Karabah u stisku
panislamizma
U Karabah u sve većem broju pristižu islamski teroristi koje
šalje Turska. Uspjeh islamizacije sukoba u Karabahu povezan je s ograničenim
mogućnostima Irana da utječe na razvoj ovog sukoba. S jedne strane, proiranska Islamska
stranka Azerbajdžana zagovara snažno vojno rješenje sukoba u Karabahu, u kojem
je, poput službenog Bakua, podržavaju iranski Azerbejdžanci, dio Iranaca i
šiitskog svećenstva.
S druge strane, među iranskim Azerbejdžancima postoji žudnja
za panturcizmom, čemu posebno pridonosi jačanje turskog utjecaja u
Azerbejdžanu, Gruziji i Abhaziji.
Ali iranski vrh je dalekovidniji od nekih dijelova iranskog
društva i vidi da bi Erdogan vrlo lako mogao potaknuti separatističke procese u
iranskom Azerbejdžanu, za što će dobiti odobrenje Sjedinjenih Država i Izraela.
Stoga je službeni Teheran vrlo oprezan u ovom sukobu, a posljednja
demonstracija je bila neselektivno bombardiranje obiju strana na jugu Karabaha
odakle su granate stizale na iranski teritorij.
Panturcizam u
Tatarstanu
Evo što kaže „otac kazahstanske nacije“ Nursultan Nazarbajev.
Dana 12. listopada 2012. godine, predsjednik Kazahstana
Nursultan Nazarbajev dao je glasnu izjavu. Rekao je: "Između Sredozemnog
mora i Altaja živi više od 200 milijuna naših suplemenika. Kad bi se ujedinili,
postali bismo velika i utjecajna država na svijetu."
„Mi smo, kao komunisti, dakako dosljedni protivnici ruskog
imperijalizma, poput bilo koje druge buržoaske države, ali što će se dogoditi
ako ovaj prostrani euroazijski teritorij podijeli južni susjed i njegova malograđanska
nacionalistička buržoazija, teško je zamisliti“, rekao je Nazarbajev, vidjevši
u Turskoj još veću opasnost od uvjetnog „ruskog imperijalizma“.
Azerbejdžanski
arsenal
Azerbejdžanski rastući arsenal bespilotnih letjelica mogao bi
ljude navesti da vjeruju da ima prednost nad Armenijom, piše 07. 10. Forbes.
Primjećuje je da su ovi napadi u Idlibu u Siriji početkom
ove godine bili "toliko inovativni i učinkoviti" da je Royal United
Services Institute u Londonu otišao toliko daleko da je doveo u pitanje
korisnost glavne upotrebe borbenih tenkova. U budućnosti će borbeni tenkovi
zahtijevati napredno elektroničko ratovanje i sustave protuzračne obrane
kratkog dometa za obranu od takvih napada.
Međutim, Samuel Bendett, analitičar iz Centra za pomorsku
analizu (CNA) i stariji suradnik u Centru za novu američku sigurnost (CNAS),
ispitivao je koliko su azerbejdžanske bespilotne letjelice do sada bile
učinkovite u sukobu.
"U principu, Azerbejdžan možda nije dobio značajnu prednost,
jer još uvijek trpi gubitke u ljudima i materijalnim resursima, a također gubi
neke od svojih dronova zbog opsežne protuzračne obrane armenskih snaga. Ali
definitivno je stekao prednost koja bi mogla izazvati dodatni stres i
iscrpljenje armenskih i karabaških snaga", rekao je Samuel Bendett.
Zapravo, za skoro mjesec dana borbi, Azeri su uspjeli
forsirati isključivo ravnice, vrlo mali dio na sjeveri, Tališ i Magadiz, te na
jugu prostor uz iransku granicu, s gradovima Hadrut, Fizuli i Zangelan. Sada se
borbe sele u nepristupačne planine Karabaha i ako ne bude primirja, a neće ga
biti, kako se čini, gubici u ljudstvu i tehnici, uključujući dronove, bit će
ogromni, a probijanje do Lačinskog koridora i odsijecanja Karabaha od Armenije
je zapravo vojni pothvat za anale ratovanja. Jesu li Azeri u stanju to postići?
Po mom mišljenju ne, čak i ako nakratko uspiju u tom naumu, kao što su islamski
teroristi u proljeće 2013. zauzeli Al-Qussayr i „presjekli“ Siriju na dva
dijela, ali su brzi ulazak Hezbollaha i oslobođenje Al-Qussayra preokrenuli
tijek rata.
