Sve što „ne znamo“ u Severnodonjecku i situaciji u Ukrajini

Na ukrajinskom frontu je oslobođen značajan dio Donjecke i Luganske Narodne Republike uz lijevu obalu Severskog Donca, uključujući gradove Krasni Liman i Svjatogorsk. Stambeni kvartovi Severodonjecka potpuno je oslobođeni, ostaje industrijska zona i zapadna predgrađa. Ukupno je oslobođeno je 97% teritorija Luganske Narodne Republike. Južno od Donjecka i sve do Nikolajeva ukrajinske snage ili granatiraju položaje i naselja, ili pokušavaju napraviti taktičke pomake kroz stepu, što redovito završava katastrofom i gubicima ljudstva i tehnike.

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu službeno je najavio oslobađanje Svjatogorska. Također, danas su iz lokalnih izvora zaprimljene informacije o zauzimanju Svjatogorske lavre. Studenok je došao pod punu rusku kontrolu, gdje je čišćenje završeno. Dolazi do odlučne ofenzive sa sjevera u smjeru manje od 20 km udaljenog Slavjanska. Ruske snage su došle su do predgrađa sela Bogorodičnoje, a vatrom su razarane utvrde ukrajinskih snaga koje brane sela Krasnopolje i Dolina.

Sljedeći ciljevi ruskih i savezničkih snaga su, bez sumnje, Slavjansk i Kramatorsk.

Ali vojni dio, kojem mnogi posvećuju svu pažnju, samo je dio velike bitke koja se vodi na globalnoj razini, a cilj je reformatirati cijeli globalni sustav u kojem će unipolarna hegemonija Zapada biti odbačena na smetlište povijesti. Ostale ključne bitke se vode u ekonomskom, financijskom i informacijskom polju.

Ali ako čitate većinu regionalnih i zapadne medije, Ukrajincima samo treba još oružja i oni će istjerati Ruse i demokracija će biti obranjena. Iako nema potrebe komentirati gomilu suludih naslova i članaka, koji se objavljuju na dnevnoj bazi, da se osvrnemo na ono najvažnije.

Proteklog su vikenda zapadni mediji snažno širili izvještaje da su Oružane snage Ukrajine navodno pokrenule protuofenzivu na Severodonjeck i nanijele "odlučujući poraz" ruskoj vojsci. Što se zapravo događa na ovom dijelu fronte, zašto je Kijev prisiljen izmišljati bajke o tome i što će se dogoditi ako se ukrajinska obrana ovdje probije?

Počelo je, kao i obično, s Arestovičem. Savjetnik šefa ureda ukrajinskog predsjednika rekao je krajem prošlog tjedna da je predaja Severodonjecka lukava operacija Oružanih snaga Ukrajine kako bi se u grad "uvukle" ruske trupe. Nakon toga je Ukrajina navodno krenula u protuofenzivu iz Lisičanska od strane tamošnjih unaprijed prebačenih rezervnih snaga, uključujući specijalne snage Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane. Zbog toga su Oružane snage navodno uspjele zauzeti gotovo polovicu grada, usput ga uništivši. Nakon toga ukrajinske trupe su navodno ponovno napustile Severodonjeck.

To što je za organiziranje napada poslana suradnica Zelenskog Marijana Bezuglaja, liječnica opće prakse bez ikakvog vojnog znanja, koja je odgovorna za teške gubitke ukrajinskih snaga, to nitko nije naveo.

Dana 4. lipnja postalo je poznato da je Marijana Bezuglaja, članica stranke predsjednika Ukrajine "Sluga naroda", umiješana u monstruozne gubitke Oružanih snaga Ukrajine u Severodonjecku. Prema izvješćima, Bezuglaja je u Severodonjeck stigla neposredno prije opće ofenzive ruskih trupa i lokanih snaga. Međutim, organizacija obrane nije bila dio njezinih planova i ona je tamo poslana zajedno s odredima neonacista i zaposlenicima poljskih privatnih vojnih tvrtki s glavnim zadatkom da spriječi povlačenje Oružanih snaga Ukrajine pred naletom ruskih snaga. Takav "poslovni put" nije došao niotkuda, jer je Bezuglaja 23. svibnja podnijela prijedlog zakona Vrhovnoj radi, prema kojem se časnicima Oružanih snaga Ukrajine može dopustiti da ubijaju dezertere.

