premalo je za izvoz i imaju je dovoljno samo za sebe, a sada ih je Europska unija, koja je objavila embargo na ruske naftne derivate, prisiljena uvoziti baš iz zemalja Perzijskog zaljeva.

Vrlo kompetentna i mudra shema, u kojoj se cijena loživog ulja za Europljane više nego udvostručuje. Mora se dovesti u Zaljev iz Rusije, istovariti, prodati, pa utovariti natrag na brodove i dovesti u Europu, a skladištenje lož ulja u El Fujaydahu također nije besplatna stvar. Zakoni tržišne ekonomije su jednostavno u ekstazi.

Nafta donosi Moskvi više poreza od plina. Prema ekonomistima Barclaysa, nafta je činila oko 30% ruskih poreznih prihoda u prva četiri mjeseca ove godine. Udio plina u prihodima države je bio 12%. To Rusiji omogućuje stvaranje određenog tampona u slučaju da čak mora potpuno prekinuti dotok u Europu.

Ekonomisti Barclaysa su jako pametni ljudi, znaju čak koristiti kalkulator. Istina, Barclaysove prognoze su u posljednje vrijeme sve gore i gore, ali za to se uvijek može naći opravdanje. Tamo kažu da nisu mogli uzeti u obzir sve čimbenike rizika kada su vam pisali svo ovo smeće, iako je roba prošla blagajne i tržište. Zato dajte Rusima još jednu priliku, ali svakako platite unaprijed.

„Genijalna“ idiokratska Europska komisija je čuda radila prije nekoliko godina kako bi zauvijek napustila vezivanje cijene plina za cijenu nafte i da ne ovisi o dugoročnim ugovorima. Zbog toga je u Europskoj uniji odmah stvoreno spot tržište na kojem su svoje novčanike počeli puniti iznimno poduzetni ljudi, koji su se prije nazivali špekulantima. U tome su bili toliko uspješni da bi im Europska komisija trebala pasti pred noge zbog bespogovornog ispunjenja zapovijedi Adama Smitha, Alfreda Marshalla, Charlesa Dowa i Johna Keynesa.

Barclays koristi krivu premisu. Još uvijek vjeruju da je tržište EU bilo, jest i da će ostati vrhunsko tržište za energetske resurse, ali iz nekog razloga zlobna Rusija prodaje sve više nafte i plina Aziji. I ako su Europa i Azija prilično usporedive u pogledu cijena nafte, onda je u pogledu cijena plina Europa sada više od tri puta skuplja od Azijaca. Jedina razlika je u tome što Azija neće odvojiti plin od cijena nafte i preferira ugovore za desetljeća unaprijed. Istočnjačka mudrost, lišena idiotske ideologije, jednostavno gura Aziju na tron Zemlje.

Rusija je potpuno zadovoljna dugoročnim ugovorima, koji joj omogućuju predviđanje i razine prihoda i razvoja industrije. Ajde, Rusija, ali čak i Nigerija odjednom počne izjavljivati ​​da joj je tržište jugoistočne Azije draže od europskog. Vrućina to čini, zar ne?

Međutim, prema analitičarima, dugoročno su ekonomski rizici puno veći. Državni izvoznik Gazprom već je ove godine bio prisiljen smanjiti proizvodnju, djelomično zbog smanjene isporuke plina Europi. Njegova sposobnost preusmjeravanja tokova prema Aziji ili drugim tržištima ograničena je postojećom infrastrukturom koja je okrenuta Zapadu. Plinovod prema Kini otvoren je 2019., ali se kroz postojeći ne može pumpati puno plina.

Drugi projekt je u pregovorima s Pekingom, ali bit će gotov tek za nekoliko godina. Analitičari vjeruju da će zapadne sankcije također spriječiti Rusiju u izgradnji i održavanju bitne izvozne infrastrukture, uključujući cjevovode i turbine.

