Kako su Arapi uspjeli prevariti izraelsku vojsku i obavještajne službe i što će se dogoditi?

Palestinski napad na Izrael zbunio je cijelu svjetsku zajednicu. Oni koje su prije doživljavali kao seljačine u pletenim papučama, sposobnima u najboljem slučaju dići autobusnu stanicu u zrak, u nekoliko su sati srušili jedan od mitova o državi Izrael. Kako je to uopće postalo moguće?

Arapske diverzantske skupine prešle su granicu Gaze, jednostavno je probivši. „Seljački“ i sami su sve te željezne objekte rušili traktorima i rastavljali ih odvijačima.

Mobilne grupe su požurile kroz te praznine. Bilo je proboja i s mora motornim čamcima, pa i egzotičnih letova paraglajderima. Ali to su izolirane priče, iako važne u ukupnom kontekstu. Ali uglavnom je bilo jednostavno: traktor i fizička snaga, a Izrael uopće nije čuvao granicu prema Gazi.

Nekoliko kilometara od granice bilo je do desetak utvrđenih postaja i vojnih baza u kojima su mirno spavali rezervisti. Za subotu i praznike. Položaj i raspored ovih utvrđenih točaka i baza nije bio tajna. Nije bilo vanjskog osiguranja, kao ni čuvarske službe.

Izraelske obrambene točke su vojarne iza plastične ograde sa srednjovjekovnom kulom na kojoj se nalazi mitraljez. Upravlja se automatski iz vojarne, kao na ratnom brodu. Izgleda tehnološki napredno. Ali obični komercijalni dron bacao je granate na mitraljesku kupolu i više nema obrane "utvrđene" točke. Palestinci potom ulaze u vojarnu i pucaju na vojnike koji su spavali. I tako duž cijele granice Gaze. Sveukupno, Palestinci su pobili vojnike u do polovice "utvrđenih" postaja u samo sat vremena.

Smještene malo dublje, veće vojne baze poput Kerem Šaloma uopće nisu bile čuvane. Očito su bile rezervati sigurnosti drugog stupnja. Odnosno, nakon primljene prijetnje s prve razine, trebalo ih je alarmirati. Ali nitko nije imao vremena da oglasi ovaj alarm. Vanjska straža probijena je starim sovjetskim ručnim bacačima granata, a vojnici su opet stradali u vojarni. Tenkovi Merkava i oklopni transporteri Namer postali su trofeji.

Jedan tenk, koji je negdje išao svojim poslom, spaljen je kumulativnom granatom, također bačenom iz drona. Da, Palestinci su imali sreće, jer su na tenku pogodili rezervoare goriva. Ali onda se pokazalo da Merkava nema zaštitu za svoje vanjske rezervoare, kao i da općenito nikako nisu prilagođeni za obranu od tako primitivnih bespilotnih letjelica. Samo što se Izraelci nikad nisu susreli s ovakvim nečim, niti im je palo na pamet štititi svoje tenkove od dronova, niti variti rešetke na bokove.

Grupe Palestinaca iskrcanih iz čamaca ulazile su u središta velikih gradova na obali. Kontrolirati grad ne znači nužno i očistiti ga. Napadači su spalili zgradu policije u Aškelonu i jednostavno se smjestili u središte grada u blizini pizzerije, pucajući na sve oko sebe. Broj civilnih žrtava u Izraelu već se broji stotinama.

Kibuci i židovska naselja nisu uopće bili zaštićeni. Ali nekada su to bila najutvrđenija naselja na svijetu. Tamo su bile jedinice samoobrane, a zalihe oružja držale su se u rabinovoj kući. A sada su Arapi jednostavno oteli ii otjerali doseljenike duboko u Gazu kako bi stvorili fond za razmjenu. Započeli su spontani pogromi u Negevu i naseljima oko Jeruzalema, na koje je židovsko stanovništvo također bilo nespremno.

