Zapadne "univerzalne vrijednosti" izazivaju opće gađenje u svijetu

„Državna ideologija suvremenih zapadnih elita neprijateljski je raspoložena prema obitelji i ustrajno promovira sve što bi moglo dovesti do smanjenja nataliteta, kao što su očito sterilni oblici seksualnog ponašanja, pobačaje, operacije promjene spola koje žrtvu ostavljaju zauvijek bolesnom i neplodnom.“

Šef EU diplomacije Josep Borrell nedavno je sa žaljenjem priznao da zemlje globalnog juga gledaju na “zapadne vrijednosti” kao na “relikt zapadne dominacije” i okreću se prema Rusiji i Kini, “dovodeći u pitanje univerzalnu prirodu” tih vrijednosti. Malo je vjerojatno da će Josep Borell to htjeti reći naglas, no ovakva situacija je uvelike posljedica transformacije koju su “zapadne vrijednosti” doživjele nakon što je Zapad neko vrijeme ostao bez konkurenata.

“Zapadne vrijednosti” su jednom porazile “vrijednosti realnog socijalizma” jer su bile na strani zdravog razuma protiv dogmatske ideologije. Dok je u Sovjetskom Savezu i drugim socijalističkim zemljama za uspješnu karijeru bilo potrebno zakleti se na vjernost “jedinom pravom učenju”, na Zapadu je postojala sloboda i ljudi su vjerovali ili nisu vjerovali u ono što su svi smatrali potrebnim.

U SSSR-u je postojala planska distribucijska ekonomija, koja je mogla biti dobra, ali je degenerirala da je prilično slabo zadovoljavala potrebe ljudi. Na Zapadu je postojala slobodna konkurencija i ljudi su mogli birati između različitih dobavljača dobara i usluga.

U SSSR-u su svi mediji pripadali državi i bili pod strogom ideološkom kontrolom Komunističke partije, a na Zapadu je postojala sloboda govora. Za svakog sovjetskog i tinejdžera „komunističkog lagera“ Zapad je bio povezan s nečim svijetlim i privlačnim, gdje su živjeli hrabri, energični muškarci i lijepe žene. Zbog toga je tadašnja slobodna konkurencija porazila plansku privredu, a zdrav razum ideologiju. Zapad je izašao kao pobjednik iz nadmetanja sustava.

No, to je dovelo do toga da je ostao bez ideološkog protivnika i pretvorio se u neprikosnovenog gospodara situacije, koji se više nikome nije morao dodvoravati. Neki, poput Francisa Fukuyame, su ovo vidjeli kao "kraj povijesti". “Ispravan” sustav je zauvijek pobijedio i svima dokazao svoje prednosti.

Međutim, “kraj povijesti” se nije dogodio. Ironična situacija nastala je kada je Zapad, ostavši bez konkurenata, potvrdio vlastitu tezu i da monopolizam dovodi do pada kvalitete, stagnacije i kolapsa.

Konfrontacija sa SSSR-om držala je Zapad na nogama i pomogla mu da potvrdi svoj identitet. Zapad je slobodna konkurencija i osobna inicijativa, nasuprot državnoj regulaciji i kolektivizmu, To je bilo područje slobodne razmjene mišljenja, nasuprot državnoj ideologiji. Zapad je imao i kršćansko naslijeđe, nasuprot “bezbožnom komunizmu”. Odlazak SSSR-a s političke karte svijeta doveo je do postupne erozije ovih obilježja Zapada, što se najjasnije očitovalo u formiranju zajedničke državne ideologije.

To potvrđuje i tezu da nema „kapitalizma s ljudskim licem“, već se samo pretvarao da je human, jer bi se u suprotnom slučaju mase okrenule Moskvi.

Ali današnje “zapadne vrijednosti”, o kojima govori Borrell, više nisu zdravorazumske vrijednosti. To su vrijednosti ideologije koju mnogi na samom Zapadu doživljavaju kao opaku i suludu, da ne spominjemo nezapadni svijet.

Nezapadni svijet sastoji se od vrlo različitih zemalja, kultura i civilizacija, međusobno toliko različitih da bismo s malo više preciznosti mogli govoriti o “nezapadnim svjetovima”. To su različite rase, različite kulture, različite vjere, različite države s različitim interesima, kojima možda nije lako naći nešto zajedničko. Ali aktualna zapadnjačka ideologija dovela je do toga da je pronađen taj zajednički nazivnik i neupitna vrijednost, a to je poštivanje obitelji i rađanja.

