Bitka za Antonovski most je "bitka za poljski WC“, a kažu da je to „grobnica Rusije“
Jedna od glavnih vojnih vijesti posljednjih dana bio je još
jedan raketni napad Oružanih snaga Ukrajine na Antonovski most preko Dnjepra u
predgrađu Hersona, na jugu zemlju. Ovaj most je važna inženjerijska građevina
koja povezuje rusko uporište na desnoj obali Dnjepra s glavnim snagama na
lijevoj strani. Nakon ukrajinskih napada je idiotsko uredništvo Hrvatske
televizije reklo „kako je rušenjem mosta u okruženju i teškoj situaciji ostala 49.
ruska armija, jer sada Ukrajinci prelaze u protunapad“. Tako je, citirajući
Hinu, napisao Jutarnji List. Iako se termini kao „idiotski“ ne koriste u novinarstvu za kvalificiranje
neisomišljenika, ovo je privatni blog i barem ovdje si mogu priuštiti slobodu da stvari
nazovem pravim imenom. Naime, na Prisavlju rade potpuni idioti, koji idiotima
prave cijeli auditorij na nacionalnoj razini, jer mnogi niti znaju niti imaju
vremena provjeravati vijesti iz drugih izvora, pogotovo ne iz ruskih. I tako mi
se svakodnevno događa da slušam budalaštine u susjedstvu, uz vječno: „Pa zar
nisi vidio na Dnevniku, rekli su…“. Postoji i opcija da su plaćenici
zločinačkog NATO i EU režima, što dio sigurno jeste. Ali što je istina o Antonovskom
mostu?
Ukupna dužina mosta je 1366 metara, širina 25 metara, širina
kolnika 20,5 metara, nogostupi za pješake su metar i pol s obje strane. Most se
sastoji od 30 raspona.
U dva tjedna Oružane snage Ukrajine napale su ga najmanje šest
puta raznim višecjevnim raketnim sustavima, od kojih su glavni visokoprecizni sustavi
američke proizvodnje M142 HIMARS, sa šest projektila od 240 mm na šasiji s
kotačima, dometa do 70 kilometara. Kako bi pogodili most, ukrajinski topnici
pokazali su svu moguću lukavost. Svakom plotunu kojeg je ispalio HIMARS
prethodili su plotuni sustava Uragan, koji je odvratio snage protuzračne obrane
i “anulirao” njihov teret streljiva, nakon čega ih je trebalo ponovno napuniti.
To je ono što radi HAMAS u Gazi, kada isprazni izraelske sustave Iron Dome
prastarim raketama Fajr1, a onda dok Izraelci pune obrambene sustave, zaspu ih
s modernim projektilima.
U takvom trenutku „praznog hoda“ proturaketne obrane je most
pogođen projektilima HIMARS. Neke od projektila ruska protuzračna obrana ipak
je uspjela oboriti, ali ukupno je u dva tjedna most pogodilo više od dvadeset
projektila, od kojih osam 27. srpnja, tijekom najvećeg s 36 lansiranih
projektila.
Dvotjedni rat oružanih snaga Ukrajine s mostom kod sela
Antonovka završio je tako da nisu uspjeli srušiti most. Svi stupovi nosači
mosta su netaknuti, rasponi su također očuvani, ali na kolniku je bilo toliko
rupa širine jedan do dva metra da je most zatvoren za promet, a to je odmah izazvalo
plimu oduševljenja u ukrajinskom informacijskom prostoru, koju su kopirali njihova
„braća po pameti“ u hrvatskim medijima. Onesposobljavanje mosta nazvano je
“velikom pobjedom oružanih snaga Ukrajine” i početkom toliko puta najavljivane
ukrajinske protuofenzive na Krim i Rostov. Uostalom, oštećeni most je, prema
ukrajinskim propagandistima, “odsjekao Ruse” na desnoj obali od podrške s
lijeve obale, i sada je ostalo još samo da ih se porazi i pobaca u Dnjepar.
