Evgenij Krutikov: Zašto su si u BiH  dopustili demarš protiv Lavrova

Evgenij Krutikov je ruski pukovnik u mirovini, diplomirani časnik na Fakultetu za strane jezike na Ruskoj vojnoj akademiji u Moskvi, što u prijevodu znači da je školovan ili za Vojnu-obavještajnu  službu za rad u inozemstvu ili za rad u odjelu GRU, koji provode i tajne vojne operacije izvan granica Ruske Federacije, stoga u njegovoj biografiji, prije novinarskog rada, nema ništa „zanimljivo“. Nekoliko redaka i to je sve. Sada radi kao novinar za više ruskih medija, uglavnom onih koji rade pod pokroviteljstvom Kremlja. Ovaj uvod je važan iz razloga tko tumači jučerašnje događaje u Sarajevu, jer godinama koliko ga pratim, to što piše je često upozorenje ili najava nekih poteza državne vlasti. No, prijeđimo na stvar i poslušajmo što kaže Krutikov.

Evgenij Krutikov: Zašto su si u BiH dopustili demarš protiv Lavrova

"Nećemo biti ruski pijuni." Ovu i druge slične izjave na rubu bezobrazluka dali su protiv šefa ruskog Ministarstva vanjskih poslova predstavnici rukovodstva Bosne i Hercegovine, jedne od balkanskih država nastalih nakon raspada bivše Jugoslavije. Što je uzrokovalo takav demarš, što je Lavrov učinio u ovoj zemlji i zašto se ta država i dalje može smatrati okupiranom?

Dvojica članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željko Komšić i Šefik Džaferovic, odbili su sudjelovati na službenom sastanku s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. Ministar je u dvodnevni posjet Sarajevu stigao u povodu obljetnice Daytonskog sporazuma 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i stvorena moderna politička konfiguracija BiH.

Prvog dana posjeta Sergej Lavrov boravio je samo u Istočnom Sarajevu, području grada kojeg naseljavaju isključivo Srbi i dio je Republike Srpske BiH. Tamo se sastao sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, bivšim predsjednikom Republike Srpske. Okolnosti ovog sastanka, kao i neke izjave Lavrova u Istočnom Sarajevu, izazvale su takvu reakciju Komšića i Džaferovića. Njih dvoje predstavljaju hrvatsku i muslimansku zajednicu u Predjedništvu BiH.

Posjeta Lavrova Sarajevu planirana je još u listopadu, ali ministar je bio u kontaktu s nekim s koronavirusom, pa je putovanje u Bosnu i dalje u Beograd odgođeno je za 14. i 15. prosinca. Program je bio poznat unaprijed i nitko u Bosni nije prosvjedovao što će se Lavrov prvo odvojeno sastati s čelnikom bosanskih Srba Dodikom, a sutradan, u službenom formatu, sa sva tri člana Predsjedništva BiH. Državna struktura BiH prilično je zbunjujuća, ali dovoljno je sjetiti se da zemljom formalno upravlja ovaj prezidij, koji je ujedno i „kolektivno predsjedništvo“ kojeg predstavljaju izabrani predstavnici tri glavne nacionalne zajednice - Srba, Hrvata i Muslimana Bošnjaka. Odnosno, dvije trećine "kolektivnog predsjedništva" odbilo je sastanak s ruskim ministrom vanjskih poslova, što je samo po sebi skandal.

Upravo na "poštovanje" pritiskali su Željko Komšić i Šefik Džaferović u svojim izjavama. Oni su svoje odbijanje susreta s Lavrovom objasnili činjenicom da su izjave ruskog ministra vanjskih poslova o Daytonskom sporazumu dan prije bile u suprotnosti sa stavom Bosne i Hercegovine.

“Svima je jasno da je gospodin Lavrov među prva tri svjetska diplomata. Za osobu s takvim iskustvom sve radnje se planiraju unaprijed. Ono što smo mogli vidjeti od trenutka kada je stigao u BiH su signali zemlje koju predstavlja. Želimo prijateljske odnose s Rusijom, ali želimo i da Rusija poštuje institucije BiH“, citirala je Federalna TV izjavu Komšića na brifingu. U međuvremenu, novinske agencije navode samo relativno miran dio Komšićevog govora.

„Nećemo biti pijuni Rusije“ i „zahtijevamo poštivanje institucija i puta kojeg je odabrala BiH“ su su citati koji preciznije prenose raspoloženje hrvatskog i bosnjačkog predstavnika. Što ih je toliko uzbudilo?

