Lekcije povijesne operacije su ono što je trebalo iranskoj vojsci, jer vojna teorija je jedno, a praksa drugo
Zašto treba govoriti o operaciji s povijesnim karakterom? Evidentno je da se u 45
godina povijesti Islamske revolucije u Iranu i nakon desetljeća procesa
destabilizacije, koje su provodile zapadne sile predvođene američkim režimom,
bez obzira na vladajuću stranku, demokrati ili republikanci, Iran nije usudio napad
iz svojih granica u borbi protiv
cionističkog entiteta. Ovog povijesnog travnja je to učinio.
Gore navedeno, pridodano hibridnim ratnim akcijama koje je
provodio izraelski nacionalizam, napadima ekstremističkih skupina na Iran,
kataliziranju rata koji je vodio Irak protiv novonastale Islamske Republike
Iran između 1980. i 1988., čija je sveta obrana pokazala da je središnja
osovina političko-vojne doktrine iranske nacije upravo obrana i progresivno
promicanje odvraćanja, što podrazumijeva razvoj vlastite industrije oružja,
plan da se sustavom visoke tehnologije projektila, širenje luka regionalnog
utjecaja, te uspostavljanje političkih, vojnih, gospodarskih i energetskih
saveza sa silama veličine Ruske Federacije i Narodne Republike Kine. A govorimo
o obrani jer je napad izvršen protiv cionističkog entiteta bio u okviru legitimne
obrane.
Općenito, djelovanje Irana bilo je djelovanje neograničenog
čuvanja svog suvereniteta, unutar njegovih granica, u definiciji koja je polako
mutirala ovisno o opasnostima izazvanim prisustvom i djelovanjem cionističkog
entiteta i njegovih nastojanja kao čelnog aktera Washingtona, za čije interese ruši
45 godina revolucije.
Takva stvarnost objašnjava iranske napore da podrži ono što
nazivamo Osovinom otpora, čija je glavna svrha obrana suvereniteta naroda
Libanona, Sirije, Iraka, Jemena i vlastitog, uzimajući u obzir, kao središnju
liniju politike palestinskog naroda, postizanje njegovog samoodređenja.
Nije uzalud jedna od prvih odluka koju je dao pokojni
utemeljitelj Islamske Republike Iran, imam Homeini, nekoliko mjeseci nakon
trijumfa revolucije 1979. godine, bila kada je proglasio potrebu obilježavanja
Svjetskog dana Al Qudsa, posljednjeg petka u svetom mjesecu ramazana. Ovo je,
kao referenca za svijet islama, ali i za cijelu planetu, da se ne možemo
osjećati slobodnima kao ljudi bez
slobode palestinskog naroda.
U tom kontekstu obrane naroda Bliskog istoka, posebice od
cionizma, Iran je bio jedna od glavnih referenci potpore borbi palestinskog
naroda, kao i pokreta otpora Libanona, Iraka, Jemena, kao i sirijske vlade i
društva, zbog čega je izraelski režim, uz suučesništvo Sjedinjenih Država i
njegovih bezuvjetnih saveznika, u osnovi američkog europskog dvorišta, pokušao
proširiti radijus djelovanja u svojoj politici istrebljenja koja se provodi
protiv Palestine posljednjih 76 godina, ali se povećao od 7. listopada 2023.
nakon vojne operacije palestinskog otpora pod nazivom Oluja Al Aqsa. Ovo
povećanje vojnih akcija očiti je primjer nacističko-cionističkog neuspjeha u
njihovom „konačnom planu“ rješenja protiv palestinskog naroda.
Cilj izraelskog režima da dovede Iran u izravnu
konfrontaciju uključivao je i teroristički čin od 1. travnja. Toga su dana
cionistički projektili koje su lansirali ratni zrakoplovi koji su narušili
sirijski zračni prostor uništili kompleks zgrada u četvrti sirijske
prijestolnice, gdje je glavna meta bio iranski konzulat u tom gradu.
