Kina je odbila Zapad i njegove želje da Xi i drugovi „urazume Rusiju“

Službeni predstavnik NR Kine dao je izjavu koja se može protumačiti kao jasna i značajna promjena u stajalištu Pekinga u odnosu na ono što se događa u Ukrajini. Prethodno je Kina, barem sa stajališta vanjskopolitičke retorike, izražavala neutralnost, iako pozitivnu, ali sada jasno opravdava i podržava rusku specijalnu operaciju.  

“Ovo je vrlo neovisna nacija. Predsjednik Putin donosi odluke na temelju nacionalnih interesa i sigurnosti”, tako je direktor europskog odjela kineskog ministarstva vanjskih poslova Wang Lutong komentirao zahtjeve europskih političara da se Rusija uvjeri na ustupke po pitanju Ukrajine. Jednostavno rečeno, kineski drugovi pristojno su odbili igrati ulogu posrednika.

I u ovoj izjavi s kineske strane postoji nekoliko važnih, u određenoj mjeri čak i prijelomnih točaka. Prije svega sama činjenica odbijanja posredovanja u rješavanju ukrajinske krize. Donedavno su Kinezi preuzimali ulogu posrednika, kada su iznijeli svoj opći plan u 12 točaka i promovirali ga na sve moguće načine. Štoviše, bio je izrazito općenit, pa stoga i prihvatljiv svima, ali čisto da ga prime na znanje.

Sada je Kina otvoreno priznala da je nastavak neprijateljstava, kao odluka koju su donijele ruske vlasti, barem dok Zapad ne odustane od svojih planova da zadrži svoju dominaciju i opsjednutost nanošenjem strateškog poraza Rusiji od strane njenih kijevskih marioneta, element “nacionalnih interesa i sigurnosti Rusije”. Odnosno, tu su odluku zapravo prepoznali kao ispravnu i legitimnu. Kakvo je posredovanje moguće u ovom slučaju?

Prethodno su se, podsjetimo, Kinezi tijekom specijalne operacije suzdržali od takve očite podrške ruskim akcijama. Možda i zato jer su se bojali povlačenja bilo kakvih paralela i asocijacija s Tajvanom, koji je svoju de facto neovisnost težio pretvoriti u onu de iure.

Dakle, što je natjeralo kinesku stranu da promijeni svoj stav? Naizgled, tri su najvažnija faktora.

Prvo, Kinezi su shvatili da uloga posrednika u rješavanju rusko-ukrajinskog sukoba više nije relevantna . Nakon niza vojnih poraza kijevskog režima, a prije svega zbog neuspjeha protuofenzive, činilo se da se otvara neka prilika u pogledu mirovnih pregovora. No, Zapad još nije spreman za ozbiljne razgovore s Moskvom na temelju realne procjene situacije. Nisu spremni ući u pregovore o priznavanju novih ruskih teritorija, nisu spremni napustiti kijevski režim i kurs obuzdavanja Rusije.

Maksimalno na što je Zapad spreman jest iznijeti prijedlog zamrzavanja sukoba, što Moskva neće prihvatiti ni pod kojim uvjetima. Zato što su ti prijedlozi u suprotnosti s ruskim ustavom, logikom vojnih operacija i logikom unutarnjih političkih procesa u Rusiji.

Tako je 8. prosinca 2023. Vladimir Putin službeno izrazio svoju želju da traži novi mandat. I to ne u prisutnosti političara i novinara, već okružen vojnim osobljem i njihovim rođacima. Odnosno, kako je ispravno primijetio ruski politolog Sergej Markov , "Putin izlazi na izbore kao vojni vođa zaraćene zemlje".

"Danas je još jednom preuzeo na sebe obavezu izbaciti Ukrajinu iz Slavjanska, iz DNR-a, izbaciti Ukrajinu iz Donbasa", smatra stručnjak.

Kakvo tu može biti primirje i kakvi mirovni pregovori? Po svemu sudeći prozor za njih neće se otvoriti do početka 2025. godine, kada na vlast u SAD-u dolazi nova administracija.

Da, Kinezi bi i dalje mogli razgovarati s Moskvom negdje iza kulisa, pripremati teren za nekakve ustupke u interesu Europske unije, ali zašto? Uostalom, a to je drugi faktor koji objašnjava kinesku rigidnost, EU nije učinila ništa dobroga za Kinu da bi ljubazno tražila usluge.

Sama izjava Wang Lutonga izrečena je na marginama summita Kina-EU, tijekom kojeg su europski dužnosnici došli u Peking kako bi riješili bilateralne ekonomske probleme. A stigli su, naime, ne samo s paketom prijedloga, nego i s nizom prijetnji Pekingu.

“Kina je najvažniji trgovinski partner EU. Međutim, postoje jasne neravnoteže i razlike koje moramo riješiti”, rekla je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Pod neravnotežama misli, naravno, na neravnoteže u trgovini. U 2022. premašila je 400 milijardi dolara, čime se povećala za 60% u posljednje dvije godine.

A toliki deficit, smatra šef europske diplomacije Josep Borrell, nastao je zbog neslobodne konkurencije.

“To je uglavnom zbog vrlo visoke razine državnih subvencija koje se daju kineskim tvrtkama, kao i zbog sve većih prepreka ulasku na kinesko tržište”, ogorčeno je rekao europski dužnosnik .

I zaprijetio je Kini zaštitnim sankcijama, ako Peking ne popusti. A Kina baš ne voli kad oj se prijeti, što smo vidjeli u trgovinskom ratu s Trumpom.

Ali nije tako samo o gospodarstvu, nego i po pitanju odnosa s Rusijom.

“Od samog početka rata bilo nam je jasno da će način na koji se Kina pozicionirala u odnosu na rusku agresiju prema Ukrajini odrediti naš odnos”, rekla je Ursula von der Leyen.

No, u Bruxellesu su zaboravili da oni nisu Trump, a ovo nije 2018., kada je bilo moguće oštro i relativno uspješno pritisnuti Kinu.

Sada Kinezi neprijateljski podnose takav pritisak. I ne samo zato što europske marionete vrše pritisak, već i zato što je tijekom proteklih pet godina kineska strana postala uvjerena da je smjer Zapada da obuzda Kinu očigledan i nepovratan kao i trend prema porazu Ukrajine. Da Zapad nije spreman pregovarati s Pekingom i da na Kinu gleda kao na egzistencijalnu prijetnju koja se mora slomiti svim mogućim sredstvima.

I to je treći faktor koji pooštrava kineski stav o ruskom pitanju. Zahvaljujući američkom pritisku, Peking postupno napušta balansiranje i više ne samo de facto, već i službeno staje na rusku stranu u ukrajinskom sukobu.

A sve zato što je Kina vrlo neovisna nacija. A predsjednik Xi donosi odluke na temelju nacionalnih interesa i sigurnosti, za ruski Pogled piše  Gevorg Mirzajan, izvanredni profesor na Financijskom sveučilištu.