Vježbe "Defender Europe 21" i zašto se fokus od Trumpa do Bidena odjednom prebacuje na Balkan?

Trenutno se u Europi održavaju najveće vojne vježbe održane u posljednjih 25 godina, koje su bile zakazane za prošlu godinu, ali su odgođene zbog koronavirusne pandemije. U prvoj verziji su se manevri trebali fokusirati na brzo prebacivanje američke vojske i spajanje s NATO armijama u zapadnoj Europi, a onda su trebale većinu snaga prebaciti na „Baltički front“, a manji dio u Rumunjsku i Bugarsku.

VIDEO: Promotivni spot Zapovjedništva američke vojske Europe za vježbe „Defender Europe 2020″

Ove godine je došlo do promjene plana i većina vježbi će se održavati u Rumunjskoj i Bugarskoj, na Balkanu i regiji Crnog mora, a manji dio na Baltiku. Izolirani otok u vježbama je Srbija, što se podudara s porukama američkih državnog tajnika Antonya Blinkena i Joea Bidena o novoj američkoj politici za Zapadni Balkan i za Ukrajinu.

U Europu su prema planu vježbi poslane sljedeće borbene skupine američke vojske:

-     - Borbena skupina 2. oklopne brigade 1. oklopne divizije;

-     .- Borbena grupa 2. oklopne brigade 3. pješačke divizije;

-     - Borbena zrakoplovna brigada 3. pješačke divizije;

-     - Borbena grupa 1. brigade 82. zrakoplovne divizije.

Osim ovih grupa, osoblje 116. borbene skupine „konjičke“, de facto oklopne brigade kopnenih snaga Nacionalne garde Idaha bit će prebačeno zrakom, a oprema ove brigade neće se razmještati morskim putem. Zadaća logistike će biti razrada prijema mašinerije i opreme u roku od 96 sati, nakon preuzimanja iz zaliha streljiva koje su se prethodno nalazile u Europi.

Međutim,, još u najavi vježbi je zapovjedništvo NATO snaga sugerirano na nedovoljno izgrađenu prometnu infrastrukturu u istočnoj Europi, koja može izdržati teške vojne konvoje, pa je Donald Trump tražio milijarde dolara da se to „popravi“ ili izgradi nova. Ovaj problem je ostao i taško će biti riješen sljedećih desetljeća, dok Rusija, protiv koje su vježbe usmjerene, sada u zacementiranom savezu s Bjelorusijom ima sve potrebno za prebacivanje snaga.

FOTO: Infrastruktura pogodna za vojne transporte u EU/NATO zemljama

Ako je Rusija kao odgovor ranije najavila prebacivanje dodatnih snaga u Kalinjingradsku regiju, kao odgovor na premještanje fokusa vježbi na Balkan i Crno more, ruska vojska je poslala dodatne snage na Krim i u Crno more, a za Srbiju, koja je jedina izvan ovih vježbi, a partner je Rusije, ne i članica, u Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti i članica je Zone slobodne trgovine (FTA) s Euroazijskom ekonomskom unijom, situacija se prilično komplicira. Naravno, ovaj pritisak neće dovesti do rata, ali može zvučati kao poruka: „Uđite i vi u NATO i tako će vam biti zajamčena sigurnost“, i to baš na obljetnicu NATO agresije na SRJ i početka bitke na karauli Košare, gdje je oko 450 vojnika, najvećim dijelom redovnog poziva, dečki oko 20 godina, odbilo napad oko 6000 vojnika takozvane OVK i Albanske vojske, kojima su pomagali britanski i norveški specijalci i zrakoplovstva NATO snaga koje je od 9. travnja do 10. lipnja 1999. tuklo položaje ove jedinice, uključujući „tepih bombardiranje kasetnim streljivom“, ali nisu uspjeli probiti obranu. Ovo je rijetka bitka u povijesti modernog ratovanja u kojem je jedinica od 450 mladih vojnika, koji su se rotirali u tri grupe od 150 boraca na prvoj liniji, odbila kopneni napad NATO pakta i njihovih plaćenika na terenu. Tako da ovih dana nuditi Srbiji da zbog sigurnosti uđe u NATO ne samo da nema smisla, već se to doživljava kao uvreda.

FOTO: Ruski ekonomski i vojni savezi / . EEU i 2. ODBK

ODBK: Zeleno: punopravne članice, svijetlo zeleno: zemlje partneri, crno: bivše članice i crveno: područja djelovanja i posebnog interesa)

Opširnija analiza vježbi Defender Europe 2021. 

