Boris Rožin: „Navodno srpske granate gađaju nas, braću Ruse“

Iako je vijest sama po sebi smiješna, jer je prvi plasirala podružnica medijske kuće CNN u regiji N1, posebno u oko upada izuzetno mala količina granata za sustav Grad, samo 3500 komada, koje je Srbija izvezla preko Kanade, a oni preko Turske i Slovačke u Ukrajinu. To je prosjek paljbe ukrajinske vojske za oko dva dana. Pa kad su već lansirali spin, trebali su barem navesti 35 000 granata ili 3,5 milijuna, ali su bili toliko „upoznati“ sa situacijom na frontu da im se i 3500 činila „velika isporuka oružja“ Ukrajini.

Neću ulaziti u izjave Dačića i danas Aleksandra Vučića, već ću prevesti članak Borisa Rožina na tu temu.

Boris Rožin: Navodne srpske granate na braću Ruse

Tjedan na odlasku obilježila je senzacija u ruskom segmentu Telegrama, gdje su se pročule glasine da Srbija kijevskom režimu isporučuje oružje. Nekoliko dana zaredom autori velikih kanala objavljivali su "dokaze" o isporukama granata u Ukrajinu, a na srbijansko rukovodstvo srušio se niz bijesnih komentara ogorčenih ruskih patriota.

Sve je počelo 27. veljače kada je objavljen video o 3500 srpskih projektila za MLRS Grad u skladištu u Bratislavi, koji su navodno bili namijenjeni Kijevu. Na snimci je prikazana dokumentacija prema kojoj je jedna kanadska tvrtka preko turskog posrednika kupila srpske granate. Štoviše, ako pažljivo razmotrite izvoznu dozvolu, možete vidjeti natpis na srpskom jeziku koji kaže: Prema uvjetima ugovora, namijenjeni su isključivo za korištenje turskog obrambenog kompleksa.

Snimka iz skladišta brzo se proširila internetom. Naravno, uz zajedljive komentare o "braći izdajicama" koja opskrbljuju oružjem Oružane snage Ukrajine. Predstavnici srbijanske tvornice oružja bili su prisiljeni demantirati glasine. Krušikova službena izjava kaže da tvrtka nema nikakve veze s prodajom oružja krajnjem potrošaču iz Ukrajine i da je u središtu skandala zbog neprofesionalnosti novinara.

No, na mreži je već počela velika kampanja protiv srbijanskih vlasti. U potrazi za senzacijom, informacije su se širile iz cijele Telegram artiljerije (https://t.me/balkanossiper/5641) da je "ministar obrane Vuković" navodno potvrdio isporuke Ukrajini, a Srbija ih je izvršila pod pritiskom EU. Pritom nikome od autora nije bilo neugodno što u Srbiji nema ministra Vukovića. Šef resora obrane zove se Miloš Vučević i nije davao takve izjave.

Nepostojeći ministar daleko je od jedinog gafa zaljubljenika u ovakve spinove. Doslovno sljedeći dan nakon objave videa iz Bratislave, na mreži su se pojavili “neoborivi dokazi” da je srpsko streljivo već isporučeno Ukrajini.

Dolazak Krušikovih proizvoda u Ukrajinu "potvrdila" je prva slika koja je iskočila u tražilici na engleskom jeziku na upit "raketa". Štoviše, fotografiju koju je snimila Madeleine Kelly već su koristili i njemački i španjolski tisak pri osmišljavanju svojih novinskih materijala u sasvim drugačijem kontekstu.

Što se tiče objavljenih dokumenata, nisu samo predstavnici Krušika posumnjali u njihovu autentičnost. Pomnijim ispitivanjem (https://t.me/balkanossiper/5671) „izvozne dozvole“ pokazalo se da ju je izdalo Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija, iako dozvole za izvoz oružja u Srbiji izdaje posebna vladina komisija. Osim toga, dokument sadrži šifru koja u potpunosti odgovara izvozu brašna u Crnu Goru.

Mnogo pitanja postavlja i turski posrednik kojeg u Srbiji zastupa Arca Savunma Sanayi Ticaret. Na legalnoj adresi predstavništva u Beogradu o njoj se ništa nije čulo, a osoba na koju je prijavljena umrla je još 2021. godine.

Tako su, u potrazi za „pričom“, "stručnjaci" za Telegram zaboravili su na glavno pravilo novinara - provjeriti izvore i pouzdanost objavljenih informacija.

"Balkanska tračerica" https://t.me/rt_special/3131

Generalno, priča više liči na priču o "isporuci tenkova Ukrajini od strane Maroka", što se pokazalo kao priča o tome kako su Maroku zapravo ukradeni tenkovi i isporučeni Ukrajini.

Naravno, to ne znači da NATO ne kupuje srpsko oružje od trećih zemalja za tajne isporuke Ukrajini. Ali u ovom slučaju previše točaka ukazuje na manipulaciju i falsificiranje, ovim riječima završava Boris Rožin komentar na svom blogu Colonel Cassad.