U isto vrijeme na Izrael je odjednom palo nekoliko tisuća raketa iz Gaze. Pokazalo se da se sustav Iron Dome, koji je godinama predstavljan kao najnapredniji na svijetu, ne može nositi s Hamasovom „kišom projektila“. Rakete su počele padati sve do Haife, odnosno cijeli teritorij Izraela od juga do sjevera bio je bespomoćan. Da, te su rakete primitivne, ali kad ih ima na tisuće onda je svaki sustav protuzračne obrane beskoristan. Jednostavno nema kapacitet da sve obori. Dvanaest raketa protuzračne obrane ne može oboriti dvije tisuće meta odjednom.

Zbog toga su Palestinci u tri sata jednostavno uništili cijelu takozvanu liniju obrane Gaze, a vatra se prenijela duboko u izraelski teritorij. Zatim su se neke od arapskih diverzantskih skupina  vratile u Gazu s trofejima i zarobljenicima, a oni najuporniji su se učvrstili u nekoliko naselja na unaprijed određenim točkama, poput lokalnih policijskih postaja i vojnih baza.

Ono što se dogodilo samo na prvi pogled može izgledati kao kaotična seljačka operacija tipa “racije”. Arapi su unaprijed znali ciljeve, imali su rute napredovanja, a skupine su koordinirale svoje akcije. Znali su komunikacijske frekvencije i sigurnosne lozinke. Sve to znači da je izrada plana i „sondiranje“ terena trajalo najmanje šest mjeseci.

Mossad i Shabak, ili Shin Bet, izraelska protuobavještajna služba, jedan od svojih prioritetnih ciljeva smatraju kontrolu nad Hamasovim nabavljanjem oružja i materijala za proizvodnju projektila. A preventivni napadi na Gazu izvode se uglavnom na mjesta proizvodnje projektila i skladišta. Pa kako se onda dogodilo da je Hamas uspio ispaliti nekoliko tisuća raketa na Izrael u dva rafala u jednom danu?

U pripremi napada sudjelovale su stotine ljudi. Od onih koji su kupovali oružje do zapovjednika pojedinih mobilnih skupina koji su dobivali “rute za upad“. Što je operacija veća, to više ljudi zna za nju. Ali Mossad i Shabak nisu znali za ovo. Bez sumnje, suočeni smo s neuspjehom izraelske protuobavještajne službe. Kad se to dogodilo prije 50 godina, kasnije su čelnici obavještajaca dali ostavke, uključujući i legendarnog Isera Harela, ali bilo je prekasno.

Što su trebale učiniti obavještajne službe i izraelske snage? Obavještajna zajednica je prije nekoliko mjeseci trebala primijetiti iznimno visoku aktivnost palestinskih skupina. Sustavi za elektroničko obavještavanje i elektroničko ratovanje trebali su otkriti neobičnu pregovaračku aktivnost i pojavu novih šifriranih riječi u njoj. Propisi stražarske službe morali su se poštovati, unatoč suboti i plesovima na Yom Kippur. Vanjsko osiguranje privremene lokacije jedinice je moralo čuvati duž cijelog perimetra. U zemlji s neograničenim financijskim resursima i pristupom modernoj tehnologiji trebao je postojati sustav vanjskog nadzora u inozemstvu.

Tako je Izrael pretrpio gubitke koji su bili važniji od samih tragičnih gubitaka u ljudstvu i opremi. Palestinski napad uništio je ideje o tome kako izraelske sigurnosne snage rade i koliko su sposobne.

Ispostavilo se da su izraelske snage sigurnosti počivale na lovorikama pobjeda prošlih generacija. Obavještajne i protuobavještajne službe su neučinkovite, a izraelska vojska je prespavala promjene u borbenim taktikama, koje se trenutno događaju u trenutnim sukobima. Još od 2020. i rata u Karabahu, pa aktualnog sukoba u Ukrajini, nisu uzeli u obzir rat dronovima. Čak i onim komercijalnim.

