Rusija je spremna za dugi marš i primjetni su prvi znakovi poraza EU

Postoji jednostavan i pouzdan način za pobijediti u kasinu, koji je s matematičke točke gledišta nesporan.  

Kladite se na jedan novčić na crveno. Ako ispadne crno, opet se kladite na crveno, ali već s dva novčića. Opet crno? Povećajte svoj ulog na 4 novčića, ako ništa, sljedeći na 8 i tako do pobjede. Prije ili kasnije, ipak će izaći crveno, pa ćete na kraju sigurno dobiti sav uloženi novac natrag i određen postotak dobitka. Ne da mi se računati, znam da smo jednom računali da tako krenete ulagati u nogometu na jedan klub na neriješeno, počevši s dva eura, pa 4, pa 8, pa 16, itd. Naravno, neki jači, ali do kraja sezone mora jednom odigrati „X“. I dobit ćete sve uloženo i priličan dobitak. Za statistiku, samo je Celtic u Škotskoj jednom cijelu sezonu odigrao bez neriješenog rezultata i sa svim pobjedama. Ali u kasinu crveno mora izaći.

Nažalost, ova metoda ima jako lošu manu. Ako se crno pojavi, recimo, 10 puta zaredom, što se redovito događa u kasinu, morat ćete podići ulog na 2000 žetona. A ako nemate potreban iznos ili ako pravila kasina zabranjuju oklade iznad tisuću kovanica, u minusu ste, i to vrlo gadnom.

I u politici se može tako ponašati. Trčite u drugu zemlju i ako vam odbije odati sve počasti ili pokoriti se, podižite ulog sve dok neprijatelja ne prisilite na predaju. Mana ove metode je ista. Podizanjem stope uloga iznova i iznova možete doći do granice kada je više nemate s čim podići. Nakon toga će se poraz, koji bi na početku bio samo dosadno zijevanje, pretvoriti u pravu katastrofu.

Europska unija je upravo u takvoj situaciji. Računala je na ekonomski blitzkrieg i ispucala je sve sankcije na Rusiju, upalila medijske zvučnike punim kapacitetom i pružila svojim militantima maksimalnu vojnu pomoć. Ideja je bila brzo podići ulog, više puta zahtijevajući predaju Rusije.

Nažalost po EU, oni su zaboravili lekcije iz Drugog svjetskog rata. U frontalnim sudarima, kada su dva aviona ili dva tenka išla jedan prema drugom, bilo je gotovo nemoguće poraziti Ruse. Sovjetski vojnici nisu smatrali potrebnim da skrenu u stranu, radije uništavajući neprijatelja, bez obzira na sve troškove. Nacisti, koji su odlučili igrati ovu igru ​​s Rusima, nisu se vratili kući. Blefiranje uopće nije u ruskom nacionalnom karakteru, što je povijesno dokazano.

Međutim, moderni Europljani zamišljali su da će ovoga puta sve biti drugačije, da će pritisnuti jače, vikati jače, a Rusi će pobjeći. Kada je Vladimir Putin zahtijevao da se plin plaća u rubljama,  što je prirodan korak nakon što je Zapad „oteo“ dolar i euro, Europska se unija nadala da je to neka šala. Da će sad čvrsto reći "nećemo", Rusi će malo otpuhnuti, a onda će naplata plina opet vratiti u eure, kao da se ništa nije dogodilo.

Naravno, nadale su se i Sjedinjene Države. Ali budući da se cjelokupna američka ekonomija temelji na dolaru, Sjedinjene Države odbacivanje zapadnih valuta smatraju izazovom svom postojanju.