Kasnije se govorilo o „uspjesima ukrajinskih snaga“ i što već niste čitali po medijima, ali, prije svega, vrijedi reći da se ništa od navedenog u načelu nije ni dogodilo. Ovdje je jedino točno da su Oružane snage Ukrajine doista na ovaj sektor fronte prebacile velika rezervna pojačanja, možda i zadnja. Ali ne do Severodonjecka, već do linije Bahmut - Soledar - Seversk. Naime, jednostavno je nemoguće prebaciti bilo kakva pojačanja izravno u Severodonjeck, odnosno na teritorij tvornice Azot, budući da jedini most preko Severskog Donca koji je ostao relativnom čitav, više ne može podnijeti tešku opremu. Vozila će se nekako provući, ali u svakom slučaju most ostaje pod vatrenom kontrolom Oružanih snaga Ruske Federacije i boraca Luganske armije.

Zbog toga se počeo oblikovati "novi Mariupolj", još jedan mali džep u kojeg ruske oružane snage uvlače ukrajinske jedinice. Jedinice Oružanih snaga Ukrajine koje su se povukle, odnosno pobjegle u tvornicu Azot, pokušavaju se uhvatiti za nekoliko blokova uz rub industrijske zone i područje ulice Bogdana Liščena, a ovaj teritorij, s visokim zgradama u "numeriranim" mikrookrugovima, vjerna je kopija Mariupolja i postupno se pretvara baš u Mariupolj.

Zanimljivo je da su neki zapadni mediji tvrdili da je napredovanje ruskih trupa u Severodonjecku navodno zaustavljeno zbog činjenice da ruska vojska nije koristila topništvo u urbanim područjima. Dakle, grad još uvijek uništava ukrajinsko topništvo? A tu je tajnu otkrio čak i Wall Street Jornal.

Tada su Arestovič, a nakon njega i ukrajinski "čelnik" regije Lugansk, Gaidai, počeli postupno ispravljati svoje izjave. Arestovič je počeo "pretpostavljati" da Oružane snage Ukrajine nikada neće moći ponovno zauzeti Severodonjeck.

I zašto je onda bilo potrebno "pokrenuti" odlučnu protuofenzivu? Ispada da je, prema propagandistima Kijeva, to učinjeno kako bi se ruska vojska namamila u urbano područje i onda se tamo, zajedno s gradom, uništi vatrom.

Strateški cilj je bio "smrviti" rusku vojsku kako bi se usporilo njeno napredovanje. A to „mljevenje" bik se provelo zajedno sa stanovništvom Severodonjecka, naravno. Sada Arestovič tvrdi da Oružane snage Ukrajine kontroliraju blok u blizini industrijske zone.

Ali zapadni mediji ili čvrsto vjeruju u sve što govore kijevski propagandisti, ili jednostavno ne percipiraju stvarnost nakon onoga što zaprime iz Kijeva. Kijevu je, naravno, prijeko potrebna barem nekakva lokalna pobjeda, ali zasad toga nema. Kao što nema nikakvih proboja na jugu i cijeloj liniji od Donjecka do Nikolajeva.

A stvarnost je da Severodonjeck, točnije industrijska zona, još nije u operativnom okruženju. Savezničke trupe Rusije i lokalnih snaga vode teške borbe ne u neposrednoj blizini aglomeracije Severodonjeck-Lisičansk, već sjeverno i južno od nje. Nitko nije planirao ni jurišati na Lisičansk.

Na sjeveru se krči šumsko područje s pristupom Seversku. Zauzimanje Severska značit će operativno opkoljavanje Severodonjecka i Lisičanska.

Na jugu, iz regije Popasne i Svetlodarska, u tijeku je ofenziva na Bahmut i Soledar. Postoje dokazi da su upravo u tom sektoru Oružane snage Rusije uspjele probiti obranu Oružanih snaga Ukrajine i kritički napredovati prema Bahmutu. Cilj može biti ne samo pristup Bahmutu, gdje je dovoljno dobro prionuti uz gradske blokove, već kontrola, barem vatrom, nad ključnim raskrižjima.

Opasnost za Oružane snage Ukrajine u nedjelju navečer na ovom području postala je toliko velika da su se tamo počele prebacivati ​​jedinice iz Kramatorska. Drugim riječima, posljednje rezerve koje se planiralo ostaviti za obranu aglomeracije Slavjansk-Kramatorsk. Istovremeno, ruske postrojbe u sjevernom sektoru nastavljaju probijati obranu Oružanih snaga Ukrajine već u neposrednoj blizini Slavjanska i tamo je sve spremni da se iz Limana i sada Svjatogorska pokrene snažan napad, iako je sigurno da će prije njega biti pregrupiranja i popunjavanja jedinica odmornim borcima.

