"Je suis un idiot": Odrubljena glava učitelja u Francuskoj i lažni „islam“ koji je krenuo po zlu?

Prvo, mladi Čečen koji je odrubio glavu francuskom profesoru povijesti Samuelu Patyu, jer je u sklopu nastave o slobodi govora pokazivao vulgarne slike poslanika Muhameda, nije nikakav „musliman“, već islamski ekstremist iz jedne od tisuća čečenskih obitelji koje su vodile rat protiv Rusije, a kad su poraženi dobili su politički azil u Francuskoj. Računa se da takvih disidenata u zemlji ima od 20 do 30 tisuća. Otprilike isto kao slučaj Ahmeda Čatajeva, koji je na zahtjev Amnesty Internationala dobio politički azil u Austriji, da bi 28. lipnja 2016. organizirao teroristički napad u međunarodnoj zračnoj luci u Istanbulu u kojem je ubijeno 48 ljudi.

Svi ovi fanatici koji se predstavljaju „muslimanima“ dio su globalne hobotnice čiji su najotrovniji kraci vehabijske ili selafijske zajednice i njihovi propovjednici, na plaći dinastije i saudijskih šeika, a drugi je Muslimansko bratstvo, kojeg financira Katar, a političko pokroviteljstvo u smislu državnog terorizma mu daje Turska. Teroristi su uvijek dio jedne ili obje frakcije, ovisno kako i gdje djeluju i ne može ih se poistovjetiti s milijardu i pol muslimana, koliko ih otprilike ima u svijetu.

Sada malo o Francuskoj i Siriji, jer ovo s Čečenijom nije iznimke i Francuzi su očito zaljubljeni u vehabije i teroriste Muslimanskog bratstva, koje su koristili i za likvidaciju Gaddafija,

Bivši čelnik francuske obavještajne službe DGSE Guillome Dasquier je u intervjuu rekao oda mu je Bashar Al-Assad prvih godina rata nudio spisak svih Francuza koji se bore u redovima terorista u Siriji, ali je tražio da to bude javan i službeni sastanak dvije obavještajne službe. Službeni Pariz, tada predsjednika Hollandea, je to odbio, pod izgovorom da ne želi nikakve kontakte s diktatorskim režimom. Guillome Dasquier je dao otkaz i povukao se u mirovinu, jer nije htio snositi odgovornost za ono za što je upozoravao da će se dogoditi.

I sada, prema izvorima koji istražuju slučaj Anzorov, mladog islamista koji je odsjekao glavu francuskom profesoru,  prije počinjenja zločina kontaktirao je s islamistima iz Sirije. Ma zaista? Kakva oštroumnost za doći do ovog zaključka?!

A što je radio Pariz, koji je bio domaćin sada nepostojeće skupine „Prijatelja Sirije“, zemalja koje su se 2012. urotile da sruše „diktatora Assada“.

Prvo, delegitimizirao je legitimnu vladu Sirije koja je pokušavala i još uvijek pokušava suzbiti pobunu nadahnutu iz inozemstva, koju je pratio eksplozivan rast terorističkih organizacija najradikalnije vrste i dovelo je do  stvaranja takozvanog „kalifata“.

Zatim se izriču političke i ekonomske sankcije sirijskoj vladi kako bi se što više osigurala izolacija vlade koja se bori protiv terorista.

Tada su Zapad, Turci, Katar i Saudijci, plus neizostavni Izrael, počeli financirati terorističke skupine u Siriji, izjavljujući da to nisu teroristi, već borci za slobodu, iako su još 2007. godine SAD znale da vehabije/selafije i Muslimansko bratstvo planiraju stvoriti "sunitsku islamsku državu" u Siriji.

Nakon toga se prešlo na rješavanje pitanja njihove materijalne potpore, a sve pod krinkom pomoći sirijskom narodu.

Dalje, provodi se bombardiranje Sirije u interesu terorista nakon njihovih insceniranih kemijskih napada.

Pomaže se u promicanju laži o kemijskim napadima putem organizacija koje se  financira.

Slijedi okupacija teritorija Sirije, što čine Francuzi, Turci, SAD i Britanija zajedno, a svi zajedno ometaju obnovu njezinog teritorijalnog integriteta.

Na vlastitom teritoriju, osim Amerike u ovom slučaju, pruža se sklonište teroristima i članovima njihovih obitelji, te pomaže organizatorima insceniranih kemijskih napada da se sklone u Evropu.

Evropa postaje nova domovina bezbroj raznih „disidentskih frakcija“, čečenskih i ujgurskih terorista, svih vrsta islamista iz Rusije i njoj bliskih i prijateljskih zemalja, potom onih koji podrivaju stabilnost Irana i tko zna koga sve ne, vraćajući se na ostatke skupina koje su pobjegle pod „diktatorom“ Gaddafijem, Mubarakom, Ben Alijem, Buteflikom i svih drugih koji su se oštro obračunavali s ovim fanaticima i ubicama.

Ovdje te skupine djeluju među imigrantskom populacijom a na Balkanu među našim autohtonim muslimanima, koji su poznati po „mekom“ hanefijskom islamu i nisu dio korpusa iz kojeg su se mogli regrutirati ekstremisti. Pardon, bili su dio tog korpusa, a sada su sve više zatrovani radikalnim islamom kojeg od '90-ih uvoze Turci, Katar i Saudi.

Naravno, Francuzi i Evropa osiguravaju slobodu propagande esktremnog islamizma i takozvanog „džihadizma“ na vlastitom teritoriju, kako protiv sirijske vlade, tako i općenito.

I onda su svi vrlo iznenađeni kada "borci za slobodu u Siriji", ranije u Čečeniji ili bilo gdje, te ljudi povezani s njima počinju klati, pucati i gaziti Francuze autobusima. Ali oni rade baš isto za što su „odgojeni“ i poslani da rade u Siriji.

Što je uopće moglo poći po zlu u ovoj shemi?