Joe Biden je (možda) pobjednik izbora – Ako bude tako, evo što nas čeka:

Dolaze li novi ratovi punom brzinom u ime mira i demokracije? A što je s Kinom, Rusijom i Europskom unijom?

Na Badnjak 1780. budući predsjednik Sjedinjenih Država, Thomas Jefferson , pišući pismo prijatelju Georgeu Rogersu Clarku govori o novorođenoj državi s terminom koji će ući i ući u povijest: Carstvo slobode. Prema Jeffersonu, čije je razmišljanje iznjedrilo školu mišljenja takozvanog liberalnog internacionalizma, Sjedinjene Države imale su pravo i dužnost širiti svoje vrijednosti, društveni sustav i politički model širom svijeta, kao superiorne i nadahnute božanskom svjetlošću.

Jefferson je utemeljitelj ove škole, jer su u ime liberalnog internacionalizma i mesijanske koncepcije Sjedinjenih Država kao Carstva slobode, katehona u višegodišnjoj borbi protiv sila zla, ekspanzionističke kampanje bile opravdane prvo u „dvorištu“ Latinske Amerike, a zatim i u ostatku svijeta.

Woodrow Wilson, na primjer, ozakonio je američku intervenciju u Prvom svjetskom ratu pozivajući se na Jeffersonovo razmišljanje.

„Ne Washington na strani Trojne antante, već Washington protiv dekadentne europske civilizacije, ratobornih i zemalja autokracija“, rekao je.

I sam se Hladni rat rat vodio u ime Jeffersona, na što nas je podsjetio Ronald Reagan, preimenujući Sovjetski Savez u Carstvo zla, govoreći na sastanku Nacionalne asocijacije evanđelika 1983. godine.

FOTO: Svijet prema Ronaldu Reaganu

Rat Georgea Busha protiv terorizma vodio se u ime ovog navodnog rata između snaga dobra, koje su predstavljale i vodile Sjedinjene Države, i sila zla, koje je ovog puta utjelovio Osamu bin Laden.

Wilson, Reagan i Bush, liberalni internacionalist i dva realista vjerske desnice, krajnje različiti ljudi, vođeni različitim svjetonazorima, ali koji su se borili u ime tog koncepta tri stoljeća. Možda bi se na popis mogao uskoro dodati još jedan predsjednik: Joe Biden.

Biden, poznat po tome što je bio potpredsjednik Baracka Husseina Obame od 2008. do 2016. godine, gorljivi je i stameni liberalni internacionalist školovan u Senatskom odboru za vanjske poslove, dugogodišnji demokrat čiji ulazak u Kongres datira iz 1973. Tijekom njegove karijere četrdesetogodišnje politike Biden se usprotivio jednom ratu, onom u Zaljevu Georgea H.W. Busha, i to ne iz humanitarnih razloga, već se bojao da bi se sukob mogao proširiti i na Izrael, zbog nepredvidivosti Sadama Husseina.

Biden je zapamćen po svojoj ulozi tijekom Obamine ere, ali rijetko tko zna za njegovu ulogu tijekom Clintonove ere. Naime, on je bio taj koji je intenzivnim domaćim i međunarodnim lobiranjem uspio uvjeriti tadašnjeg demokratskog predsjednika da intervenira u jugoslavenskim ratovima.

Billa Clintona, isprva i nakratko prosrpskih stavova, Biden je tada uvjerio da podržava bošnjačko-albanski blok. Ne samo retorički, već i novcem, a dao je i zeleno svjetlo dolasku džihadista iz cijelog muslimanskog svijeta u BiH.

Ovaj vrlo zanimljiv osvrt, ne tako poznat u nas, piše i podsjeća nas na te dane Nauman Sadiq, odvjetnik je sa sjedištem u Islamabadu, kolumnist i geopolitički analitičar usredotočen na politiku Afrika-Pakistan i zemalja Bliskog i Srednjeg istoka, na neokolonijalizam i petroimperijalizam. Njegove radove možete pronaći u internetskom časopisu Eurasia Review.

Jose Biden se tada otvoreno deklarirao kao arhineprijatelj Slobodana Miloševića, a ostao je upamćen po izjavi i obećanju da će okončati hegemonijske težnje Srbije na zapadnom Balkanu. U skladu s navedenom, Biden je uvjerio Clintona u Senatski odbor za vanjske poslove da proširi sukob i pritisak na Beograd vojnom intervencijom NATO pakta.

Eurasia Review, zapravo nimalo antiamerički internetski časopis, budući da je portal na kojem pišu jastrebovi kalibra Paula Goblea, podsjeća da je Biden“one of the principal architects of the Bosnia War in the Clinton administration in the nineties“.

Za one koji ne znaju engleski: „jedan od glavnih arhitekata bosanskog rata u Clintonovoj administraciji '90-ih“. „Opravdana intervencija“, neki će vjerojatno subjektivno pomisliti, ali mnogi ovaj rat izvan granica naše regije vide kao još jednu NATO intervenciju u širenju hegemonizma u svijetu. I nisu u krivu.

08. 11. 2020. / Sarajevo slavi pobjedu Bidena zbog „pomoći“ u ratu '90-ih

Biden je pozdravio dolazak realista koji pripada vjerskoj desnici, Georgea W. Busha, jer je i sam bio veliki pristaša rata protiv terorizma i, prije svega, potrebe za uklanjanjem Sadama Husseina kao "prijetnje nacionalnoj sigurnosti". Biden je bio među onima koji su najviše bili predani plagiranju američkog i zapadnog javnog mnijenja pričama o oružju za masovno uništavanje pohranjenom u iračkim arsenalima, za koje se kasnije pokazalo da su lažne.