Teroristički napad rezultirao je ubojstvom visokih dužnosnika perzijske nacije
u državnom radu kojim su podržavali sirijski narod i njegovu vladu. Među
ubijenima je bio i general Mohammad Reza Zahedi, viši zapovjednik Iranske
revolucionarne garde. Zajedno sa Zahedijem ubijen je i brigadni general
Mohamadhadi Hayi Rahimi, kao i pet drugih iranskih oficira.
Ukupan broj poginulih u terorističkom napadu porastao je na
16, što je rezultiralo odlukom iranske vlade da, prema članku br. 51 Povelje
Ujedinjenih naroda, primijeni pravo na samoobranu zbog nedjelovanja Vijeća
sigurnosti UN-a koje svakim danom postaje sve slijepije, gluhije i gluplje.
Organizacija poput UN-a, koja djeluje samo kada je u pitanju favoriziranje
Washingtona i vazalskih vlada ove silazne hegemonističke sile, uključujući
nekažnjivost kojom je obdaren cionistički režim, koji je 76 godina okupirao,
kolonizirao i istrijebio palestinsko stanovništvo i stvara trajnu destabilizaciju
za narode Bliskog istoka.
Šef iranske diplomacije Hossein Amir Abdolahian izjavio je
da je “zbog neučinkovitosti Vijeća sigurnosti i izostanka osude napada
izraelskog režima na iransko veleposlanstvo u Damasku, kao rezultat toga,
jedina opcija koja nam je preostala bila legitimna obrana i kazniti cionistički
režim”.
Iranska operacija, izvedena u ranim jutarnjim satima 13.
travnja, pokazala je vojni potencijal perzijske nacije i njenu odlučnost da
obrani ključne koncepte u svom životu kao zemlje: suverenitet i dostojanstvo.
Kao što se pokazalo u 45 godina revolucionarnog procesa koji se suočava s
ratnohuškačkim, provokativnim zemljama, složnim u pokušaju da ga unište, pokore
i vrate u ono predrevolucionarno stanje koje je imalo perzijsku naciju kao
nosač zrakoplova za britanske i američke snage.
Ovo je područje bogato energetskim resursima, gdje prolaze
naftovodi i plinovodi i dio je komercijalnog razvojnog projekta enormnih
razmjera kao što je novi Put svile, koji je u suprotnosti s interesima Sjedinjenih
Država i savezničkih sila Washingtona.
No, osim napadačkih sposobnosti koje podrazumijevaju
razvijanje vojne operacije odgovora tisućama kilometara daleko, postojala je
politička volja i implementacija logistike, provjerena u uvjetima snažnog protivljenja
i podrške europskih zemalja poput Francuske i Velike Britanije, koje su
podržavale obaranje dronova i projektila lansiranih iz Irana u smjeru
cionističkih ciljeva.
No, ono najodvratnije, posebno s obzirom na potporu koju
treba dati palestinskom narodu pred procesom istrebljenja kojeg nad Palestinom
provodi izraelski genocidni entitet, jest da arapski narodi, kao što je slučaj
s jordanskom hašemitskom monarhijom, gdje je relevantan postotak stanovništva
palestinskog podrijetla, služio je kao vjerni sluga i obarao dronove koji su
prolazili kroz njezin teritorij, uzrokujući čak i smrt svojih građana. Jordan
se od 13. travnja treba smatrati otpadničkom državom među muslimanima, među
Arapima i cijelom slobodnom svijetu. Barem dok je na vlasti režim bijednog
kralja Abdullaha II i njegova svita.
Iranski pravedan, zakonit i nužan napad na cionistički
entitet dao je vrlo vrijedne lekcije i rezultate u vezi s ovim neprijateljem naroda,
kao što je izraelski režim, koji je ukorijenjen u Bliskom istoku 76 godina.
Prva stvar je da je baraž bespilotnih letjelica te balističkih i krstarećih
raketa koje je lansirao Iran omogućio dobivanje dobrih ocjena za sposobnost odgovora
na napade okupacijske vojske.
To jest, Iran očito vrlo dobro poznaje obrambene sposobnosti
Netanyahuovog režima, njegove raketne sustave, korištenje zaštitnog štita,
sposobnost mobilizacije snaga, vrijeme koje je potrebno za to.
