Hoće li Ukrajina napasti Pridnjestrovlje i kako će Rusija odgovoriti?
Ukrajina, uz odobrenje zapadnih kustosa, priprema
"ulazak" na teritorij nepriznate Pridnjestrovsko-moldavske republike
(PMR), priopćilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova u petak, 24. veljače.
Kakav se scenarij može odigrati u Pridnjestrovlju i što će uslijediti? Prije
svega, treba reći da bi Kijev to trebao napraviti na zahtjev Moldavije, što
nije laka zadaća u zemlju gdje je stanovništvo podijeljeno otprilike pola-pola,
za i protiv Rusije.
Najvažniji punkt je malo pridnjestrovsko selo Kolbasna, praktički na samoj granici Pridnjestrovlja i Ukrajine, koje je ponovno je u središtu medijske pažnje. Tu se i danas nalaze najveća topnička skladišta sa streljivom u Europi.
Arsenal je stvoren još '40-ih za zapadnu skupinu sovjetskih
trupa. Na kraju Perestrojke i u godinama koje su uslijedile, tamo su transportirani
sovjetski arsenali pohranjeni u DDR-u, Čehoslovačkoj i drugim zemljama
Varšavskog pakta. Do početka devedesetih skladišta u selu Kolbasna
"nabujala" su na 42 000 tona streljiva.
U svjetlu raspada SSSR-a i kasnijeg sukoba između Tiraspola
i Kišinjeva, skladišta u Kolbasnoj postala su prava glavobolja novonastalih
neovisnih država - Ruske Federacije i Moldavije. Vrijeme je prolazilo, granate
su propadale ili im je istekao jamstveni rok, što je onemogućavalo transport u
Rusiju. Ipak, uspjeli su iznijeti oko polovicu arsenala, ali preostalih
dvadesetak tisuća tona granata i dalje su pohranjena u Pridnjestrovlju.
Činjenica je da bi takva količina streljiva, u slučaju
njihove namjerne ili slučajne detonacije, bila dovoljna da izazove pravu
katastrofu.
Evo što je general Aleksandar Lebed rekao još 1995. godine,
tri godine prije toga da je zapravo okončao sukob u Pridnjestrovlju, budući da
je bio zapovjednik 14. gardijske armije Oružanih snaga Rusije.
„Prošle je godine Akademija znanosti Moldavije izračunala da bi primarni udarni val nakon eksplozije streljiva u Kolbasnoj imao radijus od 40-50 km ili više. To će uzrokovati razaranje jednako potresu magnitude 7-7,5. Zajamčeno je da će se sve građevine od opeke i betona u radijusu od 4,5 km od mjesta eksplozije srušiti poput kule od karata. Osim toga, za sobom će takva eksplozija ostaviti krater radijusa od 1,5 km i dubine do 75 m“, rekao je general Lebed.
Britanski trag
Prvi nagovještaji mogućnosti eskalacije situacije u Pridnjestrovlju
u svjetlu sukoba u Ukrajini počeli su u travnju prošle godine. Tada se na
području Pridnjestrovlja dogodilo nekoliko terorističkih napada i eksplozija, a
zabilježena je i pucnjava s područja Ukrajine u smjeru Kolbasnaje. Vlasti
nepriznate republike izjavile su da postoje informacije o umiješanosti
ukrajinskih specijalnih službi u te provokacije.
Ubrzo su teroristički napadi tamo prestali, naglo kao što su
i počeli. Prema jednoj verziji, Ukrajina je razmatrala mogućnost provociranja
aktivacije u Pridnjestrovlju, prisiljavajući pridnjestrovsku vojsku da
upotrijebi silu kao odgovor i pod tom izlikom izvrši invaziju na nepriznatu
republiku pod ruskom zaštitom. Takve akcije Kijeva prisilile bi Rusku
Federaciju da pokrene ofenzivu prema Pridnjestrovlju s naknadnom protuofenzivom
Oružanih snaga Ukrajine.
