Plinska kriza otkriva da u EU vladaju idioti, ali i koje zemlje kuju pobunu protiv Centra
Možda ste prije petnaestak godina gledali tada novi film “Idiokracija”, svojevrsnu komičnu hollywoodsku distopiju s prizvukom filozofiranja.
Iskreno, osrednji film. Verzija filma "Glup i gluplji",
ali u političkom smislu. Ipak, najbolja je scena na samom početku filma, koja
objašnjava zašto su pametni ljudi nakon pet stotina godina ipak izumrli. Par s
visokim kvocijentom inteligencije je morao graditi karijeru, ili tržišta nisu
bila ta koja su im dozvoljavala da baš tada rađaju, a sve to vrijeme se kontrolni
par s vrlo niskom inteligencijom razmnožavao se bez ograničenja. Zbog toga je
svijet došao do spoznaje da nakon pola tisućljeća na Zemlji više nema ljudi
sposobnih riješiti čak ni elementarne zadatke.
Još jedna epizoda iz "Idiokracije" zadivljuje načinom
na koji se u novom prekrasnom svijetu određuje IQ. Pitanje je zvučalo ovako: „Imate
kantu u kojoj je 10 litara vode. I još jednu kantu u kojoj dvadeset i pet
litara. Dakle, koliko kanti imate ukupno?“
Protagonist koji je odgovorio na ovaj zadatak odmah je
prepoznat kao najpametniji stanovnik svijeta.
Sada uzmite te „pametne ljude budućnosti“ i stavite ih u
kontekst skoka cijena plina za tisuću kubika na preko 2000 dolara. Imamo
dijalog s Rusima:
— Hej Rusijo, dajemo ti licencu za popravak turbina u Kanadi
do kraja 2024. Nemojte nam zahvaljivati, već pokrenite Sjeverni tok punim
plućima.
— Koji Sjeverni tok, Njemački? Turbina još nije isporučena,
za nju još nema dokumenata, a ne znamo ni što su Kanađani tamo radili.
- Uvijek se zajebavate s nama. Mi kažemo da smo vam dali dozvolu
i odmah krenite!
- Njemački kancelaru i ministri, jeste li pod utjecajem
supstanci koje su zabranjene čak i u vašoj zemlji? Licenca nije tehnička
dokumentacija, to je dozvola za popravke. Danas je date, sutra oduzmete. Gdje
je tehnička dokumentacija?
- Zli Rusi! Odgađate isporuke iz političkih razloga! Uključite
cijev!
- Nećemo je uključiti. Dok ne bude turbine i dokumentacije
za nju, plin ćemo vam davati u kapima. Jesu li vam dovoljne tri kapi na sat?
— Da, sve tri! Tužit ćemo vas! Vući po sudovima! Razbit ćemo
vas tužbama! Uprava nam pada u nesvijest!
- Ne brini za svoje nesvjestice. Nema dokumenata, nema
turbine i nema plina. Verstehen Olaf, kralju neba? Inače, kako je tamo, prže li
se ljudi na vrućini? Pa dobro, u studenom će već biti malo hladnije.
— Rusi, šalite se? Kažem vam uključite plinovod, ili na
čistom njemačkom - Öffne es die
Gasleitung, ili ćete završiti karijeru!
- Kako ne… Dođite sutra, zajedno s turbinom i dokumentima. I
požurite, zima ide, a Djed Mraz je već namazao saonice.
Ovo bi bila „idiokracija“ njemačke polovice u današnjem
sporu s Rusima. Imamo i novi termin, nije više gerontokracija, meritokacija,
lažna „demokracija“, već doslovno idiokracija. Vladavina idiota, jer je jučer
Usrula von der Leyen priznala da već 12 zemalja ne dobiva ruski plin. Nije rekla
koje su to zemlje. Usput, Rusi su rekli da su, prema saznanjima iz Siemensa,
Kanađani otklonili manje od četvrtine prijavljenih kvarova. Pa kojeg su vraga pristali
slati slali turbinu s ¾ kvarova koji nisu otklonjeni?
Ne samo da se sve ovo čini kao politički i ekonomski apsurd.
To je apsurd u svom najčišćem obliku. I da se Rusi ne bi opustili, opet su ih
počeli plašiti budućim gubicima.
