Postoji jednostavna računica zašto se SAD, ali i EU moraju uključiti u rat na strani Izraela

Ako je Izrael mislio da će u dva do tri vala napada s po 200 aviona uništiti iranski nuklearni program i raketni potencijal, onda su se prevarili. Iako su obezglavili vojni vrh i Iransku revolucionarnu gardu i pogodili sve što je bilo od veće važnosti za ofenzivne potencijale Irana i pobili ključne naučnike u razvoju nuklearnog programa, Iran se pokazao kao država koja je na takav razvoj situacije čak i mislila i u samo osam do deset sati je uspostavljen zapovjedni lanac, na površinu su izvučene raketne snage, a nuklearni program će nastaviti učenici najboljih od najboljih u iranskom nuklearnom sektoru. Svi su imali zamjenu, a i taj zamjenik je imao svog zamjenika, koji bi spremno uskočili u slučaju pogibije ili teškog ranjavanja njegovog pretpostavljenog. I krenuo je odgovor. Iran svake noći bez problema probija arapske, američke, turske i izraelske sustave i gađa ključne ciljeve Izraela tako masovno da Tel Aviv već plače kod Trumpa da nema raketa za sustave Arow za odbijanje napada, a i drugi se polako približavaju kraj. I što sad? Ono što je trebao biti cionistički „blitzkrieg“ se pretvorio u rat iscrpljivanja, a Izrael sada može spasiti jedino izravno uključivanje Sjedinjenih Država u rat. Ovo Netanyahu sam ne može privesti kraju.

Ali postoji još jedna važna stvar, za koju mnogi misle da je nemoguća i da je cijeli svijet dužan financirati Izrael. Nije baš tako, a rat protiv Irana skupo košta Izrael, zemlju koja se potpuno okrenula protiv Islamske Republike i koja, unatoč značajnim vojnim rezultatima protiv teheranskih oružanih snaga, nuklearnih postrojenja i lanca zapovijedanja, svoju ofenzivu podvrgava brojnim ograničenjima. Među njima, cijena je među najmanje raspravljana, ali možda i najznačajnija.

Ogromni troškovi Izraela u ratu s Iranom

Uvijek postoji velika rupa u državnim trezorima koje stvara rat, a to se odnosi i na Izrael. Brigadni general Re'em Aminach, bivši glavni financijski direktor izraelskog Ministarstva obrane, procijenio je u intervjuu za Ynet da je prosječni izravni trošak rata na 725 milijuna dolara dnevno, rekavši da se „neizravni troškovi, uključujući utjecaj na bruto domaći proizvod, u ovoj fazi ne mogu izmjeriti“.

Najveća stavka rashoda, koja iznosi oko trećine ukupnog iznosa, jest višeslojna protuzračna obrana koja navodno košta 285 milijuna dolara dnevno, pri čemu svaka raketa sustava Arrow košta 3 milijuna dolara, prema izraelskim financijskim novinama The Marker.

Nije slučajno da Wall Street Journal izračuno da je 10-12 dana maksimalno vrijeme koje Izrael može izdržati bez američke podrške, uz trenutnu stopu potrošnje i troškova prije nego što iscrpi svoj arsenal. Osim toga, posebno na fronti sustava Arrow, već su zabilježene nestašice.

Dodajmo, na temelju vlastite procjene, troškove operacija zračnih snaga. Uz prosječni trošak rada jednog sata u letu od 42 000 dolara za F-35, 27 000 za F-16 i oko 24 000 za F-15, borbenih zrakoplova iz Tel Aviva, ako bi čak i samo svaki od njih (66 F-15, 174 F-16 i 44 F-35) obavljao jednu dnevnu misiju prema Iranu i iz njega, pod pretpostavkom ukupno tri sata leta dnevno, trošak bi bio značajan. Govorili bismo o 14,2 milijuna dolara za F-16, 5,5 milijuna za F-35 i 4,8 milijuna za F-15.

