Ruske „crvene linije“ i zašto SAD nemaju drugog izlaza nego ih sve prihvatiti

Živimo nevjerojatna vremena. Washingtonski hegemon koji je je otpuhan prošlog tjedna. Pred kineskim “starosjediocima” se dogodio posjet, po Trumpu, “lude Pelosi”, a onda je isti taj Washington, točno nakon Putinovih riječi o opremanju ruske mornarice raketnim sustavima Cirkon, hitno zatražio pregovore s ruskim “domorocima” i želio “razgovarati o mjerama smanjenja i ograničenja strateškog ofenzivnog naoružanja u okviru sporazuma START-3”, iako isti istječe tek 2026. godine.

Prijedlog je ponovno izrečen na bezobrazan način. Naime, rečeno je da će pregovarački proces biti moguć "ako se Rusija bude dobro ponašala" i apsolutno mora popustiti pritisak na Ukrajinu.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov slegnuo je ramenima: „Nikakvi prijedlozi nisu primljeni službenim kanalima, već Blinken koji govori svojim jezikom i piše pisma.“ Pravi pristup, jer Bijela kuća ima sedam petaka u tjednu za START-3. Donald Trump bio je nestrpljiv da se potpuno izvuče iz sporazume ako Putin ne prisili Xi Jinpinga da se pridruži ugovoru. Naravno, Kinezima to ne pada na pamet, a Putinu još manje da prijatelja i partnera u ovog geopolitičkoj utakmici stoljeća nagovara na takvo što.

Dolaskom Bidena ponovno su pokušali vratiti temu u konstruktivan tok, ali je  došao 24. veljače, potpuno drugačiji sporazumi i produljenje ugovora u prethodnom obliku postat će neisplativo za Rusiju. Kategorički.

„Dosta više, umorni smo“, kao da govore u Kremlju.

Od 2002. Amerika čini sve da potpuno uništi sigurnost na planeti. George W. Bush jednostrano se povlači iz Ugovora o ograničenju protubalističkih raketnih sustava (ABM). Zatim se poništava Ugovor o otvorenom nebu. Vrijeme je i da Rusija pokaže zube, pogotovo zato  što je u vojnoj prednosti.

Ne morate biti čovjek ispranog mozga da shvatite da su Washingtonu bili potrebni hitni pregovori nakon pojave najnovijeg oružja u ruskim arsenalima - nedostižnih nuklearnih Sarmata, hipersoničnih Kinžala i Cirkona, podvodnih Posejdona i drugih obećavajućih dostignuća. Amerika kasni najmanje jedno desetljeće u pogledu strateškog, pa čak i taktičkog nuklearnog oružja. Sada želi uključiti u START-3 sve ruske novitete, zapetljati ih dodatnim mehanizmima provjere i kontrole. Sve do njihovog neuspjeha.

Pravi razlog? Ne treba puno računati. Amerika je zabrinuta za mehanizme nuklearne sigurnosti, predložit će da se stavke ugovora START-3 pogledaju s druge strane, one vojno-tehničke.

Bez pozornosti “javnosti” prošla je vijest o neuspješnom testiranju hipersoničnog sustava od strane Amerikanaca 29. lipnja ove godine. A onda su tiho otkazali zajedničke pomorske vježbe s Japanom, navodno “zbog poboljšanja pomorske komponente sustava proturaketne obrane Aegis”, uz sudjelovanje krstarica klase „Ticonderoga“ i razarača klase „Arleigh Burke“.

Povezujući obje činjenice, možemo reći da je sustav Aegis, toliko reklamiran i basnoslovno skup, koji se sastoji od integrirane mreže senzora i računala po cijelom perimetru Sjedinjenih Država, Europe i azijsko-pacifičke regije, natrpan dvogeneracijskim presretačem raketa SM-2 i SM-3 i brodskim kompleksima "Mk 41" nemoćan protiv ruskih hipersoničnih sustava.