Američke kopnene snage su još 2019. najavile najveću vježbu u Europi u posljednjih 25 godina. Radi se o najvećoj američkoj vježbi od kraja Hladnog rata.

Vježba je u početku nosila naziv „Defender-Europe 20“, ali je zbog koronavirusne pandemije pomjerena za 2021. pa se zove „Defender-Europe 21“. Prema planu, ova će vježba povećati stratešku spremnost i interoperabilnost vježbajući sposobnost američke vojske da brzo premješta velike borbene grupe vojnika i opreme iz SAD-a u Europu i zajedno sa saveznicima i partnerima brzo odgovori na potencijalne krize.

Zajednička, multinacionalna vježba obuke koju predvodi američka vojska zakazana je za proljeće 2020. i pomjerena za 2021. i podržava ciljeve koje je definirao NATO kako bi  podigao borbenu spremnost unutar saveza i odvratio potencijalne protivnike.

„Defender-Europe“ je odlična prilika da se pokaže sposobnost američke vojske da brzo projicira svoju snagu širom svijeta, radeći zajedno sa našim saveznicima i partnerima u više spornih domena“, rekao je 2019. general-potpukovnik Charles Flinn, zamenik američke vojske i tada zapovjednik štaba G-3/5/7.

Očekuje se da će sudjelovati oko 37 000 američkih, savezničkih i partnerskih vojnika, čak i nekoliko vojnika takozvane „Vojske Kosova“, formirane po odobrenu Donalda Trumpa protivno Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a otprilike 20 000 vojnika će biti prebačeno iz Sjedinjenih Država. 

Publikacija Defense News je izvijestila u da će vježba testirati sposobnost vojske da prebaci trupe iz luka u Sjedinjenim Državama do luka u Europi, a odatle u operativna područja širom Evrope od Njemačke do Poljske do baltičkih država, kako je previđeno u prvoj verziji, a sada u zemlje istočne Europe, na Balkan, u nordijske zemalja, pa čak i u Gruziju.

Ukrajina se ne spominje, ali uz trenutnu eskalaciju u Donbasu nije isključeno da, uvijek kao „političku poruku podrške“, dio vježbi bude prebačen i na ukrajinski teritorij.

Nakon ovakvog raspoređivanja snaga nije teško pretpostaviti tko je zamišljeni protivnik, koji se u planu vježbi nigdje eksplicitno ne spominje.

„Barbarosa“ se seli na Balkan 

Još uoči najavljenog početka vježbi 2020. godine je CounterPunch izvijestio kako NATO vježbe „Defender Europe 20“ po svemu podsjećaju na „Operaciju Barbarossa“ nacističke Njemačke protiv Sovjetskog Saveza i da je dovoljan mali incident tijekom vježbi na samim ruskim granicama da dođe do katastrofe. Poljski mediji su tada izvijestili da je ruska strana pozvana da prati dio vježbi koji će se odvijati na poljskom teritoriju, ali su pozivnice dobili svi koji sudjeluju u radu organizacije OESS i Rusija nema privilegirani status.

Uz ovakve manevre i ogromne snage koje je poslala Rusija u Crno more, na zapadne granice i na Krim, bilo kakva pogreška zaista bi mogla biti kobna, jer, kao što je rekao Vladimir Putin,  NATO se toliko opasno približio ruskim granicama da u slučaju incidenta ruska strana nema vremena „crvenom linijom kontaktirati Pentagon i mora odmah odgovoriti, a tada neće biti pobjednika“.

Mala je utjeha da američki stratezi nisu uspjeli zauzeti cijelu Ukrajinu i zbog samoproglašenih republika u Donjecku i Lugansku Pentagon ne može rasporediti raketne snage u području Harkova, iako ga pod kontrolom drži ukrajinske vojska. Naime, da nije tako, iz Harkova se krstarećim projektilima iz vertikalnih „obrambenih“ lansera Mk-41 mogu gađati i položaji ruskih strateških obrambenih snaga iza Urala, dok je područja zapadne Ukrajine to nemoguće. Ipak, uvijek postoji mogućnost loše procjene ili jednostavno ljudske pogreške, a što bi to značilo za Europu, bolje je ne pomišljati.

I umjesto da ublaži retoriku i smanji razinu napetosti, unatoč kapricioznom raspoloženju i izjavama američke vojske i političara, NATO uvježbava „stratešku obrambenu operaciju u navodnom sukobu s Rusijom“.

U europskom području operacija NATO nema drugih vjerojatnih protivnika osim Rusije, što ukazuje na očiti antiruski karakter manevara.

