Sirija: "Dan poslije" i zašto je Putin povukao ovakav potez?

Bilo je nekoliko budala koji su pokušali napisati u komentarima na blogu “Babić je bio u krivu sa svojim prognozama za Siriju. Bit će zanimljivo vidjeti kako će sada ovo objasniti.”

Zašto bih ja trebao nešto reći, iako sam vjerovao i 2013. i 2015 da će Assad preživjeti i poraziti terorističke bande, a   postoji i obilje pisanog materijala o tome.

Jesam li sada bio toliki optimist? Ne, a sve se svodi na dvije objave na blogu o „mogućoj ruskoj i iranskoj intervenciji“, iako su obje zemlje u teškoj situaciji da se bore za nekoga tko sam bježi i predaje milijunske gradove.

Zadnja dva tjedna jedino što sam rekao o Siriji bilo je: "Vidjet ćemo". A ponekad sam dodao: "Ima snage za otpor i možda se ne završi loše kako trenutno izgleda."

Jesu li imali snage? Je li se situacija mogla promijeniti? Mogla je.

Samo što nitko nije počeo raspoređivati ​​te snage i mijenjati situaciju, što nijedna vanjska analitika nije mogla predvidjeti. Ali nikad nisam imao nikakvo insajdersko znanje, a nisam ni tvrdio da ga imam i uvijek sam se držao one velikog stručnjaka za Bliski istok Roberta Fiska: „Ne tražite da proričem budućnost te regije, jer se moja kristalna kugla odavno razbila“. I to su riječi novinara koji je tamo živio desetljeće ili dva, ako se ne varam, i opet nije mogao razumjeti tamošnje unutarnje procese i proturječnosti.

Uvijek postoji nešto izvan našeg znanja. Dovoljno sam pametan da to prepoznam i uzmem u obzir. Ali treba reći da su u Aleppu na dva mjesta po dvadeset vojnika branili i obranili objekte i pobili stotine terorista, a istovremeno su sahranjivali svoje suborce i od dvije desetine spali na šest boraca u Centralnom zatvoru, a nisu se predali. Sada imate prizore gdje 5000 vojnika baca uniforme i oružje i u kolonama bježe sa sjevera ka jugu. Neusporedivi prizori. Prvi junaštva, a drugi kukavičluka i manjka volje za borbu. To sve govori, a riječ je o istoj zemlji i „istoj vojsci“.

Sada kada se prašina malo-pomalo sliježe, postaje očito da je nekakvog dogovora ipak bilo. A rezultat odgovara svima - Turskoj, Iranu, Izraelu (koji je zbog toga prekinuo borbe u Libanonu), Rusiji.

Štoviše, rezultat bi mogao biti sasvim zadovoljavajući za Assada. Inače, gdje su vatreni apeli narodu s televizije? Gdje su pokušaji prebacivanja vojske iz rezervi u bitke?

Možda je Assad samo umoran. Nevjerojatno je teško vladati više od dvadeset godina, od čega se više od deset godina vladavine se sastoji od vrlo teškog rata. Također mu je opet bolesna žena. Po drugi put karcinom. Točnije,  leukemija, ovaj put. Možda je samo htio živjeti kao ljudsko biće (ne znam, samo nagađam).

Ako se vojska raspada, a pola zemlje želi vaše uklanjanje samo zato što niste sunit, onda “neka tako bude”. Ali sve nešto mislim da će ubrzo lokalni mještani kriomice pisati na ogradama "Bashare, vrati se!", jer neće izdržati ovu „demokraciju i blagostanje“.

Ako Sirija jednostavno prestane postojati i bude podijeljena između svojih susjeda, ne bih se iznenadio. Ili odmah, ili malo kasnije. Moramo zadržati privid pristojnosti.

Eno su Židovi odmah pohrlili grabiti teritorij, kao da su ludi. Vrlo „herojski“ napreduju u prazno, i to ne napreduju puno, čak i ako ne postoji barem minimalan otpor.

Pitam se hoće li doći do međunarodne osude nezakonite aneksije Golanske visoravni ili je u pitanju nešto drugo? Zapravo, nije zanimljivo, rezultat se unaprijed zna. Vjerojatno da nitko neće održati referendum, a to mijenja stvar.

Samo što Rusija ne može ništa, ali Izrael može sve.

Još jedna demonstracija “nepromjenjivosti granica” u praksi.

Oni koji vrište o "Rusija je poražena" ili neke druge gluposti nemaju pojma o ničemu, a možda im nedostaje točnih podataka.

Ono što se zna:

1. Neće biti plinovoda od Katara do Europe, ali to je već sto puta riješeno i bez mene.

2. Kopnenog koridora od Rusije do Afrike preko Sirije nikada nije bilo, a ima tu i odluka Izraela i Egipta, da ne pričam o svakojakim Armeniji i Gruziji.

3. Nepostojanje kopnenog koridora, koji nikada nije postojao, neće ni na koji način ometati ruske poslove u Africi, iako se može čuti gunđanje o tome da će Rusija sada morati napustiti Afriku, što je vrlo smiješno.

4. Događaji u Siriji neće ni na koji način ometati pokretanje prometnog koridora Sjever-jug kroz Azerbajdžan i Iran.

5. Baze mogu ostati, za sada je nejasno.

6. Izbjeglice u Europu će oslabiti Europu. Čak i ako EU tvrdi da je sada tamo došla demokracija i da bez Assada više nema azila za Sirijce. Ali Sirijci nisu ni bježali od Assada, već su pohrlili u EU pod izgovorom da su „taoci režima“.

Možemo nastaviti.

Rusija je završila sve svoje zadatke u Siriji.

Nisu otrčali podvijenog repa, kao Amerikanci iz Afganistana, a tko pokušava uspoređivati Siriju i Afganistan, taj baš nije normalan.

Ispunili su svoje pojedinačne obveze prema Assadu, a on i njegova obitelj su sigurni u Rusiji. Da vidimo hoće li to biti slučaj sa Zelenskim, kada dođe njegovo vrijeme?

Rusi ne moraju biti Sirijci više nego Sirijci sami.

Sada Moskva može prebaciti dio grupe Sirijskih zračnih snaga na sjever. U bivšu Ukrajinu. Dakle, kao i obično, „pobjeda“ će se pretvoriti u nečije uništenje.