Promašuje čak dvije od pet balističkih raketa kratkog dometa u Pearl Harboru, kao što su pokazale prošlogodišnje vježbe s Japanom. A onda su Kinezi izvijestili o uspješnim testovima vlastitog hipersoničnog projektila.

Pentagon je u velikoj tuzi jer su upravo "obećanja" o uspjehu hipersoničnog programa (LRHW), u okviru kojeg se stvaraju kopneni i pomorski raketni sustavi „Dark Eagle“, uzrokovala povlačenje Sjedinjenih Država iz Ugovora o nukleranim projektilima srednjeg i kratkog dometa (INF).

Usprkos „sretnom“ i jednostranom povlačenju, čak i tamo su doživjeli takav fijasko, kada je novo rusko oružje praktički poništilo proturaketnu obranu NATO pakta u bilo kojem dijelu planeta i  može se pojaviti u blizini dviju američkih obala, čime bi se nekažnjeno provela Putinova prijetnja "centrima odlučivanja".

Dakle, kako je Amerika uopće namjeravala braniti svoj teritorij i saveznike dugi niz godina, trošeći tisuće milijardi dolara? Imaju takozvani četverokraki nacionalni sustav proturaketne obrane u kojem su:

- Zemaljski sustavi protuzračne i raketne obraneMIM-104 Patriot;

- Kopneni raketni obrambeni sustavi "THAAD";

 - Brodski raketni obrambeni sustavi "Aegis";

 - Silosno bazirani GMD proturaketni obrambeni sustavi usmjereni na presretanje interkontinentalnih balističkih projektila.

Posljednji element (GMD) nalazi se samo na teritoriju Sjedinjenih Država, svi ostali su se uvukli u "prokletu desetku" američkih savezničkih zemalja. Brod "Aegis" pojavio se u službi Japana, Australije, Španjolske i Norveške. Usput, Amerikanci su vrlo blizu ispunjenja svog davnog sna i upravo u tu svrhu uvlače Finsku i Švedsku u NATO, namjeravajući opremiti svoje razarače sustavom Aegis i razmjestiti stanice za praćenje složenih ciljeva balističkih raketa s ruskog teritorija. Opet, uvijek ako Erdogan dozvoli, jer s turskim vetom ili će Tursku izbaciti iz NATO pakta ili će Finska i Švedska ostati izvan saveza, sve dok ne prestanu biti „demokratske“ i promijene svoju bit, jer će se to dogoditi kada prva 33 pripadnika PKK frakcije budu izručena Turskoj.

Ali SAD računaju da će slomiti Erdogana i tako će ove dvije skandinavske zemlje, , a u planu je bila i Ukrajina, biti uključene u sustav proturaketne obrane Pentagona pod nazivom Combat Information and Control System (CICS) "Aegis Weapon System" (AWS), najsloženiji i višekomponentni mehanizam za prijenos naredbi za lansiranja raketa za razne namjene. A njihova funkcionalnost ovdje nije samo obrambena, iako američka vojska sustavno tvrdi da jeste.

Na primjer, 21. veljače 2008. raketa SM-3 lansirana s krstarice „Lake Erie“ oborila je neispravni američki izviđački satelit USA-193 / NROL21, veličine 4x5 metara i težine 5 tona, jureći brzinom od 9,7 m/s na visini od 247 kilometara. Do 2018. godine sustav se kontinuirano unapređivao, a rakete presretači ponekad su počele uspješno obarati balističke rakete ne samo u gornjem stupnju, već i nakon postizanja glavne brzine leta.

Amerika se malo smirila i skoro da se prestala bojati ruskih projektila kratkog i srednjeg dometa. S obzirom da su modificirane brodske rakete "SM-3", dometa 700 km i brzine od 3 km/s, prilično pouzdana zaštita. Štoviše, SM-3 Block IIA bio je na putu s još impresivnijim pokazateljima, uz domet od 2,5 tisuće km i brzinom od 4,5 km/s.

