Kremlj je odlučio odrediti mjesto Rusije i ruskog naroda u svjetskoj povijesti, a ovo su rezultati prvog mjeseca kampanje: 

Mnogi se pitaju kako će sve ovo u Ukrajini završiti, iako je vojna operacija samo mali dio velikog plana u kojem  je Kremlj odlučio odrediti mjesto Rusije i ruskog naroda u svjetskoj povijesti. Samo ova konstatacija, a tako sigurno jeste, već vam daje odgovor na pitanje ishoda vojne operacije. S druge strane, Moskovska burza i tečaj rublje, za kojom je opće pomama, govore da su financijske vlasti zemlje napravile odličan korak u prodaji za sada samo plina za ruske rublje.

Međutim, čak i na ruskom segmentu interneta postoji mišljenje da ruska vojska skoro gubi rat u Ukrajini, da Rusija nije očekivala takav otpor i da je računala je na cvijeće i kruh sa solju, i slične gluposti.

Siguran sam da ste svi ovo čuli mnogo puta. Je li tako? Možda su cvijeće i kruhovi bili jedna od varijanti planova za NATO trupe, iako oni pojma nemaju o simbolici kruha i soli u Slavena.

Samo su mnogi zaboravili da se vojne operacije nikada ne planiraju za jedan scenarij.

Svaki niži oficir potvrdit će da se čak i tijekom vježbi odjednom izmišlja nekoliko scenarija za provedbu zadaće, a kako se situacija razvija, odabire se plan koji je optimalan ovisno o neprijateljskim akcijama.

Stoga, čim se u vašem smjeru oglasi pucanj, umjesto cvijeća i kruhova plan se već promijenio. Ako je takvoga i bilo, čak i za izrazito filoruske regije.

Zapravo, dogodilo se da ruske trupe nisu naišle na topao doček, pa su istog trenutka prešle na "loš" scenarij. Ali  vjerojatno svi razumiju da je pogrešno započeti odmah s "lošim načinom", pogotovo među dojučerašnjom „braćom“.

Na primjer, čak i ako smo razumjeli  opću strategiju Oružanih snaga Rusije, malo je tko računao na to da će Oružane snage Ukrajine biti tako uporne u obrani.

Čitatelj će prigovoriti: "Vi ste bloger, politički i vojni opservator, ali ne i vojnik, pa vam se može oprostiti..."

Što je nemoguće? Pogriješiti?

Pa svaki rat se sastoji od pogrešaka, a ne pobjeđuje onaj tko ne griješi, nego onaj koji griješi manje. To je sve.

Pokrenuti specijalnu vojnu operaciju po „mekom scenariju“ bila je moralna dužnost ruskog vojnika prema narodu Ukrajine.

Čak i ako je to dovelo do nekih ruskih gubitaka. Ako da su odmah krenuli s „teškim scenarijem“, kao general Mattis u iračkoj Faludži, to bi također povećalo ruske gubitke, ali u nekoj drugoj fazi.

Kasnije. Možda čak i godinama kasnije, kada bi se Rusima osvećivala djeca nevinih civila.

Stoga, lako je biti pametan kad pogledate unazad.

Rat nije samo nasilje. Rat je kontrolirano nasilje.

Primjena određenih metoda određena je ne samo primarnim konceptom operacije, već i djelovanjem neprijatelja.

Akcije neprijatelja su se promijenile. Plan "A" u koš za smeće, idite na plan "B". To je, zapravo, sve.

Nazvati ovo greškom je potpuno pogrešno. A sada bliže samoj suštini.

O uspjehu ili neuspjehu može se govoriti samo ako se razumiju ciljevi i zadaci operacije. Osobno, ruski Generalštab me nije izvijestio što točno želi postići.

Mislim da to nije prijavio ni ostalim blogerima i medijima, ali čini mi se, sudeći po objavama, da im je netko rekao da bi to trebala biti ruska zastava iznad Kijeva i ruska vojska na granici s Poljskom.

Ali čuo sam za druge ciljeve. Idemo ih vidjeti.

Cilj 1 - Demilitarizacija Ukrajine

Rezultat je da je moderna vojska Ukrajine zapravo prestala postojati. Gubici u opremi i ljudstvu su ogromni. Ne postoji sustav protuzračne obrane. Avijacije nema. Nema flote. Oklopnih vozila praktički nema. Također nema mogućnosti manevriranja snaga i sredstava na ukrajinskoj ravnici, kako zbog nedostatka goriva i maziva, tako i zbog dominacije ruske avijacije na nebu. Ukrajinci su u defanzivi. Problem je što se nalaze u utvrđenim područjima i gradovima, ali uglavnom s malokalibarskim i drugim ručnim oružjem. S minimumom topništva i oklopnih vozila, gdje svakodnevno čame.

