Prirodna denacifikacija? Kijev: "Postotak dobrovoljaca smanjio se sa 97 na 3"

Apsolutno neobjašnjiv u informacijskom smislu je bio intervju sa sadašnjim šefom Darnica, vojnog ureda za registraciju i novačenje u Kijevu, pukovnikom Ruslanom Trihubom. I kome je dao intervju? Za kanal Hromadske – septičku jamu i propagandu Majdana.

Svi redovi u teritorijalnim centrima, kako pokazuju na televiziji, su redovi ljudi koji  trebaju proći liječničku komisiju ili druge preglede da dobiju odgodu. A na stotinu njih je samo 3 dobrovoljca. Odnosno, samo su trojica došla bez službenog poziva Ministarstva obrane.

I treba reći da su svi u teritorijalnim centrima, koji se prikazuju na televiziji, redovi ljudi koji žele dobiti odgodu na liječničkoj komisiji ili po nekoj drugoj osnovi. Bit će oko tri dobrovoljca na njih 100, a na početku agresije je na svakih stotinu samo trojica tražila odgodu.

Ponovimo:

1) Redovi u vojnim uredima za registraciju i novačenje? Optička iluzija. Sada nitko ne želi na front. Ili skoro nitko - njih 97%.

2) Dobrovoljci? Na početku rata ih se 97 od 100 samo htjelo boriti protiv Rusa.    Sada, nakon pola godine rada „mašine za mljevenje mesa“ na fronti, u civilnom životu je ostao takav kontingent da se 97 od 100 ne želi boriti protiv istih onih Rusa. U kuhinji se rado gunđa o Moskalima? Buka je neviđena. Ali istok je sasvim druga stvar.

Nemam objašnjenje zašto se ruska kontrapropaganda nije uhvatila ovog intervjua i zašto o tome ne viču iz sve glave. Štoviše, izvor je kakav god bio, ali definitivno nije “proruski”. A iznesene činjenice se, po želji i ne tako velikom semantičkom natezanju, gotovo mogu računati kao nenajavljena denacifikacija. Da budem iskren, nisam u početku vjerovao u konkretne pokazatelje bilo čega. Ali ovo su nevjerojatne brojke, zaista.

Vatreni ukronacisti su se šest mjeseci sami izdvajali iz gomile i skakali u rovove. Neću nagađati koliko ih je uskočilo ne samo u rovove, nego i u grobove. I Rusi također imaju gubitke. Ali činjenica da je šest mjeseci kasnije u gradovima i selima strastveni nacionalistički element praktički nestao među Ukrajincima, a to mnogo govori.

Kakav vražji “masovni gerilski rat dugi niz godina” ako se 97 od 100 ne želi dobrovoljno upisati u vojsku. Nije da je baš ugodno biti „partizan“ u gradu okupiranom od neprijatelja. Ovu priču o „partizanima“, što je zanimljivo, uporno promiče i novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab, koji je do jučer slavio Ruse jer su pomogli Siriji da se oslobodi agresije, ali je odjednom skrenuo u „slavoukrajinaštvo“. Zbog nova, jer nema kud ili zbog uvjerenja, sasvim svejedno. Pokazao se kao kompletan kreten i ako je nešto i razumio rodnom Bliskom istoku, o Slavenima i Europi ne razumije ništa i mora prepisivati što pišu BBC, DW, CNN i postala bulumenta.

Ali da se vratimo temi i kako treba razumjeti ove izjave? Neprihvatljivo je u ratu rušiti glavni mit o tome da je “narod ustao“. Pa što se dogodilo sa šefom Darnice, vojnog ureda za registraciju i novačenje u Kijevu, pukovnikom Ruslanom Trihubom? Izljev iskrenosti ili najava neminovnog i uspjeha denacifikacije? Ubrzo ćemo saznati.

The Times/Hub