Simbolično je da će Rusija baš na vrhuncu vojnih manevara proslavljati obljetnicu pobjede u Velikom Domovinskom ratu i bit će domaćin vojne parade na Crvenom trgu. U isto vrijeme će potomci poraženih vojski i pobjedničkih, ali takoreći odmah od 1945. neprijatelja Sovjetskog Saveza, vježbati na europskim vojnim poligonima.

Vjerojatno je teško povijesno iskustvo utjecalo na svijest europskih naroda, jer Rusija nema namjeru nikoga napadati, niti planira izvršiti invaziju na zemlje s kojima ima traumatično iskustvo suživota u „obrnutom carstvu“, gdje je centar izdržavao periferiju, ali NATO svejedno razrađuje „stratešku obrambenu operaciju“.

Geografski će vježbe obuhvatiti područje Sjedinjenih Država, Atlantskog oceana i europske zemlje, a većina planiranih događanja odvijat će se u Njemačkoj i istočnoj Europi.

Za sudjelovanje u predstojećim manevrima ukupna NATO skupina i zemalja „partnera“, a zajedno će biti 27 zemalja na 30 poligona, brojat će oko 30 000 ljudi.

Ipak, budimo iskreni, unatoč opsegu vježbi, ovaj je događaj znatno inferiorniji u odnosu na slične događaje koje godišnje održavaju armije Ruske Federacije i Bjelorusije.

Tako je u isključivo ruskim vježbama „Centar-2019“ sudjelovalo 128 000 ruskih vojnika, a pridružile su im se jedinice iz Kine, Indije, Pakistana te nekoliko zemalja središnje Azije. Iznenadne provjere borbene spremnosti koje se svake godine odvijaju u ruskim oružanim snagama također su razlog većeg broja vojnika od manevara. Trenutno se održavaju manevri u regiji Astrahan, a vježbe „Zapad“, koje provode Rusija i Bjelorusija, ranije su imale oko 13 000 vojnika, a od 2019. su već imale 100 000.

S operativnog gledišta, glavni sadržaj NATO vježbi bit će provjera mogućnosti premještanja trupa iz Sjedinjenih Država u europsko kazalište operacija, ekvivalenta teške divizije američke vojske, koja se mora premjestiti u kombiniranom načinu tijekom 30 dana. Osoblje u Europu stiže zrakom, dok se teška oprema prevozi morem, pod pratnjom brodova američke mornarice.

Nakon istovara opreme u lukama Belgije i Nizozemske, američka grupa bit će prebačena u Njemačku, koja će postati logistički centar za vježbe. Kopnenim dijelom vježbi upravljat će sjedište dva  vojna korpusa NATO pakta za brzo raspoređivanje, britanski korpus “brze reakcije” i njemačko-dansko-poljski korpus “sjeveroistok”. Pored toga, u Europi je planirano raspoređivanje sjedišta dviju američkih divizija, 1. konjičke i 82. zrakoplovne.

Kopneni dio manevara sastojat će se od zasebnih manjih vježbi koje su, prema planu, povezane s manevrima „Defender Europe 21“. Svi zasebni manevri, koji ine cjelinu vježbi „Defender Europe 21“, objavljeni su na portalu US Army, ali je i bez toga njihova suština jasna.

Treba istaknuti da će u  slučaju sukoba velikih razmjera u Istočnoj Europi u kojeg bi bile uključene Oružane snage Ruske Federacije i odluke država članica NATO pakta prema članku 5. Povelje Sjevernoatlantskog saveza, NATO trebati najmanje 30 dana za raspoređivanje svog multinacionalnog vojnog korpusa. Prije raspoređivanja gore navedenih grupa, NATO će svojim saveznicima moći pružiti samo ograničenu vojnu potporu, koja ne bi mogla radikalno utjecati na tijek neprijateljstava.

Sjedinjenim Državama će također trebati najmanje 30 dana da rasporede tešku diviziju američkih zrakoplovnih snaga u Europu. Lagane se jedinice mogu rasporediti brže i u Europi mogu biti u roku od tjedan dana, ali zbog nedostatka teške artiljerije i oklopnih vozila ne mogu igrati veliku ulogu u sukobu s Ruskom Federacijom.

Tijekom tog sukoba, Ruska Federacija bila bi prisiljena provesti ofenzivnu operaciju na sjeveroistoku Poljske i teritoriju baltičkih država kako bi osigurala komunikaciju sa svojom eksklavom, Kalinjingradskom regijom. To će automatski dovesti do presijecanja koridora Suwalki, koji povezuje Poljsku s baltičkim državama. Dakle, NATO grupe u baltičkim državama bile bi opkoljene. Rusija ima dovoljno snaga, do 34 borbene taktičke skupine, za provođenje spomenute operacije i može ih upotrijebiti odmah nakon što političko vodstvo zemlje donese odluku.