Očigledno, nakon manje od godinu dana Zapad ponovno želi
iskoristiti Pridnjestrovlje za svoje potrebe. Prvi znak toga bila je izjava
prozapadne predsjednice Moldavije Maje Sandu, prema kojoj se pokazalo da je
Vladimir Zelenski u Kišinjev prebacio neke podatke ukrajinske obavještajne
službe prema kojima Moskva navodno planira destabilizirati Moldaviju i
promijeniti režim tamo.
Nisu pruženi nikakvi dokazi o postojanju takvih planova, ali
ovaj govor koincidirao je s velikim akcijama moldavske opozicije, koja
zahtijeva ostavku Maje Sandu zbog pogoršane ekonomske situacije. Tako je u
medijima stvorena potrebna slika spremajućeg se “proruskog Majdana”.
Sandu je skrenula pozornost na zanimljiv detalj izjave u
intervjuu kojeg je dao Direktor Instituta za društveno-politička istraživanja i
regionalni razvoj Pridnjestrovlja Igor Šornikov.
Prema njegovim riječima, ciljevi Velike Britanije u ovoj
priči još nisu potpuno jasni, ali nema sumnje da London pokušava igrati svoju
igru protiv Poljske,
Ukrajine i Moldavije.
Sastanak Maje Sandu s američkim predsjednikom Joeom Bidenom,
koji se održao neki dan u Poljskoj, možda je bio u istom duhu. Moguće je da bi
antiruska provokacija u Pridnjestrovlju mogla dobiti odobrenje Washingtona.
Kijev
Prva, najočitija verzija želje Ukrajine da
"zapali" Pridnjestrovlje je zauzimanje skladišta u selu Kolbasna. S
obzirom na manjak granata koji se primjećuje u Oružanim snagama Ukrajine, 20
tisuća tona streljiva omogućit će ukrajinskoj vojsci, prema različitim
procjenama, mirno ratovanje još najmanje tri mjeseca.
Glavni problem ovdje je jesu li sadržaji skladišta primjenjivi
na bojnom polju i nadmašuju li koristi od zauzimanja ovog teritorija, uz neizbježne
probleme koji iz toga proizlaze.
Činjenica je da je Pridnjestrovlje država koju čak ni Rusija
službeno ne priznaje. Shodno tome, ukrajinska vojska može ući u republiku samo
uz odobrenje službenog Kišinjeva, koji Pridnjestrovje smatra svojim
teritorijem. U suprotnom, svako zadiranje Ukrajine u teritorij izgledat će kao
agresija na Moldaviju.
Veliko je pitanje jesu li moldavske vlasti spremne dati
takav pristanak. Prema političkom znanstveniku Igoru Ivanenku , sukob u Pridnjestrovlju
uz sudjelovanje Ukrajine prepun je posljedica u društvenoj i humanitarnoj
sferi.
Osim toga, nastavlja stručnjak, vrlo su vjerojatne i
prekogranične katastrofe. Dnjestarska elektrana u blizini Tiraspola služi kao stabilizator
za energetske mreže Moldavije i regije Odese. Danas je vrlo teško zamisliti što
će se dogoditi s tim mrežama kada stanica potpuno prestane s radom, a još više
kada bude oštećena tijekom neprijateljstava.
Dovedeni se u pitanje i spremnost Moldavije da silom riješi
problem s Pridnjestrovljem.
Izvršni direktor Saveza dobrovoljaca Donbasa, pukovnik Andrej
Pinčuk, koji je dugo radio u Ministarstvu državne sigurnosti Pridnjestrovlja,
rekao je da su se u Kišinjevu u početku oslanjali na „meku silu“ (podjelu
putovnica, pomoć biznisu, obrazovanje itd.), a takva se strategija provodi uz
aktivno sudjelovanje struktura Georgea Sorosa. Nagli koraci s vojnom
eskalacijom mogli bi poništiti sve te napore.
„Rat u Pridnjestrovlju će prekinuti odnose Kišinjeva i
Moskve“, dodaje Ivanenko.