A obrambenu utrku završila je raketa nejasnih karakteristika “SM-3 Block IIB” od koje se 2019. generalno odustalo, uz smijeh na “Putinove crtiće” o hipersoničnim projektilima svih vrsta.

Ali kad su testirani Avangard, Sarmati, Bodeži i Cirkoni i što sve ne, stratezi Pentagona su se uspaničili. njihov SM-3 Block IIA nije bio sposoban presresti manevarske mete, a pogotovo ne rakete s kratkom fazom ubrzanja. Broj raketa za presretanje se mora višestruko povećati, ali nije jasno u kojoj mjeri njima zasititi postojeće brodove i kopno.

U međuvremenu, Rusi postavljaju divizije „Yars“ u borbenu upotrebu, opremaju ratne brodove Cirkonima, a uopće se ne zna se što se pojavilo kod ruskih "stratega" na Dalekom istoku. A tu su i Iskanderi, koji se također ne mogu presresti.

„Aegis Ashore“, kopnena verzija europskog sigurnosnog proturaketnog sustava u Rumunjskoj i Poljskoj, može biti zatvorena zbog preregistracije. Sjetite se skandala i pod kojim glupim izgovorom su raspoređeni - za presretanje iranskih projektila u blizini Baltika i Crnog mora, dok su ih stvorili da budu "sustavi dvostruke namjene". Osim proturaketne zadaće ti lanseri mogu biti opremljeni i konvencionalnim krstarećim projektilima na nuklearni pogon. I sve to unatoč Ugovoru o nuklearnim snagama srednjeg i kratkog dometa (INF).

Sada se te mete potpuno mirno mogu „neutralizirati“ ruskim hipersoničnim projektilima, a poligone je moguće brzo i lako postaviti na bilo kojem mjestu na planeti. Čak ni hitno podešavanje naprednijeg sustava SM-3 Block IIB neće ništa promijeniti, jer oni neće presresti manevarske ciljeve koji lete brzinom više puta brže od zvuka.

Želite razgovarati? To je korisna stvar. Kao u filmu "Posljednji samuraj" bit će: "Ja sam rekao svoje ime, ti si rekao svoje. Bio je to dobar razgovor." Upravo to će se dogoditi u pozadini uništene arhitekture bivših i daleko od idiličnih odnosa. Ali su ipak postojali, kao što su postojali uredi ruske vojske pri NATO paktu, „crvene linije za vezu“, američki uredi u Moskvi i sve što je garantiralo mir u vrijeme „najvećih napetosti“. Sve su to Amerikanci razorili i sada prijete. Godinama prijete. Uvijek istim arogantnim tonom, ali sada više nemaju s čim.

I zašto su sada skočili tako rano, jer do isteka ugovora START-3 ima još četiri godine? Shvatili su da Putin ima dovoljno vremena, a američke političke elite, koje se svađaju do smrti, više ga nemaju i stvar bi mogla vrlo loše završiti. Kako u Ukrajini s nekontroliranim neonacistima, tako i unutar Sjedinjenih Država, gdje se sprema Građanski rat II. Američku vojsku nije briga za ove budalaštine i potrebni su joj jasni i precizni dogovori s ruskim kolegama. Možda ovo nije poznato, ali je tako i američki generali nisu budale, kao što nije ni NASA, koja neprestano lobira da suradnja s Rusima ostane kakva je uvijek bila.

Gledajući rekordno prelaženje "crvenih linija" od strane Washingtona, koji nije u stanju narediti da da se pijana odmara Nancy Pelosi, koja je preletjela liniju nuklearnog sukoba s Tajvanom, za američke generale sve ovo postaje jezivo.