Prema zapadnim stručnjacima, Švedskom institutu za totalnu obranu i američkoj korporaciji RAND, za operaciju zauzimanja baltičkih država bi ruskim snagama trebalo od nekoliko dana do jednog tjedna. Možda će biti potrebno još nekoliko tjedana za zauzimanje istočne i središnje Poljske, zbog čega postaje jasnije zašto se glavni manevri provode upravo u zapadnoj Poljskoj.

Može se pretpostaviti da opći strateški plan vježbi NATO pakta predviđa jačanje grupe saveza u baltičkim državama i istočnoj Poljskoj tijekom ugroženog razdoblja, nakon čega slijedi obrambena operacija s ciljem smanjenja razmjera ofenzive ruskih oružanih snaga. Ove bi operacije trebale dati potrebno vrijeme za razmještanje savezničkih NATO snaga, nakon čega bi u području zapadne Poljske protunapad trebale izvesti snage dviju armija NATO snaga za brzo raspoređivanje, pojačane američkim snagama.

Dakle, vježbe “Defender Europe 21“ ne predstavljaju prijetnju Ruskoj Federaciji. Naprotiv, NATO se, adekvatno procjenjujući vojni potencijal Rusije, priprema za obranu i u slučaju rata započinje odlučujuću bitku u zapadnoj Poljskoj, žrtvujući pritom teritorij baltičkih satelita Sjevernoatlantskog saveza.

To je slučaj ako sve bude teklo prema planu i ne bude nikakvih incidenata, a iskreno se nadamo da će sve proći u najboljem redu. Važno je da tijekom ovih manevara s vojnicima iz 27 zemalja na tko zna koliko jezika, ali prije svega oružja, jer su mnoge zemlje još uvijek s većinskim arsenalom preostalim iz sovjetskih vremena, ne bude „gluhih telefona“. A ako ih i bude, da se to dogodi što dalje od ruskih granica. U tom slučaju će sve proteći u najboljem redu i do sljedećih manevara možemo biti opušteni i misliti na koronavirus i druge nedaće.

Američki generali uvjereni da su i dalje najveća sila na svijetu

Zapovjednik američke vojske Ryan McCarthy rekao je sljedeće: „ Tijekom proteklih 18 godina su sukobi pridonijeli razvoju sile u borbi protiv pobunjenika, ali naši su mišići atrofirali na drugim područjima. Sada ćemo se pobrinuti za te skupine mišića.”

Štoviše, prema zapovjedniku američkih snaga u Europi, generalu Todu Waltersu, on sam zagovara “političku fleksibilnost u pitanju prvog nuklearnog udara”. Ranije su se Sjedinjene Države povukle iz Ugovora o uklanjanju raketa srednjeg dometa i manjeg dometa, takozvanog sporazuma INF, ali će se pod Bidenom  ipak vratiti ovom i drugima, jer jednostavno nemaju novca za utrku u naoružanju s Rusijom i Kinom, a sile u usponu u i Iran i druge zemlje koje se nikako ne žele pokoriti američkom utjecaju.

Koronavirus jači od NATO pakta

Situacija s velikim vojnim vježbama Pentagona i NATO pakta je prošle godila postala tragikomična. Kada su vježbama prošle godine mediji počeli pridavati veću pozornost, svi su bili „zatečeni komandosima i američkim tenkovima, koji su se kriomice, prikriveni panikom zbog koronavirusa, iskrcali u Europu i šuljaju se od središnje do istočne Europe“.

A onda, da bi ironija bila veća, jedna po jedna zemlja su otkazivale svoje sudjelovanje u manevrima, među prvima Italija i Norveška, potom i Njemačka, ključna zemlja za vježbe, jer se sve temelji na brzom raspoređivanju trupa iz Sjedinjenih Država u Njemačku, a potom na „zamišljenu frontu“ u istočnu Europu. Čak je i američki EUCOM, zapovjedništvo američkih snaga u Europi, izvijestio da će reducirati broj vojnika i vježbe „prilagoditi novonastaloj situaciji“. Onda se pandemija razbuktala i manevri su odgođeni, iako je bilo nepotrebnih troškova, jer je dio američkih trupa već stigao u europske luke.

