Epilog gruzijskog Majdana u kojem je sve tako dosadno i već viđeno, ali je Zapad uspio

Amerika treba Gruziju, bolje rečeno, njen leš.  Pa što se događa u Gruziji...? Prošlo blog je bio jedan od onih mojih članaka za koje treba izdavačka kuća za objavu, a ne portal, jer se na portalima čitaju naslovi i prvih par rečenica, a ostatak „ionako znam“. Ali nema veze, ako ga je pročitalo 50 ljudi, bio je vrijedan pisanja.

Priča o Gruziji je nalik na najbolji politički triler s puno krvi i nasilja u režiji Zapada 

Tamo je ovih dana sve to bilo toliko stereotipno, da je jednostavno užasno dosadno.

„Narod se okupio“, pisali su mediji. Naravno, jer je običnim marljivim radnicima, koji beru grožđe ili popravljaju ceste, toliko važno što vlada želi ograničiti financiranje stranih medija i nevladinih udruga, pa se kuka i motika digla na vlast u Tbilisiju. „Prorusku“, uz sve to, iako je predloženi zakon kopiranje sličnog američkog zakona.

Sve te namještene fotografije, sve te akcije ravno iz priručnika Genea Sharpa za obuku, sva ta "nećemo otići" i nakon povlačenja prijedloga zakona, postavljajući sve novije i novije zahtjeve, prateći sve to rusofobnom retorikom, sve je to bilo zaista dosadno. Trik već viđen sto puta.

Sada nekoliko ciničnih teza o svemu tome.

1. "Gruzija je europska država". Bože, pa to je smiješno. Takvo naivno nepoznavanje geografije i stvarnosti općenito od strane stanovnika teritorija sjeverno od Bagdada. Irak i Iran su također "Europa"?

2. "Još malo i bit ćemo primljeni u EU", rečeno je to i drugim robovima, koji su puno bliže granicama EU, ali nisu primljeni i neće biti.

Turska je, inače, također bila hranjena obećanjima o članstvu u EU više od pedeset godina. Unatoč činjenici da Turska ima dio teritorija u Europi, iako mali, a Gruzija ne. Ali Turci su umorni od te laži, dok Gruzijci i dalje nastavljaju praviti budale od sebe. Pretpostavljam da će se to nastaviti sve dok kreteni ne izumru tijekom prirodne selekcije, pažljivo ubrzane naporima Amerikanaca.

3. Svi koji napadaju gruzijski Maidan su izdajice domovine. Ali oni koji ih napadaju su to što jesu i pokušavaju svrgnuti legitimnu i ustavnu vladu i pomoći u uspostavi američke marionete na njezino mjesto, čak i ako trenutno gruzijsko vodstvo nije izrazito suvereno, a predsjednica je sada u posjetu Sjedinjenim Državama.

4. Amerikanci se ponašaju po principu "Gruzijcima nije žao žrtve". Tisuće ljudi se bacaju na klanje radi američkih geopolitičkih igara, ali Washington treba više mesa, a Gruzijci su pravi odabir. Ne znam jeste li znali da su po broju mrtvih, ali u odnosu na broj poslanih vojnika u NATO misiju u Afganistanu, ne nominalno  Gruzijci suvereno na prvom mjestu?

Dakle, svi u Gruziji skaču sa sloganom: "Želimo umrijeti pod Bahmutom i gdje god treba, samo nećemo Rusiju“.

Sve ovo za pravo postavljanje ciljeva. Cijeli pokret je mobiliziran isključivo radi "ubijanja Rusije za dobrobit američkog gospodara".

Već sam prije rekao da njima samima nije žao sebe, pa što bi ih ostali žalili.

Ako je netko u kolektivnom ludilu čvrsto odlučio počiniti samoubojstvo, onda je to nerealno spriječiti.

Ipak, činilo se da je nakon 2008. i nakon svrgavanja Saakašvilija bilo znatno manje morona u Gruziji. Očigledno je stasala nova generacija, koja „nije prestrašena“.

Prošli put su Gruzijci, unatoč višegodišnjem pumpanju oružja, novca i NATO instruktora, izdržali tri dana. Onda su „plašljivi Gruzijci pobjegli“.

Zašto je nekome palo na pamet da će ovaj put izdržati duže?

Teško ih je nagovarati da se predomisle ili samo razmisle. Nema smisla. Stvorovi koji su čvrsto uvjereni da su oni koji ih predodredili za klanje njihovi prijatelji, to su beznadni slučajevi.