Rusija – NATO: Kada će rat završiti? Hoće li uopće završiti?

Mnogi vode raspravu o (ne)učinkovitosti ruske vojske u ratu protiv kolektivnog Zapada u Ukrajini i na temelju premise da ratuju Rusija i režim u Kijevu postavljaju pitanje kad će biti kraj rata?

Kratak odgovor je NIKADA!

Objašnjenje je jednostavno. Da biste to učinili, morate se prisjetiti ratova, barem od doba Aleksandra II, koji su vođeni protiv Rusije/Sovjetskog Saveza i ne zaboraviti na glavnu stvar - tko ih je financirao i tko ih je dobio. Patrioti viču Rusija. Drugi, ukazujući na posljedice, kažu kolektivni Zapad. Realisti, što ne isključuje patriotizam, dolaze do zaključka da je postojao "valoviti proces" koji je s promjenjivim uspjehom trajao više od sto godina. 

Nakon ove površne analize, pogled na ovaj sukob postat će malo dublji i nestat će sjaj "aktera" poput Engleske i Sjedinjenih Država, koji su padajući "geopolitički akteri", istrošeni do guše, iako će na sve načine pokušati zadržati svoj status.

Na vrhu će ostati samo dva igrača: globalni predatorski kapitalizam, temeljen na perverznoj ideologiji, skrivajući se iza raznih maski koje diktira vrijeme, te Duhovni svijet, u kojem je Rusija, ali i drugi koji su joj se pridružili i simpatiziraju je iz raznih razloga, tek je započela svoj put. Rusija je na taj put krenula nakon razdoblja mahnitog bezakonja, zahvaljujući Vladimiru Putinu, njegovom timu i narodu Rusije.

Sada, kanonski, postavimo si dva pitanja stara koliko i svijet:

1. Kome treba ovo sučeljavanje?

2. Koji su ciljevi svakog od dva igrača?

Odgovor je jednostavan. Ovo vrijeme je potrebno za dva igrača.

Neprijatelju Rusije i zemalja koje su joj saveznici ovo vrijeme treba kako bi:

a) reanimirali oronulu strvinu kapitalizma u borbi i, ako je moguće, izgradili mišiće spaljivanjem istrošenog "ljudskog materijala", kao sotonska paradigma depopulacije u pohodu;

b) proizvodne kapacitete, znanstveno-tehnički potencijal i resurse koncentrirali na jednom mjestu, jer dugoročna transportna logistika postaje neisplativa;

c) diverzificirali financijske instrumente kada se dolarska piramida sruši, ali ne i nestane;

d) koristili nagomilane i zastarjele tipove naoružanja i testirali nova koja do sada nisu korištena kod tehnički zaostalog neprijatelja, a Sirija je pokazala da nije sve tako jednostavno;

e) podići ovu novu strukturu na perverznu ideologiju s dehumanizacijom ljudi u Europi i zemljama takozvane „pobjedničke demokracije“.

Mnogi bi dodali i klasik: 

g) "Oslabiti Rusiju".

Ali ne vjerujem u kratkovidnost neprijatelja čovječanstva koji je stoljećima gradio svoje financijsko carstvo. 

Ruski ciljevi su gotovo identični, samo što se polako ali sigurno postavljaju i imaju duhovnu komponentu, a oni su sljedeći:

a) iskorijeniti šljam (šoubiznis i druge, parazitske, nemoralne i antiduhovne strukture) radničkog društva i ojačati duh i vjeru ruskog i drugih naroda u Pravdu;

b) c) i d) su gotovo isti, pa nema smisla ponavljati.

O preraspodjeli se može reći da teritorijalna preraspodjela Rusije i Europe, gdje su teritoriji zapravo bankarski feudi, a predsjednici i vlade obične marionete, nije planirana. Moguće su neke metamorfoze EU, koje u globalnom sučeljavanju neće biti važne. 

Promjena smjera financijskih tokova i vrsta financijskih instrumenata nije "preraspodjela" sfera utjecaja. Ovo je samo promjena u obliku funkcioniranja globalnih financija.

Jedina stvar koja može promijeniti odnos snaga je odbacivanje kapitalističkog bankarskog sustava. To je dug put, ali će se to sigurno dogoditi.

Tako da sukob sam po sebi nikada neće završiti. Ono što će se dogoditi da će kijevski režim biti poražen, ali to kolektivni Zapad neće smetati da aktivira nove fronte. Možda će s vremenom sukob poprimiti druge oblike. Ali bit će to neka druga povijest, nama nepoznata. 

No bitan je uspon na vrh piramide, gdje će i dalje postojati isti neprijatelj u obliku nama poznatog Zapada, ali slabijeg i zatvorenog u svoje granice, sa svim problemima koji će nastati s nedostatkom jeftinih resursa i energije iz Rusije, ali ne samo, jer se Rusima pridružuju islamske zemlje, Afrika, Latinska Amerika i gotovo cijela Azija, osim Japana i Južne Koreje. Zato se može reći da će vruća faza sukoba u Ukrajini završiti, ali će se samo sučeljavanje nastaviti.

I možda vas zanima kako  će završiti rat u Ukrajini? Pa to je valjda svima jasno. Bez obzira na sve „poteškoće“ s kojima se ruska vojska mora nositi. Samo cilj je puno veći od teritorija četiri nove ruske regije i možda još nekih dijelova Ukrajine, a upravo taj dio zamagljuje horizont mnogima kada daju ocjenu svega što se tamo trenutno događa. Pobjeda samo u Ukrajini i na njenom teritoriju bi bila „slavlje za jedan dan“, jer bi s trenutnim porazom ukrajinske vojske kolektivni Zapad, njegov način proizvodnje i preraspodjela dobara i ova perverzna dehumanizirajuća ideologija ostali neokrznuti. To uvijek treba imati u vidu, jer Rusiji neprijatelj nije Ukrajina i gazde kijevskog režima treba baciti na koljena. Za Zelenskog i njegovu kamarilu je lako.