Ipak, neobjašnjivo je kako nekoliko senzacionalističkih naslova, osmišljenih samo kako bi podigli čitanost, utječu na strahove ljudi i percepciju stvarnosti. Rata neće biti, osim u slučaju velikog incidenta sa smrtonosnom prijetnjom civilima u Kalinjingradskoj regiji ili na Krimu i Crnom moru, te nekom drugom ruskom pograničnom gradu ili području, na što će vojska Ruske Federacije odgovoriti bez konzultacija, jer tehnički neće imati vremena.

Ali nas u tom slučaju najvjerojatnije više neće biti i neće biti ni važno što piše u ovih „nekoliko redaka“.

Ipak, nadajmo se da su u Pentagonu i NATO paktu ipak generali i niži zapovjednici kojima se ne može „tek tako dogoditi da pogriješe“ s oružjima koja traže neposredan ruski odgovor. Osim toga, ta oružja i nisu predviđena za ove manevre, a nuklearni manevri se provode simulacijama, a ne lansiranjem  balističkih projektila.

S druge strane, točno je da su vježbe provokacija na ruskim granicama, ali ne tolika da bi u Kremlju nastala uzbuna. Odgovor će biti uobičajen i ruska će vojska provesti svoje manevre provjere borbene učinkovitosti u četiri vojne oblasti istovremeno, kada jednom godišnje na manevre pošalje oko 120 do 150 tisuća vojnika, sve rodove vojske, uključujući zrakoplovstvo i mornaricu. Nakon toga će pasionirani blogeri uspoređivati snagu, taktike i vještine dviju armija, a nakon toga će doći 2021. i sve ćemo rekapitulirati ispočetka.

Što se samih manevara tiče, koji su sada upitni, baš poput pauna koji širi svoj rep da bi izgledao veći,  Sjedinjene Države su osmislile i započele najsloženije vojne vježbe od vremena Hladnog rata.  Službeno je projekt „Defender Europe 20“ već bio započeo i odradio se ogroman dio logističkog dijela vježbi. Planirano je da u manevrima prošle godine sudjeluje 20 000 američkih vojnika, plus pratnja i civilno osoblje, kojima bi se pridružilo 9000 američkih vojnika već prisutnih u Europi.

Predviđeno je da se u vježbama koristi i  13 000 komada artiljerije i opreme, uglavnom u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj i Poljskoj. Uz američku, predviđeno je da u vježbama sudjeluju vojske još 18 zemalja.

Sada je broj vojnika nešto smanjen, na 30 000, ali se povećao broj zemalja, među kojima su takve sile kao vojske BiH, Makedonije i takozvane „Države Kosovo“, da to vjerojatno znači da je NATO i s manje vojnika sada moćniji.

FOTO: Zemlje sudionice vježbi prošle godine, kojima su se pridružili BiH, Makedonija, tzv. „Država Kosovo“ i drugi

 Uzimajući u obzir činjenicu da je najviše uključena istočna fronta, a sada posebno Balkan, uz plan vježbi koje će se odvijati u smjeru ruske granice, kao i na bivšim sovjetskim prostorima koji su sada “atlantizirani”, može se pretpostaviti da je dotična prijetnja identificirana u Ruskoj Federaciji. Ipak, čini se da Rusija nema ekspanzionističke ciljeve u Europi. Ako ništa drugo, širi se “atlantska fronta” , koja je već preuzela zemlje kao što su Gruzija, Ukrajina, Litva, Latvija i Estonija, zbog čega se legitimno zapitati od koga se zapravo „trebamo“ braniti.

„Mi“ obzirom da vojnici Hrvatske sudjeluju u kontingentu za brzu odgovor u baltičkim zemljama, a on je uključen u provjeru borbene gotovosti za obranu Sjevernoatlantskog saveza.

U svakom slučaju, možemo zaključiti da je stvarna svrha operacije pokazati sposobnost Pentagona i NATO pakta da okruži Rusiju, s očiglednim agresivnim namjerama, istodobno testirajući stabilnost podčinjenosti Europske unije.

Ali naši „izvoznici demokracije“ moraju biti oprezni, jer sa sve češćim vježbama ove vrste Rusi će možda početi razmišljati da su od 1945. godine nadalje Amerikanci i njihovi vazali težnje nacističke Njemačke jednostavno zamijenili vlastitim.

S druge strane, Europa ostaje izvrstan teren, fizički i gospodarski, kako bi se obuzdali Rusija i Kina, a preostali neposlušnici stavili pod kontrolu, među kojima opet prednjače „ludi“ Srbi i Bosanci, koji neće u NATO.

Očito je da Sjedinjene Države hitno trebaju “obraniti” Europljane, iako bi im svi jasno trebali reći: „Vratite se na onu stranu Atlantika i neka i dalje žive 75 godina mira!“.