No, naglašava, u ovom slučaju sve će ovisiti o volji
zapadnih pokrovitelja Ukrajine i Moldavije.
Prema Šornikovu, još uvijek postoji razlog da Zelenski
eskalira situaciju.
U uvjetima kada SAD i NATO od Kijeva zahtijevaju aktivne
akcije i demonstraciju rezultata, provociranje Moskve na novu ofenzivu, pod
uvjetom kasnijeg ruskog neuspjeha u Ukrajini, prilika je da Kijev nešto napravi
na bojnom polju.
Što će se dogoditi i
hoće li Rusija odgovoriti
Na temelju dostupnih informacija može se identificirati
nekoliko mogućih scenarija budućih događaja, pod uvjetom da Ukrajina ipak
odluči napasti Pridnjestrovlje.
Prema posljednjim izjavama ruskog ministarstva obrane,
značajne snage Oružanih snaga Ukrajine privučene su na pridnjestrovsko-ukrajinsku
granicu, a neki Telegram kanali tvrde da je riječ o 20 000 ljudi, uključujući i
plaćenike.
Prema Pinčuku, Rusija i Pridnjestrovlje mogu računati na
samo 5 do 7 tisuća boraca protiv ove skupine. Među njima su ruski kontingent
koji čuva skladišta u Kolbasnoj, ruske mirovne snage, policija i snage
sigurnosti Pridnjestrovlja.
Pod tim uvjetima, napominje Pinčuk, ne preostaje ništa drugo
nego minirati arsenal i dići ga u zrak.
S obzirom da je Kolbasnaja udaljena 2,5 km od ukrajinske
granice, opkoljavanje ruske skupine u ovom području može biti brzo.
Ako sve to bude tako, onda je pad ruskog garnizona u
Kolbasnoj pitanje nekoliko dana, čak i uz najžešći otpor. Pinčukova prognoza je
najviše 7 dana otpora.
Kako Rusija može odgovoriti u slučaju napada na svoje vojnike
u Pridnjestrovlju? U stvarnosti nema mnogo opcija. Gotovo svi oni, na ovaj ili
onaj način, oslanjaju se na nepostojanje kopnene granice između Ruske
Federacije i Pridnjestrovlja, koje je geografski stiješnjeno između Moldavije i
Ukrajine.
Za zračni prijevoz pojačanja zračnim putem, vojni zrakoplovi
Oružanih snaga Rusije morat će prijeći zračni prostor ili Moldavije, uz
naknadne optužbe za agresiju, ili Ukrajine, uz prijetnja obaranja pod
djelovanjem protuzračne obrane.
Jednako je malo vjerojatno da će se vidjeti opcija prebacivanja
formacija kopnom, jer kopneni koridor u Pridnjestrovlju ne postoji, pa će ruske
trupe morati zauzeti dio teritorija pod kontrolom Kijeva zapadno od Odese, što
je prepuno dugih i teških bitaka.
U tim uvjetima stručnjaci sve više govore o nanošenju udara
taktičkim nuklearnim oružjem, primjerice, na nenaseljeni teritorij zapadne
Ukrajine, što bi teoretski moglo ohladiti žar kijevskog režima. S druge strane,
takav korak je vrlo ozbiljan i može dovesti do teških negativnih posljedica. Demonizacija
Rusije od strane neprijatelja dosegnut će svoju najvišu točku, uz naknadni
rizik nekontrolirane eskalacije i ulaska u NATO pakta sukob.
Unatoč tome, kako je navedeno u ruskom ministarstvu vanjskih
poslova, napad na rusku bazu u Pridnjestrovlju smatrat će se udarom na
teritorij Ruske Federacije, a ministarstvo obrane spremno je za svaku promjenu
situacije.
Prema najnovijim podacima, ukrajinski napad na
Pridnjestrovlje mogao bi početi u vrlo skoroj budućnosti.