Prvo, iz službenih video i foto izvještaja o razgovoru Lavrova i Dodika i naknadne konferencije za tisak u Istočnom Sarajevu proizlazi da su zastave i grbovi Rusije i Republike Srpske bili predstavljeni protokolom, ali zastava BiH nije. To se smatralo „nepoštivanjem institucija“ BiH.

Ali, drugo i najvažnije, Komšića i Džaferovića su ražestile sljedeće izjave i ocjene Lavrova.

“Također bih želio ozbiljno upozoriti neke od naših partnera protiv pokušaja uništavanja daytonske arhitekture. Svjedoci smo takvih pokušaja. Takvi pokušaji, bez obzira na njihove motive, opterećeni su najozbiljnijim posljedicama”, rekao je Lavrov nakon sastanka s Dodikom.

Preciznije, ruski je ministar podržao kurs Republike Srpske prema vojnoj neutralnosti.

Sa stajališta Komšića i Džaferovića, Bosna i Hercegovina je „još 2005. godine odredila kurs za ulazak u NATO“, citat istog Komšića, a određena „vojna neutralnost“ jednog od dva sastavna dijela BiH je nemoguća. Ali srpska zajednica - Republika Srpska - odbija pristupiti NATO-u "u društvu" s Hrvatima i Bošnjacima. Upravo zbog toga je proglašena ta "vojna neutralnost" RS, koja isključuje Srbe iz pristupanja NATO-u.

No, "veliko" Sarajevo tvrdi da Srbi, navodno, nisu imali zakonsko pravo donijeti takvu odluku, budući da bi vanjskom politikom BiH trebalo upravljati "kolektivno predsjedništvo", a pojedinačni entiteti nemaju pravo vođenja vanjske politike. Međutim, u ovom tumačenju Srbi su općenito lišeni svake neovisnosti, budući da Hrvati i Muslimani djeluju jedinstveno po tom pitanju i uvijek mogu pobijediti na glasanju u predsjedništvu s rezultatom 2:1.

Uz to, Lavrov oštro govori o instituciji vanjskog upravljanja BiH, visokom predstavniku UN-a, a više od deset godina tu funkciju obavlja 71-godišnji austrijski diplomat Valentin Inzko, koja ima pravo blokirati svaku odluku državnih vlasti BiH. Prema riječima čelnika ruskog Ministarstva vanjskih poslova, "postoji čak i nešto ponižavajuće" u prisutnosti vanjskog "promatrača" nad suverenom Bosnom i Hercegovinom, koja je bila članica Vijeća sigurnosti UN-a kao nestalna članica i predsjedala je Odborom ministara Vijeća Europe.

“Vrijeme je da ovo završimo. Sva odgovornost za budućnost zemlje pripada samo njezinim narodima”, dodao je ruski ministar.

Komšić i Džaferović su i to smatrali „nepoštivanjem institucija“ BiH, iako je upravo prisustvo inozemnog upravitelja s gotovo neograničenim ovlastima instrument okupacije. Druga je stvar što je vanjski upravitelj u slučaju BiH uvijek na strani hrvatsko-muslimanskog saveza i stoga im je koristan. I premda se razgovor o ukidanju institucije "prokuratora" vodi od 2006. godine, uvijek postoji razlog da se ta odluka ne donese.

Pokušaji Srba da se otmu vanjskoj kontroli neprestano nailaze na protivljenje. Republika Srpska već se dugo bori za jačanje svoje neovisnosti, uključujući i vanjsku politiku, pa čak i formiranje vlastite vojske, zapravo odbijajući sudjelovati u zajedničkoj vojsci BiH. U Europi i SAD-u sve se to smatra pripremom terena za odcjepljenje Republike Srpske od BiH.

Kao odmazda, na prijedlog Sjedinjenih Država, predlaže se izmjena ustava BiH, koja bi konačno zabranila entitetima odcjepljenje od BiH. Formalno postoje dva entiteta, a postoje tri naroda: Hrvatsko-bošnjačka federacija i Republika Srpska, pa je to zapravo antisrpska mjera.

