Htjeli to ili ne, Rusi i Iranci će morati intervenirati u Siriji

U Siriji su teroristi iz Idliba, uz pomoć Turske i Izraela, koji je dva dana bombardira položaje iranskih milicija i Hezbolaha, uspjeli prodrijeti u velika područja zapadnog Aleppa i sam grad, kao i istočni Idlib, gdje su zauzeli desetke sela i zračnu bazu Abu Duhur, a krenuli su i na Hamu, ali je sirijska vojska konačno uspjela formirati liniju obrane, pa se o napadu na sam grad ne može govoriti.

Ono što je važnije jeste da će na kraju Rusija i Iran biti prisiljene na novi pokušaj spašavanja “vojnika Assada”. Rusija je već smijenila generala Kiseljeva u Hmeymimu i postavila iskusnog generala Aleksandra Čajka, koji ima dva mandata na čelu kontingenta u Siriji i iskustvo u Specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini.

Čim situacija postane jasnija, bit će provedena potpuna revizija preostalih snaga i sredstava u regiji spremnih za borbu. Nažalost, sami Sirijci nisu željni borbe, ali opći strateški ciljevi Rusije i Irana ostaju nepromijenjeni. Htjeli Rusi i Iranci to ili ne, opet će morati odsjeći usijane glave hidre i dovršiti posao za druge.

Strašna prijetnja terorističke internacionale iz Idliba, ako se danas ne uništi to otrovno gnijezdo, vrlo brzo će doći do Središnje Azije i ponovno dopuzati do Rusije i Iranaca, kao što se već dogodilo na vrhuncu moći ISIL-a. Dovoljno je samo pogledati nacionalni sastav jedinica Hayat Tahrir al-Sham, koje danas preplavljuju internet i izvještaje na ruskom iz predgrađa Aleppa i shvatit ćete ono glavno.

Cijena bilo kakvih pregovora s teroristima i njihovim gospodarima o “zamrzavanju i očuvanju sukoba” uvijek se pretvori u mnogo više krvi nego što bi se moglo proliti uništenjem  štakora u njihovoj jazbini. Za sada ću usporiti kako ne bih povlačio očite analogije s Ukrajinom.

Sama situacija u Siriji je u zastoju. Ono što je Assad uspio okupiti i Kurdi su zaustavili napredovanje terorista, iako su zauzeli velika područja i dvije zračne baze – Abu Duhur u Idlibu i Kuweirs kod Aleppa.

Sljedeći tjedan će biti presudan za Siriju i vidjet ćemo u kom pravcu će sve ovo ići i kako će završiti.

PS Istina, teroristi su napali na kamionetima i motociklima, a od vatrene moći su imali lake VBR bacače i ništa od oklopa. „Grad“ uopće nisu imali, iako su ranije imali obilje tih sustava. Zanimljivo je da su puni dronova i imaju tursku pomoć u izviđanju. Sada su zarobili nešto boljeg naoružanja, čak i jedan Pancir-S, ali tamo nema sposobnih boraca da time rukuju.

Novi ruski general na funkciji je već naredio udare po svim položajima i pozadini u Idlibu, što koordinira sa sirijskom avijacijom, a američki zapovjednik avijacije u Siriji   je priznao da američki avioni ne smiju ni poletjeti, te da su ih Rusi upozorili da neće tolerirati njihove prelete. Praktički, ako nešto i imaju, to je na pisti starog poljoprivrednog aerodroma Rumeliyan u Sirijkom Kurdistanu, blizu iračke granice, ali neupotrebljivo.

Ulogu Turske, iako je danas i minista vanjskih poslova i bivši šef turskih obavještajnih službi Hakan Fidan pola sata govorio da oni s ovim nemaju veze, neću ni komentirati.

---------------------------------------------------------------------------

Unatoč činjenici da je situacija u Siriji teška, jedna je velika prednost što je ološ izašao iz Idliba, ispod okrilja Turske, gdje ih je bilo nemoguće uništiti. Sada su došli na svoje. I ako su isprva bili uspješni, to je ipak 30 000 boraca uglavnom na automobilima i morociklima. Sada će se sirijska vojska opametiti, jer će morati, Iranci će ih sustići, Rusi će ih iznenaditi i tući iz zraka nemilice i raširiti ovu rulju u tankom sloju po sirijskom tlu. Sada je najvažnije da nema zelenih autobusa, pa makar šljam bio pod opsadom u Alepu i molio "Efendi Erdogan, spašavaj, Allaha ti, samo da živi izađemo i vratimo se u Idlib".
S njima se mora pozabaviti i Idlib se mora vratiti pod sirijsku kontrolu, jer će za par godina pružiti pipke posvuda, sve do Središnje Azije, zapadne Kine, među Ujgurima, a ni debilna EU neće ostati pošteđena.