Drugim riječima, bitke za uništenje u području industrijske zone u Severodonjecku sada su prestale biti kritične za razvoj događaja. Isto vrijedi i za blokadu Lisičanska. Čišćenje industrijske zone Severodonjeck i Lisičanska, kao i drugih naselja na istočnoj obali Severskog Donca, najvjerojatnije će započeti tek nakon potpunog pristupa periferiji grada i njegovog stvarnog blokiranja.

Ključna je bila kontrola nad cestom Seversk-Bahmut-Lisičansk. Prema brojnim podacima, ono što se sada događa sjeverno od Soledara u smjeru Bahmuta podsjeća na masakr snaga Ukrajine zbog visokog stupnja upotrebe topništva i zrakoplovstva od strane Rusije.

Pokušaji Oružanih snaga Ukrajine da pokrenu protuofenzivu kod Belogorivke i Berestovoja samo na ovom području, a ne u Severodonjecku, do sada su doveli samo do monstruoznih ukrajinskih gubitaka, u nekim postrojbama i do 90% ljudstva.

Prema logici istog Arestoviča, kao i nekih drugih kijevskih govornika, glavna zadaća Oružanih snaga Ukrajine u tom smjeru je "obustaviti" novu ofenzivu Rusa i saveznika. Nakon toga bi se trebala napraviti "operativna pauza", tijekom koje će Kijev okupiti novu borbenu kupinu, opremljenu prvenstveno zapadnim oružjem.

A zbog ovog strateškog super-cilja, očito je moguće žrtvovati ne samo garnizon tvornice Azot, a zatim i Lisičansk, već i lokalno stanovništvo. Ovo je "Mariupolj taktika" u svom punom sjaju. Ovdje se možete igrati riječima koliko god želite, kao „evakuacija“ umjesto predaje i sada „mamljenje ruskih vojnika u grad“ umjesto bijega iz Severodonjecka, ali to neće promijeniti bit.

I to unatoč činjenici da je već tjedan dana bilo jednostavno nemoguće provesti potpunu opskrbu grupe u Lisičansku i u tvornici Azot. Samo se pojedinačna vozila ili opskrbne skupine mogu probiti duž vatrene linije i kroz jedan oštećeni most. A još sredinom svibnja je garnizon Oružanih snaga Ukrajine mogao računati na redovitu opskrbu preko Bahmuta.

Nitko ne kaže da je već riješeno pitanje opkoljavanja ukrajinske grupe s daljnjim pristupom Slavjansku i Kramatorsku. Borbe se vode vrlo teško, jer su ukrajinske oružane snage sada došle do kritičnog trenutka da ako ne održe frontu na liniji Bahmut - Soledar - Seversk, onda možemo govoriti o strateškom porazu koji razmjerima nadmašuje Mariupolj. Ali Kijev svim sredstvima pokušava zadržati tu poziciju još mjesec dana, jer je to rok u iščekivanju dolaska zapadnog oružja i formiranja nekog novog korpusa, očito od regruta, teritorijalne obrane i Poljaka.

U međuvremenu, moral u Oružanim snagama Ukrajine podupiru uglavnom propagandne priče o "protuofenzivi u Severodonjecku". Ali one su, prije svega, dizajnirane posebno za zapadnjačku publiku, budući da upravo zapadni mediji aktivno šire ove gluposti. Uostalom, govorimo o opskrbi zapadnim oružjem, a nisu svi u Europi sada spremni da budu  uvučeni u rat na strani režima u Kijevu. Te se neistomišljenike mora bombardirati bajkama o “uspjesima” ukrajinske vojske i da padnu pod njihov utjecaj, pa da još jednom naprave rebalans proračuna, za nacionalne vojske i općenito, pa da višak oružja i novca pošalju u Kijev.

Hoće li to Zelenskom poći za rukom? Teško je reži, jer se tamo ipak vodi bitka ne između ukrajinskih radikala i Ukrajinaca općenito protiv Rusije, već bitka dvije različite vizije za budućnost svijeta, a to se ne bih usudio davati nikakve prognoze oko ponašanja Washingtona i njegovih europskih  satelita.

FOTO: Vojna karta jučerašnje situacije iz zapadnih izvora, koja nije ažurirana , ali može poslužiti za razumijevanje gore navedenog