Tko normalan danas može željeti živjeti u Americi ili savezništvo s Amerikancima?

Razgovarajmo o Sjedinjenim Državama. Čiste činjenice koje će, možda, neke potaknuti na kritičko  razmišljanje, bilo o odabiru da bude konzument američke „kulture“ ili, još gore, da bude američki saveznik..

Uvijek je to bio teritorij bezakonja i prevaranata. Počevši od prvih kolonija, kada su se teritoriji mijenjali za perle i novčiće.

U Ameriku su odlazili avanturisti u nadi da će se obogatiti, kriminalci koji su se skrivali od zakona, vjerski fanatici koji bježe od službene crkve i drugi luzeri. Nije iznenađujuće da je broj serijskih ubojica i manijaka po glavi stanovnika u Sjedinjenim Državama nekoliko puta veći nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu.

Imperativ ovog teritorija uvijek je bio “Ti umireš danas, a ja sutra” i “Ovaj grad ne može podnijeti oboje”.

Američka državnost i "civilizacija" izgrađena je na genocidu nad američkim starosjediocima i pljački kolonija.

Želite li se obogatiti? Ubijte Indijance uključujući starce, žene i djecu, prodajte njihove skalpove za novac, a zatim zaplijenite njihovu zemlju. Što nije u redu? Ne čujem!

I cijela njihova "kultura" izgrađena je na preživljavanju na račun drugih.

Za primjere ne morate ići daleko. U gotovo svim američkim filmovima ili igricama o krizama, katastrofama ili invazijama, glavni likovi prvenstveno se bave osobnim preživljavanjem. A stanovništvo se momentalno razbije u bande i počne žestoko ubijati jedni druge, za hranu ili benzin.

Uvijek je isto, od Mad Maxa do Tom Clancy's video igre.

Netko će reći “Ali to je masovna kultura, a ne stvarnost”. I neće biti u pravu. Jer u stvarnom životu, čim se dogodi neka vrsta katastrofe, prirodna katastrofa poput poplave ili uragana, u Sjedinjenim Državama odmah krene val pljačke i nasilja. Način razmišljanja je da se pljačka, ipak krišom, jer moralnih ograničenja nema, ali se boje kaznene odgovornosti.

A u Sovjetskom Savezu, kad je u Spitaku bio potres, cijela ogromna zemlja požurila je pomoći. Nemojte slučajno pljačkati Armence, već im pošaljite novac, hranu, deke, građevinski materijal, opremu i volontere. U modernoj Rusiji, ako se negdje dogodi poplava, potres ili šumski požar, svi odmah pritrče u pomoć. I država i narod.

Usput, ako vaša kuća u Rusiji bude poplavljena, država će vam izgraditi novu. Možda ne odmah, ali hoće. A u Sjedinjenim  Državama slijedi pitanje “Zar nemate osiguranje? Idi beskućniče ispod mosta!“ I tako je sa svime.

Usput, pogledajte film “Margin Call”, prekrasan u svojoj nekompliciranoj istinitosti. Tamo uprava korporacije odlučuje prodati toksičnu imovinu, zanemarujući činjenicu da će svim drugim sudionicima na tržištu od toga biti samo gore. Film je snimljen nakon krize 2008. godine. Američko razmišljanje se otkriva u svoj svojoj neuglednoj biti.

Svo ponašanje Amerikanaca izgrađeno je na principu "čovjek je čovjeku vuk". Nije iznenađujuće da je pod takvim sustavom broj kriminalaca koji sjede u zatvorima u Sjedinjenim Državama pet puta veći od svjetskog prosjeka. Na oko 5% svjetske populacije imaju 25% svjetske zatvorske populacije.

I ne samo da su atomizirani, sebični i podijeljeni, već tu podjelu establišment pažljivo njeguje. Podjela na rase, vjeroispovijesti, spolove, sada i „rodove“, ali svi su dužni mrziti jedni druge.

Slika bi bila nepotpuna bez opisa bandi. Podjela na bande provlači se kao crvena nit kroz kratku američku povijest. Jesse James i Butch Cassidy. "Bande New Yorka", ruke koje su izgradile Ameriku. Talijanska, židovska i irska mafija. Bikerske bande. Bande u getu koje su postojale i pedesetih, i sedamdesetih, i devedesetih. Sve do modernih kartela i Mara Salvatrucha, čiji se broj procjenjuje na desetke tisuća.

I sve je to savršeno prikazano u masovnoj kulturi, od vesterna do Al Caponea i serije filmova “Death Wish” s Bronsonom. Čak i moderne policijske serije također pokazuju prilično ružnu sliku zemlje.

Sada se raspiruje i svađa između demokrata i republikanaca. Već s leševima s obje strane.

I, naravno, budući da građani SAD-a tako loše tretiraju vlastite građane, još gore se ponašaju prema svojim "saveznicima". Popis bivših američkih saveznika: general Noriega, general Pinochet, Osama bin Laden, Sadam Hussein, Hosni Mubarak. Svi su nekako završili, najblaže rečeno, ne baš dobro i uz aktivno sudjelovanje američkih "saveznika".

Dakle, svakoga tko tvrdi da želi biti saveznik te države treba odmah poslati na prisilni psihijatrijski pregled.

Ovo je kulturološka i etnografska digresija od uobičajenih tema, da se sve drugo bolje razumije.