Najuspješnija obmana Trumpa i njegovih vjernika: „Sjajnu Ameriku su minirali komunisti“

Iako sam ovoj temi posvetio veliki broj radova i prijevoda stranih autora, nakon najnovije izjave Donalda Trumpa da su „mirne prosvjede 6. siječnja minirali ubačeni provokatori“, „Sorosevi komunisti“ i slični, a nakon blokade na Twitteru je ovu mrežu nazvao komunističkom, taj su narativ prihvatili mnogi, kojima, moram reći, nedostaje elementarno znanje iz politologije.

Ovo je razumljivo u ljudi koji uglavnom čitaju zapadnu propagandu i nisu imali prilike ili volje, možda ni kapaciteta, da prouče osnovne pojmove i zaključe da američki milijarderi, pa čak ni milijunaši kao Bernie Sanders, nikako ne mogu biti ni komunisti. Pojam demokratski socijalisti, kako sebe nazivaju, raskrinkan je od strane Vladimira Ilijiča Lenjina još prije Oktobarske revolucije i sukobom s renegatom Karlom Kautskim, njemačkim „socijaldemokratom“ koji je, umjesto revolucije, odabrao „dugi marš kroz institucije“. Lenjin je u svom eseju proročanskom eseju „Renegat Kaustki i proleterska revolucija“ bio u pravu i sve na što je tada upozoravao se u proteklih 100 godina obistinilo. I tako, dijelom i zato što sami sebe tako zovu, imamo „ljevicu“ koja nikakve veze nema s temeljnim postulatima znanstvenog socijalizma.

Među njima su i Nova ljevica i Radnička fronta u Hrvatskoj, koje su izabrali u Hrvatski sabor da tamo djeluju otprilike kao evnusi u haremu. Da čine sve kako se ne bi promijenilo ništa.

Iako je ovo uzaludan tekst, jer je samo jedan u nizu, napisat ću ga zbog sebe i zbog onih koji znaju da lažu i dobroi poznaju razliku izmneđu liberala i ljevice i namjerno promiču atlantistički narativ. A ima ih mnogo, ljudi s fakultetima političkih nauka i novinari, čak i kod mene među Facebook „prijateljima“. Ovo je moje, ako to ikome išta znači, moje „J'Accuse“ protiv tih i takovih sluga atalantističkog narativa, koji će, ako uz ovu cenzuru ikada zaživi, na budućem portalu biti rame uz rame u stupcu „liberali i izdajnici“ s petom kolonom nevladinih udruga i drugim organizacijama.

„Gender komunizam“

U američkom je društvu zabilježen dramatičan porast broja ljudi koji vjeruju da su ljevičari. Nisam slučajno odabrao ovu formulaciju, jer američka "ljevica" ima vrlo malo zajedničkog s temeljnim idejama o tome što bi trebalo stajati iza ovog imena.

Ako ste zamislili komesare u prašnjavim kožnim mantilima i s pištoljima za pojasom, zaboravite. Na prošlogodišnjem kongresu američkih "socijalista" je jedan govorio: "Ne koristimo pljesak, jer to pokreće neke od prisutnih u dvorani i osjećaju psihološku nelagodu."

Sljedeća je bila: "Ne upotrebljavajmo rodno osjetljive zamjenice poput 'on / ona' u svojim govorima, jer to smeta naše nebinarne kolege."

Čovjeku zaista dođe da se udruži sa „skin headsima“ ili ljotićevcima-četnicima-keroljupcima iz srpskog Levijatana pa da premlati ove „socijaliste“, a zatim brzo pobjegne iz društva ovih nacističkih spodoba.

Za dublji uvid, Steve Bannon, glavni urednik radikalno desničarske web stranice Breitbart, ujedno i jedan od glavnih Trumpovih stratega, bio i ostao, u gotovo svakom govoru govori o problemima radničke klase. Istodobno, „ljevičari“ pokušavaju razglabati uglavnom o spolu i rasnim pravima, a fraza „radnička klasa“ se na njihovim skupovima čuje od dvoje ili troje  aktivista, uglavnom vrlo starih, očito još s mislima u djelima Marxa, Gramscija, Lukácsa i drugih.