Obama je Bidena odabrao zbog ovog dugovječnog i uspješnog kurikuluma, a prilika da bude zamjenik predsjednika koji je uistinu glasao za liberalni internacionalizam, suprotno nevoljnom Billu Clintonu, dovela je do „smjene režima“ u arapskom svijetu i Ukrajini, „proxy“ ratova i Obojenih revolucija širom svijeta. Na zaboravite da je Viicotrija Nuland priznala da je samo za svrgavanje vlasti u Ukrajini Amerika potrošila 5 milijardi dolara.

Za one s malo povijesne memorije, slijede glavne akcije dueta Obama-Biden od 2008. do 2016. godine:

- Izravna uloga u rađanju arapskih islamisitčkih pobuna koja su potresla regiju Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, što je dovelo do pada neugodnih režima u Tunisu i Egiptu.

- Promjena režima u Libiji koja je završila smrću Muammara Gadafija i transformacijom najdragocjenijeg evropskog partnera u propalu državu, zemlju konkurencije mnoštva sila i zemlju osvajanja za gospodare rata, organizirani kriminal, trgovce ljudima i terorističke organizacije

- Instrumentalizacija islamističkog terorizma za izvoz boraca u Siriju s ciljem svrgavanja vlade Bashara Al- Assada.

- Vrhunac ove politike je bio stvaranje, favoriziranje i širenje Islamske države, kojoj su Obama-Biden-Hillary Clinton omogućili rast, napredak i razmnožavanje u cijelom Levantu, očekujući da će to olakšati promjenu režima u Siriji.

- Daleko od postizanja ovog cilja, Islamska država pokazala se klasičnim Frankensteinom, bijesnim protiv Sirije koliko i protiv Europe.

- Obojena revolucija u Ukrajini.

- Početak novog Hladnog rata s Rusijom, koji je počeo s Euromaidanom i nastavio se uvođenjem sankcijskog režima, da bi se došlo do velikog jačanja NATO kontingenta na ruskim granicama.

- Početak ratova za naftovode otkazivanjem Južnog toka

- Zeleno svjetlo za masovnu upotrebu dronova kao glavnog alata rata protiv terorizma. Rezultat: prosječno jedan ubijeni civil dnevno, eksponencijalno povećanje kolateralnih i nevinih žrtava rata protiv terorizma u Jemenu, Pakistanu i Afganistanu.

Što u ovom trenutku možemo očekivati ​​od dueta Biden-Harris? Evo što bi se moglo dogoditi, iako u najgorem scenariju, ali on, srećom, možda neće bi ti moguć. No želje su sljedeće::

- Pojačati pritisak na Rusiju, koju Biden smatra prvom prijetnjom američkoj nacionalnoj sigurnosti.

- Kraj dijaloga sa Sjevernom Korejom, povratak strategiji maksimalnog pritiska i rizika od ozbiljne krize s Rusijom i Kinom.

- Pokretanje međunarodne kampanje protiv snaga desničarskog konzervativizma koje pripadaju takozvanom populističko-suverenističkom svijetu. Na udaru će se naći Viktor Orban, Jair Bolsonaro, Recep Tayip Erdogan i Mateusz Morawiecki. Oni su već upozoreni. Biden je već najavio da će promovirati vrijednosti slobodnog svijeta širom planete i da će u tu svrhu organizirati „Globalni summit demokracije“.

- Nastavak tvrde linije protiv Kine, iako na manje evidentan način, jer nema povratka s puta kojeg je otvorio Trump. Novi put vile se mora minirati, a kineske ekonomske i trgovinske veze sa zemljama u svijetu svesti na minimum.

- Veća nestabilnost na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi zbog tradicionalnog partnerstva između Demokratske stranke i radikalnog islama, koji se koristio kao poluga za pritisak na neugodne vlade. Nije slučajno da je Muslimansko bratstvo već čestitalo Bidenu.

Nepoznanica Iran

Biden bi mogao nastaviti Obaminu liniju dijaloga, ali bi na njega mogla utjecati Kamala Harris, koja je izjavila da ne isključuje pribjegavanje preventivnom bombardiranju nuklearnih postrojenja i u Teheranu i u Pyongyangu.

Slijedi daljnje jačanje Atlantskog saveza nastavkom linije pomicanja željezne zavjese iz Berlina u Varšavu.

Sirija

I Biden i Harris nastavljaju smatrati Bashara Al-Assada uzurpatorom i kritizirali su Trumpa zbog popuštanja pritiska na Siriju, što je dopustilo Rusiji i Iranu da preokrenu plimu sukoba i, prije svega, nagovarajući Tursku da promijeni stranu.

E sad, ima jedno „ali“. A to „ali“ je samo u ovom trenutku teško 3300 milijardi proračunskog deficita samo za 2020. SAD su probile strop duga da ga više nitko i ne broji, a broj novih nezaposlenih i dalje je oko 50 milijuna i nema naznaka da će se vratiti na posao. Pandemija Covid-19 i dalje trese američko društvo i ekonomiju i ako se hitno ne nađe izlaz iz ove situacije, Joe Biden neće imati vremena, snage ni resursa da se „brine“ o izvozu američkih vrijednosti i za provedbu svih gore navedenih ciljeva. Neki će sigurno ostati, ali svi ne. Barem ne srednjoročno. No, za sada Joe Bidem još uvijek službeno nije predsjednik i pričekajmo potvrdu nadležnih tijela u Americi, koja će uslijediti nakon razmatranja žalbi Donalda Trumpa.

Izvori: Geopolitical News / Eurasia Review

Za blokirane na FB, što sam i sam: Telegram Altermainstreaminfo