Rusija se 2. prosinca na sjednici Vijeća za provedbu mira u Bosni i Hercegovini, jer postoji i takva međunarodna "institucija" koja nadgleda BiH, oštro usprotivila službenoj izjavi o zabrani "razdvajanja entiteta". To je izazvalo gotovo histeričnu reakciju američkog veleposlanstva u Sarajevu, koje je izdalo posebno priopćenje za javnost tvrdeći da Rusija "korumpira BiH". No, Milorad Dodik najavio je 20. studenog u Banja Luci da se inicijative za izmjenu ustava Bosne i Hercegovine neće razmatrati na sastanku Predsjedništva, jer su neprihvatljive za Republiku Srpsku. Prema njemu, mora se poštovati volja dva entiteta i tri konstitutivna naroda kako bi se nešto moglo promijeniti.

Demarš Komšić - Džaferović je, naravno, nediplomatski i neugodan. No, situacija u BiH i oko nje toliko je konfuzna da se mora sumnjati čak i u neovisnost i subjektivnost samih članova predsjedništva zemlje, koji su se prepustili netaktičnosti prema šefu ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Primjerice, vrlo zainteresirana strana,  Hrvatska, odbija priznati Željka Komšića kao legitimnog predstavnika hrvatske zajednice u Bosnin i Hercegovini. Početkom prosinca hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman rekao je da "Komšić nije priznat kao vođa bosanskih Hrvata u Hrvatskoj jer se ne smatra legalno izabranim predstavnikom u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine". Činjenica je da su izbori 2018. u hrvatskoj zajednici, na kojima je pobijedio Komšić, održani u zajednicama koje se samo povijesno smatraju hrvatskim.

Tijekom kratkog, ali vrlo krvavog hrvatsko-bošnjačkog rata 1993. godine i operacije „Neretva 93“, katoličko stanovništvo Srednje Bosne i istočne Hercegovine ili je ubijeno ili je pobjeglo na jadransku obalu. Neka područja Hercegovine su depopulirana, a potom su ih naselili muslimani. Tada se vratio dio hrvatskog stanovništva, ali mnogi se kantoni samo formalno smatraju hrvatskim, jer tamo prevladavaju Bošnjaci, koji također glasaju na izborima.

Tako je Željko Komšić, koji je oženjen Bošnjakinjom i ratovao u BiH (muslimanskoj) vojsci '90-ih, a ne u Hrvatskim obrambenim snagama, muslimanskim glasovima izabran u Predsjedništvo kao „hrvatski predstavnik“. A u jednonacionalnim hrvatskim kantonima jadno je izgubio. Zbog toga većina bosanskih Hrvata i njihov “stariji brat” Zagreb ne priznaju Komšića i smatraju ga “bošnjačkom marionetom”. I to dovodi u pitanje samu legitimnost mandata političara koji je pokrenuo nedopustiv demarš protiv Sergeja Lavrova.

Na kraju je održan službeni sastanak šefa ruskog Ministarstva vanjskih poslova s ​​Predsjedništvom BiH, ali u skraćenom formatu. Došao joj je samo isti Milorad Dodik, kao jedan od trojice članova Predsjedništva.

Protokol je poštovan: u kutu je stajala zastava BiH koju je izmislila Europska unija kako bi zamijenila povijesnu ratnu zastavu s "ljiljanima". Sa samim ljiljanima nije bilo ništa loše, iako su se razmetali na zakrpama vojske Bošnjaka. Ali indikativna je i sama činjenica da je Europska unija tada prisilila BiH da povijesnu zastavu zamijeni za neku vrstu apstrakcije. Ono što u Sarajevu ne razumiju je da se subjektivnost države  treba očitovati i u heraldici ili barem u volji za slobodom, piše Krutikov.

Ovdje saznajemo da je Istočno Sarajevo i protokol kakav jest, sve bilo dogovoreno ranije, za posjet koji je otkazan zbog izolacije Lavrova, a Komšić i Džaferović se odlučuju na demarš navodno zbog zastave, iako, budimo iskreni, ni Bošnjaci ne priznaju „Varta“ zastavu, kako je i oni zovu, već imaju svoju, onu s „ljiljanima“. Ovo sugerira samo jedno: poziv da se putem medija otkaže sastanak je došao iz „tko zna koje“ kancelarije i Komšić i Džaferović su zapovijed poslušno ispunili. A Rusi? Evo ih danas u Zagrebu, gdje je izvan protokola Lavrov produžio posjet, a tema će opet biti BiH. U to ne treba sumnjati.

FOTO: Lavrov jučer u Sarajevu i Beogradu i jutros u Zagrebu

Pogled