Ova "pobjeda" je zarazila i dio ruskih
informatičkih boraca. Oko ukrajinskih napada na Antonovski most ponovno se
rasplamsala žestoka rasprava koja je bila ugašena, a pitanje je zašto rusko zapovjedništvo
još nije srušilo sve mostove preko Dnjepra? Rasprava se toliko rasplamsala da
se u nekom trenutku počelo činiti da svrha ukrajinskih udara nije sam most, već
informativno-propagandni udar koji je njegovim uništenjem pogodio kolektivno
nesvjesno ruske ratoborne informacijske zajednice.
Istina, još nije započela protuofenziva Oružanih snaga
Ukrajine, kao što ni neće, ali razbijanje ovih dezinformacija na internetu u
Rusiji ne prestaje deseti dan.
Neću ulaziti u ovaj informacijski Verdun, ali ruska komanda kaže
da ideju o potpunom onesposobljavanju i uništenju svih tridesetak mostova preko
Dnjepra koje kontrolira Ukrajina smatram utopijom. Kad bi ruska vojna
industrija proizvodila stotinjak operativno-taktičkih projektila dnevno, onda
bi se takav zadatak mogao obaviti, ali čak i u tom slučaju bi bila upitna
njegova vojna svrha. Brzina obnove mostova, mogućnost korištenja pontonskih
mostova, trajektnih prijelaza i ne samo njih, zahtijevali bi stvaranje posebne
mješovite zračno-raketne formacije „Ubojice mostova“ isključivo za ovu zadaću.
Očito je da sada Rusija to nema i nije joj ni potrebno. Potpuno uništenje tih
mostova bi, naravno, zakompliciralo logistiku opskrbe Oružanih snaga Ukrajine,
ali je neće učiniti toliko problematičnom.
Postoje i teze da je svaki srušeni most spašeni život ruskih
vojnika, ali bi točnije bilo reći da je svako uništeno skladište streljiva,
oružja, goriva, komandno mjesto ili lokacija vojnika Oružanih snaga Ukrajine
stvarno očuvanje života ruskih vojnika, stoga je potraga i uništavanje tih
objekata prioritet.
A mostovi, njih treba rušiti samo u onom dijelu koji se izravno
tiče sigurnosti ruskih boraca, kad im baš taj most postaje problem ili im smeta
u planovima.
A sada razmotrimo sve što je gore rečeno na primjeru
oštećenog Antonovskog mosta. Koliki je problem onemogućiti Ukrajince da imaju
ikakve koristi od počinjene štete? Vrijedi početi s tim koliko će vremena
trebati da se promet na njemu uspostavi. Postojeća oštećenja stručnjaci
definiraju kao umjerena, koja ne zahvaćaju nosive elemente konstrukcije mosta,
a njihovo uklanjanje tijekom ne baš žurnih radova trajat će nekoliko dana. I
posao se već obavlja, kao što vidimo s današnjih fotografija.
U isto vrijeme, samo 70 kilometara, 50 minuta vožnje
automobilom, uzvodno postoji još jedan prijelaz preko Dnjepra, a to je brana u
blizini grada Novaja Kahovka, duga 447 metara, velika građevina koju projektili
HIMARS ne mogu uništiti. Štoviše, brana se nalazi gotovo na najvećoj borbenoj
udaljenosti - 57-59 kilometara od linije fronte. Za pogoditi ga američkim sustavom
HIMARS, morat će se uvući u zonu pouzdanog pokrivanja ruskog topništva, koje je
posljednjih tjedana odnijelo sve pobjede u protuartiljerijskoj borbi.
Oružane snage Ukrajine ne mogu i neće riskirati tako
vrijedan resurs. Odnosno, bez dubokog proboja, presijecanja ruskog mostobrana
na desnoj obali, nemoguće je odsjeći
rusku skupinu s lijeve obale u regiji Kahovka. To se ne može učiniti iz drugog
razloga.