„Moskva je nastavila opskrbu plinom preko plinovoda Sjeverni
tok nakon završetka njegovog godišnjeg održavanja, ublažavajući strahovanja u
Europi da će Putin dodatno smanjiti izvoz dok kontinent puni skladišta uoči
zime. Ipak, plinovod radi sa samo 40% kapaciteta usred neriješenog tehničkog
problema za kojeg Moskva krivi zapadne sankcije“, jedna je od optužbi.
Putin je istovremeno najavio mogućnost daljnjeg smanjenja protoka
zbog sankcija. Europski dužnosnici prijetnju su nazvali političkom ucjenom, u
kojoj kažu da Rusija već dugo koristi plin kao oružje.
Opskrba plinom ide u oba smjera. Rusija dobiva stotine
milijuna dolara dnevno od prodaje plina Europi, koja je jedan od njezinih
najvećih i najdugoročnijih potrošača. Međutim, kratkoročno, Rusija manje ovisi
o ovom izvoru prihoda zbog povećane prodaje nafte i drugih roba diljem svijeta.
Da bismo razumjeli stupanj apsurda, evo još jedne priče koja
se trenutno događa.
Saudijska Arabija je udvostručila uvoz loživog ulja iz
Rusije, a UAE ga je također povećao, ali nekoliko puta. Lož ulje se doprema
brodovima do terminala luke El Fujaida, koju obje zemlje koriste kao glavno
središte nafte i naftnih derivata u Perzijskom zaljevu, a odatle se šalje „demokratsko
loživo ulje“ s „molekulama nečega“ tamo u Europu na istim brodovima.
Suština je da većina termoelektrana na ugljen u Europskoj
uniji može raditi na dvije vrste goriva, na sam ugljen i na lož ulje. To nije
vijest, budući da u istim zemljama Perzijskog zaljeva elektrane rade isključivo
na loživo ulje i za to koriste arapsku vrstu teške nafte.
Premalo je za izvoz i imaju je dovoljno samo za sebe, a sada
ih je Europska unija, koja je objavila embargo na ruske naftne derivate,
prisiljena uvoziti baš iz zemalja Perzijskog zaljeva.
Vrlo kompetentna i mudra shema, u kojoj se cijena loživog
ulja za Europljane više nego udvostručuje. Mora se dovesti u Zaljev iz Rusije, istovariti,
prodati, pa utovariti natrag na brodove i dovesti u Europu, a skladištenje lož
ulja u El Fujaydahu također nije besplatna stvar. Zakoni tržišne ekonomije su
jednostavno u ekstazi.
Nafta donosi Moskvi više poreza od plina. Prema ekonomistima
Barclaysa, nafta je činila oko 30% ruskih poreznih prihoda u prva četiri
mjeseca ove godine. Udio plina u prihodima države je bio 12%. To Rusiji
omogućuje stvaranje određenog tampona u slučaju da čak mora potpuno prekinuti
dotok u Europu.
Ekonomisti Barclaysa su jako pametni ljudi, znaju čak koristiti
kalkulator. Istina, Barclaysove prognoze su u posljednje vrijeme sve gore i
gore, ali za to se uvijek može naći opravdanje. Tamo kažu da nisu mogli uzeti u
obzir sve čimbenike rizika kada su vam pisali svo ovo smeće, iako je roba
prošla blagajne i tržište. Zato dajte Rusima još jednu priliku, ali svakako
platite unaprijed.
„Genijalna“ idiokratska Europska komisija je čuda radila prije
nekoliko godina kako bi zauvijek napustila vezivanje cijene plina za cijenu
nafte i da ne ovisi o dugoročnim ugovorima. Zbog toga je u Europskoj uniji
odmah stvoreno spot tržište na kojem su svoje novčanike počeli puniti iznimno
poduzetni ljudi, koji su se prije nazivali špekulantima. U tome su bili toliko
uspješni da bi im Europska komisija trebala pasti pred noge zbog bespogovornog ispunjenja
zapovijedi Adama Smitha, Alfreda Marshalla, Charlesa Dowa i Johna Keynesa.
Barclays koristi krivu premisu. Još uvijek vjeruju da je
tržište EU bilo, jest i da će ostati vrhunsko tržište za energetske resurse,
ali iz nekog razloga zlobna Rusija prodaje sve više nafte i plina Aziji. I ako
su Europa i Azija prilično usporedive u pogledu cijena nafte, onda je u pogledu
cijena plina Europa sada više od tri puta skuplja od Azijaca. Jedina razlika je
u tome što Azija neće odvojiti plin od cijena nafte i preferira ugovore za
desetljeća unaprijed. Istočnjačka mudrost, lišena idiotske ideologije,
jednostavno gura Aziju na tron Zemlje.
