Indija - U limbu između napada „prijateljske Amerike“ i odličnih odnosa s Rusima

Prijeđene su dvije ključne prekretnice na putu koji vodi do summita šefova država i vlada G20 koji bi se trebao održati u New Delhiju od 9. do 10. rujna. Neki ključni zaključci mogu se izvući iz dva kontroverzna sastanka ministara financija i vanjskih poslova zemalja G20.

Niti jedan sastanak nije mogao proizvesti zajedničku deklaraciju, a razlog neuspjeha je nesposobnost zemlje domaćina da uvjeri predstavnike skupine iz sektora financija i diplomacije da uđu u koridor sporazuma.

Zapadne zemlje, koje su daleko najzastupljenije u G20, pretjerale su u svojoj upornoj odlučnosti da poruše i otjeraju dvije velike sile u usponu, Rusiju i Kinu, do mjere da ni Kina više nije mogla podnijeti maltretiranje i, razumljivo, oduprla se.

Najpoznatiji indijski diplomat, sada utjecajni politički analitičar M. K. Bhadrakumar, kaže da ipak ima mnogo sofizma u procjeni Modijeve vlade da se ukrajinska kriza sva vrti oko 'rata'. Ali tragedija je u tome što se sukob mogao izbjeći samo da je Bidenova administracija pokazala spremnost da razgovara o legitimnim zabrinutostima Rusije u vezi sa širenjem NATO pakta na njenu zapadnu granicu.

Ukratko, korijen problema je "militarizirano američko vodstvo", o čemu je renomirani američki povjesničar vanjske i sigurnosne politike, profesor Andrew Bacevich, prošlog tjedna napisao briljantan esej u časopisu Foreign Affairs pod naslovom „The Reckoning That wasn't“.

Ipak, američka ministrica financija Janet Yellen i državni tajnik Antony Blinken najradije bi zamrznuli sadašnji trenutak i osudili Rusiju za njezinu 'agresiju' u Ukrajini. Velike sile imaju fenomenalno pamćenje, ali u ovom slučaju Bidenova administracija pati od amnezije, jer je u stvarnosti prošlo vrijeme postalo sadašnjost u Ukrajini.

Ono što je zemlja domaćin, Indija, pogriješila je to što je u nacrtu deklaracije izbacila relevantni odlomak iz Deklaracije iz Balija, kao da u Indiji ne znaju da se ukrajinska kriza radikalno promijenila u posljednjim mjesecima, nakon summita na Baliju.

Danas je nepobitna činjenica da su SAD i NATO izravno uključeni u sukob. Još važnije, Rusija je stekla vojnu prednost, a Ukrajina gleda u poraz u oči, unatoč svom oružju koje su SAD i njegovi saveznici upumpali u tu zemlju.

SAD tjera Rusiju da Ukrajinu svede na krnju državu. Istini za volju, kada se to dogodi, SAD će otići, kao što su učinili u Afganistanu i vrlo je vjerojatno da će Bidenov tim krenuti prema Indo-Pacifiku u nove avanture. Na kraju, ovaj je rat bio vrlo profitabilan za američki vojno-industrijski kompleks.

Drugo, otkrića bivše njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, između ostalih, da su takozvani Minski sporazumi bili ništa više od razrađene šarade da se prevari Moskva i kupi vrijeme za NATO da militarizira Ukrajinu i pripremi tu zemlju za borbu protiv Rusije u zamislivoj budućnosti razotkrilo je i šikaniranje europskih „sila“ od strane američkih „saveznika“.

Washington nikada nije želio da Kijev pregovara s Rusijom ili vodi razgovore sa separatističkim skupinama u Donbasu u vezi s regionalnom autonomijom unutar federalne Ukrajine. Ovo je iskrena povijesna istina.

Drugim riječima, Rusiji nije preostalo ništa drugo nego djelovati preventivno kako bi zaštitila svoje interese baš u trenutku kada je Kijev, uz potporu NATO pakta i Sjedinjenih Država, bio spreman pokrenuti veliku ofenzivu protiv etničkog ruskog stanovništva u Donbasu za 'konačnu borbu'. Ili za  „konačno rješenje, da koristimo pravi povijesni termin.

Treće, otkrića renomiranog američkog novinara Seymoura Hersha da je nitko drugi nego predsjednik Biden naredio sabotažu plinovoda Sjeverni tok — odluka je donesena čak nekoliko mjeseci prije početka ruskih specijalnih vojnih operacija u veljači 2022. — osuđujuća su optužba protiv SAD-a za orkestriranje potpunog prekida njemačko-ruske energetske suradnje, što ponovno baca svjetlo na đavolski plan Washingtona da iskoristi situaciju u Ukrajini za jačanje svog transatlantskog vodstva i prisiljavanje Europljana da igraju podređenu ulogu.

Stoga, iako u europskoj svijesti postoje ozbiljne sumnje u vezi s posredničkim ratom SAD-a, oni su uvučeni u taj sukob ili je strateška autonomija isključena i prelazi se na punu podređenost Washingtonu u svim sferama.