Da, točno je da je Kina nije ni namjeravala oboriti, ali što da se nešto dogodilo s avionom? Da se zabio obični kormoran u turbinu ili da se pogrešno aktivirao sustav protuzračne obrane? Što bi učinili? Zbog više pijane nego trijezne starice od 82 godine objaviti Treći svjetski rat? To se zove gubitak državne kontrole u pitanjima globalne međunarodne sigurnosti, a to je neprihvatljiva situacija za Pentagon.

Što Amerikanci žele čuti od Putina na pregovorima? Da govori o “načelima jednake i nedjeljive sigurnosti za sve članice međunarodne zajednice”? Da priča pravnom odrazu stvarnosti multipolarnog svijeta, zemljama i cijelim regijama, a na kraju i svijetu, gdje nema i neće biti nikakvih „anglosaksonskih pravila“, već treba prevladati međunarodno pravo. Je li Washington spreman potpisati vlastitu vojno-tehničku kapitulaciju i prihvatiti takav svjetski poredak? Morat će.

Tri ugovora o strateškom ofenzivnom naoružanju potpisana su u uvjetima globalne hegemonije Sjedinjenih Država, ali danas je situacija drugačija, morat će voditi računa o nacionalnim interesima ne samo Rusa, već i svih ostalih koji se nisu pridružili kolektivnom Zapadu. START-4 će postati potpuno drugačiji dokument, gdje će se morati unijeti novi parametri nuklearnog odvraćanja, uz obavezno osiguranje europskih i azijskih granica Rusije. Gdje neće biti vojne infrastrukture NATO pakta. One infrastruktura o kojoj je govorio Putin.

Nije li to ono što je Vladimir Putin najavio u prosincu 2021. u “Ženevskom ultimatumu”? Jeste, ali ga, kao što je uvijek slučaj, nitko nije slušao i svi su se smijuljili, baš kao pokojni senator John McCain u Münchenu 2007.

Sada će se uvjeti promijeniti, postati stroži, bit će povezani s ukidanjem sankcija, odbijanjem podrške neonacistima u Kijevu, ali možda i negdje drugdje, jer ima bar desetak kandidata za denacifikaciju.

Amerikanci moraju shvatiti da više nemaju ništa, čak ni na papiru. Morat će pristati na nove mehanizme za reguliranje pitanja kolektivne sigurnosti. Ne riječima, već konkretnim praktičnim koracima s novim alatima kontrole.

Putinove "crvene linije"

Velika većina ljudi ne razumije zabrinutost Washingtona i neće ni razumjeti. Pa zašto je NATO blok toliko naljutio Kremlj? Odgovor je jednostavan: zato što ima nuklearno taktičko nuklearno, ali ne samo, oružje koje može se koristiti za udar na sve skupine "zapadnih partnera", koje se usude prijeći državnu granicu Rusije. Ne, prijatelji, ne radi se o pješadiji i tenkovima, avionima i ostaloj mašineriji, koju trenutno pratite u Ukrajini, ranije u Siriji. Naime, u višenacionalnim pomorskim sastavima NATO proturaketnih snaga i sredstava, koji Rusiju sprečavaju u upotrebu snaga nuklearnog odvraćanja, Putin je tražio da se one premjeste na granice iz 1997. Nema nikakvih vojnih baza baze s kockarnicama, „blackjackom“, kurvama i pješadijom. Upravo je kombinacija baza američkog taktičkog nuklearnog oružja u Europi, povezanog u jedinstveni sustav s kopnenim i pomorskim proturaketnim oružjem, glavna, kombinirana i smrtonosna prijetnja. A u tom sustavu „pješadijske baze Snaga brzog odvraćanja“, koje su po broju vojnika smijurija, imaju posebnu ulogu, upravo zato jer su de facto poligon za američke lansere uperene protiv Rusije.