Rusija je potpuno zadovoljna dugoročnim ugovorima, koji joj omogućuju
predviđanje i razine prihoda i razvoja industrije. Ajde, Rusija, ali čak i Nigerija
odjednom počne izjavljivati da
joj je tržište jugoistočne Azije draže od europskog. Vrućina to čini, zar ne?
Međutim, prema analitičarima, dugoročno su ekonomski rizici
puno veći. Državni izvoznik Gazprom već je ove godine bio prisiljen smanjiti
proizvodnju, djelomično zbog smanjene isporuke plina Europi. Njegova sposobnost
preusmjeravanja tokova prema Aziji ili drugim tržištima ograničena je
postojećom infrastrukturom koja je okrenuta Zapadu. Plinovod prema Kini otvoren
je 2019., ali se kroz postojeći ne može pumpati puno plina.
Drugi projekt je u pregovorima s Pekingom, ali bit će gotov
tek za nekoliko godina. Analitičari vjeruju da će zapadne sankcije također
spriječiti Rusiju u izgradnji i održavanju bitne izvozne infrastrukture,
uključujući cjevovode i turbine.
Rusija pumpa više plina u skladišta i smanjuje proizvodnju,
rekli su. Prema analitičarima Goldman Sachsa, Gazpromova proizvodnja u prvoj
polovici srpnja pala je za više od 35% na godišnjoj razini.
Kako se skladišta brzo pune, možda će biti potrebno
zatvoriti više bušotina, od kojih će mnoge biti teško ponovno pokrenuti.
Produktivnost bušotina može patiti zbog nepredvidivih padova tlaka.
Zaustavljanje i pokretanje bušotina može poremetiti osjetljivu geološku
ravnotežu polja.
Pogledajte samo koliko je istinske zabrinutosti u ovim
riječima, ali jedino što se tu ne govori jeste da Gazprom jednostavno odmara do
proljeća. Višak mu to dopušta.
Na proljeće će preživjelim ostacima europske industrije
svakako trebati plin, a Rusi već imaju par gotovih cijevi razbacanih po morskom
dnu. Europljanima, odnosno idiokraciji na vlasti, ostaje im samo da izađe ispod
snježnih nanosa i ode do Putina na pregovore, zaklinjući se da ih više nikada i
ni u kom slučaju washingtonski vrag neće prevariti.
„Vladimire Vladimiroviču. Ne, nije tako, dragi, časni i
velikodušni Vladimire Vladimiroviču. Neće se nikada ponoviti“, vjerojatne su
riječi na zatvorenim pregovorima koje će voditi Berlin, Pariz, možda i Rim i
kao veliki izmiritelj i posrednik, koji se neće klanjati, već sve gledati iz sa
strane - Viktor Orban.
Danas se to čini smiješno. Pa i “Idiokracija” se svojedobno
činila kao distopija. Prošlo je desetljeće i pol i odjednom se pokazalo da je sve
tada snimljeno gotovo istina. Proći će godina ili dvije i bit će moguće golim
hladnim rukama uzeti cijelu Europu i ugurati je u ZND, BRIKS, SCO, ODKB i još
negdje. U tom procesu će svu pomoć pružiti sami EU idioti, naravno u mjeri u
kojoj razumiju.
Dok se Europska unija poigrava globalnom politikom, realna
ekonomija polako sve i svakoga postavlja na svoje mjesto, a već se nagađa gdje
će se Europska unija naći. Ali kakvo je to mjesto? Vidjet ćete sami.
Možda ste već čuli da je Bruxelles predložio da mu se da
pravo na distribuciju energetskih resursa među zemljama EU u slučaju potpunog
prekida dotoka plina iz Rusije. Dogodilo se to prošle srijede, a nije prošlo ni
dan prije nego što je u Europskoj uniji izbila prva prava pobuna zemalja protiv
Centra.
Španjolska, Portugal, Cipar i Grčka rekli su odlučno "Ne!".
Planovi samo lete iz palača Bruxellesa, ali su Poljska i Mađarska već najavile
da svoje nacionalne energetske resurse uopće ne žele dijeliti s drugima i
vidimo kako se upravo sada odvija prva politička kriza ujedinjene Europe.