Kako je moguće da Modijeva vlada sve ovo ignorira? Jednostavno rečeno, izgradnja konsenzusa u Indiji neizbježno se suzila na Rusiju koja je prihvatila točno istu formulaciju kao u Deklaraciji s Balija.

Istine je i da Moskva u potpunosti razumije da se Modijeva vlada namjerno prepušta dvosmislenosti. Komentar objavio RT, kojeg financira Kremlj, a prošlog tjedna navodi: “Modijeve riječi pokušavaju pogoditi točku da, iako će Indija ustrajati u kupnji ruske sirove nafte po sniženoj stopi unatoč pritisku Sjedinjenih Država, New Delhi će ostati pri svojim demokratskim uvjerenjima. Indija nastoji ne pogriješiti i ostati oprezna čak i u odnosima sa zapadnim demokracijama, dok njezini dužnosnici ugošćuju nekoliko američkih utjecajnih osoba uoči sastanka ministara vanjskih poslova G20.“

Nije iznenađujuće da je rusko stajalište u posljednje vrijeme očvrsnulo i sasvim je zamislivo da je Moskva zaključila da se New Delhiju ne može slijepo vjerovati kao poštenom posredniku, ali su odlučili da je zadrže kao 'provjerenog prijatelja'  u nadolazećim raspravama G20.

Ali Narendra Modi nije glup i zna da Zapad puno toga može promijeniti u samoj Indiji, ako zaželi.

CNN je izvijestio da je sastanak ministara vanjskih poslova G20 "bio veliki test za indijsku diplomaciju, koja na kraju nije uspjela postići konsenzus zbog trenutne ruske invazije na Ukrajinu". Zapravo, Indija je optužena što se nije svrstala u NATO tabor, sa svim što to znači, od sankcija do slanja oružja u Ukrajinu i osudu Rusije svugdje i svaki dan, ne samo na sporadičnom glasanju za neobavezujuće rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda.

Plauzibilno objašnjenje moglo bi biti da je nakon prijetnji promjenom režima, orkestriranim od strane zapadnih obavještajnih službi, počevši s   dokumentarcem kojeg je lansirao BBC, praćenim Hindenburgovim izvješćem i kulminirajući u prognozi Georgea Sorosa o "demokratskom preporodu" u Indiji, vladajuću elitu Indije uhvatila panika.

„Čak je donesena ishitrena odluka da se u petak u Delhiju upriliči sastanak ministara vanjskih poslova u čast američkog državnog tajnika Antonya Blinkena, koji je tamo u posjetu, pristajući na američku želju da pokažu srednji prst Moskvi i Pekingu. Jao, kamo ide indijska diplomacija?“, kaže stari indijski diplomat i dugogodišnji ambasador Indije u Moskvi M. K. Bhadrakumar.

Posljednjih tjedana društveni su mediji bili puni ministara vanjskih poslova i S. Jaishankara koji se prkosno suprotstavlja euroatlantskom svijetu, mašući mačem indijske odlučnosti i otpornosti, ali mora biti čvrst tijekom izbora.

Modijeva vlada napravila je ozbiljnu pogrešku kad je podcijenila da je situacija u Ukrajini epohalna stvar u kojoj nema posredničku ulogu. Ovdje nema Nobelove nagrade za mir u ponudi. Rusija je odlučna ostvariti svoje strateške ciljeve. Moskva možda i ne treba pomoć Modijeve vlade, ali je prihvaća s obzirom na surovu stvarnost i da je ovo egzistencijalna kriza koju si jednostavno ne može priuštiti izgubiti, bez obzira na sve.

U svakom slučaju, Modijeva vlada može učiniti jako malo da poremeti globalnu stratešku ravnotežu. Njen toliko hvaljeni globalni utjecaj nije toliki koliki bi Modi htio da bude.

U ovoj mračnoj pozadini, Modi je preskočio sastanak ministara G20, iako je izvanredan slučaj da je Indija ugostila dvadeset ministara vanjskih poslova na jednom događaju. To je bila prava stvar za poslati jasnu poruku, a ne 'virtualnu“, ali Modi očito nije očistio Indiju od stotine raznih nevladinih udruga, organizacija „instituta“, „fondacija“, a čak i M. K. Bhadrakumar priznaje da je premijeru Modiju „poslana poruka“ kroz BBC, „Hindenburgovo izvješće“ i govor Györgya Schwartza Sorosa u kojem najavljuje „indijski demokratski preporod“?

Global Research: Indija i Modi su saveznici Rusije u opasnosti od Obojene revolucije

Institut Global Research nije toliko oštar prema Modiju kao M. K. Bhadrakumar i piše kako se Indija pod vodstvom premijera Narendre Modija još jednom odbila pridružiti se Washingtonu u osudi ruskih postupaka u Ukrajini. Prkosi i američkim sankcijama za kupnju ruske nafte, unatoč ponovljenim američkim prijetnjama posljedicama. Osim što je aktivna članica grupe BRICS, Indija je i veliki dugogodišnji kupac ruske obrambene opreme.