Rusija pumpa više plina u skladišta i smanjuje proizvodnju, rekli su. Prema analitičarima Goldman Sachsa, Gazpromova proizvodnja u prvoj polovici srpnja pala je za više od 35% na godišnjoj razini.

Kako se skladišta brzo pune, možda će biti potrebno zatvoriti više bušotina, od kojih će mnoge biti teško ponovno pokrenuti. Produktivnost bušotina može patiti zbog nepredvidivih padova tlaka. Zaustavljanje i pokretanje bušotina može poremetiti osjetljivu geološku ravnotežu polja.

Pogledajte samo koliko je istinske zabrinutosti u ovim riječima, ali jedino što se tu ne govori jeste da Gazprom jednostavno odmara do proljeća. Višak mu to dopušta.

Na proljeće će preživjelim ostacima europske industrije svakako trebati plin, a Rusi već imaju par gotovih cijevi razbacanih po morskom dnu. Europljanima, odnosno idiokraciji na vlasti, ostaje im samo da izađe ispod snježnih nanosa i ode do Putina na pregovore, zaklinjući se da ih više nikada i ni u kom slučaju washingtonski vrag neće prevariti.

„Vladimire Vladimiroviču. Ne, nije tako, dragi, časni i velikodušni Vladimire Vladimiroviču. Neće se nikada ponoviti“, vjerojatne su riječi na zatvorenim pregovorima koje će voditi Berlin, Pariz, možda i Rim i kao veliki izmiritelj i posrednik, koji se neće klanjati, već sve gledati iz sa strane - Viktor Orban.

Danas se to čini smiješno. Pa i “Idiokracija” se svojedobno činila kao distopija. Prošlo je desetljeće i pol i odjednom se pokazalo da je sve tada snimljeno gotovo istina. Proći će godina ili dvije i bit će moguće golim hladnim rukama uzeti cijelu Europu i ugurati je u ZND, BRIKS, SCO, ODKB i još negdje. U tom procesu će svu pomoć pružiti sami EU idioti, naravno u mjeri u kojoj razumiju.

Dok se Europska unija poigrava globalnom politikom, realna ekonomija polako sve i svakoga postavlja na svoje mjesto, a već se nagađa gdje će se Europska unija naći. Ali kakvo je to mjesto? Vidjet ćete sami.

Možda ste već čuli da je Bruxelles predložio da mu se da pravo na distribuciju energetskih resursa među zemljama EU u slučaju potpunog prekida dotoka plina iz Rusije. Dogodilo se to prošle srijede, a nije prošlo ni dan prije nego što je u Europskoj uniji izbila prva prava pobuna zemalja protiv Centra.

Španjolska, Portugal, Cipar i Grčka rekli su odlučno "Ne!". Planovi samo lete iz palača Bruxellesa, ali su Poljska i Mađarska već najavile da svoje nacionalne energetske resurse uopće ne žele dijeliti s drugima i vidimo kako se upravo sada odvija prva politička kriza ujedinjene Europe.

Ozbiljna kriza, inače, jer ovako jasan neposluh prema direktivama Europske komisije više liči na pobunu nego na iznošenje vlastitog mišljenja u okviru demokratske razmjene mišljenja koja nikoga ne zanima.

Gornjoj šestorki bi se pridružila i Italija, ali oni u Rimu imaju svoju političku krizu, povezanu sa smjenom Marija Draghija s mjesta premijera. Sada većina stručnjaka predviđa bezuvjetnu pobjedu desnice na parlamentarnim izborima ove jeseni. Čak i ako ne dobiju nadpolovičnu  većinu u parlamentu, ljevica ima vrlo malo šansi da utječe na ishod izbora, a kad oni prođu, spirala europskih intriga zavrtjet će se s još par smiješnih prstenova.

I ovdje postoji važna stvar na koju treba obratiti pažnju kada su u pitanju idiokrati. Govoreći apolitično, nije ni važno tko će sljedeći potonuti u europskoj politici, mnogo je važnije tko će od njih do kraja godine uopće ostati na površini.

