Kako su neki veliki mediji Iran ugurali u vlak Erdoganovog neoosmanizma

Zanimljivo je kako su neki navrat nanos Islamsku Republiku Iran htjeli ugurati u vlak panturkizma i Erdoganovih bolesnih ambicija, ovaj put na Kavkazu, na samoj iranskoj granici, u napadu na Karabah u kojem sudjeluje i Izrael.

Naime, ranije ovog tjedna se oglasio Ali Akhbar Velayati, savjetnik za sigurnost vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, a protumačen je tako da ispada kao da je rekao "Armenci se moraju povući s Gorskog Karabaha".

Osobno, bilo mi je čudno da Velayati, čiji rad i izjave pratim skoro 10 godina, kaže takvo što. I onda, kao što to biva kada provjerite izvornu izjavu, iranski dužnosnik to uopće nije rekao, iako bi ljubitelji Recepa Tayyipa Erdogana voljeli da je muslimanska sila poput Irana podržala njegovu ratnu avanturu protiv Armenaca.

Ukratko, Velayati je rekao "kako okupirane regije moraju biti oslobođene". Koje regije? One koje su okupirali Azeri od 29. 09. ove godine? Sedam regija koje su od 1988. zauzeli Armenci i tako fizički ujedinili Autonomnu SSP Gorski Karabah s bivšom Armenskom SSR? Možda je mislio na te regije, jer je Karabah pokrajina? Između ostalog, za sada su Azeri ponovno osvojili samo mali dio tih 7 regija, i to na jugu, a Gorski Karabah je ostao bez nekoliko kvadratnih kilometara.

Ali Akhbar Velayati predugo upravlja sigurnosnim pitanjima Irana da bi davao ovako glupe izjave. Osim toga, on dobro zna da „Grupa Minsk“, iako nefunkcionalna, kako sada tvrdi Ilham Alijev, teži ispregovarati vraćanje tih 7 regija Azerima, ali da se Armencima ostavi Lačinski koridor, a Azerima zauzvrat da koridor do eksklave Nahičevan, na granici s Iranom.

Dakle, sve ovo, ne računajući važno piranje azerskog iredentizma u Iranu, plus savez Turske i Izraela s Bakuom u ovoj agresiji, bilo bi dovoljno da se desna ruka ajatolaha Sayeda Alija Hamneija suzdrži od izjava poput nikada dane o tome kako „Armenci trebaju vratiti Karabah i povući se iz tih planina“. Vratiti kome? Umjetnoj naciji i republici Azerbejdžan, izmišljenim od boljševika da se „umile“ Kemalu Ataturku? Pa Teheran je tada prvi službeno prosvjedovao kod revolucionarnih snaga u Moskvi, upozoravajući Lenjina, Staljina i ostale da se igraju s vatrom i stvaraju izvor stalne napetosti i žarište budućeg sukoba. Netko mi je poslao faksimil pisma Teherana revolucionarnim vlastima u Moskvi o tom pitanju i lako ga je naći na internetu.

I sada, odjednom, u Teheranu su svi poludjeli i pogazili su tisuće godina diplomacije da bi se svidjeli jednom Erdoganu. Mislim da dalje nije potrebno pojašnjavati, a izvornu izjavu Velayatija lako možete naći na portalu PressTV, IRNA i drugim vjerodostojnim iranskim izvorima. Iako je u pravilu korektna, ipak treba izbjegavati agenciju Fars, koja često voli zamijeniti termine ili pomaknuti zarez u rečenici, pa sve dobiva drugi smisao. Ima dovoljno iranskih agencija za provjeru i dobiti točne informacije.

Iran se ne šali

Iran pomno prati situaciju u Karabahu, gdje su u toku neprijateljstva velikih razmjera, i neće tolerirati agresiju na svoj teritorij“, rekao je danas veleposlanik Islamske Republike u Moskvi Kazem Jalali u intervjuu za RIA Novosti.

 "Islamska Republika Iran ozbiljno i pomno prati aktivnosti u pograničnim regijama naše zemlje i s tim u vezi, proglašavajući agresijom bilo koju od sukobljenih strana u regiji u neprijateljskim aktivnostima na teritoriju naše zemlje, ozbiljno ih upozoravamo na potrebne mjere predostrožnosti", napomenuo je diplomat dodajući da je Teheran u "bliskom i ozbiljnom kontaktu sa svim stranama".

Prema njegovim riječima, Iran ni na koji način neće tolerirati agresiju na svoje granice i na svoj teritorij, a prekjučer je na položaje sukobljenih strana, obje, i Armenaca i Azera, ispalio nekoliko „projektila upozorenja“, kao odgovor na projektile koji su završavali na iranskom teritoriju.

