„Budimpeštanski memorandum za osobe s mentalnom retardacijom“

I dan danas ima mnogih koji gunđaju iz glupog priručnika o "Rusiji koja je prekršila Budimpeštanski memorandum".

Očito treba održati kratko predavanje o jurisprudenciji.

Oxfordski rječnik engleskog jezika, koji sadrži, između ostalog, mnoge pravne definicije koje se koriste u međunarodnom pravu, govori nam da je „Memorandum pisana forma pravnog sporazuma koji još nije formalno pripremljen i potpisan“. I ovdje bi već mogli stati, jer je sve rečeno. Otprilike kao „Mamorandum o razumijevanju“ u trgovini, što znači „Dogovorili smo se da ćemo se dogovarati da ćemo se jednom konačno dogovoriti i potpisati obavezujući dokument o…“. Takvih „memoranduma“ sam vidio desetine, teški stotine milijardi dolara, posebno s Trumpom, a nijedan nikada nije finaliziran.

Što nije jasno?! Ovo je "izjava o namjeri", "podsjetnik" da se "sporazum mora pripremiti i potpisati". Nije sam sporazum. Ali nitko nikada nije pripremio sam ugovor, a to je problem isključivo ukrajinskog vodstva pod Kravčukom i Kučmom. To jest, slaboumni idioti koji gunđaju o "kršenju memoranduma" ne razumiju ni riječi koje izgovaraju.

Nemoguće ga je prekršiti, jer to još nije ugovor. Sukladno tome, nijedna od stranaka koje su potpisale "deklaraciju o namjeri" nije ga ratificirala. Možda je ovo otkriće za „raju“ po kafanama, ali sve međunarodne ugovore ratificiraju parlamenti i predsjednici. U slučaju "Budimpeštanskog memoranduma", nitko to nije učinio - ni SAD, ni Britanija, ni Rusija, pa čak ni sama Ukrajina. Baš nitko.

Pa zašto su onda mnogi ogorčeni, idioti? Sva ovi gunđala nisu ni pročitala ovaj memorandum. Jer da jesu, shvatili bi da su idioti.

Sad da ga vidimo u cijelosti, uz istaknute dijelove i komentare.

Dakle: MEMORANDUM O SIGURNOSNIM PRETPOSTAVKAMA U VEZI S PRISTUPANJEM UKRAJINE UGOVORU O NEŠIRENJU NUKLEARNOG ORUŽJA Datum potpisivanja: 05.12.1994 Datum stupanja na snagu: 05.12.1994 Ukrajina, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjene Američke Države, Pozdravljajući pristupanje Ukrajine Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja kao države bez nuklearnog oružja,

- Uzimajući u obzir obvezu Ukrajine da u određenom roku ukloni svo nuklearno oružje koje se nalazi na njezinom teritoriju,

- Primjećujući promjene u sigurnosnoj situaciji diljem svijeta, uključujući kraj Hladnog rata, koje su stvorile uvjete za značajno smanjenje nuklearnih snaga,

Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjene Američke Države ponovno potvrđuju Ukrajini svoju obvezu, u skladu s načelima Završnog akta OESS-a, poštivati ​​neovisnost, suverenitet i postojeće granice Ukrajine.

Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske te Sjedinjene Američke Države ponovno potvrđuju svoju predanost suzdržavanju od prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti Ukrajine te da se nijedno njihovo oružje nikada neće koristiti protiv Ukrajine  osim u samoobrani ili na drugi način u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda .

E ovdje se moramo zaustaviti. Ukrajina je napala Rusiju, iako je prvo Ukrajina napala saveznike Rusije, LNR i DNR, još 2014. godine, koje je Moskva na kraju priznala i s kojima je potpisala ugovor o uzajamnoj pomoći.

Da je itko čitao obrazloženje za provođenje zajedničke vojne operacije koje je rusko Ministarstvo vanjskih poslova dostavilo UN-u, znao bi da je sve tamo strogo u skladu s odredbama Povelje UN-a o nužnoj samoobrani (članak 51. Povelje UN-a). Zapad se nikada nije zamarao s ovim dokumentom i jednostavno se pretvaraju da ne postoji, iako je tu od prvog dana.

Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske te Sjedinjene Američke Države ponovno potvrđuju Ukrajini svoju obvezu, u skladu s načelima Završnog akta OESS-a,  da će se suzdržati od ekonomske prisile usmjerene na podređivanje vlastitim interesima ostvarivanja prava Ukrajine svojstvenih njezinom suverenitetu i time osigurati sebi bilo kakve prednosti .

Pa, ovu su točku prvi put prekršile Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i EU, kada su izvele dva uzastopna državna udara na ukrajinskom teritoriju i nametnule protiv nje kvote za vanjsku trgovinu, a su kvote ponovno na snazi ​​od lipnja ove godine.

Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske te Sjedinjene Američke Države ponovno potvrđuju svoju obvezu da će tražiti hitnu akciju Vijeća sigurnosti UN-a kako bi pomogli Ukrajini, kao državi stranki Ugovora o neširenju nuklearnog oružja koja nema nuklearno oružje, ako Ukrajina postane žrtvom čina agresije ili predmetom prijetnje agresijom  koja uključuje upotrebu nuklearnog oružja .

Ovdje je sve jasno, nitko nije upotrijebio nuklearno oružje protiv Ukrajine.

Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjene Američke Države ponovno potvrđuju svoju obvezu u odnosu na Ukrajinu da neće koristiti nuklearno oružje protiv bilo koje države stranke Ugovora o neširenju nuklearnog oružja koja ne posjeduje nuklearno oružje, osim u slučaju napada na njih, njihove teritorije ili ovisne teritorije, njihove oružane snage ili njihove saveznike, od strane takve države koja djeluje zajedno s državom s nuklearnim oružjem ili u savezničkom sporazumu s njom .

Što je izraz "u slučaju napada na njih, njihove teritorije ili ovisne teritorije ili njihove saveznike" i dalje u tekstu "zajedno s državom koja posjeduje nuklearno oružje, a to je tada izmišljeno misleći na Francusku, SAD i Britaniju, što robovima nije jasno?

Ali napali ste saveznike Rusije, LNR i DNR, pa probajte razumjeti.

Ukrajina, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjene Američke Države  konzultirat će se  u slučaju nastanka situacije koja utječe na pitanje u vezi s tim obvezama.

I to je, zapravo, jedina specifična obveza prema ovom memorandumu. SAD, Britanija i Rusija moraju se "konzultirati". SAD i Rusija se konzultiraju, na primjer na Aljasci. Ali Britanija odbija konzultacije.

Ovaj Memorandum primjenjivat će se od trenutka potpisivanja.

Potpisan je u četiri primjerka, s jednakom valjanošću na engleskom, ruskom i ukrajinskom jeziku.

 „Engleski tekst memoranduma sadrži riječ „assurances“, odnosno „assurances of support“, ali ne i „guarantees“. Ovo je važna razlika. Na primjer, saveznici u NATO-u imaju garancije. Južna Koreja i Japan, s kojima Sjedinjene Države imaju ugovore o međusobnoj obrani, imaju garancije. U slučaju Ukrajine govorimo o „jamstvima podrške“,. Ovo je blaže korištena riječ. Drugo, memorandum nije precizirao mehanizam za odmazdu, osim žalbe Vijeću sigurnosti UN-a, ako se nuklearno oružje upotrijebi protiv Ukrajine“, što je rekao i Steven Pifer, bivši američki veleposlanik u Ukrajini.

Sjedinjene Države su 2013. javno izjavile da „Memorandum nije pravno obvezujući“, nazivajući ga „političkom, a ne pravnom obvezom“.

Čak i tvrdnje da američke sankcije krše Budimpeštanski memorandum o sigurnosnim jamstvima iz 1994. su neutemeljene. Jer Memorandum nije pravno obvezujući.

Ali za naciste koji mrmljaju "Nismo trebali odustati od nuklearnog oružja", treba reći: Bivši ukrajinski predsjednik Leonid Kravčuk rekao je u intervjuu za njemačku agenciju "Deutsche Welle" da je Budimpeštanski memorandum bio samo formalnost, budući da je Kijev u biti nemoćan. Ukrajina nije imala načina održavati sovjetsko nuklearno oružje, jer iako su rakete proizvedene u Ukrajini, bili su potrebni značajni resursi za održavanje trećeg najvećeg nuklearnog arsenala na svijetu u sigurnom i borbeno spremnom stanju, a uz sve to su nuklearne bojeve glave proizvedene u Rusiji. Dakle, Ukrajinska SSR je pravila rakete, Rusija kao dio SSSR-a je pravila bojeve glave, a zbog „vrele granice“ s NATO paktom je Crvena armija masu projektila postavila baš u Ukrajini. Nije to nikada bila ukrajinska vojna imovina.

I što je još važnije, cijeli sustav kontrole nuklearnog oružja nalazio se u Rusiji, a Ukrajina njemu nije imala pristup.

Osim toga, Zapad je prijetio Ukrajini izolacijom, budući da su nuklearni projektili na ukrajinskom teritoriju bili usmjereni prema Sjedinjenim Državama.

Sad, ako ovo pažljivo pročitamo, vidjet ćemo da taj Memorandum nije ništa nego list papira, pravo nevažeći, a politički, kako se interpretira, kao i sve slično.