To se odnosi i na nacionalne vlade i na Europsku komisiju. Ako stvari budu išle kao sada, bit će vrlo malo ljudi u Europi koji su spremni preuzeti političku odgovornost za ono što se događa.

Španjolska ministrica ekološke tranzicije Teresa Ribera osudila je plan Bruxellesa riječima da "nije najučinkovitiji i nije najpošteniji". Kamo se sve to vrijeme veselo kretala Španjolska, ministrica nije željela precizirati, iako je ova skliska padina završila punom gospodarskom i energetskom krizom.

Iskreno, pobuna je bila uspješna. Sada, da bi se to prevladalo, potrebno je da najmanje 15 zemalja EU, u kojima živi najmanje 65% stanovništva bloka, glasa protiv pobunjenika, jer pojedinačni veto zemalja nije dopušten u skladu s kontroverznom hitnom procedurom.

Demokracija je u punom zamahu, a u isto je vrijeme mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó hitnim letom otišao u Moskvu u pokušaju da kupi više ruskih energetskih zaliha, dok još može. A to je, inače, u Bruxellesu doživljeno kao demarš protiv paneuropskog diktata.

Ministri energetike EU već raspravljaju o prijedlogu i prijetećoj zimskoj plinskoj krizi, ali velikodušna ponuda EU Komisije može biti beznadna, što znači da Njemačka neće postići svoje.

Geografska podjela nije nova stvar u EU. Ali za razliku od svađa oko ekonomske pomoći jugoistočnoj periferiji Europske unije, koje su se više puta pojavljivale u prošlosti, ovaj put periferija ne žuri pomoći Berlinu. Poljaci, koji kupuju plin od Njemačke i Sjedinjenih Država i gomilaju ga u svojim podzemnim skladištima i nisu spremni dijeliti toplinu i resurse s industrijom svojih susjeda.

Mađari su otišli još dalje, izjavljujući unaprijed da su njihove rezerve i ugovori s Rusijom nedodirljivi za „elitu“ Stare Europe. Idiotsku, ali ipak samoproglašenu elitu.

Njemački vicekancelar Robert Habeck u četvrtak je kritizirao zemlje koje ne žele sudjelovati u programu.

“U Europi moramo štedjeti energiju, a prije svega plin. A to također znači da zemlje koje neće biti izravno pogođene smanjenjem opskrbe plinom iz Rusije trebaju pomoći drugim zemljama. Inače neće biti europske solidarnosti”, rekao je Habeck na konferenciji za novinare.  

Herr Habek se trebao prisjetiti dužničke krize Grčke 2015. Tada je i Atena tražila europsku solidarnost, a umjesto nje je dobila program štednje i nezadovoljstvo stanovništva.

Hrvatska je poslušno usvojila diktat o rezanju potrošnje za 15%, navodno „dobrovoljno“, ali kada dobavljači i toplane smanje isporuke, dobrovoljno postaje obavezno. Ukratko, Hrvatska ima najveće idiote od svih idiota na vlasti u EU.

“Recimo da smanjimo potrošnju plina za 15 posto, to ne znači da će više plina teći u Njemačku. To ne znači da postoje prazni cjevovodi koji se mogu napuniti. Zanimljivo je kako je Komisija dala ovu izjavu bez ozbiljnih konzultacija”, rekao je grčki ministar energetike Kostas Skrekas na lokalnom radiju u četvrtak.

Kostas Skrekas je sumnjivo proputinovsko ime i prezime. I čak razborito argumentira, što ga odmah odaje kao „agenta Kremlja“, jer europski političar nema prava razmišljati izvan okvira koje je uspostavio Bruxelles. On uopće nije slobodan da "razmišlja" i njegov posao je vjerovati i striktno slijediti paneuropske direktive.

"Kategorički smo protiv toga", rekao je portugalski državni tajnik za energiju i okoliš João Galamba.

Bune se i otočne države EU, koje tvrde da nisu spojene na glavnu mrežu te da stoga ne mogu slati dragocjeni plin potrebitim kontinentalnim susjedima.