I naravno, i Bernie Sanders i profesor Wolfe svaki put kad razgovaraju o Sovjetskom Savezu obavezno koriste mantru: "SSSR je bio užasan gulag, a Staljin krvnik i diktator."

A oni, znači, nisu takvi. Jasno je da nisu, jer su preplašeni i kastitrani. U političkom smislu evnusi, naravno. Bezvrijedna gomila kojoj je najveći domet izmišljanje „rodova“ i brojanje molekula CO2 u atmosferi. A buržoazija i sredstva za proizvodnju, vlasništvo nad resursima i država kao aparat sile i prinude, ali nužna sve dok se ne steknu idealni uvjeti za njezini slabljenje, a ne kao Tito navrat nanos proglasiti i provesti „odumiranje države“, koja je tako izvršila samoubojstvo, to ne postoji. Ne postoje osnove onoga što je svaki srednjoškolac u Jugoslaviji, kojeg su interesirale društvene znanosti, znao pojasniti da ga probude usred noći. Koliko ih, od tih vrlim američkih ljevičara, zna Marxovu XI tezu o Feuerbachu? Vjerujem upravo ta dva ili tri starca u njihovim redovima. Ostali su kao Alexandria Ocasio-Cortez, konobarica iz Bronxa, ikona američke „ljevice“. I sve to ne bi bilo strašno da se iste stvari ne čuju ovdje, kod nas u regiji.

Ostalo je, međutim, još gore.

Stoga, kada konzervativne pristaše Trumpa kažu da je Biden gotovo novi Lenjin koji želi izgraditi komunizam u Sjedinjenim Državama, onda to ne mogu gledati osim kao na komediju.

Mladu vođu "progresivaca" u Demokratskoj stranci, Aleksandriu Ocasio-Cortez, ni socijalizam baš ne privlači. Ne samo da se spojila s društvenom agendom i samo promiče ekološku temu s Novim zelenim ugovorom, a za nju lobiraju vrlo specifične korporacije koje žele dobiti proračunska sredstva, nego je i glasala za povećanje vojnog proračuna i druge imperijalističke stavke. Komplimenti za „crvenu lady“ Cortez koja je upravo digla ruku za vojni pritisak na Kubu i Venezuelu, Nikaragvu i Boliviju. Zaista ljevičarski , nema se što reći, baš kao austrijski socijaldemokrati, koji su 1913. glasali za uvećanje vojnog proračuna za 1914. za predstojeći napad na Srbiju i rat s ostatkom Evrope.

Zamislite što bi se dogodilo sa svim tim „ljevičarima“ da je netko spomenuo frazu „diktatura proletarijata“ u njihovoj nazočnosti? Svi bi se razbježali, a mnogima bi bila potrebna pomoć psihoterapeuta.  

Čak i ako „diktatura proletarijata“ zamijenite s terminom "diktatura progresivnih snaga", samo kao probu, da vidite reakciju, a mnogi od njih bi dobili infarkt.

"Mi smo neautoritarni ljevičari", urlaju ovi moderni progresivci. Ali  neautoritarna ljevica nije ljevica. To je liberalizam u svom najčišćem obliku i nikako se drugačije ne može nazvati.

Dakle, u Sjedinjenim Državama posljednjih godina dramatično je porastao broj ljudi koji misle da im se sviđaju ljevičarske ideje. Štoviše, u stilu "ne kao u totalitarnom Sovjetskom Savezu, već kao ljevica u zapadnoj Europi".

Ako niste znali, onda je, tako ispada, u zapadnoj Europi pobijedila socijaldemokracija. Nisam znao. Iako da, u usporedbi sa fašizmom Sjedinjenim Državama, sve će se činiti poput socijaldemokracije.