Sve se to može znati teoretski, ali ako se provede u praksi ipak
daje golemu korist zbog prednosti za izračune moguće operacije kažnjavanja ako
se Izrael usudi napasti Iran, jer je agresija dio to ratnohuškačkog karaktera izraelskih
vlasti, posebno zbog apsolutne potpore koju mu daju Washington i saveznici,
uključujući i G7, koji na suučesnički i sa stajališta međunarodnih odnosa
neprihvatljiv način ne kane kazniti ekstremistički režim kakav je izraelski.
Kazna je bila evidentan primjer razlaza naroda s
međunarodnim organizacijama i onim vladama koji žele pružiti svoju političku,
gospodarsku i vojnu potporu režimima koji provode istrebljenje desetaka tisuća
muškaraca, žena, uključujući i djecu, koji u samo zadnjih 6 i pol mjeseci
značilo pobio 15 000 palestinskih maloljetnika u Pojasu Gaze.
Izrael je izjavio da će, suočen s legitimnim napadom Irana, iako
je Islamska Republika bila suočena s terorističkim napadom na njegov konzulat u
Damasku, napasti u vrijeme koje bude smatrao prikladnim. Iranski odgovor je da
ako se Tel Aviv usudi napraviti pogrešku te veličine "odgovor biti
smrtonosan", a to podrazumijeva korištenje sve sile balističkih i
krstarećih projektila i svih vrsta vojne tehnologije za suočavanje s
cionističkom prijetnjom.
Analiza koja proizlazi iz iranske operacije u kojoj je po
prvi put u povijesti iransko oružje preletjelo nebo regije i palo na Palestinu
okupiranu od strane cionista, otkrila je obrambeni sustav Netanyahuove
administracije, izvukla ih je iz njihovih jazbina i također je pokazala prestravljeno
izraelsko stanovništvo, koje je doslovno napadalo sabirne centre za hranu i
energiju, kao i novac, pred neminovnošću iranskog odgovora.
Jedna od najvrjednijih lekcija je da je sada dobro prikazana
mapa lokacije satelitskih obrambenih sustava izraelskog entiteta, mobilizacija
rezervista, kao i mjesta izvan Palestine gdje cionistički režim ima saveznike i
podršku, kao što je to bio slučaj u Jordanu i potpuno znanje o tome kako se to
aktivira, koliko im je vremena potrebno i koji kapacitet imaju.
Za Amerikanca palestinskog podrijetla i direktora nevladine
organizacije „Avaaz“ Fadija Qurana, u analizi se navodi da su “razmjeri
iranskog napada, raznolikost mjesta koja je gađao i oružja koje je koristio
prisilili Izrael da otkrije većinu proturaketnih tehnologija koje Sjedinjene
Države i sam Izrael posjeduju u cijeloj regiji“.
„Iran sada može izvršiti obrnuti inženjering svih
informacija dobivenih iz ovog napada kako bi još jedan mnogo smrtonosniji napad
učinio puno ubojitijim. Dok će Sjedinjene Države i Izrael morati redizajnirati
svoj sadašnji model, koji je doveden u pitanje”, napisao je američki stručnjak
palestinskog porijekla Fadi Quran.
Izrael i njegova vlada, sastavljena većinom
od terorista unutar ekstremističkog
društva, nagovijestili su da će na napad Irana odgovoriti „pravednom osvetom“. Izraelski
mediji poput Haaretza, preko svojih kolumnista, ističu da je izraelska vojska
napravila greške u Gazi, da su stagnirali i da imaju još puno toga za izgubiti
s Iranom.
Evidentno je da je ta slika „najstrašnije vojske na svijetu“,
referentnog uzora za Zapad, jednostavno bila fasada koja se dramatično urušila.
Danas se nijedna vojna škola ne bi usudila kladiti na izraelski režim u
avanturi koja nema potporu svog američkog saveznika i NATO pakta, koji se
ponašaju kao trupe slugu u službi Washingtona i cionizma.