"Tijekom nedavnih događaja između Azerbejdžana i Armenije rekli smo objema stranama da će svatko tko se ne bude pridržavao ovog načela biti u potpunosti odbijen", rekao je Jalali, misleći na „vojno odbijanje“.

Iran je ovog tjedna započeo masovnu vježbu protuzračnih obrambenih snaga, uključujući jedinice Islamske revolucionarne garde (IRGC). Nije precizirano jesu li vježbe, kodnog naziva „Branitelji neba“, povezane s tekućim neprijateljstvima u zoni sukoba u Karabahu, u blizini sjevernih granica Irana.

Iz Gorskog Karabaha stigle su informacije o žestokim borbama u južnom sektoru fronte, na području rezervoara Hudaferin, blizu teritorija Islamske Republike. Ranije je azerbejdžanska strana objavila uspostavu "pune kontrole" nad granicom između Karabaha i Irana. Erevan je negirao tvrdnje Bakua.

Azerbejdžan se ispričao Iranu zbog slučajnog pogotka topničkih granata i projektila na teritorij Islamske Republike iz ratnog područja u Karabahu, rekao je ranije ovog mjeseca zamjenik zapovjednika iranskih graničnih snaga brigadni general Qasem Rezai.

„Dvije države ratuju u regiji. Mnogo topničkih granata i raketa slučajno je pogodilo teritorij Irana. Graničari naše zemlje, u skladu sa svojim dužnostima, upozorili su Armeniju i Azerbejdžan, a obje su države priznale svoju pogrešku ”, rekao je iranski vojni zapovjednik.

Prema njegovim riječima, iranski su predstavnici održali sastanak s azerbejdžanskim dužnosnicima na granici kako bi ih podsjetili na poštivanje potrebnih pravila. Obje su se strane obvezale da će "prilagoditi kut vatre kako bi spriječile bilo kakvu štetu iranskim poljoprivrednicima i stanovnicima pograničnih područja", dodao je general Rezai.

Podsjetimo se, Azerbajdžan je 27. rujna započeo intenzivno granatiranje naselja u Karabahu, uključujući grad Stepanakert, prelazeći u ofenzivu duž cijele linije kontakta u zoni sukoba u Karabahu. Vojno stanje uvedeno je u Azerbejdžanu i Armeniji, a najavljena je i mobilizacija.

Danas se vođa Gorskog Karabaha obratio Vladimiru Putinu otvorenim pismom i tražio je da svojim autoritetom utječe na Baku i obustavi agresiju.

Erdogan se u međuvremenu želi nametnuti kao posrednik u Karabahu, rekavši kako "Turska ima isti status kao i Rusija". Međutim, Moskva je ranije odbacila ovu mogućnosti i drži se okvira „Grupe Minsk“, koju čine Rusija, Francuska i SAD.

Postoje zanimljive teze da bi Rusija isto tren intervenirala i pomogla Armencima, ali da prvo mora otići Nikol Pašinjan, što ću elaborirati sutra. Ova teza je manjkava, prije svega zato što Rusija ima odlične odnose s Azerbejdžanom i nedavno je potpisala povijesni ugovor Kaspijske petorke, koji definira multilateralne odnose pet kaspijskih zemalja, ali brani raspoređivanje vojnih baza nekaspijskih zemalja na obalama Kaspijskog mora. Ovaj je sporazum potpisao i Iran, koji s Rusima i Azerima gradi veliki infrastrukturni „Koridor Sjever-jug“, od St. Petersburga do Bandar Abasa u Iranu.

Sve su to faktori zbog kojih Rusija neće ući u sukob s „čizmom na terenu“, ali da je već u Karabahu i da pomaže Armencima, u to ne treba sumnjati.

Sad, koliko je vjerodostojna priča o Nikolu Pašinjanu kao faktoru koji koči rusku intervenciju, o tome ću sutra. Za sada je dovoljno znati da Iran nije uskočio u vlak Erdoganovog neoosmanizma i panturkizma i trebalo bi, ako je uopće važno, pitati na koje je regije Velayati mislio kada je rekao da se iz njih netko treba povući? Konačno, mogao je misliti na južne regije koje graniče s Iranom i da se povuku i jedni i drugi, u protivnom će se suočiti s iranskim vojnim odgovorom, što je puno logičnije.  

No, čak i bez odgovora na ovo pitanje, glavno smo razjasnili: Iran nije zemlja kojom može manipulirati jedan Recep Tayyip Erdogan, bivši ulični prodavač boze iz sirotinjske četvrti Kasimpaša, koji je od trenutka u kojem je ušao u „Palaču s 100 soba“ izgubio svaki kontakt sa stvarnošću i počinje predstavljati prijetnju ne samo za susjedne i šire, već i za same Turke, koje vodi putem samouništenja.