Vrijedi podsjetiti i da su prije samo godinu dana, tijekom
velikih vježbi inženjerijskih trupa Zapad-2021, u uvjetima najbližim vojnim
operacijama, vojni pontonci izgradili dvokolosiječni pontonski prijelaz, most
po kojem se oprema prenosi u oba smjera istovremeno, preko rijeke Oke širine
500 metara. On je, po dizajnu, bio sastavljen od standardnih kompleta
pontonskog parka PP-91. Podsjećam da samo s jednim takvim kompletom možete
izgraditi plutajuće mostove nosivosti 60, 90 i 120 tona duljine do 268 metara
sa širinom kolnika od 6,55 metara.
Ovi pontonci mogu izdržati brzinu struje do tri metra u
sekundi. S takvom širinom kolnika mosta, tenkovi se po njemu mogu kretati brzinom
od oko 30 km/h, a vozila na kotačima bez ograničenja brzine. Za vozila na
kotačima ovaj most je dvokolosiječni, odnosno dopušteno je istovremeno
organizirati kretanje u dva smjera. Duljina mosta od 268 metara nije samo
najveća moguća, već se po potrebi može graditi više mostova istovremeno, a najmanje
dva, budući da postoje četiri niza obalnih spojnica u garnituri za park. Osim
toga, moguće je izgraditi most od dva kompleta PP-91, dakle dužine od 572
metra.
A sada pogledajmo kartu Dnjepra u regiji Kahovka. Oštećeni Antonovski most ima duljinu od 1366 metara, dok je širina rijeke 940 metara, ali samo pet kilometara više, gdje se još uvijek nalazi trajekt preko Dnjepra, koji desetljećima povezuje dvije obale Hersona, širina rijeke je 476 metara, a na pet kilometara niže je 350 metara.
U isto vrijeme, već je duplo teže uništiti takav most
napadom projektila HIMARS. Visoka točnost njegovih projektila rezultat je
prisutnosti GPS jedinice koja ispravlja let projektila u ciljanom području. To
znači da u potpunosti ovisi o točnosti određivanja koordinata cilja. -
Antonovski most, čvrsto "vezan" za tlo, idealan je cilj. Ali
pontonski most je cilj koji uvijek treba detektirati na vrijeme, unijeti
njegove točne koordinate u glave za navođenje projektila, dok u isto vrijeme
svako njegovo pomicanje, čak i nekoliko stotina metara u stranu, sklanja ga od
napada, jer ponovno ciljanje projektila u letu nije moguće.
Osim toga, granatiranje prijelaza danju u stepskom području
pravo je samoubojstvo, a kad padne mrak pitanje je minuta da se prijelaz
“razmontira”. Podsjećam na vremensko ograničenje. Naime, od početka gradnje
pontona do početka kretanja na gotovom pontonskom mostu trupa i vojne tehnike prođe
samo 30 minuta. A ruski pontoni redovito premašuju ovaj standard.
Zašto onda Oružane snage Ukrajine udaraju po Antonovskom
mostu s takvom manijakalnom upornošću? Samo je jedan logičan odgovor: njegovo
onesposobljavanje izvrstan je povod za javno propagiranje uspjeha Oružanih
snaga Ukrajine u borbi protiv “ruskih okupatora”, iako tih uspjeha uopće nema.
“Strateški most je srušen”, tako je ukrajinska propaganda
nazvala privremenu blokadu mosta za promet vozila.
“Rusi su odsječeni i osuđeni na propast! Pobijedit ćemo!
Vidljivo svakome i snažno!“, dio je kakofonije iz Kijeva.
Ali to što u stvarnosti nema nikakvog “odsijecanja” Rusa, a dvotjedni rat s mostom nije ništa drugo nego “bitka za poljski WC”, kako se takve besmislene “pobjede” nazivaju, jasno je samo vojsci i ruskoj komandi. Ali oni su zauzeti. Rade svoj posao i uništavaju Oružane snage Ukrajine. Za kauč publiku, "zatvoreni" Antonovski most je beskrajno polje za pretresanje ruske vojne doktrine i traženje mana. Ali, ako ništa, barem nije dosadno.
A I dalje tvrdim,kao I prethodna dva mjeseca da treba rusiti I mostove I drugu infrastrukturu, na kraju cemo doci do toga...
OdgovoriIzbriši