Zemlje ostatka bivše Jugoslavije su zarobljena dvama
imperijalizmima. Izuzetak su Srbija i Bosna i Hercegovina, koje nisu ni dio EU
ni NATO pakta. Nama ostalima je glavni američki imperijalizam, koji je vojno
zauzeo Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju, koja se zbog
ulaska u klub američkih kolonija morala odreći imena.
Po regiji, uključujući BiH kao „mirovne snage“, te Srbiju s
Bondsteelom na okupiranom Kosovu, Pentagon i NATO su po regiji razasuli vojne
baze. U NATO zemljama se niti jedan list ne smije pomaknuti bez pristanka
Washingtona.
Drugi imperijalizam, onaj Europske unije, iako podređen
onome američkom i NATO, vrši daljnji zlokobni utjecaj na balkanski poluotok.
Stoga su narodi regije, osim onih koji nisu „ostvarili
težnje“ za ulazak u EU i/ili NATO, stoga zatočen djelovanjem ova dva
imperijalizma. Da bi se oslobodili ovog paklenog stiska, narodi regije bi
trebali okrenuti pogled prema Istoku i prema Euroaziji, osobito prema dva
bastiona novog multipolarnog poretka u tijeku: Kini i Rusiji.
"Ove su zemlje pravi štit mira koji može jamčiti
opstanak čovječanstva", kao što je komandant Fidel Castro napisao u članku
povodom 70. obljetnice pobjede nad nacističkom Njemačkom.
Imperijalizmi rade na
uklanjanju regije iz Euroazije
Za sada je samo
Srbija ugovorom vezana za Euroazijsku ekonomsku uniju i vojni savez Ugovor o
kolektivnoj sigurnosti (ODBK), dok BiH nije, ali preko Banja Luke se otvaraju
vrata regije za dvije sile multipolarnog svijeta, a to može samo pomoći, iako dio politički snaga u
BiH i dalje zagovara „euro-atlantske integracije“.
Zajedničkim djelovanjem američko-NATO-EU imperijalizam želi
odvojiti regiju od multipolarnih euroazijskih sila i tamo nas sve držati
zarobljene u trenutnom stanju, a one koji još nisu dio jednog ili oba zapadna
bloka, kani se apsorbirati.
Zbog nesposobne vladajuće klase, tamo gdje su nametnute,
mjere uvelike kažnjavaju obične ljude sa svakog gledišta.
Plastičan prikaz daju sankcije protiv Rusije, koje su zemlje
EU i/ili NATO pakta morale usvojiti. Ove mjere paradoksalno utječu na zemlje
koje su ih nametnule gotovo više od Rusije. Mnogo je tvrtki koje su završile u
nevolji, a točnu štetu je teško izračunati. S druge strane, oni koji nisu bili
prisiljeni nametnuti ih sada uživaju slobodno tržište, ali i ulaganja Rusije i
Kine, koja nisu mala, a otvaranje „Balkanskog toka“ ujutro 1. siječnja će
Beogradu donijeti vrijedan priliv novca od tranzita plina za Mađarsku i dalje
prema EU.
Na primjer, Hrvatska je 2012. s Rusijom imala trgovinsku
razmjenu od 1,8 milijardi američkih dolara i Rusija je bila na petom mjestu
najvažnijih gospodarskih partnera Hrvatskoj. Od tog iznosa je izvoz u Rusiju
iznosio je 312 milijuna američkih dolara. Onda slijede sankcije i bilateralna
razmjena pada za oko 40%.
Isto se događa s Kinom. Tko god traži zbližavanje s Pekingom
na bilo kojem polju, pokreće se zajedničko djelovanje medija i političkih
aktera radi uklanjanja Kine iz zemlje. Najbolji je primjer sporazum postignut
na summitu „Kina+16“ u Dubrovniku, gdje je Peking tražio dio luke Rijeka, uz
obavezu da izgradi željeznicu do Budimpešte, za što je službeni Zagreb bio
zainteresiran, ali se „odjednom“ od ovog posla odustalo.
S druge strane, Kina ulaže u sve što stigne u zemljama koje
nisu vezane „transatlantskom solidarnošću“, a sve to bez obaveza da domaćini
kineskih ulaganja i projekata prihvaćaju bilo što drugo, u geopolitičkim,
geostrateškom, ideološkom i svjetonazorskom smislu, što nije vezano za sam
projekt.
SAD i NATO su očito se boje konkretnog pristupa bilo koje
zemlje Euroaziji. U vezi s pitanjima kao što su 5G, Huawei i memorandumi s
Kinom za Novi put svile, najgore atlantističke snage su pokrenute u tu svrhu.
Uz uobičajeni arsenal prijetnji i lažnih vijesti se nametao koncept poput „demokracije“ i „nacionalnog interesa
kojeg ugrožava zlokoban kineski utjecaj“.
Međutim, učinak ovih atlantskih manevara je teško
procijeniti. S druge strane se bilježi i veliki porast kineskog uvoza u EU
općenito. Svih roba, bez razlike.