"Ovo se ne bi trebalo proširiti na Cipar sve dok se otok ne spoji izravno na plinsku mrežu EU. Ne mogu slati dragocjeni plin", rekao je ciparski dužnosnik u četvrtak.

Ovo je nešto novo, takve riječi još nismo čuli od europskih političara i čini se da je borba za energiju već počela, ne čekajući jesen.

Predstavnici španjolskog ministarstva potvrdili su da su u kontaktu s kolegama u Grčkoj, Italiji, Francuskoj i drugim zemljama, ali su pojasnili da će se u zajedničkom pismu tražiti alternativna rješenja za postizanje željenih ušteda plina diljem bloka.

"Francuska nije izrazila svoj stav", rekao je glasnogovornik francuskog ministarstva energetike.

Stalne misije Italije, Slovačke i Malte pri Europskoj uniji nisu odgovorile na zahtjeve za komentarom oko namjere da potpišu grčko pismo.

Danska, Nizozemska i Luksemburg stali su uz Njemačku i Bruxelles i žele uvesti izvanredna pravila za smanjenje potrošnje plina od kolovoza 2022. do svibnja 2023. Beskoristan potez u svakom smislu, jer Bugarska još uvijek analizira ovaj prijedlog i evo zanimljive slike.

Ako Francuska podrži ovaj plan, njezini glasovi neće biti dovoljni da nadvladaju napad pobunjenika. Za to su potrebni i glasovi Italije, a Italija je već umorna od diktata liberala iz Centra. Italija je u krizi, ima glavobolju i na kraju, vraća se tek „sutra“. Po mogućnosti za godinu ili dvije. Desničari žele vratiti barem privid reda u Italiju, jer biznis Italije je već umoran, a tu je i suša. Italiji je muka i od Bruxellesa i od Berlina. Italija žudi za ljubavlju i privrženošću, a ne za vječnim bockanjem u bok.

Dok neke zemlje smatraju da je smanjenje potrošnje plina od 15% već previše, glavni predmet spora je da bi se obavezni okidač mogao aktivirati bez nacionalnog pristanka.

"Svima u prostoriji ne sviđa se članak 4, okidač za obavezne ciljeve", rekao je diplomat iz zemlje koja podržava briselski plan.

“Ono što sve spaja je da je to nedopustivo, jer bi Vijeće EU trebalo biti odgovorno za donošenje ovakvih strateških odluka. Nacionalni parlamenti pred tim ne mogu zatvarati oči."

Drugim riječima, ne postigne li se energetski konsenzus, Europska unija mogla bi autoritarno i oktroirano nametnuti i provesti plan u djelo unatoč mišljenju pobunjenih zemalja. Sve bajke o blistavoj demokraciji su prošlost, Bruxelles je spreman djelovati u stilu „prokletog Putina koji vlada svijetom“, a to može biti kraj deklariranim „europskim vrijednostima“.

Uoči vikenda europski emisari hitno su otišli u Afriku kako bi brzo organizirali dotok energenata u Europu. Ali su se u Alžiru pravili da ne razumiju jezik kolonijalista i nastavili se duriti protiv španjolske krune. Malo ih zna da je alžirska vojska neraskidivo vezana za rusku, još od Građanskog rata '90-ih i kasnije potpune modernizacije alžirske vojske sredinom 2000-ih. Ruskim oružjem, naravno.

U Nigeriji, najbogatijoj zemlji u Africi u pogledu izvora energije, odmah su tresnuli štapom o pod, drsko izjavivši da “Bijeli sahib više ne može dolaziti i tek tako zahtijevati kameno ulje i zapaljivi zrak“. I općenito, slobodna Nigerija se okupila u skupini BRICS, bliže braći Kinezima i Rusima. Ne zato što su posebno zaljubljeni u Kineze i Ruse, već potonji imaju razumne cijene za druge robe, a rublja i juan su im lijepi. Također vole i djela „Vojnog orkestra Wagner“, kao većina zemalja u tom dijelu Afrike.