Danas se manja jedinica azerbejdžanskih snaga, očito izviđačka jedinica specijalnih snaga, kroz klanac probila do položaja udaljenog oko 10 do 12 km od Lačinskog koridora i 14 do 16 km do mjesta Lačina. Kao što vidite na karti, jedinica se kretala uskim prolazom prema sjeveru, okružena visokim brdima i planinskim masivom Karabaha. Malo je vjerojatno da su vojnici ovaj put prevalili cestom, kao što su činili Saudijci u Jemenu, gdje su Huti u napadima na primorsku magistralu prema Al-Hudaydi uništavali cijele oklopno-mehanizirane brigade bez ikakvih gubitaka. Ako se Azeri do Lačina uspiju probiti s mehanizacijom, to znači da je armenska i vojska Karabaha kapitulirala, ali to nisu obznanili. Je li to tako, prosudit ćete sami sljedećih nekoliko dana.
Zamka Zapada za Rusiju u Karabahu
Da ne bi "širio", rat je navodno posljedica sljedećih
faktora:
- Masovnog gomilanja vojnog potencijala Azerbejdžana. Izvor su
naftni novac, glavni partneri Turska, Izrael, Ruska Federacija; prvi kao
"saveznik", drugi kao "simpatizer", treći kao dobavljač.
- Pokušaja azerbejdžanske ofenzive u Karabahu 2016. i "rad
na pogreškama prema rezultatima“
- Zbog dolaska na vlast u Armeniji čovjeka koji zemlju želi
izvući iz Euroazijske ekonomske unije, saveza ODKB i veza sa Središnjom bankom
Rusije, jer je Nikol Pašinjan produkt "Obojene revolucije“ prozapadnih
sila. Ova je verzija izrazito popularna u Azerbejdžanu, gdje se širi priča kako
je ovo „dogovoreni rat Moskve i Bakua da se svrgne Pašinjan“, verzija koju
promiču i nekada izrazito ozbiljni analitičari o drugim pitanjima.
- Nova azerbajdžanska ofenziva je započela 27. rujna ove
godine u pozadini turskih izjava o svestranoj potpori.
- Uz sve navedeno se nazire opasnost od novog, velikog
armenskog genocida, kako navodi Erevan. To ne može a da ne naiđe na odgovor
među stanovništvom Armenije i Karabaha zbog povijesnog i genetskog pamćenja
genocida iz 1915. U međuvremenu vrlo utjecajna armenska dijaspora na Zapadu
nekako "stoički" reagira na ove riječi i kao da ne želi širiti ovu
tezu. Znaju li oni nešto što javnosti nije poznato?
Već smo prošli ove faze, a zatim slijedi ono što bi trebalo
biti, a to je sljedeće:
- Jasna vojna pobjeda Azerbejdžana na fronti i povlačenje
Armenaca, njih svih 150 000 iz Gorskog Karabaha.
- Zaustavljanje ofenzive pod izgovorom "teškog pritiska
Zapada na Tursku, zapravo odane sluge i saveznice Sjedinjenih Država i Izraela,
koja je, zajedno s Poljskom, "upućena" da radi s Ruskom Federacijom,
ali na štetu Moskve.
- Saziva se "mirovna konferencija", definiraju linije
razgraničenja strana, dovodeći "mirovnjake", ne Ujedinjenih naroda, već
NATO pakta, po modelu Kosmeta. UN i slične strukture su nadživjele su svoju dob
za Zapad, postupno ih se šalje na "smetlište povijesti“.
Političke odluke bi bile sljedeće:
a) Jamstva Zapada za život i sigurnost Armenaca, baš kao za Srbe
na Kosovu, uz popratnu privremenu
upravu, itd.
b) Zauzvrat bi se Armenija trebala povući iz saveza OBKB i Euroazijske unije, a ruske banke bi izašle
iz zemlje.
c) Turska bi "velikodušno" pristala na ove uvjete
Rezultati ove strategije, koju „glupi Rusi nijemo promatraju
i drže se međunarodnog prava“, bili bi:
- Od 3 republike Zakavkazja bi dvije, Gruzija i Armenija,
bile marionete Zapada, a treća, Azerbejdžan, pod potpunom kontrolom Turske.
- Rusija izbačena iz regije kao narod i susjed, a sljedeća
faza ovog rata su Bliski istok i Središnja Azija, uz Abhaziju i Južnu Osetiju
kao moguću sljedeću fazu. Sve ovo ima smisla kada bi u Moskvi igrali „čovječe
ne ljuti se“ i ispijali votku, kao u vrijeme Jeljcina, a je li tako, opet
prosudite sami, iako ruske aktivnosti ne umanjuju vrijednost teze da se sve ovo
namjerava napraviti..