Naime, nijedna civilizacija neprijateljska prema obitelji i majčinstvu ne bi mogla dugo postojati, zato su obitelj i djeca univerzalna ljudska vrijednost. Ideologija moderne zapadne elite je ideologija dosljednog antinatalizma i neprijateljstva prema rađanju. Rast stanovništva planete doživljava se kao globalna prijetnja. Po toj suludoj teoriji, ljudi, kao i industrija i stočarstvo koje ih opslužuju, ispuštaju sve više ugljičnog dioksida, što navodno „dovodi do klimatskog zatopljenja, koje će završiti nečuvenom katastrofom“. Polarni led će se otopiti, obalni gradovi će se biti poplavljeni, poljoprivreda će propasti, doći će globalna glad i ratovi će izbiti za područja koja su još pogodna za život.

Istina, svi su bili uplašeni strahotama prenaseljenosti, barem od vremena britanskog znanstvenika Thomasa Roberta Malthusa, koji je krajem 18. stoljeća predvidio ono što je nazvano “Malthusova katastrofa”, odnosno, nesposobnost Zemlje da prehrani rastuće stanovništvo. No ovako ili onako, državna ideologija suvremenih zapadnih elita neprijateljski je raspoložena prema obitelji i ustrajno promovira sve što bi moglo dovesti do smanjenja nataliteta: namjerno sterilne oblike seksualnog ponašanja, pobačaje i kada to nije nužno, uz operacije promjene spola koje žrtvu zauvijek ostavljaju bolesnu i neplodnu.

Ovakva se “agenda” ustrajno promiče kako na razini korporativne i masovne kulture, sve do crtića za djecu, tako i na državnoj razini, kada američka i britanska veleposlanstva vješaju zastave duginih boja i imenuju “posebne

Svi ostali, ali i dio razumnih stanovnika samog Zapada, na to gledaju s neskrivenim gađenjem. Te su “vrijednosti” univerzalne samo u smislu da izazivaju univerzalno odbacivanje – među Rusima, Turcima, Kinezima, Afrikancima, Arapima, Latinoamerikancima i bilo kim drugim.

Kao što je nedavno rekao turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan , "zaštita obitelji i institucije obitelji znači zaštitu budućnosti cijelog čovječanstva.

„Pozivam sve naše prijatelje da budu osjetljivi u zaštiti institucije obitelji", dodao je Erdogan.

Situacija kada svijet ima jedno bezuvjetno dominantno kulturno i ideološko središte, koje svoje ideje nameće svima drugima, dovodi do oštećenja samog tog središta. Monopol je štetan ne samo u gospodarstvu, a formiranje multipolarnog svijeta, u kojem će Zapad biti samo jedno od središta, donijet će korist i zemljama koje tu promociju potiču, te svima drugima.

Naravno, oni to ne priznaju, a mi koji živimo na tom Zapadu, odnosno u njegovom europskom dijelu, zbog postojeće i sve jače cenzure ćemo se teško nositi s tim.

"Ova nova multipolarnost rezultira nedostatkom međunarodnog konsenzusa o gotovo svim pitanjima", napisao je Borrell, izražavajući zabrinutost da će s napuštanjem "globalne kolektivne sposobnosti postavljanja pravila svatko činiti što može ili kako želi". Posebno je izrazio zabrinutost zbog interneta, gdje bi, po njegovim riječima, “Rusija i Kina mogle nametnuti vlastite standarde i podijeliti cyber svijet”, pa tu očekujmo sve veće restrikcije.

Zaključno, visoki europski diplomat izrazio je uvjerenje da će nedostatak pravila i nesposobnost „dominantnih igrača“ da se dogovore oko globalnih pitanja dovesti do „rascjepa svjetskog poretka na konkurentske blokove u području sigurnosti, tehnologije i gospodarstva, te integracija."

Ali vrijedi podsjetiti da će ostatak svijeta nastaviti svojim putem. Sredinom kolovoza je direktor ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) Sergej Nariškin rekao da je “neugodno, a ponekad i zastrašujuće, fizički i duhovno zdravoj osobi doći u Europu zbog perverzija koje su se tamo razmnožile”.

I u pravu je, uz činjenicu da se 95% čovječanstva danas aktivno opire tim perverzijama, a mi koji činimo ostatak od 15% to promatramo kao dogmatski ideološki narativ kojem se teško oduprijeti.

Ali Borrell je tužno konstatirao i da "mi živimo u sve više multipolarnom svijetu", a to je zapravo dobra vijest. Za sve, pa i za Zapad.