Zanimljivo je kako su neki navrat nanos Islamsku Republiku
Iran htjeli ugurati u vlak panturkizma i Erdoganovih bolesnih ambicija, ovaj
put na Kavkazu, na samoj iranskoj granici, u napadu na Karabah u kojem
sudjeluje i Izrael.
Naime, ranije ovog tjedna se oglasio Ali Akhbar Velayati,
savjetnik za sigurnost vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, a protumačen je
tako da ispada kao da je rekao "Armenci se moraju povući s Gorskog
Karabaha".
Osobno, bilo mi je čudno da Velayati, čiji rad i izjave
pratim skoro 10 godina, kaže takvo što. I onda, kao što to biva kada provjerite
izvornu izjavu, iranski dužnosnik to uopće nije rekao, iako bi ljubitelji
Recepa Tayyipa Erdogana voljeli da je muslimanska sila poput Irana podržala
njegovu ratnu avanturu protiv Armenaca.
Ukratko, Velayati je rekao "kako okupirane regije
moraju biti oslobođene". Koje regije? One koje su okupirali Azeri od 29.
09. ove godine? Sedam regija koje su od 1988. zauzeli Armenci i tako fizički
ujedinili Autonomnu SSP Gorski Karabah s bivšom Armenskom SSR? Možda je mislio
na te regije, jer je Karabah pokrajina? Između ostalog, za sada su Azeri
ponovno osvojili samo mali dio tih 7 regija, i to na jugu, a Gorski Karabah je
ostao bez nekoliko kvadratnih kilometara.
Dakle, sve ovo, ne računajući važno piranje azerskog iredentizma
u Iranu, plus savez Turske i Izraela s Bakuom u ovoj agresiji, bilo bi dovoljno
da se desna ruka ajatolaha Sayeda Alija Hamneija suzdrži od izjava poput nikada
dane o tome kako „Armenci trebaju vratiti Karabah i povući se iz tih planina“.
Vratiti kome? Umjetnoj naciji i republici Azerbejdžan, izmišljenim od
boljševika da se „umile“ Kemalu Ataturku? Pa Teheran je tada prvi službeno
prosvjedovao kod revolucionarnih snaga u Moskvi, upozoravajući Lenjina,
Staljina i ostale da se igraju s vatrom i stvaraju izvor stalne napetosti i
žarište budućeg sukoba. Netko mi je poslao faksimil pisma Teherana revolucionarnim
vlastima u Moskvi o tom pitanju i lako ga je naći na internetu.
I sada, odjednom, u Teheranu su svi poludjeli i pogazili su tisuće
godina diplomacije da bi se svidjeli jednom Erdoganu. Mislim da dalje nije potrebno
pojašnjavati, a izvornu izjavu Velayatija lako možete naći na portalu PressTV,
IRNA i drugim vjerodostojnim iranskim izvorima. Iako je u pravilu korektna,
ipak treba izbjegavati agenciju Fars, koja često voli zamijeniti termine ili
pomaknuti zarez u rečenici, pa sve dobiva drugi smisao. Ima dovoljno iranskih
agencija za provjeru i dobiti točne informacije.
Iran se ne šali
Iran pomno prati situaciju u Karabahu, gdje su u toku
neprijateljstva velikih razmjera, i neće tolerirati agresiju na svoj teritorij“,
rekao je danas veleposlanik Islamske Republike u Moskvi Kazem Jalali u
intervjuu za RIA Novosti.
Prema njegovim riječima, Iran ni na koji način neće
tolerirati agresiju na svoje granice i na svoj teritorij, a prekjučer je na
položaje sukobljenih strana, obje, i Armenaca i Azera, ispalio nekoliko „projektila
upozorenja“, kao odgovor na projektile koji su završavali na iranskom
teritoriju.
"Tijekom nedavnih događaja između Azerbejdžana i
Armenije rekli smo objema stranama da će svatko tko se ne bude pridržavao ovog
načela biti u potpunosti odbijen", rekao je Jalali, misleći na „vojno
odbijanje“.
Iran je ovog tjedna započeo masovnu vježbu protuzračnih
obrambenih snaga, uključujući jedinice Islamske revolucionarne garde (IRGC).
Nije precizirano jesu li vježbe, kodnog naziva „Branitelji neba“, povezane s
tekućim neprijateljstvima u zoni sukoba u Karabahu, u blizini sjevernih granica
Irana.