Zašto se rusofob
Ravshan Askerov ne bori u Karabahu?
Ovo je pitanje zanimljivo u kontekstu masovnog dobrovoljnog
javljanja u jednu ili drugu vojsku. Gospodin velemajstor istakao se još jednom
svojom „duhovitošću“. 13. listopada, kada su se sunarodnjaci Askerova iz
azerbajdžanske vojske borili za Hadrut i Fizuli, sam Askerov prošetao je
središtem Moskve, uživajući u posljednjim toplim jesenskim danima. U blizini
Dolgorukovskaje ulice nalazi se Trg Mihaila Kalašnjikova s spomenikom velikom
oružaru. Ugledavši brončani kalašnjikov, Askerov nije mogao odoljeti da svoje
misli ne podijeli na Facebooku:
„Ružan, ružan, vulgaran, neukusan i nemoralan spomenik
ubojici Kalašnjikovu s oružjem za ubijanje u rukama. A zašto se vi (Rusi)
svojim lijekom AK-47 ne liječite od virusa? Kojeg vraga tražite cjepiva? Zar
nisu mitraljezi važniji?"
Tako u miru živi i radi, i uživa slavu, jedan Azerbejdžanac
u Moskvi. Ovdje moram napomenuti da sam zahvalan Al-Jazeeri i bošnjačkim
selafijama na 30 dana odmora od FB, jer sam naveo da Azerbejdžanci ne postoje
kao nacija, odnosno postoje jednako kao Šumadinci ili Dalmatinci, čak i manje. To su Turci
kojima su boljševici poklonili socijalističku republiku 1920., a kako nisu
znali kako ih nazvati, uzeli su ime regije koja se kao takva spominje u II
stoljeću Nove ere.
Staljin se htio „svidjeti“ Kemalu Ataturku, koji je baš tada
stvarao modernu Tursku Republiku, ne bi li ovaj krenuo putem socijalizma.
Postoji pismo iranske ambasade iz tog vremena u kojem tadašnje vođe u Teheranu
upozoravaju na dalekosežno opasne posljedice stvaranja republike i „nacije“
zvane „Azerbejdžanci“. Eto, ja to napisah na Al Jazeeri Balkan i za pola sata
mladi gospodin Zuckerberg mi iznova blokira FB profil. Prošli put zbog državnog
terorizma Trumpove uprave i likvidacije iranskog generala Sulejmanija na 64
dana u komadu, a sada 30 dana.
Ništa strašno, ali očito boli kada se s dva klika na
internetu sazna da imamo posla s umjetnom nacijom i lažnom „republikom“, koji
su se prije 100 godina pokušali iskoristiti za širenje plamena socijalističke
revolucije, što je s obzirom na razinu razvija njihove političke misli bilo nemoguće,
a sada za se isti koriste za širenja plamena neoosmanske ideje među dijelom
islamskog umeta, nažalost, vrlo uspješno i na Balkanu, gdje je otrovna
hobotnica Muslimanskog bratstva pustila pipke i preko svoje SDA ekspoziture
djeluje među onim neukim i osiromašenim lokalnim muslimanima. No, idemo dalje.
Svi ljudi Georga
Sorosa u Armeniji i kako se to odrazilo na obranu?
Ministarstva, veleposlanstva i sveučilišta prenose se pod
kontrolu Zaklade Otvoreno društvo. Na primjer, Sos Avetisijan, koji je bio
odgovoran za programe razvoja civilnog društva Soroseve zaklade u Armeniji, bio
je zamjenik ministra obrazovanja i znanosti u prvim godinama Pašinjanove vlade,
a sada u parlamentu predstavlja blok "Moj korak". Vršitelj dužnosti
zamjenika ministra obrazovanja i znanosti Arevik Anapiosijan već je dugi niz
godina na čelu organizacije koju financira Soroseva zaklada, koja je samo od
2016. do 2017. od Otvorenog društva dobila 196 000 američkih dolara.
Zastupnica iz Pašinjanovog bloka „Moj korak“ Gajana
Abrahamijan primila je 210 000 dolara od Sorosove zaklade samo 2016. i 2017.