Jer u Sjedinjenim Državama, ako ih se još uvijek može tako nazvati, 92 milijuna ljudi uopće nema zdravstveno osiguranje. Prije Obame bilo je još gore, Obama je uveo Medicare za određene kategorije stanovništva i zbog toga ga neki nazivaju i "socijalistom". Onda smo mi u Hrvatskoj već i „komunističkoj utopiji“, jer po jednom ili drugom modelu svi imaju pravo na zdravstvenu zaštitu. Blago nama, po onome kako misle u Americi, živimo u komunizmu, a da to ni ne znamo.

U Americi nema besplatnog obrazovanja. Ni na sveučilištima, ni na fakultetima, što su u nas viši razredi, koji su dostupni samo bogatim slojevima stanovništva. Jedina iznimka su osobne stipendije za sportaše i neke pobjednike Olimpijada, ali samo kako bi se povećao rejting samih sveučilišta.

Dakle, kada američka "ljevica" govori o socijalizmu, oni misle upravo na ovo: uvođenje univerzalnog zdravstvenog osiguranja, ukidanje studentskog doživotnog duga i slično. Nema nikakvog "prijelaza iz kraljevstva nužnosti u kraljevstvo slobode“. Za ovu izreku ioni i ne znaju, a čini mi se ni mnogi u nas, iako bez ovoga starije generacije nosu mogle završiti srednju školu.

Socijalizam je po njihovom mišljenju dobivati nešto besplatno od države. Iako, budimo iskreni, ne postoji ništa besplatno, a da bi se dobilo to „besplatno“, mora se srušiti cijeli truli sustav u kojem se bogatstvo većine, onih američkih 99% pretače u džepove onih 1%. A to znači eksproprijacija, nacionalizacija, u najblažem obliku radikalna porezna reforma i slične stvari, koje ni Trump, ni Sanders, ni Soros, ni Bezzos, Zuckerberg, Gates i ostali  konzervativci i ljevičari, ujedinjeni protiv ovih „totalitarnih metoda“, nikada neće provesti, čak ni spomenuti.

Naravno, ti „ljevičari“ ni ne pokušavaju odgovoriti na pitanje "Na čiji račun bi bio taj banket?"

Naime, nitko od njih ne govori o nacionalizaciji, a ne sviđa im se ni povećanje poreza, kao ni u Europi. Ovi "progresivci" također dosljedno zagovaraju slobodno poduzetništvo i "tržište će odlučiti", zapravo su negdje na pola puta između anarho-kapitalizma i libertarijanizma.

Štoviše, američka "ljevica" dosljedno odbija podržati sve Trumpove inicijative za povlačenje trupa iz Iraka i Afganistana. To znači da oni nisu protiv imperijalističke politike i pljačke kolonija. I ovo je ujedno odgovor na pitanje "Na čiji račun bi bio ovaj banket?" Pa na štetu ostatka svijeta. To podsjeća na socijalizam samo s predznakom "nacional".

Je li moguće Amerikancima objasniti što je istinsko Marxovo učenje? Ne znam, a ne znam je li to danas, u uvjetima totalitarističke cenzure, uopće moguće. Iako, naravno, postoje objektivni razlozi za rast ljevičarskih osjećaja u Sjedinjenim Državama.

- Gotovo trećina stanovništva nema zdravstveno osiguranje. A to u njihovoj stvarnosti znači da ne mogu računati ni na hitnu pomoć. U kontekstu pandemije je ovaj sustav u Sjedinjenim Državama već odnio više života nego Drugi svjetski rat.

- Iznos zaostalih kredita za studije približio se 1500 milijardi dolara. Otprilike 44 milijuna Amerikanaca ima takav dug i mnogi ljudi doživotno otplaćuju zajmove za "obrazovanje".

- Uzročno-posljedična veza "obrazovanje = srednja klasa" u Americi više ne funkcionira. Sve više ljudi s visokim obrazovanjem ne može naći posao u struci i prisiljeni su raditi slabo plaćene poslove konobara i barmena.