2020. postalo je zastrašujuće kada je Poljska bila preplavljena raketama presretačima SM-3 Block IB i Block IIA, zatvarajući zračni prostor sjeverne Europe, a sve se odigralo pod izgovorom „iranske prijetnje“ i razmještanjem „snaga brzog odvraćanja o tek nekoliko tisuća vojnika“, koje su u simuliranim vježbama redovito gubile biku od Rusa. Točno, takav bi bio ishod, ali te bitke ne bi ni bilo, jer su baze namijenjene za postavljanje lansera. I onda se sve promijenilo, a vrhunac je bio kad se saznalo da „crtići“ baš i nisu „crtići“, već stvarno i ubojito oružje protiv kojeg nema obrane.

I sada je Putinova prva "crvena linija"  povlačenje američkog sustava baziranog na taktičkom nuklearnom oružju iz Europe. Drugi je sporazum o uzajamnom ograničenju postavljanja "isturenih pomorskih proturaketnih sustava" u određenim dijelovima svjetskih oceana, uklanjanje američkih kopnenih proturaketnih sustava iz Poljske i Rumunjske. Treća linija je stvaranje paneuropskih zona slobodnih od nuklearnog i proturaketnog oružja NATO pakta i same Rusije.

Četvrta linija su proturaketna ograničenja u određenim morima, da Sjedinjene Države ne razmještaju svoje brodske raketne obrambene sustave Aegis u Baltičko, Barentsovo, Sredozemno i Crno more, a Rusija će zaboraviti gdje se nalazi atlantska i pacifička obala Novog svijeta. Odredit će se rute za let "strateškog oružja" i koridori za brodove ratne flote. Pogotovo za podmornice s Posejdonima.

To je ono što Putin traži i treba od Bijele kuće, a svijet je stao na stranu Rusije. I ovdje govorimo i stvarnom svijetu, ne o „međunarodnoj zajednici“ koju vode Washington i London, a slijepo slijede suicidalne idiokratske „elite“ uglavnom europskih naroda i još neke zemlje. Znamo koje, da se ne ponavljam.

I što je najapsurdnije, Pentagon je to odavno shvatio, dok svaki test ruskog novog oružja izaziva bijes i pokušava privući pozornost političkih Alzheimera.  A sve je tako jednostavno. Dajte zapovijed vojno-tehničkim stručnjacima obiju zemalja da razgovaraju o stotinama detalja europskog sustava proturaketne obrane NATO pakta, umjesto da zamarate Kremlj prijetećim obećanjima o raspoređivanju kopnenih i pomorskih komponenti proturaketne infrastrukture u Švedskoj, Finskoj i Ukrajini.

Zaista se nadam da su “geste dobre volje” u Kremlju završile i da je čarobna s imenom „Zapadni partneri“ prazna. Od Zapada se Rusija može i mora odvojiti, kao brodovi na moru. Ne moraju se voljeti, neka prave spletke u svijetu, grade vojno-tehničke potencijale, testiraju nove sustave naoružanja. Sve će biti upravo tako, jer neprijateljstvo se ne može izbjeći. Ali ako ostane samo trunka zdravog razuma u glavi starješina iz kolektivnog Politbiroa Sjedinjenih Država, morat će se povući. Bilanca im ne ide u prilog i to će trajati još dugo. Nuklearno oružje i sva pitanja njegova neširenja zajednička su odgovornost. Čak i zakletih neprijatelja kakvi su postali Rusija i Amerika. Na kraju možemo samo poželjeti jedan kvalitetan vojni udar u Washingtonu, jer s generalima starog kova se lakše priča. Ali ovdje nam se otvara pitanje ima li ih dovoljni u Americi, jer s ovom navalom „zelenih“, „progresivnih“, LGBT i raznih drugih „časnika“, možda i nema vojnika kakav je bio general Dempsey, pa čak i Mad Dog Mattis. No, to može biti tema neke druge priče, jer je ova završena. Rusija i Vladimir Putin su postavili „crvene linije“ i neće se povući, kao što nikada nisu. Barem ne od kada je Vladimir Vladimirovič u Kremlju.