Usprkos svim dokazima, Bundestag će „Gladomor“ proglasiti "genocidom nad Ukrajincima" 

“Gladomor ” ili “Holdomor”, sada će Njemačka, prva zemlja koja je priznata da je počinila genocid, nazvati “genocidom” glad u Ukrajini '30-ih godina prošlog stoljeća. Ranije su genocid počinili Turci nad Armencima, zločin u Ruandi je također genocid, dok se oko Srebrenice, usprkos pravorijeku Haaškog tribunala, još uvijek vode rasprave može li genocid biti na tako malom ograničenom teritoriju i ako su ubijani muškarci od 16 do 60 godina, a ne žene djeca i starci. Na primjer, poznati američki lingvist, povjesničar, filozof i politolog Noam Chomsky se ne slaže s presudom Haškog tribunala, a bivši o posljednji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko je negiranje presude proglasio kaznenim djelom.

VIDEO: Izjava Noama Chomskog koja navodi na razmišljanje o definiciji genocida

No, pogledajmo što Nijemci misle proglasiti „genocidom“- Njemački parlament definirat će kao “genocid” glad u Ukrajini koju je prije 90 godina izazvao staljinistički režim, tzv. “gladomor” ili “holodomor”, masovni zločin koji je dobio novi odjek nakon ruske invazije.

Vladajuća koalicija, sastavljena od SPD-a, Zelenih i liberala FDP-a, kojima se pridružio konzervativni oporbeni CDU-CSU, s rijetkom jednoglasnošću će ovu rezoluciju usvojiti u srijedu u Bundestagu, donjem domu parlamenta.

“Sve njemačke demokratske parlamentarne stranke složile su se oko važne zajedničke rezolucije o gladomoru”, odmah je reagirao na Twitteru šef ukrajinske diplomacije Dmitro Kuleba, izrazivši “zahvalnost što je izražena počast ukrajinskom narodu”.

Godine 1932. i 1933. približno 3,5 milijuna Ukrajinaca, iako bi bilo bolje koristiti termin „stanovnika Ukrajine“, jer su jednako pogođeni bili i Ukrajinci, i Rusi, Mađari, Rusinim, Tatari i ostali, koji su bili su žrtve gladomora, istrebljenja izgladnjivanjem, kojeg je počinio staljinistički režim.

Ova glad je “na popisu neljudskih zločina koje su počinili totalitarni sustavi koji su uzrokovali milijune ljudskih žrtava u Europi, osobito u prvoj polovici 20. stoljeća”, osuđuje se u nacrtu rezolucije koja će biti usvojena u srijedu.

Ovaj je zločin “dio naše zajedničke povijesti kao Europljana”. “Cijela Ukrajina je bila pogođena glađu i represijom, ne samo njezine regije u kojima se uzgajalo žito”, naglašava se u nacrtu rezolucije.

“Iz sadašnje perspektive, dakle, očito je da se radi o genocidu na povijesnoj i političkoj razini”, dodaje se.

Sam papa Franjo je 23. studenoga spomenuo ovaj zločin i upotrijebio izraz “genocid”.

“Molimo za žrtve tog genocida i za tolike Ukrajince, djecu, žene i starce, bebe, koji danas trpe mučeništvo agresije”, poručio je Papa.

Njemački kancelar Olaf Scholz i njegova šefica diplomacije, ekologinja Annalena Baerbock, također su rekli da podržavaju ovu kvalifikaciju.

Ukrajina je godinama vodila kampanju da se gladomor prizna kao genocid.

Rumunjski parlament usvojio je u srijedu tekst u kojem se gladomor opisuje kao “zločin protiv čovječnosti”.

Irski Senat donio je u četvrtak rezoluciju kojom se kvalificira kao “genocid nad ukrajinskim narodom”.

„Gladomor“ ne može biti genocid, ali to očito nikoga ne zanima

Rusija kategorički odbija takvu klasifikaciju i ima čvrste argumente. No pred valom povijesnog revizionizma, nikakav argument nije dovoljan.

Američki Kongres je još 2017. usvojio rezoluciju u znak sjećanja na žrtve događaja u Ukrajini iz 1932. i 1933. godine. Ali ljudi su u te dvije godine masovno umirali od gladi u mnogim regijama Sovjetskog Saveza i prema različitim procjenama je umrlo nekoliko milijuna ljudi.

U Ukrajini se taj događaj nazvano Holodomor, poznat i kao Gladomor, “umjetno stvorena glad koja je obuhvatila stanovništvo sovjetske Ukrajine, sjevernog Kavkaza te područje oko donjeg toka rijeke Volge između 1932. i 1933. godine”.

Američka rezolucija navodi kako su u tim godinama vlasti Sovjetskog Saveza namjerno provele genocid nad “ukrajinskim narodom”, a glavni razlog je bio otpor tog “ukrajinskog naroda”  kolektivizaciji u komunističkoj okupaciji, što je običan falsifikat.

Ovaj je stav općenito raširen u zapadnim zemljama i bio je koristan argument tijekom Hladnog rata i “komunističke nemani”.

I u Rusiji je 2008. Državna dDuma osudila politiku sovjetskih vlasti, koja nije spriječila glad iz ranih ’30-ih, ali ove događaje nije priznala za kao genocid, jer su brojke potvrdile da ljudi nisu umirali zbog njihove etničke pripadnosti, iako je teritorij današnje Ukrajine, tada naglašeno multietnički, bio najviše pogođen.