- Broj radnih mjesta u industriji i rudarstvu nastavlja padati već više od 12 godina. To pokušavaju nadoknaditi stvaranjem radnih mjesta u uslužnim i komunalnim djelatnostima. A to je ne samo da je manje kvalificiran posao, već i znatno slabije plaćen, često ne za cijeli radni dan, da ne spominjemo izostanak barem minimalnog socijalnog paketa, odnosno uplata za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

- Oko 45 milijuna Amerikanaca živi od bonova za hranu. Mnogi od tih Amerikanaca rade, ali njihove su plaće dovoljne da im u najboljem slučaju plate stanarinu i više nema za hranu.

- Nakon 31. prosinca 2020. godine, preko 19 milijuna Amerikanaca suočava se s deložacijom iz svojih domova, kada završava moratorij na prisilnu provedbu deložacija. Otprilike isti broj može se deložirati za mjesec dana. Prisjetimo se da je tijekom krize 2008. godine svoje domove izgubilo 5,1 milijuna Amerikanaca.

- 22 američka beskućnika su ujedno veterani raznih ratova koji svakodnevno počine samoubojstvo.

- Nezaposlenost. Prema različitim procjenama, danas u Sjedinjenim Državama ima između 16 i 18 milijuna nezaposlenih.

Imaju i od 11 do 22 milijuna ilegalnih migranata, koje statistika općenito ne uzima u obzir, bez obzira imaju li ili nemaju posao. Sada se čuju glasovi o potrebi amnestije za ilegalne imigrante i naknadne naturalizacije, ali iako će im to pomoći da se izvuku iz sjene, to neće riješiti problem zaposlenja.

- Policijska samovolja. Policija u Sjedinjenim Državama svake godine ubije preko tisuću nenaoružanih civila. Budući da je stanovništvo naoružano do zuba, policija je također prisiljena na vojnu obuku i često puca prije nego što misli. Ni za ovaj problem nema jednostavnog rješenja, ali u svakoj normalnoj zemlji se u vrijeme mira civili moraju razoružati. U prilog ovoj tezi mogu poslužiti i statistike za Chicago. Na primjer, za 2020. godinu broj prostrijelnih rana je premašio četiri tisuće, a nekoliko stotina ih je ubijeno.

- Svemu tome, naravno, dodajmo pandemiju koronavirusa, od koje je u Sjedinjenim Državama umrlo više ljudi nego tijekom Drugog svjetskog rata. Neki dan je "zvono smrti" brojilo 350 tisuća, a svaki dan umre još 2500 do 3000 ljudi.

- Posljednji, ali ne manje važan problem, jeste politički raskol i eklatantna prijevara izbora od strane demokrata.

Sve to zajedno stvara moćnu osnovu za socijalnu eksploziju. Ali u nedostatku ideologije, teorije i organizacije takva se eksplozija nikada neće pretvoriti u revoluciju, već će ostati spontani revolt koji će sigurno biti suzbijen.

Prije bih vjerovao da će Tea Party, sa svojim vojnim veteranima, pokrenuti državni udar na čelu sa Steveom Bannonom, nego što će kilavi ekolozi i američka "ljevica" iz pokreta „Social justice warrior“ izgovoriti frazu "socijalistička revolucija".

Toliko o zapadnoj ljevici i američkim komunistima za ovaj put, a ne bi bilo zgorega krenuti „ad hominem“ protiv onih koji u regiji promiču ovaj narativ, jer se on uspješno ukorijenio, pa takve smjestiti na listu „liberali i izdajnici“. "Sve teče“, pa i povijest, posebno s pozicije historijskog materijalizma, pa čak i ako za ovog života takvi „politolozi“ budu mogli uživati plodove svoje izdaje, jednom će se stvari nazvati pravim imenom.

POLITOLOŠKI KUTAK: Kineski komunizam i zapadna ljevica

Alternatio