Ova vojska više ne može zamisliti nikakav napad na Donbas, pa čak ni na manje ili više pristojno odgovaranje vatrom bacanje. Što se mene tiče, rezultat je prilično impresivan. Da, ima hrpa pješaštva s ručnim oružjem, ali ovo više nije vojska. To je veliki gerilski korpus. A to je nešto drugačije.

Prvih mjesec dana rezultat je jednostavno izvrstan.

Cilj 2 - Denacifikacija Ukrajine.

Rezultat je da su Oružane snage Ukrajine na udaru diljem zemlje i s velikim gubicima za njih. Vjerujem da Ministarstvo obrane Rusije čak podcjenjuje gubitke Oružanih snaga Ukrajine, kako ruske snage ne bi izgledale takoreći monstruozno. Vjerujem da su stvarni nenadoknadivi gubici Oružanih snaga Ukrajine već oko 30 000, ne računajući ranjenike. I nema potrebe za iluzijama da samo Azov, Ajdar, Donbas i druge treba denacificirati.

Oružane snage Ukrajine su iste, barem od 2. svibnja 2014. godine, kada niti jedna ukrajinska oružana snaga Odese, naoružana, domaća, nije ustala u obranu Doma sindikata i civila koje su žive palili ultrasi Metalista, kasnije svi do jednog pripadnici Azova.

Već tada, mnogo prije operacija na istoku zemlje, Oružane snage Ukrajine pokazale su svoju bit. Ostatak grijeha Oružanih snaga Ukrajine dovoljan je za još 5 specijalnih vojnih operacija.

Sada već ima 3 milijuna izbjeglica u Poljskoj, Moldaviji i dalje u EU.

Da, uglavnom su to obitelji, ali njihovi politički stavovi očito nisu baš proruski, budući da su otišli tamo, a ne u proruske regije ili samu Rusiju.

Nemoguće je denacificirati ovu kategoriju silom i oružjem, ali ostaviti ih u Ukrajini također nije opcija.

Stoga se mora ostaviti vremena da ih se pusti u izbjeglištvo. U zemlju se ne moraju ni vraćati.

Nadalje, u Ukrajini se provodi mobilizacija, a stvara se i Teritorijalna obrana po starom konceptu „naoružanog naroda“.

Stoga, na muškarcima je izbor hoće li braniti nacistički režim ili ne. To je i njihovo pravo. Ali ruska vojska nije u ratu s civilima, pa ih ne može denacificirati.

Međutim, kada postanu vojnici, bez obzira na civilnu odjeću, oni sami dolaze na “crtu denacifikacije”.

Za to nije potrebno pomjerati crtu bojišnice prema unutrašnjosti. Doći će na puškomet sami svi koji dijele stavove sadašnjeg režima.

Kako drugačije? Zamislite, zauzeti Kijev brzim bacanjem tropa na grad, a da ukrajinske snage nisu imale vremena ni maknuti se iz kasarni. Samo pretpostavimo.

I onda bi cijelo ovo "banderovsko krdo" bilo izmiješano s ruskim snagama. A kako ih razlikovati od, recimo, proruskih građana ili onih jednostavno neutralnih?

Da, FSB će godinama morati vrijedno raditi. A sve je tako jednostavno, ako je netko s automatskom puškom i bez bijele zastave, onda je „klijent“ FSB-a ili GRU specijalaca.

Zbog toga, trenutna "pasivnost" ruske vojske zapravo izvlači gnoj iz ukrajinskog društvenog čira. I nema potrebe žuriti.

Nema potrebe za zauzimanjem Dnjepra ili Kijeva. Samo trebate "gurati" po prvim linijama i čekati dolazak novih.

Cilj 3 - Ukloniti prijetnju raspoređivanja nuklearnih INF projektila na teritoriju Ukrajine i druge infrastrukture NATO pakta

INF je jedina vrsta raketnog oružja koja je u stanju neutralizirati rusku prednost koju ima u hiperzvučnim i proturaketnim obrambenim sustavima. Ukrajina je jedini prikladan teritorij za postavljanje INF projektila. Ova prijetnja je već potpuno otklonjena.

Cilj  4 - Ukloniti prijetnju korištenja biološkog oružja

Suočeni s porazom Sjedinjenih Država u utrci konvencionalnog i nuklearnog naoružanja, očigledan je bio pokušaj stvaranja i korištenja bioloških materijala u vojne svrhe protiv Rusije. Čak i ako nije imalo smisla postavljati laboratorije u Ukrajini, jer tamo nema posebne znanstvene škole ili materijalne baze, postoji potpuno korumpirana i kontrolirana marionetska vlast i geografska blizina s Rusijom.

Trenutno su istraživanja u Ukrajini ograničena ili obustavljena. Neki objekti su uništeni, neki zarobljeni. Obavještajci su za daljnju analizu dobili niz dokumenata.