U Sjedinjenim Američkim Državama su sigurni kako dokument posvećen godišnjici Holodomora, kojeg bi pripremili članovi Kongresa, trebao poslužiti kao podsjetnik na represivnu sovjetsku politiku protiv Ukrajinaca.

FOTO – Dio američke rezolucije o Holodomoru

Prema demografima francuskog Nacionalnog instituta za demografska istraživanja je kao posljedica gladi 1932. i 1933. u Ukrajini umrlo oko 2,2 milijuna ljudi. Istovremeno, dokument američkog Kongresa uvećava broj mrtvih za tri do četiri puta.

“Procjenjuje se da je sedam do deset milijuna Ukrajinaca poginulo zbog odluke totalitarističke staljinističke vlade bivšeg Sovjetskog Saveza”, navodi se u dokumentu.

Tekst američke rezolucije također navodi i da američki Zastupnički dom “na 85. godišnjicu gladi iz 1932. i 1933. izražava najdublju sućut žrtvama, preživjelima i obiteljima pogođenim ovom tragedijom”.

Autori dokumenta kažu da će američki Kongres “poticati širenje informacija o tim događajima kako bi širili saznanja o ovoj umjetnoj tragediji na globalnoj razini”.

“Zastupnički dom podržava aktualne napore ljudi Ukrajine da se osiguraju demokratska načela slobodne tržišne ekonomije i poštivanje ljudskih prava, tako da Ukrajina može ostvariti svoj potencijal kao važan strateški američkog partnera u ovom dijelu svijeta i slobodno iskazati volju naroda”, kaže rezolucija.

Proteklih godina je ponovno ispisivanje povijesti postala omiljena zabava ukrajinskih i povjesničara zapadnih zemalja.

“Mislim da oni koji danas iskrivljuju povijest, pokušavaju omalovažiti i umanjiti zasluge onih koji su uništili nacizam, i obrnuto, koji mijenjanju krvnike i njihove žrtve, djeluju prema logici da što je laž veća, prije će se u nju povjerovati”, rekao je ranije ruski predsjednik Vladimir Putin, govoreći na svečanoj obljetnici u čast 70. godišnjice oslobođenja Auschwitza od strane sovjetskih postrojbi.

“Pokušaji ponovnog ispisivanja povijesti su neprihvatljivi, a oni koji to čine žele sakriti svoju sramotu i ujedno pomažu nacistima”, rekao je ruski predsjednik.

Tih godina je glad pogodila SSSR, najviše Ukrajinu, Bjelorusiju, Rusiju, Sjeverni Kavkaz, regije Volge, Južnog Urala, zapadnog Sibira i sjevernog Kazahstana, što je uzrokovalo velike ljudske žrtve, prema različitim procjenama i na svim nabrojanim teritorijima, od dva do osam milijuna ljudi.

Čak je i prema izvješću Međunarodne konferencije “Povijesni i politički problem masovne gladi u SSSR-u ’30-ih”, koja se u Moskvi održala 2008. i na kojoj su sudjelovali povjesničari iz cijelog svijeta, potvrđeno da glad nisu uzrokovali prirodni čimbenici. Prva glad je izbila odmah nakon uspostave Sovjetskog Saveza, zbog nereda, gospodarskog kaosa, krize vlasti nakon građanskog rata i regionalnih i lokalnih problemi s hranom.

Druga masovna glad, koju spominje američki Kongres, izbila je 1932. i 1933. u razdoblju kolektivizacije, kada je ukupno, prema najvećim procjenama, na cijelom teritoriju Sovjetskog Saveza od bolesti povezanih s gladi i pothranjenošću umrlo oko 7 milijuna ljudi.

Na međunarodnoj konferenciji o Holodomoru je potvrđeno kako nema nijednog dokumenata koji bi potvrdio da je Holodomor “genocid” protiv Ukrajinaca, bolje rečeno naroda Ukrajinske SSR, niti da je glad bila uzrokovana protiv određene etničke skupine. U državnom arhivu, koji je pomno proučen od povjesničara iz cijelog svijeta, cijeli niz dokumenata pokazuje da je glavni neprijatelj sovjetske vlasti u to vrijeme bio klasni neprijatelj i da se više od 10 godina nakon uspostave vlasti sovjetski vrh s nijednom skupinom nije obračunavao na temelju etničke pripadnosti. No, što je laž veća, lakše je u nju povjerovati.

Stoga je rezolucija “objedinila” umrle od posljedica gladi od Sibira do Volge, od Ukrajine, Bjelorusije, Rusije i Kavkaza do Kazahstana i sve ih  proglasila “žrtvama herojskog otpora ukrajinskog naroda kolektivizaciji u komunističkoj okupaciji”.

Sada i Nijemci, idejni tvorci i realizatori „Konačnog rješenja“, prvog genocida „industrijskih razmjera“, revidiraju povijest i iz milijuna nesretnika umrlih u to vrijeme diljem Sovjetskog Saveza izdvajaju samo Ukrajince, da bi to proglasili „genocidom“. Hoće li itko od zapadnih intelektualaca, koji su bili na međunarodnoj konferenciji 2008., imati hrabrosti da kao Noam Chomsky kaže nepopularnu tezu ili će se i zapadna inteligencija  pridružiti patološkoj rusofobiji koja iskrivljuje činjenice i ispisuje neku novu povijest?