Ozbiljna kriza, inače, jer ovako jasan neposluh prema
direktivama Europske komisije više liči na pobunu nego na iznošenje vlastitog
mišljenja u okviru demokratske razmjene mišljenja koja nikoga ne zanima.
Gornjoj šestorki bi se pridružila i Italija, ali oni u Rimu
imaju svoju političku krizu, povezanu sa smjenom Marija Draghija s mjesta
premijera. Sada većina stručnjaka predviđa bezuvjetnu pobjedu desnice na
parlamentarnim izborima ove jeseni. Čak i ako ne dobiju nadpolovičnu većinu u parlamentu, ljevica ima vrlo malo
šansi da utječe na ishod izbora, a kad oni prođu, spirala europskih intriga
zavrtjet će se s još par smiješnih prstenova.
I ovdje postoji važna stvar na koju treba obratiti pažnju
kada su u pitanju idiokrati. Govoreći apolitično, nije ni važno tko će sljedeći
potonuti u europskoj politici, mnogo je važnije tko će od njih do kraja godine
uopće ostati na površini.
To se odnosi i na nacionalne vlade i na Europsku komisiju. Ako
stvari budu išle kao sada, bit će vrlo malo ljudi u Europi koji su spremni
preuzeti političku odgovornost za ono što se događa.
Španjolska ministrica ekološke tranzicije Teresa Ribera osudila
je plan Bruxellesa riječima da "nije najučinkovitiji i nije
najpošteniji". Kamo se sve to vrijeme veselo kretala Španjolska, ministrica
nije željela precizirati, iako je ova skliska padina završila punom
gospodarskom i energetskom krizom.
Iskreno, pobuna je bila uspješna. Sada, da bi se to
prevladalo, potrebno je da najmanje 15 zemalja EU, u kojima živi najmanje 65%
stanovništva bloka, glasa protiv pobunjenika, jer pojedinačni veto zemalja nije
dopušten u skladu s kontroverznom hitnom procedurom.
Demokracija je u punom zamahu, a u isto je vrijeme mađarski
ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó hitnim letom otišao u Moskvu u
pokušaju da kupi više ruskih energetskih zaliha, dok još može. A to je, inače,
u Bruxellesu doživljeno kao demarš protiv paneuropskog diktata.
Ministri energetike EU već raspravljaju o prijedlogu i prijetećoj
zimskoj plinskoj krizi, ali velikodušna ponuda EU Komisije može biti beznadna,
što znači da Njemačka neće postići svoje.
Geografska podjela nije nova stvar u EU. Ali za razliku od svađa
oko ekonomske pomoći jugoistočnoj periferiji Europske unije, koje su se više
puta pojavljivale u prošlosti, ovaj put periferija ne žuri pomoći Berlinu.
Poljaci, koji kupuju plin od Njemačke i Sjedinjenih Država i gomilaju ga u
svojim podzemnim skladištima i nisu spremni dijeliti toplinu i resurse s
industrijom svojih susjeda.
Mađari su otišli još dalje, izjavljujući unaprijed da su njihove
rezerve i ugovori s Rusijom nedodirljivi za „elitu“ Stare Europe. Idiotsku, ali
ipak samoproglašenu elitu.
Njemački vicekancelar Robert Habeck u četvrtak je kritizirao
zemlje koje ne žele sudjelovati u programu.
“U Europi moramo štedjeti energiju, a prije svega plin. A to
također znači da zemlje koje neće biti izravno pogođene smanjenjem opskrbe
plinom iz Rusije trebaju pomoći drugim zemljama. Inače neće biti europske solidarnosti”,
rekao je Habeck na konferenciji za novinare.
Herr Habek se trebao prisjetiti dužničke krize Grčke 2015. Tada
je i Atena tražila europsku solidarnost, a umjesto nje je dobila program
štednje i nezadovoljstvo stanovništva.
Hrvatska je
poslušno usvojila diktat o rezanju potrošnje za 15%, navodno „dobrovoljno“, ali
kada dobavljači i toplane smanje isporuke, dobrovoljno postaje obavezno.
Ukratko, Hrvatska ima najveće idiote od svih idiota na vlasti u EU.
“Recimo da smanjimo potrošnju plina za 15 posto, to ne znači
da će više plina teći u Njemačku. To ne znači da postoje prazni cjevovodi koji
se mogu napuniti. Zanimljivo je kako je Komisija dala ovu izjavu bez ozbiljnih
konzultacija”, rekao je grčki ministar energetike Kostas Skrekas na lokalnom
radiju u četvrtak.
