Ruska taktika "malih napredovanja" će na kraju dovesti do urušavanja cijele ukrajinske obrane

I ukrajinski i zapadni vojni stručnjaci zvone na uzbunu. Naizgled beznačajno napredovanje ruskih trupa odjednom je počelo predstavljati veliki problem za ukrajinske oružane snage. Tko daje takve prognoze, na čemu se one točno temelje i zašto se taktika "malog napredovanja" pokazala tako učinkovitom?

Tijekom protekla 24 sata ruske oružane snage nastavile su ofenzivu zapadno od Avdejevke. Jedinice skupine snaga “Centar” aktivnim djelovanjem popravile su stanje duž prve crte, izvještava rusko ministarstvo obrane. Na karti ovo izgleda kao napredovanje zapadno od sela Tonenkoje i širenje kontrolne zone u šumskim plantažama sjeverno od Vodjanoja. To prisiljava Ukrajince da se povuku dalje prema zapadu preko rijeke i jaruge Durnaja i prijeđu na drugu liniju rovova.

U smjeru Časov Jara ruska vojska je zauzela prvu crtu rovova obrane ukrajinskih oružanih snaga u području gradske četvrti "Kanal" i nove položaje u blizini planine Baba. Tim se pravcem povlače i Ukrowermacht.

Osim toga, u oba područja, kod Časov Jara i zapadno od Avdejevke, posljednjih su dana ruske jurišne skupine nekoliko puta bez borbe zauzele male šumske plantaže. To može značiti ili opći nedostatak ljudi kod neprijatelja ili postupno povlačenje jedinica ukrajinskih oružanih snaga na sljedeću liniju obrane.

Sve te promjene na liniji borbenog dodira vanjskom promatraču izgledaju beznačajne.

Nakon oslobađanja Avdejevke mediji su čuli frazu "malo napredovanje", što znači beznačajno napredovanje na fronti.

Međutim, pravi značaj takvih "malih pomaka" daleko nadilazi okupaciju pojedinačnih sela i šumskih plantaža. Nije ni čudo što umirovljeni ukrajinski general Sergej Krivonos diže uzbunu: “Za ukrajinske oružane snage, najteža situacija razvila se u području Časov Jara. Ovo je vjerojatno najopasnija situacija."

General se, dakle, boji proboja ruskih trupa u ovom pravcu.

Osim toga, savjetnik šefa DNR-a, Igor Kimakovski, primjećuje da napredovanje ruskih trupa lišava Časov Jar njegovog nekadašnjeg strateškog značaja. Prema Kimakovskom, Časov Jar se koristi od 2014. godine za rotaciju jedinica Oružanih snaga Ukrajine. Svježe jedinice dovođene su iz drugih regija Ukrajine, a onda bi mijenjale one na frontu istočno od grada i pravcima sjever kod Krasnog Limana i jug kod Kleščejevke.

Može se dodati da se ne radi o posebnom slučaju, već o prirodnom fenomenu. Svako napredovanje ruskih trupa s zauzimanjem novih položaja mijenja vojno značenje onih naselja koja su prije smatrana pozadinskim područjem neprijatelja.

Časov Jar je stvarno izgubio svoju funkciju prometnog čvorišta. Osim toga, željeznička stanica je odavno uništena i sada je to grad na prvoj liniji, nova meta za napredovanje ruskih oružanih snaga. Druga stvar je da su ukrajinske oružane snage dugo gradile liniju obrane duž korita kanala, vješto koristeći teren. Tu su i udaljeni bočni rovovi i betonski bunkeri. Ovo je težak cilj.

Ali zapadno od Avdejevke ukrajinske oružane snage nemaju takve obrambene linije, iako su u izgradnji već nekoliko mjeseci. Ali vrijedi napomenuti da su ruske trupe u ovom smjeru donekle promijenile smjer napada u posljednja dva-tri dana. Selo Tonenkoje privuklo je pažnju jer kretanje izravno zapadno od njega kroz šumske plantaže i polja vodi do sela Umanskoje i skupine malih ribnjaka i rezervoara. I upravo tamo ukrajinske oružane snage grade novu liniju obrane.