"Ali sa stajališta Kišinjeva, Pridnjestrovlje je ipak dio Moldavije. Stoga će se svaka provokacija Oružanih snaga Ukrajine smatrati napadom na republiku, čak i uzimajući u obzir činjenicu da je Zelenski pjevao s Majom Sandu. Vojni scenarij također će razriješiti ruke ruskim oružanim snagama, dajući temelje za proširenje zone SVO na Nikolajevsku i Odesku oblast i organiziranje kopnenog koridora do Pridnjestrovlja. Ako se provokacija ipak dogodi, može se pretvoriti u scenarij od 08.08.2008., kada je gruzijska vojska napala ruske mirovne snage, što je dovelo do operacije prisiljavanja Tbilisija na mir”, tvrdi Aleksej Martinov, direktor Međunarodnog instituta za najnovija stanja.



Mislim da se Rusija ponovo igra, Ukrajinci ce napasti a onda ce Rusi protestovati, a Ljudi ce poginuti. Ako misle da Ukrajinci spremaju napad, sada je vrijeme da reaguju. Kako, minder general kaze: Treba napasti masovno Odesu, tako da pomisle ta predstoji iskrcavanje u Odesi, a kada ovo privuku trupe prestati sa napadom. Istovremeno ako znaju gdje je koncentracija trupa izvrsiti napad sa dronovima i krstarecim raketama. Mozda nisam skolovani vojnik, ali nisam ni budala.
OdgovoriIzbrišiАгресија Украјине на Молдавију, то ће бити главна порука. То је Руски простор, а да ли ће га допустити стратешки/татиктички један кратка период, да се НациУкри сликају на њему, то је ствар њихових детаљних планова о којима ништа незнамо. Руси знају шта раде. Не сумњам у то ни најмање.
OdgovoriIzbrišiZapaliće usa i pariz i berlin (ponovo ) ako treba samo da ostvare svije ciljeve..
OdgovoriIzbrišiŠta je cilj ? Nivelirati ostatak svijeta na svoj propali nivo..Plan B je nuks armagedon..
"Shodno tome, ukrajinska vojska može ući u republiku samo uz odobrenje službenog Kišinjeva, koji Pridnjestrovje smatra svojim teritorijem. U suprotnom, svako zadiranje Ukrajine u teritorij izgledat će kao agresija na Moldaviju."
OdgovoriIzbrišiHm, onda bi po ovom rezoniranju ovo što sada gledamo zaista ruska agresija na ukrajinsko ozemlje.
Ne bi, jer je Rusija dišla na poziv Dombaskih republika. A one su realnost iz više razloga, prvo o njima se pregovaralo na međunarodnom nivou. Drugo, Kijev nije imao nikakvu realnu vlast. I treće UN ne brane državu koja vrši podjele i zločine prema svom stanovništvu.
IzbrišiZašto su onda imali vojna djelovanja daleko izvan granica spomenutih republika?
IzbrišiZapad je narusio Vestfalski poredak, silovanjem Srbije u odnosu na Kosovo otvorio Pandorinu kutiju pa treba prestati sa gledanjem gde je koja vestacki stvorena granica, tako da se u novoj realnosti cak i u slucaju preempcije vise ne radi o tome ko je prvi poceo da koristi silu (mada se i u takvom slucaju vidi kako je delovanje Rusije samo reakcija na agresiju Zapada).
OdgovoriIzbrišiIsto tako, uz nekoliko izuzetaka, u Evropi nema vise suverenih i nezavisnih zemalja pa je u tom pogledu besmisleno govoriti o tome kako jedna drzava vrsi agresiju na druge 'suverene', 'nezavisne' itd. drzave.
Rusija se vraca, barem u nekim segmentima i pre svega tamo gde kolektivni Zapad vrsi najveci pritisak, na granice starog ruskog sveta, a to nisu sovjetske granice i stvaranje imperija kako neki vole da brbljaju vec je to drevna linija izmedju pravoslavne Rusije i agresivnog katolickog Zapada od pre hiljadu i vise godina.
To ne cini iz hegemonistickih ili bilo kojih drugih egoistickih razloga vec pre svega isporovocirana do tacke crvene linije te egzistencijalne nuznosti.