Napad na iranski konzulat može biti posljednji čavao u lijesu izraelskog režima

Za dva dana će biti točno šest mjeseci od napada Hamasa na Izrael 07. 10. 2023. i početka vojne kampanje izraelske vojske protiv Palestinaca u Pojasu Gaze koja je do sada odnijela 33 000 života, najviše civila, među kojima ogroman broj žena i djece. Izrael je s ovom kampanjom praktički potrošio ostatke ostataka kredita kojeg je imao igrajući na kartu Holokausta i za skoro sve zemlje svijeta, osim američkih saveznika, postao je odmetnička i teroristička država.  

I ono što čini Palestincima nije bilo dovoljno, pa su izraelske snage, kršeći sve međunarodne ugovore i Bečku konvenciju, raketirale iranski konzulat u Damasku u kojem su bili generali Iranske revolucionarne garde. To da su tamo visoki oficiri Quds snaga i obavještajci se znalo oduvijek, baš kao što borave, uzmimo taj objekt za primjer, u ogromnom zdanju iranske ambasade na Dedinju u Beogradu. Znači li to da sutra izraelski F-35 u letu uz srpsku granicu iz Rumunjske mogu bombardirati i Irance u Beogradu? Ako Netanyahu, koji je potpuno izgubio kontakt sa stvarnošću, odluči da je to potrebno i da se u tom trenutku tamo nalaze „prioritetne mete“, oni će to napraviti bez puno razmišljanja. Zato od sada nadalje treba dobro paziti na ciofašističke luđake koji ne prezaju ni od čega da ostvare svoj cilj. To je i poruka da cionistički entitet, ovakav kakav je, mora nestati. Jednom, zauvijek i da nikome ne predstavlja prijetnju, a najmanje Palestincima.

Nesmotren korak izvođenja kukavičkog terorističkog čina u glavnom gradu Sirije, , bombardiranje konzularnog odjela iranskog veleposlanstva, posljednji je primjer kršenja međunarodnog prava izraelskog režima.

To je također podsjetnik da je režimu suđeno da nestane, kao i svim nelegitimnim entitetima. Prošao im je rok  valjanosti i došlo je vrijeme da nestane cionistički entitet kojeg podržava Zapad.

Kukavički napad na odjel konzularnih poslova iranskog veleposlanstva u Damasku, kao flagrantno kršenje svih međunarodnih konvencija, odiše krajnjom frustracijom i spoznajom da su nelegitimnom entitetu dani odbrojani.

Ovo je slučaj umirućeg i propadajućeg režima koji pribjegava očajničkim djelima nakon poraza od strane Osovine otpora u Gazi i cijeloj regiji.

Možda netko misli da je ubojstvo 33 000 civila pobjeda izraelskih snaga, ali to nije tako.

Izraelski režim se odavno trebao predati, ali je nadvladao napuhani ego Benjamina Netanyahua, problematičnog izraelskog premijera. Ali zašto ciljati na iransku diplomatsku misiju?

Međunarodno pravo nije nešto što je poznato režimu apartheida. Ne može se očekivati ​​od nelegitimnih subjekata da poštuju međunarodne pravne konvencije. I to je dobro dokumentirano u opkoljenom Pojasu Gaze od 7. listopada.

Prošlo je gotovo šest mjeseci otkako je izraelski režim pokrenuo genocidni rat protiv 2,3 milijuna Palestinaca na palestinskom obalnom području, a brojke govore same za sebe.

Unatoč neviđenom broju smrti, razaranja i namjernog izgladnjivanja u najvećem koncentracijskom logoru na svijetu, palestinski otpor nije svladan, a narod Palestine također je odbio povući se ili se predati i još uvijek drže svoje položaje u koje izraelske snage ulaze s oprezom i uglavnom se povlače s gubicima.

Zanimljivo je da platforme kao You Tube i Facebook brišu istog trenutka sve snimke izraelskih gubitaka u Gazi, a njih je svaki dan na desetine. Ali skrivajući ove gubitke, stvara se privid nepobjedivosti izraelske vojske.

Da stvari ne stoje najbolje govori i želja Netanyahua da se u vojsku pozovu i ortodoksni Židovi, a oni odbijaju nositi oružje i sudjelovati u ratu. I Izrael ovdje ima veliki problem, jer ova populacija u pravilu ima mnoštvo djece, a sekularni ili ne pretjerano religiozni Izraelci imaju po jedno ili najviše dvoje djece. Srednjoročno Izrael više neće imati ljudi koji će htjeti nositi oružje, jer će ortodoksni Židovi postati ogromna većina. A to će sigurno biti kraj cionističkog entiteta, uvijek ako se kolaps židovske države ne dogodi ranije i iz drugih razloga.