Modija čekaju nacionalni izbori u proljeće 2024., što je mislio Soros kada ih je „komentirao“, ali i važni regionalni ove godine, koji će odrediti njegovu budućnost. U siječnju je pokrenut jasan angloamerički napad na Modija i njegovog ključnog financijskog pokrovitelja. Financijska tvrtka s Wall Streeta u sjeni, Hindenburg Research, navodno provodi "forenzička financijska istraživanja" kako bi potražila korupciju ili prijevaru u uvrštenim tvrtkama, s kojima zatim prodaje tvrtku "na kratko" nakon što se njihovo istraživanje objavi. Tajanstvena tvrtka pojavila se 2017. i sumnja se da ima veze s američkom obavještajnom službom.

U siječnju je Hindenburg ciljao na indijskog milijardera Gautama Adanija, šefa Adani grupe i u to vrijeme navodno najbogatijeg čovjeka u Aziji. Adani je također glavni financijski podupirač Modija. Adanijevo bogatstvo uvelike se umnožilo otkako je Modi postao premijer, često zahvaljujući pothvatima povezanim s Modijevim ekonomskim planom.

Od Hindenburgovog izvješća 24. siječnja u kojem se navodi neprikladno korištenje offshore poreznih oaza i manipulacija dionicama, tvrtke Adani grupe izgubile su više od 120 milijardi dolara tržišne vrijednosti. Adani Group je drugi najveći konglomerat u Indiji. Opozcijske stranke istaknule su da je Modi povezan s Adanijem. Obojica su dugogodišnji prijatelji iz Gujarata u istom dijelu Indije.

Hindenburgovo izvješće, za koje se tvrdi da je rezultat dvogodišnjeg istraživanja i posjeta pola tuceta zemalja, što sugerira da je to bilo prilično skupo investicijsko kockanje za malu istraživačku tvrtku s Wall Streeta, optužuje tvrtke Adani Grupe, između ostalog, „da je se s 218 milijardi američkih dolara Adani Grupa bavila se drskom manipulacijom dionicama i shemom računovodstvenih prijevara tijekom desetljeća“.

“Naše istraživanje uključivalo je razgovore s desecima pojedinaca, uključujući bivše više rukovoditelje Adani Grupe, pregled tisuća dokumenata, i provođenje posjeta obavještajnim službama u gotovo pola tuceta zemalja”, piše u izvješću.

Pojedinosti nastojanja Hindenburgova izvješća da diskreditira i obori dionice tvrtke u udaljenoj Indiji, trošeći očito velike iznose za dokumentiranje, sugeriraju da bi mogli imati dobro informirane zviždače ili obavještajne izvore koji im pomažu da ciljaju na ranjivu skupinu blisko povezanu s Modijem. U protivnom bi to za njih bio vrlo rizičan rizik. Ili imaju fenomenalnu sreću.

Istog mjeseca kada se pojavilo Hindenburgovo razotkrivanje Adanija u sumnjivom trenutku, u siječnju 2023. BBC u vlasništvu britanske vlade objavio je dokumentarac u kojem se navodi Modijeva uloga prije dva desetljeća 2002. u vjerskim nemirima u Gujaratu dok je ondje bio guverner. Izvještaj kojeg ne napravio BBC, a koji je zabranjen u Indiji, temeljio se na neobjavljenim obavještajnim podacima koje je medijskoj kući dalo Ministarstvo vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva. Zanimljivo.

Modijeva vlada poduzela je izvanredne mjere za cenzuru, a odgovor je bio kako su indijske vlasti napale BBC zbog proizvodnje "propagande", da su izvršile raciju u uredima kuće u Indiji zbog navodnih poreznih zločina i pozvale se na izvanredne ovlasti kako bi prisilile društvene mreže da uklone poveznice linkove na te videozapise. BBC je uz pomoć Ministarstva vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva pogodio u centar, što se kaže.  

Ukratko, sve se radi da se „nacionalist“ i suverenist Modi makne s vlasti, a da na vlast dođu stranke bliske Londonu, a samom tim i Washingtonu, za što nije isključena m Obojena revolucija. I zato, čak i uz ljutnju iskrenih prijatelja Rusije, kakav je M. K. Bhadrakumar, treba uzet u obzir ove okolnosti i spremnost Washingtona da u Indiji napravi kaos i nerede, ako treba, samo da postavi svoje marionete.

To što Modi na sastanku ministara G20 nije jasno rekao da je „ruski saveznik“ nije bilo ni potrebno. Nije uveo sankcije Rusiji, ne osuđuje „agresiju“ i ne pomaže ni na koji način režim u Kijevu, dok uredno kupuje ruske energente, sudjeluje u svim projektima i ugovara nove, te nastavlja suradnju u obrambenom sektoru, uz aktivno sudjelovanje u organizacijama BRICS, SCO i drugima kojih je Indija dio, dok se ne „očisti“ iznutra, to je više nego dovoljno za Moskvu.