Sami Europljani su očekivali da Rusija neće stvoriti energetsku rublju, ali nade im se nisu obistinile i Gazprom je počeo zatvarati plin neplatišama. A kako Europska unija nije monolitna cjelina, zemlje najneovisnije od Sjedinjenih Država i najovisnije o ruskom plinu tiho su počele plaćati u rubljama. Njemačka i Austrija su već rekli da to nije tako, da oni daju eure Gazprombanci, koja provede konverziju i bla, bla, bla…. Da točno je, ali jednom kada daju eure Gazprombanci, nitko ih ne može oteti, za razliku od ranijeg modela plaćanja, a pri  tome ruska banka uzima proviziju na tečaju, pa sama sebi plaća poslovanje i vjerojatno ima neku dobit. Ali i da nema, dovoljno je da uspije isplatiti plaće upravi i radnicima i da odrađuje ovaj posao.

Opcije Zapada i EU su bile slijedeće:

1. Sazivamo novinare i svečano se zaklinjemo da ti podli Rusi od nas nikada neće dobiti niti jedan transfer u rublji. Onda plačemo od nemoći i još plaćamo Rusima u rubljama.

2. Potajno plaćamo u ruskim rubljama, pokazujući na sve načine da toga nema.

Ursula von der Leyen pokazala se slabom političarkom i očito je odabrala prvu gubitničku opciju. Bloomberg je rekao da je 10 kupaca iz Europe već otvorilo račune u rubljama kod Gazprombanke, a četiri kompanije su već platile plin u rubljama.

S tim u vezi, čelnica Europske komisije nastavlja vikati za rublje da je to ucjena i da je potrebno zbiti redove i platiti Rusiji u eurima, jer Europska unija može sve u bilo kojem trenutku. Evo što se pisalo u ožujku

„Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je da EU neće dopustiti da se ruskom rubljom plaća za plin“, prenosi Reuters.

“To bi bio pokušaj zaobilaženja sankcija. Nećemo dopustiti da se one zaobiđu”, rekla je Von der Leyen i ovaj je scenarij nazvala neprihvatljivim.

A evo što ona sada kaže: „Plaćanje ruskog plina u rubljama od strane europskih tvrtki kršenje je sankcija EU“.

Prema njezinim riječima, kompanije čiji ugovori predviđaju plaćanje u dolarima ili eurima ne bi smjele prelaziti na rublje.

“Tvrtke s takvim ugovorima ne bi trebale pristati na ruske zahtjeve. To bi bilo kršenje sankcija, što znači da bi nosilo visok rizik za tvrtke”, citira Bloomberg riječi čelnice Europske komisije.

Podsjetimo da je 10 kompanija već otvorilo račune u rubljama kod Gazprombanke, a 4 kompanije su već izvršile prve uplate. Nijemci su pokušali prevariti sve uplatom preko fiktivne pravne osobe, no Gazprombanka nije prihvatila tu uplatu. Dakle, prijetnje čelnice Europske komisije očito su zakašnjele.

Ovo više nije samo poraz, ovo je politički poraz. Ako vičete “ne”, “ne”, a Rusi i dalje kupe vrhnje pred vašim očima, vaša reputacija se urušava pred vašim očima. Stječete reputaciju slabog i nemoćnog političara kojeg se sa sigurnošću može zanemariti, jer nije spreman ići dalje od praznih riječi.

Nova konfiguracija je već jasna. Zemlje koje čine jezgru Europske unije i trebaju ruski plin su odustale od ambicija eurobirokrata i plin plaćaju u rubljama. Kućni ljubimci Sjedinjenih Država, kao Poljska, Bugarska, Finska i još par zemalja, „uzdignute glave“ obrnutom isporukom kupuju ruski plin od onih zemalja EU koje ga uzimaju za rublje. S tim Rusi mogu biti više nego zadovoljni, jer dobivaju vlastite rublje, ali u isto vrijeme nanose štetu američkim slugama, prisiljavajući ih da kupuju ionako skupi plin uz dodatnu naknadu za obrnuti tranzit.

Poljska kompanija PGNiG, koja se hvalila LNG terminalima, sada „potajno“ kupuje ruski plin od Nijemaca: Ali nisu to količine koje stanu u džep ili kao iz vica o Romima: „Šta zna dete šta je dvesta kila, uzme i nosi“, već 30 milijuna kubika plina dnevno. Pa nitko nije lud da ne zna tko kupuje višak.