Iz Gorskog Karabaha stigle su informacije o žestokim borbama
u južnom sektoru fronte, na području rezervoara Hudaferin, blizu teritorija
Islamske Republike. Ranije je azerbejdžanska strana objavila uspostavu
"pune kontrole" nad granicom između Karabaha i Irana. Erevan je
negirao tvrdnje Bakua.
Azerbejdžan se ispričao Iranu zbog slučajnog pogotka
topničkih granata i projektila na teritorij Islamske Republike iz ratnog
područja u Karabahu, rekao je ranije ovog mjeseca zamjenik zapovjednika
iranskih graničnih snaga brigadni general Qasem Rezai.
„Dvije države ratuju u regiji. Mnogo topničkih granata i
raketa slučajno je pogodilo teritorij Irana. Graničari naše zemlje, u skladu sa
svojim dužnostima, upozorili su Armeniju i Azerbejdžan, a obje su države
priznale svoju pogrešku ”, rekao je iranski vojni zapovjednik.
Prema njegovim riječima, iranski su predstavnici održali
sastanak s azerbejdžanskim dužnosnicima na granici kako bi ih podsjetili na
poštivanje potrebnih pravila. Obje su se strane obvezale da će
"prilagoditi kut vatre kako bi spriječile bilo kakvu štetu iranskim
poljoprivrednicima i stanovnicima pograničnih područja", dodao je general
Rezai.
Podsjetimo se, Azerbajdžan je 27. rujna započeo intenzivno
granatiranje naselja u Karabahu, uključujući grad Stepanakert, prelazeći u
ofenzivu duž cijele linije kontakta u zoni sukoba u Karabahu. Vojno stanje
uvedeno je u Azerbejdžanu i Armeniji, a najavljena je i mobilizacija.
Danas se vođa Gorskog Karabaha obratio Vladimiru Putinu otvorenim
pismom i tražio je da svojim autoritetom utječe na Baku i obustavi agresiju.
Erdogan se u međuvremenu želi nametnuti kao posrednik u
Karabahu, rekavši kako "Turska ima isti status kao i Rusija".
Međutim, Moskva je ranije odbacila ovu mogućnosti i drži se okvira „Grupe Minsk“,
koju čine Rusija, Francuska i SAD.
Postoje zanimljive teze da bi Rusija isto tren intervenirala
i pomogla Armencima, ali da prvo mora otići Nikol Pašinjan, što ću elaborirati
sutra. Ova teza je manjkava, prije svega zato što Rusija ima odlične odnose s
Azerbejdžanom i nedavno je potpisala povijesni ugovor Kaspijske petorke, koji
definira multilateralne odnose pet kaspijskih zemalja, ali brani raspoređivanje
vojnih baza nekaspijskih zemalja na obalama Kaspijskog mora. Ovaj je sporazum
potpisao i Iran, koji s Rusima i Azerima gradi veliki infrastrukturni „Koridor
Sjever-jug“, od St. Petersburga do Bandar Abasa u Iranu.
Sve su to faktori zbog kojih Rusija neće ući u sukob s „čizmom
na terenu“, ali da je već u Karabahu i da pomaže Armencima, u to ne treba
sumnjati.
Sad, koliko je vjerodostojna priča o Nikolu Pašinjanu kao faktoru
koji koči rusku intervenciju, o tome ću sutra. Za sada je dovoljno znati da
Iran nije uskočio u vlak Erdoganovog neoosmanizma i panturkizma i trebalo bi,
ako je uopće važno, pitati na koje je regije Velayati mislio kada je rekao da
se iz njih netko treba povući? Konačno, mogao je misliti na južne regije koje
graniče s Iranom i da se povuku i jedni i drugi, u protivnom će se suočiti s
iranskim vojnim odgovorom, što je puno logičnije.
No, čak i bez odgovora na ovo pitanje, glavno smo
razjasnili: Iran nije zemlja kojom može manipulirati jedan Recep Tayyip
Erdogan, bivši ulični prodavač boze iz sirotinjske četvrti Kasimpaša, koji je od
trenutka u kojem je ušao u „Palaču s 100 soba“ izgubio svaki kontakt sa
stvarnošću i počinje predstavljati prijetnju ne samo za susjedne i šire, već i
za same Turke, koje vodi putem samouništenja.



Nema komentara:
Objavi komentar