Nešto se dogodilo s „novinarkom“  Dilijanom Gajtandžijevom

Kako je ova mlada Bugarka bila u mojim kontaktima, prvo zbog istrage u biolaboratoriju Lugar u Gruziji, a onda u zarobljenom skladištu islamskih terorista granata bugarske proizvodnje, povjerovao sam njenom opširnom članku kada je „raskrinkala aferu Krušik“ i slanje granata u ratnu zonu. Elektroničkom poštom mi je poslala sve te dokumente, koji su kasnije objavljivani u medijima. Kako se u dva navrata pokazala kao hrabra i korektna novinarka, nisam obraćao pažnju tko je objavio te materijale s kojima je raspolagala. Ranije je radila za bugarski Trud, ali nakon dvije spomenute priče više nigdje nije mogla objaviti nijedan redak u Bugarskoj i šire. Istina, i danas je neki nazivaju „agentom Kremlja“, ali se vidi da nema nikakvih problema s objavama tekstova i čestim putovanjima po cijelom svijetu.

I tek kad sam, naivan i lakovjeran, sve to preveo i objavio na portalu za kojeg sam pisao, vidim da je Dilijana Gajatandžijeva cijelu priču sastavila, prvo postavila na Twitter, ali je sve materijale koristio BIRN, a nakon „skandala“ u kojeg je zapao srpski Krušik, narudžbe je preuzela bugarska industrija granata i oružja.

A BIRN vam je zapravo Balkan Insight,  web stranica Balkanske istraživačke mreže koja se fokusira na vijesti, analize, komentare i istraživačko novinarstvo iz jugoistočne Europe. Vode ga novinari u jugoistočnoj Europi. Tako stoji kod njih u opisu portala. Treba li dalje? Ili treba li pojašnjavati zašto se Dilijana Gajtandžijeva nekakvim „čudom“ našla korisna ovom društvu, čije je mutne poslove ranije raskrinkavala? Ucjena, mito, prijetnja materijalnoj egzistenciji i nezaposlenost, promjena stava nakon „razgovora“ s bugarskim i zapadnim službama,… što se dogodilo s mladom Bugarkom, ni dan danas mi nije poznato.

Ali su tada na toj priči jahali oni koji kažu sljedeće: „Naši pisci uključuju cijenjene autore i komentatore o regiji, uključujući međunarodne političke i vladine osobe.

Surađujemo i s brojnim medijskim kućama u Europi. Naše priče redovito međunarodno objavljuju The Economist, The Independent, Der Standard, Sueddeutsche Zeitung, The Guardian, New Statesman, The Nation, Le Monde te BBC, PBS i Al Jazeera. Na lokalnoj razini naši članci često izlaze u Danasu, Vremenu, Vjestima, N1, Novosti.hr, Klix.ba, Južnim Vestima, Kohi, Mapo.al i mnogim drugima.

Balkan Insight citiran je u izvješćima Vijeća Europe, Europskog parlamenta, Human Rights Watcha, Amnesty Internationala i Freedom Housea. Na njega se pozivaju mnoge akademske institucije i njihovi znanstvenici, uključujući one sa Sveučilišta Columbia, Sveučilišta Oxford, London School of Economics, University College London, Sveučilišta Yale i Sveučilišta u Grazu, između ostalih.

Treba li dalje s opisom što je BIRN i tko stoji iza njega? Kao i odakle idiotska priča i 3500 granata, koliko stane u jedan vojni kamion i  Ukrajincima ne znače ništa, čak i ako je teretovnica za brašno, a sve je odobrio nepostojeći ministar.

Iskreno, moje je mišljenje da nema idealne vlasti i svaka zaslužuje kritiku, jer je nemoguće da nigdje ne griješi. Ali lupetanje nije kritika, a posebno ne ovo denuncijantsko kukanje nekih Bruxellesu „kako je Srbija postala ruska gubernija“ ili drugih koji godinama govore o „izdaji braće Rusa“, „izdaji Kosmeta“, sada o „uvođenju sankcija“ i „prodaji oružja Kijevu“. Mislim da to denuncijantsko cmizdrenje nije vrijedno komentara, ali ipak, da pojasnimo neke stvari. Jer činjenice su činjenice, a ovdje je Boris Rožin iznio sve relevantne činjenice ovog neuspješnog spina.

PS U komentarima ću ovaj put prihvatiti samo neoborive činjenice, a emotivne lavine, izljeve bijesa ili uvrede "plaćeni bot" i slično, za sve takve molim da se sami udalje i odu na Danas, Vreme,  N1, NovaRS, Srbin Info i taj dio srpske šestokolonaške galaksije. Što je previše, previše je.  Da parafraziram Muharema Bazdulja: Svatko ima pravo na stav i mišljenje, ali kad je o činjenicama riječ, čitatelji se ne bi smjeli lagati. 

Dajte mi činjenice i bit ću Vam zahvalan, jer ću proširiti znanja u situaciji općenito. Ali lupetanja ili predvđanja: "Vidjet ćeš, nije ali sad će....", ta predviđanja ostavite onima kao što je bila Baba Vanga, iako ova koja slušam više podsjećaju na Vidovitog Milana.