Što se točno krije iza većine parola o „slobodi pojedinca“ i "mrskim diktaturama"?

Mediji i dalje pumpaju sve one tužne besmislice o "demokracijama protiv autoritarizama". Dosadno, dosadno i beskrajno, kao pokvareni gramofon.

S jedne strane, može ih se razumjeti, jer u uvjetima totalne ideološke nemoći Zapada moraju svirati istu pokvarenu ploču.

Istina, u uvjetima kada je britanska kraljica nedavno umrla, nakon 65 godina vladavine, a danska kraljica napustila prijestolje u korist sina, nakon 50 godina na prijestolju, te s 82-godišnjim Bidenom, koji pokušava "zabraniti" pola SAD-a radi reizbora, nekako je teško govoriti "Mi smo demokracije" i o promjeni vlasti. Ali pokušavaju.

S druge strane, u Britaniji je bilo šest ili sedam premijera iz iste stranke, ali što je tu je? Politika se nije promijenila, ista lica su i dalje na vlasti i mnogi su se vratili u drugi krug, a ništa se ne mijenja.

I u SAD-u se mijenjaju predsjednici, ali Duboka država ostaje nepromijenjena.

S treće strane, SAD i Britanija, koje imaju po dvije stranke, Rusiji (32 stranke) i Kini (9 stranaka) drže predavanja o demokraciji. Izgleda smiješno, svima osim onima koji slijepo vjeruju u propagandne dogme.

Možda se pitate kako to u Kini ima devet stranaka? Pa eto, postoji. Komunisti su državna i većinska partija, a osam manjih stranaka, formalno „komunističke“, predstavljaju razne kineske frakcije, od radikalnih maoista do liberala. I tu ne računamo ode iz Hong Konga.

Opet, mnogi primjeri pokazuju da su društvena dizala dobra, a kastinsko i klasno društvo je loše.

Ali u SAD-u postoji samo zatvoreno kastinsko društvo, gdje položaje senatora i sudaca drže iste obitelji 3-4 generacije, možda i duže.

Ali ovi brane cijelom svijetu da živi po svom.

Ali Rusi nisu za sadašnje stanje i kopaju dublje, kako u teoriji tako i na fundamentalnoj razini.

A bazu je davno poklonio djed Hegel, nakon što je formulirao dihotomiju “država protiv korporacija”.

Odnosno, tamo gdje država slabi, jačaju korporacije. A ako je država ograničena zakonima i kojekakvim "sustavima provjere i ravnoteže", onda samovolja korporacija nije ograničena ničim, jer je to moguće samo državom.

U terminalnoj fazi, korporacije preuzimaju državu i pretvaraju je u alat za promicanje svojih interesa. Kao u SAD-u.

Razlika između Rusije i SAD-a u ovom pogledu nije u mitskoj “demokraciji”, nego u činjenici da u Rusiji i Kini država ima svoje korporacije, a u SAD-u korporacije imaju svoju državu.

A ako uzmete u obzir da iza većine velikih američkih korporacija stoji par hedge-fondova poput Black Rocka i Vanguarda, onda dobivamo čistu diktaturu krupnog financijskog kapitala.

Pa ovo je čisti fašizam!

Možemo se spustiti na nižu razinu i analizirati individualnu motivaciju onih koji se bore za takozvanu “slobodu”.

U praksi, gotovo svi koji su zabrinuti zbog borbe s državom “za slobodu”, ako malo prokopate, žele:

- krasti i uzeti mito,  

- pljačkati,  

- silovati djecu.

Treća točka je upravo aktualna, nakon što je objavljen popis Epsteinovih gostiju i curica, seksualnih robinja, na „Pedofilskom otoku“.  

Nije slučajno da se većina sovjetskih disidenata kasnije „prometnula“ u pedofile. Često se to saznalo u inozemstvu, kao kod “ogledala ruske inteligencije” Vladimira Bukovskog. Litvanska aktivistica za ljudska prava Lijole Sadunaite, primjerice, izravno je priznala da gotovo svi domaći rusofobni disidenti su pedofili i to organizirani i agresivni.

U ekstremu su pljačkaši, silovatelji, pedofili, homoseksualci, kanibali i sadisti i žele uništiti ne samo državu, već i kulturu i civilizaciju, kao sustav tabua, zabrana i ograničenja. Sve to samo kako bi nesmetano realizirali svoja zastranjivanja.

Sva njihova razmišljanja o "slobodi" i "borbi protiv diktature" samo prikrivaju njihove prave namjere. Sljedeći put kad netko vikne "Hoću slobodu!” prevedite to kao “Želim pljačkati i silovati!” Poštenije je.

A samo suverena država može zaustaviti svo ovo ludilo “slobode” s Epsteinima i transrodnim osobama i diktaturom korporacija.