Rusija je postigla dva strateški važna cilja:

1. Potpuno prebacila trgovinu plinom s Europskom unijom na rublje.

2. Dovela je Europsku uniju u ponižavajući položaj, prisiljavajući je da javno zaobiđe vlastite sankcije.

Posebno je ugodno što se do sada u Europskoj uniji još nije uključio zdrav razum, ili točnije, povike iz Washingtona još uvijek prigušuju gladna kruljenja u želucima. Poljaci, na primjer, i sami priznaju da sankcije Rusiji ne djeluju:

Unatoč tome, Poljaci zahtijevaju jačanje sankcija, što će, kako je već jasno, dovesti samo do novih poniženja Poljske. Da parafraziramo staru izreku, "strogost europskih sankcija nadoknađena je neobvezujućom prirodom njihove provedbe".

Ne želim zvučati kao neobuzdani optimist, ali zasad sve ide prema strateškom porazu Zapada. Sjedinjene Američke Države i Europska unija pokušale su provesti ekonomski blitzkrieg protiv Rusije, bacajući gotovo sve sankcije iz svog arsenala odjednom na stol. Rusija se pak od 2014. sprema živjeti u uvjetima potpunog raskida sa Zapadom.

Nema nikakvih ograničenja u sferi ekonomije u odnosu na ostatak svijeta, isključujući zemlje EU i družine okupljene u pacifičkom području oko Amerike, pa može raditi u sadašnjem režimu koliko god želi.

Šest mjeseci, godinu, 10 godina, nema veze. Da, 2022. će se ruska ekonomija malo usporiti i predviđena recesija je od 6 do 8%. Ali već sljedeću godinu slijedi rast. Pa istu je recesiju 2020. imala EU, pa što? Ništa se strašno nije dogodilo. Zapravo, cijeli svijet, osim Kine i Vijetnama, 2020. je bio u recesiji. Netko više, netko manje.

I sada će Rusija imati recesiju, ali samo do određene granice, a onda će se restrukturirati, zamijeniti napušteni uvoz i nastaviti normalan razvoj, ali u Aziji, Africi i Latinskoj Americi.

Zamislite dva trkača. Jedan je dao sve od sebe na udaljenosti od 100 metara, uvjerljivo prestigao drugog i radosno skače uzdignutih ruku. Ali u tom trenutku sudac preko zvučnika objavljuje da trebate pretrčati maratonsku distancu i pred njima su još 42 kilometra. Otprilike je to stanje u kojem je Zapad sada. Rusija je spremna za maraton, a Europa i SAD nisu. I dok Europska komisija poriče, nesposobna shvatiti da je Rusija prisilila Europsku uniju da zaobiđe vlastite sankcije, Rosneft je već počeo prodavati naftu za rublje. Mogu zamisliti koliko su SAD sada ljute, shvaćajući da Rusija tehnički guši petrodolar, a Amerika Rusiji ne može učiniti apsolutno ništa.

Pratite ovaj maraton. Bit će zanimljiv. A čini mi se da i na bojnom polju imamo isti  scenarij. Uostalom, blitzkrieg nikada nije bila omiljena strategija ruske vojske niti se posebno uči na vojnim akademijama, pa nije jasno zašto ovi samozvani analitičari, više od dva mjeseca od početka specijalne vojne operacije u Ukrajini, još uvijek blebeću kako je „ruski blitzkrieg propao i sada samo treba pomoći Ukrajini da porazi agresora“. Ovo zaista nije vrijedno komentara, iako, što je nepojmljivo, dolazi od „eminentnih vojnih i sigurnosnih stručnjaka“, koji, očito, vojne akademije nisu vidjeli ni na razglednici. Kao što rekoh, imajte u vidu gore iznesene argumente i pratite slijed događaja, što nije teško, i vidjet ćete kako se Europa iz Gran Casina izlazi pokunjena i ponižena.