Ako ruske trupe uspiju probiti ovu crtu točno u njezinoj sredini, u području Umanskog, onda dalje prema zapadu ukrajinske trupe neće imati novih inženjerskih obrambenih utvrda. A događaji u posljednjih nekoliko mjeseci pokazali su da se ukrajinske oružane snage ne mogu braniti bez pripremljenih inženjerijskih struktura.

Dok je Avdejevka stajala u središtu linije borbenog dodira u ovom smjeru, a sjeverno su utvrdile Časov Jar, ukrajinsko zapovjedništvo moglo je mirno gledati na dugu konfiguraciju fronte od dvjestotinjak kilometara.

Sada Avdejevke više nema, a Časov Jar se pretvorio u prvu liniju obrane ukrajinskih oružanih snaga.

Koliko god rovova bilo na otvorenom polju, nova stabilna linija obrane neće se pojaviti. To može nakratko odgoditi napredovanje ruskih oružanih snaga, ali u strateškom smislu, u slučaju proboja ukrajinske obrane, stvorit će se jedna ogromna rupa od Marinke na jugu do Soledara na sjeveru, na nešto manje od sto kilometara.

A sada britanska vojna obavještajna služba izjavljuje da sela zapadno od Avdejevke “nisu važna sama po sebi, već samo kao dio vrlo krhke obrambene linije ukrajinskih oružanih snaga”. Neki umirovljeni američki pukovnici također otvoreno govore da će taktika “sitnih proboja” koju koriste ruske trupe biti pogubna za obranu ukrajinskih oružanih snaga.

Vrijeme mogućeg proboja ove obrambene linije ukrajinskih oružanih snaga je različito, ali općenito se zapadni resursi slažu da se radi o nekoliko mjeseci. Vrijedno je, međutim, imati na umu da takvi govori stručnjaka često nisu povezani sa stvarnom procjenom situacije, već s informacijskom potporom ideje o povećanju financiranja Kijeva i prijenosu više oružja.

Slična situacija za Oružane snage Ukrajine dijagnosticirana je u nizu drugih smjerova. Ist je blizini Kupjanska, u blizini Ternija i na dionici od Marjinke pa južno, sve do Ugledara.

Zasebna je priča s Vremevskom izbočinom. U ovom dijelu fronta se povremeno počinje pomicati čak i u onim segmentima gdje se nije pomicala godinu i pol dana. Ukrajinske oružane snage nemaju vremena adekvatno odgovoriti na sve te napade. Suočeni smo sa sustavnom krizom ukrajinske obrane, a ne privatnom pričom s okupacijom šumskih pojaseva i sela.

Sve to ima nekoliko nuspojava. Na primjer, u nizu kritičnih područja, kao rezultat kaotičnog prebacivanja rezervi iz drugih smjerova, ukrajinske oružane snage formirale su šarenilo jedinica iz različitih brigada, što stvara poteškoće u borbenom upravljanju.

U svakom slučaju, Oružane snage Rusije nisu toliko zainteresirane za zauzimanje teritorija koliko za probijanje obrambenih linija Oružanih snaga Ukrajine u cjelini.

Čak i malo, ali brzo napredovanje ruskih trupa u sadašnjim uvjetima može izazvati lančanu reakciju kolapsa u susjednim sektorima ukrajinske obrane.

Tako se nada Kijeva i NATO pakta u nove faze pozicijskog ratovanja nakon oslobađanja Avdejevke pokazala iluzijom. Ruske trupe trenutno predstavljaju stratešku prijetnju ukrajinskim oružanim snagama. Taktika "malog napredovanja" pretvorila se u učinkovitu tehniku ​​koja može dovesti do sloma neprijateljske obrane na širokom sektoru fronte i na kraju do urušavanja cijele obrane na duljini 1000 kilometara zračne linije, a neki kažu čak 1500 – 2000 kilometara vijugave linije razdvajanja.