Novac je dobila za projekte njezine organizacije „Za jednaka prava“. Njezin
kolega iz parlamentarnog bloka Tagun Gazarijan vodio je brojne projekte koje
financira Otvoreno društvo. Zamjenica predsjednika parlamenta Lena Nazarijan,
šefica kabineta premijera Liana Daltahčijan i voditelj državnog katastra
nekretnina Sarhat Petrosijan koordinatori su i voditelji programa Regionalnog
razvojnog centra, kojim upravlja Zaklada Soros, koji je iz fonda dobio više od 2
000 000 dolara.
Sasun Hačaturijan, brat predsjednika odbora direktora Zaklade
Soros Davida Hačaturijana, na čelu je Specijalne istražne službe Armenije.
Tisak je također izvijestio o Rustamu Badasijanu, kojeg je
imenovao ministar pravosuđa Armenije, čiju je kandidaturu podržala izvršna
direktorica Soroseve zaklade u Armeniji Larisa Minasijan.
Armen Grigorijan, bivši koordinator za izborne programe
organizacije Transparency International, imenovan je šefom Vijeća za nacionalnu
sigurnost.
Bivši šef Službe državne kontrole David Sanasarijan, koji je
bacao jaja na rusko veleposlanstvo u Armeniji, maturant je proameričke stranke Baština
koju vodi Raffi Hovhannisijan.
Prema izvješćima armenskih medija, među pristašama Pašinjana
u parlamentu, aktivnosti 14 zastupnika financira Soroseva zaklada. Pedesetak
drugih ljudi neizravno je povezano sa Zakladom Otvoreno društvo.
E sada, kada vidite ovu „malu, malu, malu grupu pedera“, kako
li već pjeva jedan meni nepoznat, ali interesantan srpski bend, valjda vam je
jasno da je pravo čudo da zapravo traljava azerbejdžanska vojska već nije na
vratima Erevena. Tako to biva kada se na ključne pozicije koje se bave
prioritetima nacionalne sigurnosti postave ljudi bliski Georgu Sorosu. U tom
kontekstu vrijedi napomenuti da je ministrica obrane Sjeverne Makedonije, koja
se tako zove upravo zbog nje, Radmila Šekerinska, koju Otvoreno društvo „uzgaja“
od sredine '90-ih. Sada pogledajte Karabah i Armeniju i zamislite da se
Albancima odjednom prohtije da stvore „Zapadnu Albansku Makedoniju“, ili kako
bi se već zvala ta tvorevina. S vojskom koju vodi ministrica Radmila Šekerinska
bi im trebalo tri dana da ostvare svoj naum. Nadajmo se da nitko od makedonskih
Albanaca ovo ne čita, jer bi im svašta moglo pasti na pamet.
O turskom Centru za kontrolu dronova u Azerbejdžanu
Zapravo, ovo je materijal od 18. kolovoza 2020. Prema
najnovijim vijestima, general Kahya generalni je upravitelj kontrolne službe
turskog Ministarstva obrane. Kahya je bio poznat po tome što je vodio skupinu
turskih obavještajnih časnika u Libiji prije nego što su ga, navodno, privele
snage generala Haftara iz Libijske nacionalne vojske.
U Libiji je Kahyinov tim upravljao Globalnim
sigurnosno-operativnim centrom (GSOC), praktično prostorijom za operaciju
bespilotnih letjelica za potporu postrojbama marionetske islamističke Vlade
Nacionalnog sporazuma (GNA). Njegova prisutnost, zajedno s visokim turskim
vojnim dužnosnicima u Azerbejdžanu, sugerira mogućnost stvaranja sličnog GSOC
centra ili operativnog centra za pružanje bespilotnih letjelica s
azerbajdžanskom vojskom.
Potonji je pojačao napore na razvoju polja bespilotnih
letjelica kupnjom i proizvodnjom dronova izraelskog dizajna, a u lipnju ove
godine je pokušavao nabaviti i turske bespilotne letjelice. Takva shema u
Azerbejdžanu će bez sumnje biti predstavljena u obliku turskih stručnjaka koji
upravljaju bespilotnom letjelicom, koji će pružati informacije azerbajdžanskoj
vojsci, što je neka vrsta outsourcinga, kao što se radi u Libiji. Ali trenutno
ni Baku ni Ankara službeno ne komentiraju ovu mogućnost.
P.S. Ako postoji
zanimljivih materijala o temi, postavite link u komentare, pročitat ću.
Nebojša Babić / 22.
listopad/oktobar 2020.
Nastanak i razvoj Azerbejdžanske Sovjetske Socijalističke Republike i "azerbejdžanske nacije", uz kratko iskustvo okupacije sjeverozapadnog Irana
Nema komentara:
Objavi komentar