Ukupno 24,5 milijuna dolara dnevno troškova vezanih samo uz operacije leta  i njihovu kvalifikaciju, kojima, očito, treba dodati troškove vezane uz naoružanje i sve modifikacije sustava, poput dodatnih spremnika.

Aminach procjenjuje na 593 milijuna dolara dnevno operativne troškove koji nisu vezani uz unutarnje premještaje, isplatu plaća, organizaciju rezervista i logističke manevre, uključujući troškove za protuzračno presretanje.

Izraelske javne financije pod pritiskom

Troškovi koje je procijenila Aminach uključuju sve što je povezano s vojnim operacijama, ali ne i sve ostalo, možda najznačajniju stavku rashoda na dugi rok: troškove sanacije štete od iranskih projektila, utjecaje hospitalizacije i liječenja ranjenika na zdravstveni sustav, pritisak koji se vrši na napredno, tehnološki intenzivno izraelsko gospodarstvo s visokokvalificiranom radnom snagom zbog potrebe da se veliki dio stanovništva održi mobiliziranim, što remeti normalan ritam proizvodnje i rada.

Economic Times je napisao da će biti problema s javnim financijama jer će dug Tel Aviva sigurno biti pogođen.

"Izraelsko Ministarstvo financija već je postavilo maksimalni limit deficita od 4,9% BDP-a za tekuću fiskalnu godinu, što je jednako oko 27,6 milijardi dolara", rekao je, kao i da je u kontekstu u kojem je oporavak izraelskog gospodarstva već usporen očekivani rast smanjen s 4,6% na 3,5% BDP-a.

Gaza nakon Irana, hitna ratna ekonomija

Svi ovi podaci nisu uključivali rat s Iranom, već su jednostavno izvještavali o značajnim utjecajima sukoba u Gazi, koje je Banka Izraela procijenila na 55,6 milijardi dolara u razdoblju 2023.-2025., računajući samo izravne troškove, a koji se mogu proširiti na 400 milijardi dolara dodavanjem usporavanja proizvodne aktivnosti i budućih troškova koje će ostaviti kao nasljeđe. Pa, samo u smislu izravnih troškova, dva i pol mjeseca rata visokog intenziteta s Iranom bila bi dovoljna za dostizanje praga rentabilnosti.

Dvogodišnji rat povećao je izraelske obrambene izdatke na 46,5 milijardi dolara godišnje u 2024. godini, što je jednako 8,8% BDP-a od preko 500 milijardi dolara. Ova je brojka druga, odmah iza one Ukrajine u ratu s Ruskom Federacijom, ali veća od one Moskve (7,1%). Tel Aviv nije proveo odgovarajuće mjere za obranu javnih financija, nacionalne valute, šekela i dugoročno svojih temelja od ratnog gospodarstva koje je u punom jeku i riskira ostaviti duboke ožiljke. Ministar financija Bezalel Smotrich radije se bavi naseljima na Zapadnoj obali i drugim pitanjima vezanim uz najekstremniji nacionalizam. Ali dugoročno mora pogledati javne financije koje riskiraju da puknu pod teretom ambicija vlade Benjamina Netanyahua.

A Iran, s druge strane? Ne zaboravite da oni znaju živjeti u nestašici, iako to nije ono što im vlasti žele priuštiti. Ali to je velika zemlja i ima isto moćne saveznike – Rusiju i Kinu u prvom redu. S Rusijom odavno ima sporazum o klirinškoj robnoj razmjeni, bilo što da je u pitanju, a pe osiguran barem što se tiče pšenice i hrane. Kina ima novac da ga „uloži unaprijed“, računajući na to da je Iran nemoguće poraziti na tlu.

A Izrael? Njega sada, kada prođe tih 10-12 dana, koje može izdržati financijski, mogu spasiti samo SAD izravnim uključivanjem u rat, ali i EU, koja će na sebe preuzeti dio financijskih troškova, pa ćemo, uz Zelenskog i bulumentu u Kijevu, na prihodima, mirovinama i cijenama osjetiti i „bratsku podršku ugroženoj izraelskoj naciji“, što su u Europskoj komisiji već obećali.