Rezultat je pozitivan.

Cilj 5 - Otklanjanje prijetnje stvaranja vojnih nuklearnih tehnologija

Černobilske, Južno-ukrajinske i Zaporoške nuklearne elektrane pod kontrolom su Ruske garde. Prijetnja eliminirana 60%.

Još uvijek postoje nuklearne elektrane Rivne i Hmeljnicki, ali te nuklearne elektrane nisu tako velike i nalaze se u zapadnoj Ukrajini i bliže EU. Postoji Nuklearni institut u Harkovu, gdje su se provodila istraživanja s radijacijom niskog intenziteta, ona laboratorijska, ali je i on „neutraliziran“.

Rezultat je pozitivan.

Cilj 6 - Nacionalizacija elite

Zahvaljujući operaciji u Ukrajini stvorena je situacija sukoba u kojoj svaki državni službenik, a posebno prvi ešalon, shvaća da nema budućnosti izvan Rusije.

Ista situacija je i s ruskom poslovnom elitom. Ni jedni ni drugi nemaju se kamo povući.

Jedini način da živimo dobro je ili izgraditi Europu u Rusiji ili postati dovoljno moćan da nas Europa "voli" više od Sjedinjenih Država.

Oba zadatka su vrlo realna i s dobrim potezima je i ovdje rezultat postignut. Zapravo, samo treba preskočiti Zelenskog i stupiti u kontakt s Kolomoiskim, što je lako izvedivo preko Izraela, Rinatom Ahmetovim i ostalima, koji će na prvu ponudu da će očuvati dio svog oligarhijskog carstva istog trenutka promijeniti zastavu. Oni su naprosto takvi ljudi i u tom se scenariju ne treba čuditi ničemu.

Cilj 7 - Mobilizirati društvo.

Ova je situacija pogodila i obične ljude. Svatko je pokazao svoju pravu stranu.

Posebno "dobrima" su se pokazali oni koji su pohrlili iz Rusije, izuvši papuče i koji su otišli da se bave humanitarnim radom.

Ostale metode demonstriranja vlastitih stavova bile su manje spektakularne, ali ništa manje važne.

Razumijevanje tko stoji pred vama često je važnije od razumijevanja tko je protiv vas.

Ovaj rezultat je postignut u svim gradovima pod „ruskom okupacijom“, a vidi se u Melitopolju, Hersonu, Berdjansku, potom u gradovima na sjeveru gdje su Rusi ostavili lokalne vlasti i povukli trupe iz grada, ali pod uvjetom da nema oružane sile osim gradske policije. Sve teče u savršenom redu.

Cilj 8 - Dedolarizacija

Više nije tajna da se u Ukrajini ne ratuje s Ukrajinom. Ukrajina je samo bojno polje i okidač za rat s kolektivnim Zapadom, gdje je Rusija avangarda progresivnog čovječanstva.

Do 2021. Zapad je iscrpio set sankcija koje bi mogle imati negativan utjecaj na rusko gospodarstvo, ali tako da nema kritične štete za sebe.

Ukrajinska kriza natjerala je SAD i Europu da pređu granicu gdje najviše boli i  nisu mogli ne napraviti ovaj korak.

Zamrzavanje ruskih zlatnih rezervi, prekid veze sa sustavom SWIFT, itd., bio je kolosalan udarac globalnog povjerenja u dolar i euro i zapadne trezore.

Većina država sada će povući ove valute iz svojih rezervi, što će se izrazito negativno odraziti na inicijatore sankcija.

Rezultat je da su takve mjere dovele su do gubitka ravnoteže cijelog zapadnog modela.

FED već aktivno podiže stopu kako bi povećao atraktivnost svojih novčanica, no to će negativno utjecati na dostupnost kredita i realni sektor u samoj Americi, koja se trese pod valom poskupljenja i pitanje je koliko će izdržati.

A privlačnost valuta je bio kamen temeljac EU i Sjedinjenih Država, iako su sada obje ove makroregije u trgovinskom deficitu. Više troše nego što prodaju, a  deficit se pokriva emisijom valute.

Bez ovog alata njihova se gospodarstva urušavaju pod teretom duga.

Prvi stvarni odgovor Rusije s plinom za rublje već je izazvala šok, a popis roba će se proširiti.

Ali nešto drugo je još strašnije. Druge zemlje mogu slijediti put Rusije i nuditi svoju robu za svoje nacionalne valute i ništa drugo. Saudijska Arabija – Kina su prvi primjer. Indija s pristankom na trgovinu rublje-rupije, da ne govorimo. Erdogan je rekao da Turska pristaje na sporazume lira-rublje. I tako dalje unedogled.

Rezultat je i ovdje pozitivan i ciljevi prve faze su ostvareni.