Tragedija u Makejevki: Završna riječ i borba se nastavlja

Što se tiče tragedije u Makejevki, gdje je poginuo veliki broj ruskih vojnika pri udaru sustavima HIMARS, puno toga je rečeno. Loš odabir strukovne škole za smještaj novih boraca, korištenje mobitela, skladištenje municije uz samu zgradu ili u njoj, iako su tamo bili vojnici i što sve ne. Naravno, hor onih koji su u svemu vidjeli rusku propast i traljavost je i ovaj put bio nepodnošljivo glasan.

Sada, kao i u svim drugim tragičnim događajima koji su rezultirali smrću ruskih vojnika i civila.

U arhivama ima puno dnevnika i sjećanja vojnika na prvoj crti, od memoara uglednih maršala do nepoznatih vojnika i milicija.

Naime, oficiri i vojnici su se prisjećali čak i kako je usred pobjedničke 1944.-1945. tu i tamo, na različitim službama i razinama vlasti Crvene armije, bilo slučajeva zapanjujuće nesposobnosti, nemara, aljkavosti i otvorene izdaje.

I to kada su sve nadzirali NKVD, SMERŠ, vojni terenski sudovi, partijska kontrola i druga strašna tijela na čiji samo spomen moderne liberale oblije hladan znoj od užasa. U trećoj ili četvrtoj godini borbe s nacizmom su pobjedničku sovjetsku vojsku pratile tragične pogreške, tiranija i glupost, što je dovelo do neopravdanih ofenzivnih gubitaka.

A sada se vratimo na tragediju u Makejevki. Podsjetimo, ovo je tek prva godina obračuna s kolektivnim Zapadom, ništa manja u razmjeru nego prije 80 godina, gdje je Ukrajina samo epizoda. I ma koliko željeli drugačije, rat je neizbježna tragedija proizašla iz grešne naravi čovjeka. 

Protiv ovakvog neprijatelja se mora boriti, treba ga spriječiti, ali u isto vrijeme mora biti jasno da to neće biti laka zadaća. Priznati i prestati s histerijom oko ovoga, jer su neprijatelji iskreno sretni na ovakvu rusku reakciju. Škrgutanje zubima kada želite vrištati također je element vojne obuke.

Vojne vođe, bez obzira na sve, moraju naučiti boriti se, pozadina mora opskrbljivati borbene jedinice, civilno društvo treba znati primiti udarce i izvlačiti čisto praktične zaključke iz neuspjeha.

Rusija će pobijediti, a bilo bi lijepo da se to dogodi bez krvoprolića, ali čuda se ne događaju, kao što ne postoje ni zapovjednici koji su odjednom naučili kako se boriti i to samo iz knjiga. Sve dolazi uz bol, krv i lijesove. Stoga je pobjeda uvijek bila i bit će sa sijedom kosom na sljepoočnicama i sa suzama u očima, ali to je čini još poželjnijom i dugo očekivanom. A za živote ruskih momaka neprijatelj će platiti vlastitim suzama i smrću. Nacizam će se morati uništiti na bilo koji način, da im sutra ne bude neprijatelj djece i unuka. Kako su govorili antifašisti u Španjolskoj: " No pasarán!" I neće proći. Ni ovaj put.