Put svile je industrijska, ekonomska, financijska stvarnost,
ali ne i politička zbog euroatlantskih pritisaka. Ali Kina nastavlja raditi,
poštuje dogovore i ne brine za medije, političare i lokalnu „inteligenciju“,
koja zaista ne može imati drugo ime osim „Peta kolona“.
Ali mi, koji pokušavamo vidjeti s druge strane Mjeseca,
ugravirajmo ove podatke za uspomene u budućnosti.
I dok su Srbija i BiH slobodni za poslovanje s euroazijskim
divovima, Hrvatska je morala pribjeći triku s privatnom kompanijom PPD i od
Gazproma kupiti 2 milijarde kubnih metara plina za svaku od sljedećih 10
godina. Ipak, što se tiče oružja, plinovoda i sličnih poslova, tu su
„protektoratima“ Washingtona i Bruxellesa ruke vezane i ni u snu ne smijemo
pomisliti da na natječaj u obzir uzmemo ruske zrakoplove ili dati dozvolu za
izgradnju ruskog plinovoda preko hrvatskog teritorija. Bez sumnje isto vrijedi
i za druge iz „kluba liberalnih demokracija“ i zemalja koje „poštuju ljudska
prava“.
Tko su pravi
„prijatelji“ ili saveznici?
Otprilike u ožujku, kada se Italija našla potopljena
takozvanim prvim valom pandemije Covid-19, izazvanim novim koronavirusom, zdravstvo
se u potpunosti urušilo i zabilježena je velika smrtnost, posebno u Lombardiji
i Venetu.
I dok su se zemlje „liberalnog Zapada“ doslovno pljačkale
jedna drugoj medicinske robe, aparate i lijekove, potrebne da se spasi
populacija, svijetu su pomogli Rusija i Kina.
Sada u zapadnim kancelarijama lamentiraju kako su Moskva i
Peking iskoristili trenutak da ojačaju svoj utjecaj u svijetu, pa čak i u
zemljama takozvanog „kolektivnog Zapada“ nudeći prijeko potrebnu pomoć. To je
dijelom točno, ali gdje su bile te velike sile koje promiču „slobodu i
demokraciju“? Presretale su tuđe kamione i brodove s običnim maskama ili testovima
za Covid-19, a Donald Trump je čak tajno pokušao kupiti njemački laboratorij
koji je uspio razviti cjepivo, kako bi ga osigurao samo za Amerikance. Ili
barem prvo za Amerikance, iako je tvrdio da ovaj virus ne postoji i da je riječ
o malo jačoj gripi.
Toliko gadosti u „kolektivnom Zapadu“ nikada ranije nije
viđeno, a sada se Rusiju i Kinu osuđuje što su priskočili svima u pomoć kojima
su mogli. Istina, iako je ta pomoć bila bezuvjetna, barem u ovom trenutku, njome
su steklu veliki ugled i ojačali svoj utjecaj u mnogim dijelovima svijeta, a to
je ono što boli zapadne „sile“, ako se tako mogu nazvati.
Ali zašto je situacija na Zapadu bila tako grozna, da je
Italija, članice skupine G7, spašavana s pomoći sila s Istoka?
Rim se sigurno ne može buniti protiv cinične sudbine. Situacija
u Italiji, kao i ostalim zemljama, isključujuću autokratski Istok, koji još
nije stigao uništiti sve što je izgradio u „mračno doba komunizma“, proizvod je
drakonskih rezova kojima je talijanski zdravstveni sustav bio podvrgnut
apsurdnim mjerama diktiranim neoliberalnom štednjom, koje je nametnuo
Bruxelles.
U ovom scenariju navodni saveznici Italije otkrili su se
onakvima kakvi zapravo jesu: neprijatelji. Rimu i mnogim drugima je bila
potrebna čak i osnovna osobna zaštitna oprema, poput rukavica i maski, a što
Njemačka radi? Blokira izvoz u Italiju.
Dijagnostička ispitivanja također su nedostajala i što se
događa? SAD kupuje pola milijuna kompleta koje je proizvela tvrtka iz Brescie,
jednog od žarišta prve nesreće Covida, i vojnim letom iz američke baze u
Avianu, nedaleko od Pordenonea, te testove prebacuje u Memphis.
Da, u Italiji je postojala ogromna količina dijagnostičkih
testova, dostupnih nekoliko desetaka kilometara od epicentra Covid-19, ali su
ih uzeli Amerikanci.
Da bismo bilo jasnije što se dogodilo, prisjetimo se onoga
što su napisale britanske novine The Guardian: „Njihove su bolnice bile
preplavljene. Talijanskim liječnicima i medicinskim sestrama ponestalo je
maski, rukavica i pregača koje su im trebale da bi bili sigurni, a liječnici su
bili prisiljeni igrati se Boga sa životima teško bolesnih zbog akutnog
nedostatka respiratora. U međuvremenu, navodni saveznici iz Europske unije odgovorili
su zaglušujućom šutnjom.
Istodobno su se SAD, gdje je glavni velik dio političke
klase i glavni medijski kompleks, ponašale kao opasni neprijatelji Italije.