Kostas Skrekas je sumnjivo proputinovsko ime i prezime. I
čak razborito argumentira, što ga odmah odaje kao „agenta Kremlja“, jer europski
političar nema prava razmišljati izvan okvira koje je uspostavio Bruxelles. On
uopće nije slobodan da "razmišlja" i njegov posao je vjerovati i
striktno slijediti paneuropske direktive.
"Kategorički smo protiv toga", rekao je
portugalski državni tajnik za energiju i okoliš João Galamba.
Bune se i otočne države EU, koje tvrde da nisu spojene na
glavnu mrežu te da stoga ne mogu slati dragocjeni plin potrebitim
kontinentalnim susjedima.
"Ovo se ne bi trebalo proširiti na Cipar sve dok se
otok ne spoji izravno na plinsku mrežu EU. Ne mogu slati dragocjeni plin",
rekao je ciparski dužnosnik u četvrtak.
Ovo je nešto novo, takve riječi još nismo čuli od europskih
političara i čini se da je borba za energiju već počela, ne čekajući jesen.
Predstavnici španjolskog ministarstva potvrdili su da su u
kontaktu s kolegama u Grčkoj, Italiji, Francuskoj i drugim zemljama, ali su
pojasnili da će se u zajedničkom pismu tražiti alternativna rješenja za
postizanje željenih ušteda plina diljem bloka.
"Francuska nije izrazila svoj stav", rekao je
glasnogovornik francuskog ministarstva energetike.
Stalne misije Italije, Slovačke i Malte pri Europskoj uniji
nisu odgovorile na zahtjeve za komentarom oko namjere da potpišu grčko pismo.
Danska, Nizozemska i Luksemburg stali su uz Njemačku i
Bruxelles i žele uvesti izvanredna pravila za smanjenje potrošnje plina od
kolovoza 2022. do svibnja 2023. Beskoristan potez u svakom smislu, jer Bugarska
još uvijek analizira ovaj prijedlog i evo zanimljive slike.
Ako Francuska podrži ovaj plan, njezini glasovi neće biti
dovoljni da nadvladaju napad pobunjenika. Za to su potrebni i glasovi Italije,
a Italija je već umorna od diktata liberala iz Centra. Italija je u krizi, ima
glavobolju i na kraju, vraća se tek „sutra“. Po mogućnosti za godinu ili dvije.
Desničari žele vratiti barem privid reda u Italiju, jer biznis Italije je već
umoran, a tu je i suša. Italiji je muka i od Bruxellesa i od Berlina. Italija
žudi za ljubavlju i privrženošću, a ne za vječnim bockanjem u bok.
Dok neke zemlje smatraju da je smanjenje potrošnje plina od
15% već previše, glavni predmet spora je da bi se obavezni okidač mogao
aktivirati bez nacionalnog pristanka.
"Svima u prostoriji ne sviđa se članak 4, okidač za obavezne
ciljeve", rekao je diplomat iz zemlje koja podržava briselski plan.
“Ono što sve spaja je da je to nedopustivo, jer bi Vijeće EU
trebalo biti odgovorno za donošenje ovakvih strateških odluka. Nacionalni
parlamenti pred tim ne mogu zatvarati oči."
Drugim riječima, ne postigne li se energetski konsenzus,
Europska unija mogla bi autoritarno i oktroirano nametnuti i provesti plan u
djelo unatoč mišljenju pobunjenih zemalja. Sve bajke o blistavoj demokraciji su
prošlost, Bruxelles je spreman djelovati u stilu „prokletog Putina koji vlada
svijetom“, a to može biti kraj deklariranim „europskim vrijednostima“.
Uoči vikenda europski emisari hitno su otišli u Afriku kako
bi brzo organizirali dotok energenata u Europu. Ali su se u Alžiru pravili da
ne razumiju jezik kolonijalista i nastavili se duriti protiv španjolske krune.
Malo ih zna da je alžirska vojska neraskidivo vezana za rusku, još od Građanskog
rata '90-ih i kasnije potpune modernizacije alžirske vojske sredinom 2000-ih.
Ruskim oružjem, naravno.