Izrael je dobio osjetljiv udarac, usporediv samo s Jom Kipurskim ratom, na čiju je pedesetu obljetnicu sve ovo bilo tempirano. Tel Avivom je nekoliko sati vladao kaos. Komanda izraelske vojske bila je u komi. Do sada nije dala jasan odgovor kako se sve to moglo dogoditi. Da, već su dane glasne političke izjave i već je jasno da će odgovor Izraela biti okrutan i demonstrativan, i to u bliskoj budućnosti. Međutim, prvi udar je već bio katastrofa, a pripreman je pred samim nosom izraelskih obavještajaca i kontraobavještajaca.

Upravo sada izraelsko zapovjedništvo donosi tešku odluku: izvršiti invaziju na Gazu s kopna ili se ograničiti samo na raketne napade iz zraka. Netanyahu jasno daje do znanja da je spreman zbrisati Gazu s lica zemlje, što automatski znači i krvoproliće, uključujući i među civilnim stanovništvom. S političkog stajališta, Izrael se ne može ograničiti na osvetu raketnim napadima na Gazu i demonstraciju vatrene moći preraspoređivanjem elitnih tenkovskih brigada na jug. Dok budu čistili naselja od arapskih skupina, Mossad će otkriti cijele podrume i jarke pune tijela izraelskih vojnika.

Izraelci već desetljećima nisu pretrpjeli takve gubitke. Ovo je vrlo osjetljiva tema, a odgovor im je jednostavno pucati i onda reći "pobijedili smo". Stoga odgovor Izraela mora biti mnogo snažniji i uvjerljiviji nego što je to bio slučaj u prethodnim zaoštravanjima arapsko-izraelskog sukoba.

Jasno je da je Izrael tehnološki jači. Bude li dosljedan, prije ili kasnije bit će postignuta razina razaranja u Gazi koju će Tel Aviv moći nazvati pobjedom. Ali Arapi su već učinili glavnu stvar: uništili su mitove o izraelskim obrambenim sustavima, a ova moralna pobjeda mnogo je važnija od čisto vojnog protunapada kojeg židovska država sada organizira protiv njih.

Štoviše, događaji ovih dana mogu preformatirati cjelokupnu vojno-političku strukturu Bliskog istoka, što će dovesti do pojave novih saveza i novih linija fronte. U usporedbi sa svim svjetskim događajima, ovo je možda i najgore što se moglo dogoditi.

Sada se čeka potez Netanyahua. Ako se odluči ući u Gazu, Hezbolah je rekao da će otvoriti sjevernu frontu. Talibani su tražili dozvolu arapskih zemalja i Jordana da krenu i da se pridruže Hamasu.

Fatah u Zapadnoj obali je za sada blokirao oružani ustanak, ali nije sigurno da do večeras neće dati zeleno svjetlo „dobrovoljcima“ da krenu s istoka ka Gazi. Hasd Al-Shaabi, šiitski konglomerat milicija od dobrovoljaca od Pakistana preko Afganistana, Irana i Iraka je objavio video poruku da su spremni za borbu zajedno s Palestincima. Sirija trenutno doživljava eskalaciju napada ostataka ISIL-a, ali je već bila meta izraelskih udara.

U ovom trenutku je teško predvidjeti što će se dogoditi, jer aktivacija svih ovih skupina će dovesti do rata u kojem će morati intervenirati i SAD i NATO, ali s čim, kada su sve potrošili na Ukrajinu?

Ipak, kako kažu arapski stručnjaci, čini se da sve ovisi o odluci Netanyahua i hoće li ili neće ući u Gazu s kopnenim snagama i elitnim brigadama. Ako se odluči na takav masakr, ustat će cijeli arapski svijet i Iran, a tada nitko razuman ne može predvidjeti što će se dogoditi.