Kina je sredinom ožujka, dakle u trenutku najvećih nevolja u
Italiji, poslala skupinu stručnih virologa koji su Talijanima pomogli u borbi
protiv Covida-19 kod kuće, s mnoštvom maski, priborom za analizu i respiratorima.
Oko 100 ruskih vojnih virologa i stručnjaka iz Ministarstva
obrane za epidemiologiju, osam brigadi za njegu i oprema za dijagnostiku i
dezinfekciju stiglo je iz Rusije kroz 15 letova na zahtjev vlade u Rimu. Ruski
stručnjaci posvetit će se temeljnom radu u Bergamu, u Lombardiji, jednom od
gradova koji je najviše pogođen pandemijom, a zatim će se preseliti i u
Pijemont.“
Kontroverze koje je pokrenuo zapadni tisak protiv ruske
misije pomoći protiv Covid-19 poslane u Italiju da djeluje na nekim mjestima na
kojima su bili najvažniji i smrtonosni napadi epidemije u Italiji bile su
jednako prozirne kao i barbarske pljačke od strane „saveznika“.
S druge strane, nedostatak pomoći od takozvanih saveznika mainstream
je radije sakrio od javnog mnijenja, kao i nedostatak pomoći blokova EU i NATO pakta u
koje su integrirane zemlje regije, sve osim Srbije i BiH. Moglo bi se reći da
su imali sreću što u izvan ovih blokova, jer su mogli prihvatiti pomoć od koga
su htjeli, iako nisu svi to učinili.
„Saveznici“ NATO pakta i Europske unije nisu mogli pomoći nikome
u borbi protiv koronavirusne pandemije i zbog toga su pokušali diskreditirati
Rusiju i Kinu, optužujući ih za širenje propagande o samoj pandemiji.
Budućnost regije,
Euroazije i Novi put svile
S novom američkom administracijom
se opet otvara pitanje „budućnosti regije“, ali onu koju sada nude Bidenovi
suradnici i prijatelji i iznova ohrabrena EU izgleda budućnosti novih sukoba.
To nisu konstruktivna rješenja, nego ponovno otvaranje tema koje vode u
eskalaciju.
Zato je Sergej Lavrov i posjetio Istočno Sarajevo, potom
Sarajevo kao glavni grad BiH, Beograd, a onda i Zagreb. Ruska poruka je jasna:
nema vraćanja na staro ili stavranja novih aranžmana na Balkan izvan okvira
Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Kina kao da gleda sa strane, ali nije tako. Peking brani
svoje interese i ulaganja ne tako glasno kao Rusi, ali jednako učinkovito.
Ako se osvrnemo unatrag, suradnja s Kinom ima svijetlu
budućnost i široke izglede za razvoj, a Peking je upravo izjavio da nakon
odlaska američkog hegemona sa svjetske pozornice Kina ne želi biti novi hegemon
i svjetski žandar, jer to nikada u svojoj višetisućljetnoj povijesti nije bila,
niti želi biti.
Prema riječima kineskog predsjednika, jasno je da Novi put
svile obećava mogućnost razbijanja kaveza u kojem smo trenutno zatvoreni. U
kavezu liberalnih zapadnih sloboda, depresivni, poniženi i lišeni bilo kakvih
ostataka suvereniteta.
Zemlje koje nisu u EU i NATO paktu to manje osjećaju, a dio
populacije tamo nije ni svjestan što može izgubili ulaskom u klub propale
aristokracije.
Slobodno putovanje na Zapad? Kao da sada, oni koji imaju
gdje i s čim, ne mogu putovati? Slobodna ulaganja? A što će to široke narode mase „ulagati“ u jednoj
Nizozemskoj ili Njemačkoj? Oni koji trebaju doći i uložiti svoj novac, doći će
svakako, ali u EU i NATO paktu nema slobode za sve i prioritet, ako ne i ekskluzivno
pravo, kao „ius primae noctis“, ima Zapad.
To se vidi po nabavi vojnih zrakoplova u Hrvatskoj. Kladit
ću se u bilo što, osim ako SAD zaista ne padnu tako nisko, da ćemo na kraju biti prisiljeni kupiti stare američke
F-16. Da su bar na poklon, kao ruski zrakoplovi MiG-29 Srbima?! Ne, još ćemo
raspisati natječaj i kupiti starudiju za koju ćemo plaćati održavanje.
Dugoročna strateška perspektiva za regiju je savez s Istokom
i ostatkom slobodnog svijeta.
Kraj unipolarnog svjetskog poretka pod američkim vodstvom je
neminovan, što sam dijelom pojasnio u prošlom članku, stoga je dužnost i
obaveza političkih „elita“ napraviti iskorak prihvatiti nastajući multipolarni
poredak zasnovan na obostrano korisnoj suradnji suverenih država s
rusko-kinesko-euroazijskom lokomotivom.
2020. je donijela
Covid-19, ali i neoliberalizam na samrti, koji se može održati samo silom
Nema komentara:
Objavi komentar