"Ušteda energije jedan je od najvažnijih koraka kojeg možemo poduzeti kako bismo smanjili našu ovisnost o ruskom plinu", rekao je nizozemski ministar energetike i klime Rob Jetten u intervjuu.

Do sada je njegova zemlja ove godine uspjela smanjiti potrošnju energije za trećinu zahvaljujući toploj zimi i kampanji dobrovoljne štednje.

"Nizozemska u potpunosti podržava obavezni cilj štednje energije", dodao je Jetten, koji je zaboravio pobunu farmera koja je blokirala zemlju.

Glasnogovornik luksemburškog ministarstva također je rekao da je njihova zemlja zadovoljna što su konačno predložene mjere za zadovoljenje potražnje za energijom nakon početnih odgovora usmjerenih na gomilanje zaliha.

Danski ministar energetike Dan Jorgensen vjeruje da je napravio sjajan posao.

"Mi u Danskoj pripremamo se za ovu situaciju već duže vrijeme. To nije nešto što bi prosječni Danac istrpio od danas do sutra", rekao je lokalnim medijima.   

Nekoliko diplomata i nacionalnih dužnosnika tvrdilo je da bi se pravi cilj i ušteda 45 milijardi kubičnih metara plina, ili 15 posto ukupne potrošnje EU, mogao postići u dogovoru koji ne prenosi hitne ovlasti na Bruxelles.

Evo vam slike u kojoj je gotovo pola stoljeća Europa živjela jako dobro i razvijala se na račun jeftinih energenata iz Sovjetskog Saveza i Rusije. Sada je to vrijeme prošlo, jer se ne ubija kokoš koja nosi zlatna jaja. A Europa je upravo to učinila u svom odnosu prema Rusiji.

Trebalo je samo godinu dana da se ekonomija EU dovede do kolapsa. I to dok isporuke iz Rusije još uvijek traju.

Ekonomija je pola problema. Nevolja će doći kada se Rusi ozbiljno zauzmu za univerzalnu europsku pravdu. To ne znači otvoreni rat između Rusije i Europske unije, kao dijela Zapada, za to je dovoljno ruske bivše partnere držati na izgladnjivanju. I to što duže.

Ili da dodaju tlak u cijevima, pa ga smanje. Tako je plina sve manje, ali nada i dalje živi. Vrijeme curi, kolovoz je već za tjedan dana i proletjet će kao Su-57, lijepo i neprimjetno za radare, a uskoro evo i sezone grijanja.

Čini se da je Vladimir Putin odlučio odsjeći europski rep bez pretjerane žurbe, pršljen po pršljen. Odgojno-obrazovni proces je tek započeo, a prava je pedagogija upravo u tome da se čak i od Europljanina može stvoriti razumna osoba. Samo je krajnje vrijeme da se otjeraju idioti iz nacionalnih parlamenata i ministarstava i palača u Bruxellesu. U protivnom ćemo završiti s idiokracijom na čelu kao Amerikanci u SF filmu uza 500 godina.

"Idiocracy" - Trailer


4 komentara:

  1. Zapad, eu i usa jos uvek veruju u svoju pobedu, ali pobediti zemlju sa ovolikim resursima i izazivati je godinama sa huntom u ukrajini koja je otvoreno rasisticka, licno mislim da su se zeznuli, zao mi evropljana i amerikanaca,velike vecine, koja se kao i svi mi bori za svoj zivot, ali njihove elite zele ceo svet, tu je problem

    OdgovoriIzbriši
  2. Idiokracija se pokazuje kao prilično točno predviđanje...

    OdgovoriIzbriši
  3. Niti američki ljudi niti europski ljudi nemaju ništa sa familijama koje vladaju njihovim državama i njima samima

    OdgovoriIzbriši
  4. Što bi rekli , hebeš budale !

    OdgovoriIzbriši