U Nigeriji, najbogatijoj zemlji u Africi u pogledu izvora
energije, odmah su tresnuli štapom o pod, drsko izjavivši da “Bijeli sahib više
ne može dolaziti i tek tako zahtijevati kameno ulje i zapaljivi zrak“. I
općenito, slobodna Nigerija se okupila u skupini BRICS, bliže braći Kinezima i
Rusima. Ne zato što su posebno zaljubljeni u Kineze i Ruse, već potonji imaju
razumne cijene za druge robe, a rublja i juan su im lijepi. Također vole i djela
„Vojnog orkestra Wagner“, kao većina zemalja u tom dijelu Afrike.
"Ušteda energije jedan je od najvažnijih koraka kojeg
možemo poduzeti kako bismo smanjili našu ovisnost o ruskom plinu", rekao
je nizozemski ministar energetike i klime Rob Jetten u intervjuu.
Do sada je njegova zemlja ove godine uspjela smanjiti
potrošnju energije za trećinu zahvaljujući toploj zimi i kampanji dobrovoljne
štednje.
"Nizozemska u potpunosti podržava obavezni cilj štednje
energije", dodao je Jetten, koji je zaboravio pobunu farmera koja je
blokirala zemlju.
Glasnogovornik luksemburškog ministarstva također je rekao
da je njihova zemlja zadovoljna što su konačno predložene mjere za zadovoljenje
potražnje za energijom nakon početnih odgovora usmjerenih na gomilanje zaliha.
Danski ministar energetike Dan Jorgensen vjeruje da je napravio
sjajan posao.
"Mi u Danskoj pripremamo se za ovu situaciju već duže
vrijeme. To nije nešto što bi prosječni Danac istrpio od danas do sutra",
rekao je lokalnim medijima.
Nekoliko diplomata i nacionalnih dužnosnika tvrdilo je da bi
se pravi cilj i ušteda 45 milijardi kubičnih metara plina, ili 15 posto ukupne
potrošnje EU, mogao postići u dogovoru koji ne prenosi hitne ovlasti na
Bruxelles.
Evo vam slike u kojoj je gotovo pola stoljeća Europa živjela
jako dobro i razvijala se na račun jeftinih energenata iz Sovjetskog Saveza i
Rusije. Sada je to vrijeme prošlo, jer se ne ubija kokoš koja nosi zlatna jaja.
A Europa je upravo to učinila u svom odnosu prema Rusiji.
Trebalo je samo godinu dana da se ekonomija EU dovede do
kolapsa. I to dok isporuke iz Rusije još uvijek traju.
Ekonomija je pola problema. Nevolja će doći kada se Rusi
ozbiljno zauzmu za univerzalnu europsku pravdu. To ne znači otvoreni rat između
Rusije i Europske unije, kao dijela Zapada, za to je dovoljno ruske bivše
partnere držati na izgladnjivanju. I to što duže.
Ili da dodaju tlak u cijevima, pa ga smanje. Tako je plina sve
manje, ali nada i dalje živi. Vrijeme curi, kolovoz je već za tjedan dana i
proletjet će kao Su-57, lijepo i neprimjetno za radare, a uskoro evo i sezone
grijanja.
Čini se da je Vladimir Putin odlučio odsjeći europski rep bez pretjerane žurbe, pršljen po pršljen. Odgojno-obrazovni proces je tek započeo, a prava je pedagogija upravo u tome da se čak i od Europljanina može stvoriti razumna osoba. Samo je krajnje vrijeme da se otjeraju idioti iz nacionalnih parlamenata i ministarstava i palača u Bruxellesu. U protivnom ćemo završiti s idiokracijom na čelu kao Amerikanci u SF filmu uza 500 godina.
"Idiocracy" - Trailer
Zapad, eu i usa jos uvek veruju u svoju pobedu, ali pobediti zemlju sa ovolikim resursima i izazivati je godinama sa huntom u ukrajini koja je otvoreno rasisticka, licno mislim da su se zeznuli, zao mi evropljana i amerikanaca,velike vecine, koja se kao i svi mi bori za svoj zivot, ali njihove elite zele ceo svet, tu je problem
OdgovoriIzbrišiIdiokracija se pokazuje kao prilično točno predviđanje...
OdgovoriIzbrišiNiti američki ljudi niti europski ljudi nemaju ništa sa familijama koje vladaju njihovim državama i njima samima
OdgovoriIzbrišiŠto bi rekli , hebeš budale !
OdgovoriIzbriši