Iran je dao lekciju o dostojanstvu i suverenitetu, snažnoj
podršci palestinskoj stvari i Osovini otpora u regiji. Dobio je prestiž koji mu
dodaje bodove u borbi protiv trijade koju čine SAD-NATO i cionizam i koji daje
nadu za duboku promjenu odnosa snaga u regiji i svijetu, ako Kina i Rusija zauzmu
stavove odlučnije podrške pravednim stvarima naroda, posebno današnjih
Palestinaca. A Bliski istok, očekivano, polaže velike nade u Rusiju i Kinu. No,
to je jedna druga priča. Ova završava tako da je Iran iz jazbine istjerao
Izrael i SAD sa svojim saveznicima koji su sudjelovali u odbijanju napada, pa
sada, nakon ovog demonstrativnog i probnog napada, Generalštab iranske vojske i
Iranska revolucionarna garda imaju sve podatke o vojnim kapacitetima i
instalacijama cionističkih, američkih i NATO snaga i jordanskih izdajnika kao
na dlanu i mogu u miru pripremati napad od kojeg se Izrael neće oporaviti.
Vojno gledano nije se puno toga desilo. Nekoliko projektila je pogodilo ciljeve a ostali su srušeni ( preko 90% ). To su činjenice. Također je činjenica da Jordan postaje antiarapska tampon-zaštitna zona prema Izraelu, da Irak i Sirija nemaju nikakve respektabilne vojne resurse ni za obranu ni za napad a proxy vojska Hezbolah ima ponešto ali ništa što može zabrinut Izrael i Saveznike. Temeljno pitanje svih pitanja je : kako omogućiti Iranu i njegovoj regularnoj vojsci kopnenu ofanzivu na širokoj fronti ( Jordan ) ? Toga se jedino Izrael ali i Saveznici stvarno boje. Jer tada ginu ljudi masovno a to si ne mogu i neće priuštiti ni Ameri, ni Britanci , ni Francuzi.... niko. A vjerujem ni Izraelci.
OdgovoriIzbrišiNije valjda da ni to ne znaš ?!
IzbrišiZvanično je preko devedeset odsto projektila oboreno i Izrael je navodno uspešno odbranio svoju zemlju. To ukoliko verujemo Mainstream medijima. Ukoliko pogledamo snimke sa interneta, stvar je znatno drugačija. Sve što se dešava od 7. 10. pokazuje da je moć Izraela najobičniji mit. Baš kao što je rat u Ukrajini pokazao da je "moć" Zapada proizvod holivudske mašinerije. U praksi su i jedni i drugi gubitnici, koji još jedino terorizmom mogu nekom naškoditi.
IzbrišiI meni je stalno holivud u glavi
Izbrišisumnjam u slijetanje na mijesec
sumnjam u kolicinu i kvalitet svega sto prikazuju.. abramsi..leopardi
jedino ne sumnjam u milione beskucnika i bijednika po ulicama USA jer vjerujem svojim ocima.
svijet ce se okrenuti naopacke ili ga nece biti.
Nešto se je zakotrljalo , sad koga će točak pregaziti ostaje da vidimo...Nije iskčjučeno da najviše stradaju oni izmedju...Opet...
OdgovoriIzbrišiAko zakači i naftne monarhije , a vrlo moguće da hoće , onda imamo sve sastojke da se sve po svijetu zavrti daleko brže , u spiralu koja vodi u totalni haos..
OdgovoriIzbrišiEvo kazu i nekakav odgovor izrael aje usljedio , mada iranci javljaju da su dronovi poletjeli unutar irana i da nije bilo eksternih napada... I to još dronovima na isfahan , lol... Navodno su uništeni dronovi , ali se spominju udari u iraku i siriji , tako da će biti ono što sam pisao , stradaće uglavnom neko izmedju , kao i do sada..
OdgovoriIzbrišiAmerički mediji naravno sve ovo fino pumpaju ...
Kad se sve zbroji bolje da su pustili iranske i izraelske žene da se svadjaju preko twitera , em bi bilo više štete , em ne bi stradali tamo po siriji i iraku..
OdgovoriIzbrišiA i zvučalo bi stvarnije ...