No vraćajući se na aktualni trenutak, rastuća globalna podrška palestinskoj stvari nikada nije bila glasnija i svjetlija, a čak i pristaše Izraela na Zapadu mrze i proklinju Netanyahuov režim zbog njegovih ratnih zločina.

Nedavno istraživanje Palestinskog centra za istraživanje politike i istraživanja (PCPSR) sa sjedištem u Ramali, koje financira Njemačka, pokazalo je da je HAMAS i dalje vrlo popularan u Gazi, a to je skupina otpora koju Izrael želi izbrisati s lica zemlje.

Brojka je veća od podrške tijekom anketa provedenih prije operacije Oluja Al-Aqsa 7. listopada i dolazi unatoč tome što je izraelski režim proveo brojne genocidne ratne zločine protiv civila na blokiranom području.

Brigade Al-Qassam, Brigade Al-Quds i druge oružane frakcije sa sjedištem u Gazi povezane s pokretom otpora posljednjih su mjeseci svojim svakodnevnim operacijama pretvorile mali teritorij Gaze u Vijetnam za izraelske okupacijske snage.

Da stvari budu još gore za Netanyahua i njegov fašistički režim, Pokret otpora u Gazi okrenuo je izraelsku doseljeničku populaciju protiv vlastitih ekstremističkih vođa, pa milijuni ljudi izlaze na ulice Tel Aviva svaki dan pozivajući na Netanyahuovo svrgavanje.

Doseljenici iskaljuju svoj bijes i frustraciju na Netanyahua i njegov krajnje desni cionistički režim jer nisu uspjeli postići niti jedan od svojih navedenih ciljeva u Gazi, uključujući oslobađanje zarobljenika koje Pokret otpora drži u obalnoj enklavi.

U palestinskim zemljama pod izraelskom okupacijom, režimske hebrejske novine Maariv, glavno glasilo za razmišljanje izraelskih doseljenika koje provodi redovita istraživanja među doseljeničkom populacijom, dokumentirale su neke mračne statistike.

U prvoj anketi nakon izraelskog genocidnog rata protiv Gaze, 8. listopada, ogromnih 95 posto izraelskih doseljenika podržalo je rat u Pojasu Gaze. Ne samo protiv Hamasa, već protiv svih Palestinaca tamo.

To objašnjava zašto je Netanyahu imao samouvjeren ton nakon što je pokrenuo neobuzdanu agresiju, iako je njegov rejting padao najveći dio 2023. Došlo je vrijeme da se politički oporavi računajući na podršku doseljenika za ubijanjem palestinskih žena i djece.

Krajem prosinca Maariv je procijenio da je podrška izraelskom genocidu bila 74 posto, a sada je pala na 57 posto.

Projekcija jasno ukazuje na silazni trend, s Netanyahuom koji se utapa zajedno s njim.

Ovo je pokazatelj zašto su Netanyahu i njegovi politički saveznici, koje podržavaju Washington DC, postali očajni. Ne mogu si priuštiti gubitak vlasti i ne mogu sudjelovati na još jednim izborima s izvješćima o ratu u kojem nema najavljivane pobjede.

Svrgavanje Netanyahua, prekid vatre i sporazum o razmjeni zarobljenika u biti su zahtjevi današnje doseljeničke populacije koja se u velikom broju vratila na ulice.

Osim toga, proteklih šest mjeseci zarobljenici u Gazi nisu bili vojno oslobođeni, već pregovorima. Hamas je prema američkim obavještajnim podacima daleko od "eliminacije", a broj izraelskih vojnih žrtava raste iz dana u dan.

Najmanje sedam pripadnika iranske Islamske revolucionarne garde, uključujući generala Mohamada Rezu Zahedija, istaknutog člana snaga Quds zaduženog za vanjske operacije, i njegovog zamjenika Mohammada Hadija Haj Rahimija, ubijeno je u izraelskom napadu u Siriji.

Više od 100 000 Palestinaca je ubijeno i ranjeno, jer i njih treba računati, a još tisuće su nestale, vjerojatno mrtvi pod ruševinama, od kojih su većina žene i djeca. Prema skupinama za ljudska prava, djeca su hladnokrvno pogubljena, a žene su silovane i ubijane.

Stotine tisuća Palestinaca je raseljeno zbog politike bombardiranja i opsade, koristeći glad kao ratno oružje protiv palestinskih civila.

Ipak, okupacijski režim i njegove zapadne pristaše nisu uspjeli slomiti volju i otpor Palestinaca u Gazi. Čvrsti su i odlučni, ne žele dopustiti da tlačitelj pobijedi. Konačno, oni nemaju što izgubiti. Život? Da, ali život u kojem živi zavide mrtvima, pa zato nemaju kud već se boriti.

Izrael je izoliran na svjetskoj sceni jer je prekršio presudu Međunarodnog suda pravde o genocidu i još jednu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja je tražila primirje. S druge strane, krv palestinske djece stvorila je globalnu koaliciju koja izražava gađenje prema uzurpatorskom režimu.

U zapadnom svijetu, posebice u SAD-u i Velikoj Britaniji, javno negodovanje iznudilo je usvajanje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, jer su američki i britanski čelnici ipak pazili na svoj režim i da zbog podrške genocidu ne izgube izbore. A muslimanska zajednica, iako ne samo, u Velikoj Britaniji je važan faktor na svim izborima. U Sjedinjenim Državama, sada kad se bliže predsjednički izbori, Demokratska stranka mora računati na svoje biračko tijelo koje će podržati Izrael u smislu stvaranja dvije države, kako je predviđeno rezolucijom Ujedinjenih naroda, ali genocid ne.

Zato su i SAD i Velika Britanija u opasnosti zbog suučesništva u genocidu u Gazi.

Hrabrost Južne Afrike u izvođenju okupacijskog režima pred Međunarodni sud pravde, koju sada podržavaju Irska i druge zemlje, dokaz je hrabrosti stanovnika Gaze u razotkrivanju režima koji hladnokrvno ubija djecu i provodi nezakonite okupacije i apartheid.

Stajališta i mjere koje su usvojili Brazil, Kolumbija, Bolivija, Čile, na primjer, ili izjave španjolskog ministra vanjskih poslova ili visokog dužnosnika u Bidenovoj administraciji koji je dao ostavku zbog Pojasa Gaze sve govore.

To je još jedan odraz sposobnosti podnošenja ekstremnih teškoća djece, žena, muškaraca i starijih u Gazi protiv okupacije koja je rezultirala globalnom podrškom palestinskoj stvari, vraćajući Palestinu na kartu međunarodne zajednice.

Ova globalna potpora Gazi, koja se sada značajno povećala, započela je prije nekoliko desetljeća s nepokolebljivom i bezuvjetnom potporom Irana. Iran je bio taj koji je dao glas od svih ušutkanim Palestincima i pomogao Palestinskom otporu da postane samodostatan.

Može se sigurno reći da Oluja Al-Aqsa ne bi bila moguća da Iran nije bio tu sve ove godine. To je čak priznao i vođa Islamskog džihada Ziad al-Najala tijekom svog prošlotjednog posjeta Teheranu.

Ne postigavši ​​ništa u Pojasu Gaze i uz sve veći pritisak na domaćem i globalnom planu, izraelski režim apartheida iskalio je svoj bijes na pristaši broj jedan palestinske stvari - Iranu.

Teroristički napad na iranski konzulat u Damasku sa šest raketnih napada koji su ubili višeg iranskog vojnog savjetnika, njegovog zamjenika i drugo iransko vojno osoblje u diplomatskoj misiji još je jedan jasan čin očaja od strane izraelskog režima.

Naravno, teško je zamisliti režim koji je na izdisaju, koji se raspada i poduzima tako nepromišljen korak bez zelenog svjetla svojih američkih podupiratelja i izraelskog lobija.

Ono što obje strane ne razumiju je da će ovaj teroristički čin samo ojačati podršku Irana palestinskoj stvari, a Palestinci će dobiti i nove-stare saveznike, kao što su Rusija i Kina u Vijeću sigurnosti, koji su pokrenuli više rasprava na temu izraelskog genocida, a sad su tražili hitnu sjednicu zbog kršenja međunarodnog prava i Bečke konvencije od strane Izraela.

Puno je krvi proliveno, ali su poginuli Palestinci ostavili otvorena vrata drugima da oslobode Palestinu od brutalne okupacije. Među Palestincima vlada uvjerenje da je počelo je odbrojavanje do oslobađanja njihove zemlje i uništenja izraelskog režima.

I nama ostaje da vjerujemo da je napad od ponedjeljka bio posljednji čavao u lijesu umirućeg i dekadentnog ciofašističkog režima.